žvrljarije

jedna za drugom krpe sa nas lete
bacajući ih bez razmišljanja
zatvaramo prošlosti sva nadanja
pa u znoju jutra zaboravismo jadanja

stojim pored tebe dok spavaš
i u dubini tišine
pratim siluetu tvog lika
zvijezde znaju kako je lijepa ta slika

jutrom naši putevi se ne sastaju
kad nadanja nestanu uz bolnu istinu
jedno za drugog mi smo tu.

sada mogu krenuti
u neki drugi svijet
do sada bdijeh u tvojoj blizini
ne bi li bio poželjen

koraci kao koraci
nose me ka drugačijim avetima
oprost je bio iznimno kratak
ni slovo tvog imena

pjesmu ovu ne dam tebi
više ne šapćem tvoje ime
ovo je pjesma prisjećanja
dok nestaju i zadnje sjene grada

evo da se vratim
u vode poznate
gdje riječi ratove vode
i izvojavaju pobjede

proze i rime iz srca liju
bez puno sloge
kao i ovo vrijeme da zajebu
meterologe

http://www.youtube.com/user/topgear?blend=1&ob=4

Upitah mjesec da zvijezde zamoli
da pokažu put do one što me voli
što čeka pored prozora
jedina što pozna ritam mojih koraka

Da li tuga što me ne bi
ili sreća što sam tu
zvjezdana svjetlosti
obasjaj suzu bisernu

Ne uzeše me uz put misli ravnodušne
nego želja da nađem tebi najljepše
cvjetove mirisne
dostojne suze tvoje

http://www.youtube.com/watch?v=MdpDqsKjKVY&feature=related

naivnost godine ne liječe
samo joj pridodaju značenje veće
godine zavaravanja
lakše su uz velika nadanja

ali bole

moje godine i nisu neke
ni ovih stihova rijeke
ne mijenjaju sjećanja
ne umanjuju nadanja

ali bole

nije to plač
nije ni jad
ovo je samo tren
dok sam ovako raspoložen

ali boli

sa velikim finalom
samo ove riječi
vrijeme nadu
novom nadom liječi

malen pred majku sinčić stao
hvali se novčićem koji mu je prolaznik dao
ona ga u naručaj prihvata
lice mu draška kosa boje zlata


gledaše ju njegovim očima
na anđeoskom licu smiraj počima
ona ga nježno cjeliva
majčinskom ljubavlju obliva

priznajem da sam slab
takva je narav običnih ljudi
na prvi pogled moja snaga
neljudskost u meni budi

kao gladne životinje
u borbi za komad kruha
neprestano se borimo
u potrazi za mjestom ispod sunca

u nepoštenoj borbi
bez sudca da sudi
pobjede samo oni
što ostanu ljudi

Ona sjedi sama za kavanskim stolom
Ispija još jednu šalicu kave.
Ona sjedi sama dok otkucava ponoć
Na satu kolodvorske kavane.

Da je tužna na licu joj se vidi
Plakala bi , ali se stidi.
Očekuje nekog,
Ne želi da je takvu vidi.

Ne izdržavši više
Suza joj se spusti niz lice,
Brzo je obrisa da konobar ne vidi,
Uputi zadnji pogled prema peronu,
I nestane u Zagrebačkoj tmini.

Zvijezde su njene pratilje sada
Polako ide prema centru grada.
Suze više ne može da skrije
samo,ona ne plače,ona se smije..

ne pijem vise
jer pice me tebi vraca
pijan te se uvijek sjetim
trijezan zablude shvacam

od alkohola i tvoje odbijanje
ljubavlju zvuci
trijeznom mi se gadi
i pomisao sta pijan radim

jal mi taj ne treba
ni laganje samom sebi
ni zavaravanje drugih
sta god bilo zauvijek te izgubih

potratih dobar dio mladosti
na smišljanje gadosti
i loših isprika
ljudima koje nije briga..

napisah toliko pjesama
da se ne koristim riječima
uzalud kad ne žele čitati
ne žele ni slušati

ne koristim rime
svi me gnjave time
u namjeri da objasnim
sve ih pokvarim


a sada dosta
idem spavati kao slobodan covjek
sutra me cekaju druge gluposti

posustao u borbi za bolje sutra
mamurluk kvari sunčana jutra
negdje na putu izgubi nadu
ima onih što mu je i kradu

toplina bezveznog jutra
glazba lagana iz radija
svjetlost kroz zastore probija
malodušnost i inat tijela
tjera ga da uz radio pjeva

ne oslanja se na sreću niti nadu
onima što treba dopušta da je kradu
zaboravio je na jučer,ne misli o sutra
živi za tu i sada
živi samo iz inata

prepisuješ tuđe osjećaje
i svojima ih zoveš
koristiš smijeh i suze
da moje izazoveš

odsutnost tvojih misli
izaziva sablasnu tišinu
stojimo jedno pored drugog
dijeleći bezdušnu prazninu

vrijeme je da se rastanemo
više nas ne vežu navike
tvoja je da nisi sama
a moja je da činim sve za tebe

ne lagah kad ti rekoh da idem
ni da ću žaliti zbog toga
Žal je nikakva cijena
naspram srca prevarenoga


možda sam puno pričao o sebi
govorio ti posebnosti i mane
možda te nisam dovoljno slušao
al davajući nisam se ni štedio


imala si sve što sam mogao dati ženi
ljubav ,nježnosti i mane
ako to nije dosta
ja ti nemam više što dati

i tako mi objašnjavaš naše prilike
ja odlazim šte te voljeh
a ti ostaješ
jer voliš samo iz navike