moj blog je samo moj

ma ne namećem nikome svoje mišljenje i stavove ali ovaj Barišić (hadezeovska šukerova marioneta) goricu će dovesti na prosjački štap......
ljudi moji kako mi se čini - sada ćemo 4 godine jebati ježa..... s guza!!
a ja već od danas počinjem tražiti drugi posao jerkako je najavio - zatvara moju firmu i 30 ljudi baca na ulicu.....
ŠLJAM!

baš tako.... koliko čovjek može biti sretan?
kockice su mi se počele slagati.... našla sam likakojeg obožavam i koji jednako obožava i mene....
ovaj vikend obavili smo upoznavanje s mojim curkama... ajme .... prošao je pravi mali teror jer smo se sve malo napile i one su dobile dar govora tj. ispitivanja njega o svemu (npr. kada si shvatio da je ona najbolje što će ti se ikada dogoditi? kako ćeš ju zaprositi? koliko ćete djece imati? kakve su uostalom tvoje namjere?) ja sam htjela popizditi a on je to sve tako elegantno prihvatio i odgovorio kao da su ga pitale koliko je sati.... i onda me je dugo dugo ljubio i objašnjavao - vidiš da se nisi trebala brinuti, nema toga što će mene preplašiti :)
i sad me zove ljubavi a ja cvjetam :))))

da da.... vratila sam se s cuge s dragim (tako je, imam dragoga) i osmjeh mi je od uha do uha.... samo se smješkam.... osjećam još uvijek njegov miris na sebi, na rukama, na licu.... hihihihihi.... i ovo mi je sad fantastično - znate one moje famozne leptiriće? e pa nema ih u trbuhu.... ali su se proširili na sve druge dijelove mene... u ruke, noge, glavu, usne, srce, po svuda su :)))) i ja se samo smješkam..... svaki radni dan je lakše podnjeti jer stigne njegova poruka "malička kako si" a ja se rastopim i odgovorim "super, jer jedva čekam da te vidim"..... čovjeće napokon imam ružićaste naočale - kako je kroz njih divno gledati.... i znam da je ovo otkrivanje tople vode i da svi vi čitači sve to znate ali ja sad prolazim fazu "girl meets world" i guštam u svakoj sekundi.......

pričala sam za vikend sve Sar i Jaci.... i došle smo do zaključka - prestajemo ga zvati susjed, zove se Ivan :)))))))

ne stižem imati više život.....
nakon što odradim svoj nerijetko 15 satni radni dan... jednostavno nemam snage tipkati što mi se dogodilo ili nije dogodilo.....
strašno mi fali blog....
a moram priznati da su mi i sve PVT poruke toliko postale smiješne.... čitam sve ulete i mislim si "ajme kako nemam energije za tebe! ma tko si ti uopće?".....
poremetio mi se bioritam, od kad sam počela raditi ovdje smršavila sam 5 kila (ajde bar neka korist). svakodnevno sam i mama i dadilja i utjeha i dobri duh i kuja i nadrkana.... čovjeće pa pravi ringišpil emocija.....
kako bilo, moj Zolika (kolega) mi je glavna utjeha i najveća podrška i pravi prijatelj koji me svakodnevno takvim sitnicama oduševi i razveseli... ma presretna sam što je tu.... a i mali Štef (koji je btw idealan čovjek u svakom pogledu - note to self: u p.s.-u referirati se na štefa) danas me je odveo na pelin kad je vidio da je vrag odnio šalu i da mi se usnice iskrivljuju prema dolje a brada lagano gotovo neprimjetno podrhtava i rekao je savršene riječi i nabacio je najjebozovniji pogled a ja sam opet zatitrala :)

eto..... naša mala klinika se nastavlja a ja definitivno kužim zašto su svi u TV poslu ili narkići ili alkići... ja naginjem ovom drugom

P.S. Štef je jebenih 5 godina mlađi od mene... totalni balavac ali.... ja u životu NIKAD nisam srela osobu koja je toliko na mjestu, karakterno divan, pametan, profesionalan, jebački pogled, uvijek nervozan al otkrili smo da je to naša furka - on nervozan a ja njega oraspoložim a i obratno.... strpljiv kad treba biti, vrisne kad treba vrisnuti, oslonac ogroman... hvalospjev se može nastaviti u nedogled.... jer je on totalno moj tip ali.... ludo voli svoju djevojku malu plavu đepnu instruktoricu aerobika... fuj trač bljuv.... :((((

... ili je grad jednostavno krcat dobrim frajerima?....
ajme ovo mi se nikad u životu nije dogodilo ali kad sam ga vidjela nisam mogla prestati zuriti u njega..... visok, smeđe kose, plavih očiju, četiri dana stara bradica koja lagano ima crvenkasti štih.... divna široka ramena, jake prave muške ruke, zelenkasta majica i hlače sa džepovima sa strane, sjedi na mezaninu NSK ravno dva stola ispred mene.... a njegov frend sjedi za stolom samnom... i frend je dobar i to JEDNAKO dobar... uh uh uh..... i kad je došao do stola pozdraviti frenda ja stvarno moram reći da su mi se noge odrezale i da sam se tako navlažila i ostala u šoku da je to moguće..... ajme ajme ajme..... i što sad? izvesti "vojnu bolnicu" i doći frajeru sa brojem telefona i coolerski ga ostaviti s porukom "javi se" ili samo gledati sa strane... onako potiho i misliti "tko ševi takvu ljepotu" ok ok neću biti toliko vulgarna "tko LJUBI takvu ljepotu"..... možda samo samu sebe uvjerim da je picolovac ili da ima takve kriterije da ga samo manekenke zanimaju..... a možda ipak napišem onu poruku i predam ju na odlasku sa ogromnim osmjehom.....

hahahahahahahha proljeće je a u meni nemir......:))))))))

evo moja najdraža prijateljica, duša moja cijela, otišla je u njemačku... i danima se nismo čule jer eto... još uvijek se snalazi i javlja se samo roditeljima u DU tako da ja zivkam njene roditelje za update.... i danas sam napokon dobila njezin mail......

ma ljudi moji dragi vi nemate pojma koliko mi suze upravo zaljevaju obraze...... nisam još tražila njezino odobrenje i možda ću morati brisati ovaj C/P ali text je predobar i moram ga podijeliti sa mojim dragim čitačima (frendovima koji jednako znaju Katy kao i mene)

"hey draga,

sorry ja jednostavno nemam vremena za javljanje- evo sad sam napokon došla doma pa reko idem uhvatiti vrijeme
i napisati mail... sve je ok, za sada... na putu do odredišta- imala sam nevjerojatnu sreću. U Stuttgardu na pregledu
putovnica nam je lik rekao da lažemo da idemo učiti Njemački, a prije poslijetanja smo na Plesu imale tekođer velikih
problema oko prtljage; morali smo nadoplatiti 120 eura jer je to pravilo počelo vrijediti dan prije polijetanja.
Naravno da sam se obračunala sa likom pa je na kraju spustio cijenu na 40 eura za obje nakon čega je
Ronin kufer bio sumljive naravi pa smo morali na dodatne kontrole. Časna sestra, opaka neka došla je po nas nas
u zračnu luku Stuttgard i onda smo od tamo letili na glavni kolodvor- naravno da je bilo tri milijuna vlakova u istome smijeru
al' mi je pomogao neki jako zgodni plavi Njemac ( ma tvoj tip)... stigli mi nekako jedva na 1. vlak, a na stanici s nama lik
koji pita kao gdje ćemo? a mi, pa u Freuburg.... :)) on kaže idem i ja- ja sam iz Čakovca i la la la ali živim već milijun godina
u Freiburgu. Naravno da sam ja bila onemogućena sa kretanjem kad sam imala ogromni kufer kojeg je lik iz Čakovca
potezao budući da sam ga zainteresirano slušala o tome kako je zaljubljen- by the way- ima 62 godine... I tako sjedimo mi u vlaku...
Rona očajna cijelo vrijeme- kmezi; pita me; šta je ovo nama trebalo? ja šutim i ne znam šta bi rekla.... Naš vlak i dalje piči prema
Karlsruheu, a nama na elektronskoj karti ne piše na kojem peronu čekamo novi vlak za Freiburg... piše samo da za presijedanje
imamo niti manje niti više nego 8 minuta... e, sad ne bi to bio toliki problem da moj i Ronin kofer ne teže po 30 kila i da je taj
kolodvor malen kao u Zagrebu- ovaj pak ima 3 milijuna perona. Letimo mi, zaljubljeni šezdesetdvogodišnjak nam poteže kufere
i u zadnjem trenu uletimo u vlak... oh my God... očajne i pokisle.... iiiiiii........ dolazimo mi dakle u taj Freiburg- dočekuje nas Stefan
i bla bla bla, a kad s druge strane leti Giselae ( ista ti je kao ''super baka'' ali ista) i ljubi, grli sve u 16....
Pitam se ja, Kate moja kaj je tebi ovo sve trebalo????? Gisela me trpa u auto i dovodi doma- 30 minuta vožnje od Freiburga u planine..
najljepši dio Njemače- Schwarzwald... upadam u kuću kad ono tamo- nezamisliva viletina- nemaju naši bogataši pojma što znači biti bogat.
naravno, milijun je pravila u igri- gdje se odlažu ciple i oblače papuče, kaputi i la la la la.... odvodi me do moje sobe u potkrovlje i ubaciva me unutra.
Soba ti je cca kao tvoja, malo veća... staklena stijena preko cijelog zida i gleda na livadu pa na šumu... imam svoju kupaonu i sl.
soba skromne naravni- normala... sve ti je turbo uštogljeno... eng-njemački cijelo vrijeme.... bila sam luda od panike... al' vjerovala ili ne- toliko
sam se opustila sa engleskim da se čak trudim i naglasak skidati.. hihihihi...ženska ti govori 9 jezika- preinteligentna, preobrazovana, a muž joj
je bio šef međunarodnog caritasa... kuća- glava boli, puna umjetnina, knjiga al' kod njih, za razliku od hrvatskih bogataša, svaki predmet
ima svoju priču...imaju ispred kuće veliki obelisk sa Nove Gvineje... svako jutro ustajem u 7.00- doručak je obavezan, pravi aristokratski..
puno pouta se jede ali po malo, sve je puno pravila, smeće se sortira i la la la..., puno se šeta prirodom, a stvarno se ima šta
za vidjeti ( ovako nešto nisam nikada doživjela). Ona za mene ima jako puno živaca sa njemačkim ajme....
e, da morala sam upoznati sve susjede... :)) uglavnom, ovako ti to ide- ja izlazim od doma, hodam deset minuta do busa, pa busom
pola sata, pa presjednem na vlak 1 stanicu pa hodanja do škole deset minuta...a sada najzanimljiviji dio- razred mi ima 13 učenika...
Rona, ja, Turkinja zvana Sultan,cura iz Južne Koreje, cura sa Filipina, 2 Kolumbijke ( bjelkinja i crnkinja), 1 Čileanac, Kristobal, 1 Peruanac,
1 lik iz Nepala, 1 lik iz Kameruna koji sjedi do mene zove se Primus i crnac je i Kineskinja...
zamisli.... i ne bi to sve bilo tako ludo da ekipa zna engleski ( Nepalac i Kamerunac pričaju jedini)... većina spika španjolski, a da
ostali filipinski, japanski, turski i sl... :)) ludnicaaaaaaa!!!!! na nastavi mi je super- i zamisli sad učitelja koja je to faca kad ovakvoj ekipi
predaje na njemačkom i svi ga kuže.... :)))))))) cijeli svijet u jednom razredu....

Fališ mi draga i to jako... :))))))) piši mi kaj se događa.... sve me zanima...
p.s. riknulo mi bilo računalo, a ja skužila da imam hakerski windows- aj ga ti odnesi na popravak pa završi u ćuzi- ovo je EU my darling..

pusam te u obraz, a posebno mi POLJUBI LJERKU i reci joj da je cijeli avion mirisao po njenoj pohanoj piletini..."

Malena moja najdraža, kod mene se svašta događa ali ništa čime te sada želim opterećivati..... nemogu ti uopće opisati koliko mi fališ - SVE mi fali!! i ovaj mail sam čitala u suzama jer vidim tvoje lice dok ga pričaš i čujem ti glas i znam tvoje uzdahe i sve sve sve..... uh......
rješavam stvari na poslu, još uvijek bježim od susjeda, luđačkom brzinom upoznajem nove ljude, malo sam jadna pa sam euforična, dobila sam mengu, pere me pms, umorna sam i neispavana, još uvijek nisam zaljubljena ali osjećam leptiriće jer se bliži proljeće i sunce, našla sam način kako možemo i ti i ja otići raditi na oba koncerta U2-a, fališ mi i volim te, zabrinuta sam bila kad je ljerki marija pričala da ti uopće nije dobro gore, jedva čekam da se vratiš ili da se barem skypamo........

uh..... ovo uopće nije lako.....

eh da, kao što vidiš iznajmila sam ti blog... nadam se da se ne ljutiš a ako želiš da ga maknem say the word and it's done ..... ali meni se sviđa ovako..... ovi tvoji doživljaji su jednostavno prefantastični :))))))))))

normalizira se situacija na poslu što je veliki plus :)) ekipa je zakon, super je raditi s nekima, s nekimamalo naporno ali i to se može :)....
Kate ja danas otputovala u Freiburg na 3 mjeseca i tako sam žalosna... ma baš u banani.... znam da će joj biti super, barem ju tako uvjeravam.... ma kako joj drugačije može biti halooo ide u studentski grad koji ima 250 000 stanovnika.... looom!.... ali da mi već sada fali prestrašno, fali!
uh, da i malo sam danas eskivirala deit sa susjedom..... nemogu si pomoći jednostavno sam počela bježati.... on krene u akciju - dodir - osmjeh - zagrljaj - a ja izmigoljim nabacim blentavi smješak i okrenem temu na vrijeme i pobjegnem u auto!.... WTF??!! uopće mi nije jasno kaj mi se događa i zašto?.... već dugo nisam srela nekog tko je toliko normalan, toliko karakterno stabilan, siguran u sebe a i siguran u zračenju.... ALI.... fak fak fak i taj prokleti Ali.... imam feeling da bi ga intelektualno mogla sažvakati za doručak.... ma znam koliko ovo arogantno zvuči i nije mi to uopće namjera... ali mi jednostavno nemamo iste teme, iste interese - ja bi o knjigama a on o lovu, ja bi o stipendijama za studij vani a on o kvartovskoj ekipi, ja o kazališnim predstavama on o kuhanju..... i sve je to u redu i sve je 5 ali nakon nekog vremena teško mi postane izmišljati teme o kojima bi mogli normalno razgovarati..... i opet se osjećam grozno zločesto i jednostavno šugavo....

pa zar ja zaista ne znam voljeti i ne mogu se prepustiti i jednostavno otvoriti srce i pokušati bez obzira na ALI?! pa zar će zauvijek biti tako teško?!!!

FAK

dakle tako nekako... od kad sam počela raditi nemam vremena ni za što! (welcome to the big world!) hahahahah......
i to baš kao novinar što zapravo i nije bio originalno moj angažman, moj posao ali eto... neki dan sam otkazala deit jer - posao se odužio, danas umjesto da vrijeme provedem s Mildys, ja idem na neko dosadno predavanje o plemenitom Franji..... aj ma....
ne stžem ništa... i poruku napisati je postaloproblem.....
nešto se mora mijenjati! ili ja ili uvjeti

evo pola 2 u jutro je.... malo prije me je nazvao "susjed"..... totalni šok - od kud on u ovo vrijeme??!..... da me malo čuje..... molim??
ajme ajme.......
on me zove malička.....
on je strpljiv i zrači toplo i siguran....
ja bježim, stalno.....
ajme ajme......
strah me je grozno.... čega nemam pojma....
imam feeling da sam zaboravila kako je to biti sretna i zaljubljena.....
strah me je definitivno zaljubiti se opet......
ajme ajme.... pa ja sam hodajuća kontradikcija.....
jednostavno me je strah prepustiti se .... ikome!

točno tako.....

Katy me je odvela pretprošlo ljeto u Dubrovniku, u jedan mali birc na zidinama..... još se sjećam puta .... preko placa pa po štengama, pokraj gimnazije pa kraj zidina, kroz zidine na vanjsku stranu i tu smo....

nekoliko terasica jedna ispod druge, na svakoj svega par stolova, na svakom po jedna svijeća u čaši gori..... i sjela sam za stol, okrenuta prema moru... niti ogradu nisam više vidjela, niti stol, niti ljude oko mene..... samo taj ogromni mjesec kako se smije i valove kako se razbijaju o stijene negdje ispod mene..... i htjela sam samo skočiti i utopiti se u toj ljepoti..... proždrijeti taj zen trenutak apsolutne ljepote..... ogromno ogromno nebo koje te okružuje.... ogromno ogromno more..... teško je bilo naći im granicu..... a ja sam samo htjela sve upiti u sebe ....... suze su mi klizile niz obraze jer nisam drugačije mogla pojmiti tu ljepotu.......

večeras kad sam se sjetila te scene... zaboljelo me srce....

ludi neki dan.... iakoje ponedjeljak osjećam se divno na kraju dana

dobila sam danas posao.... apsolutno genijalan posao (za mene).... bila na sastanku, upoznala se s ekipom, fantastično mi je bilo da svi znaju moje ime, svi su me dočekali s osmjehom.... jao jao.... televizija je mala, friška ali imaju dobre ideje, dobru energiju :))) a i upoznala sam lika koji mi ima nešto tako interesantno ....huh

druga stvar je da sam u procecsu prestajanja pušenja.... i nije lako!! sa kutije dnevno već tjedan dana sam se spustila na cigaretu i pol.... i totalno mi je čudno i osjećam se ko neurotična baba jer sad stalno nekaj petljam po rukama.... ulovila sam se na cugi da sam u rukama sat i pol držala nezapaljenu cigaretu, samo da ju držim među prstima..... totalna luđakinja.... ali glo me manje boli - pa to je prvi korak :))

koji je danas divan dan bio.... ajme kako se predobro osjećam.....

kao prvo čekam 9 sati navečer da mogu nazvati Myldis i čestitati joj rođendan :)) hehe moja "zla mildača jedna nepametna muuu" je rođena 29.2. i kako ona jako voli partijati i slaviti svašta ipoklone... bilo joj jje malo glupo da ona može slaviti rođendan samo svake 4 godine pa se je dogovorila sama sa sobom da je njezin rođendan svake godine 28. 2. ali od 21.00 h do 03.00 u jutro - to je nekako ekvivalent za onaj izgbljeni nesretni 29. ...... ljepotica moja ima tek 4 godine :))))))))))

druga stvar je da se počinjem opraštati od Kai-a..... nekako baš danas kad sam osjetila po prvi put ove godine ono toplo sunce na koži u glavu mi se uvukla pjesma "such a perfect day I want to spend it with you" i njegova slika pred očima ali i u srcu..... i pomislila sam "Ti si bio moja ljubav. Iako nije dugo trajalo bilo je posebno i nevjerojatno i trajat će u mom srcu zauvijek. Ti si mi pokazao što znaći imati leptiriće, što znaći osjećati nekoga bez i jedne izgovorene riječi. Još i danas te vidim kako stojiš mokar ispred mene, usred mraka, nasred šljunka.... i gledaš me sa dječačkim čuđenjem i ogromnim osmjehom, promatraš kapljice vode koje klize niz moju kožu i znaš da ćeš poljubiti svaki milimetar njihovog puta. Gledala samija tebe, mokra, sretna, posramljena od nevjerice da se to meni događa. Gledala sam tvoje plavo oko, tvoje ruke, tvoja prsa.... udisala tvoju kožu, privijala se uz tebe i samo te osjećala. Sretna sam radi svake sekunde koju smo imali. Sretna sam i napokon sam spremna prihvatiti da te nikada više neću vidjeti. Berlin je zaista na kraju svijeta i koliko god da se trudili, neke stvari nisu suđene. Kako god, stvorili smo uspomene za cijeli život, postavili smo letvicu koju više nije tako lako preskočiti. Samo smo se osjećali, i sada se sjetno smješkam i zahvaljujem." :))))))

eto..... :)

pa otprilike je baš tako....
daklem, onaj dragi super lik s kojim nije bilo leptirića mi je svojevremeno obečao neke materijale koji su mi sada potrebni za izradu diplomskog a kako baš i nismo ostali u nekim odnosim (on: više ti se nikada neću javiti! ja: O.K.) moram naći alternativni izvor tih informacija....
trebaju mi podaci o tehničkim karakteristikama Arene Zagreb.... i što sad? javit se ingri? Ha izgleda da mi nema druge......

istovremeno more me druge brige.... znam da ima još dosta do te svadbe ali, moja Meri se u 9 mjesecu udaje.... što je super i sve 5.... nas 4 frendice smo joj djeveruše "juuuhuuu" što znači iste zelene haljine i iskačemo cijelu večer ko šaka u oko.... heh i nije li to funny sve 4 smo trenutačno bez partnera jerbo nije li to karakteristika svih vječnih djeveruša - single..... ako i jedna od nas 4 nađe do tada i odluči dovesti partnera/pratitelja morat će i ostale jer svakoj nam je na pameti "A ne, ne, ja ne želim biti ta luzerica koja će doći solo" ...... i koga zvati sa sobom??!!
već sam prošla cijeli imenik na mobitelu, sve bivše sam otpisala - iz očitih razloga (krasi ih opisni pridjev bivši), nemam niti jednog frenda koji zna plesati - uopće, brata definitivno ne vodim kao p/p-a..... huh
znam da ima još tonu vremena do tada ali.....
ma zapravo mogu se uvjek nadati da će se opet zalomiti neka ljetna avantura (kao i svako ljeto) samo što će ovogodišnja ljetna avantura htio ne htio dobiti obavezu pratitelja na frendičino vjenčanje ....hahahah... a zapravo uopće mi nije smiješno

i prošlu sam se nadjelju osjećala ovako..... tak da dolazim do zaključka da sam ja valjda jedna od onih ljudi koji JEDNOSTAVNO NE VOLE NEDJELJU!

standardno urlikanje po kući jer sve nije apsolutno savršeno, jer treba istovremeno raditi i čvarke i krafle i nedjeljni ručak i čega god da se ja primim to niš ne valja jer neki drugi ljudi to znaju i rade bolje od mene ali je konstantno urlik u zraku "Primi se posla!" .... pa kojeg jebenog posla kad mi niš ne daš raditi??!!! ....... a onda i ja vrisnem i puknem i nemogu više to slušati i kažem stvari radi kojih mi je kasnije žao.... i opet se nađem u tom nedjeljnom začaranom psihotičnom krugu.....

hahahhahahhahahha možete si zamisliti kako sve to izgleda kada je neki blagdan na vratima..... cijela ta nervoza je na 3 potenciju a imperativ za savršenstvom nam je u svakoj sekundi serviran htjeli mi to ili ne...... i onda moj velečasni na misi objasni "Žene, ne mora biti savršeno" i podvrgne se ubojitim pogledima apsolutno svake žene koja ga je gledala i koja je prokomentirala sa susjedom "Kod mene MORA!"

danas sam pobjegla iz kuće na misu i molila po putu do crkve Boga da mi samo da Strpljenja, da skrati moj fitilj jer očito je da ljude oko sebe ne mogu mijenjati nego da moram sebe, koliko je to moguće, smiriti i prilagoditi situaciji.... dok god živim tu gdje živim..... i nadati se da će se i to uskoro promijeniti......

sada nakon mise sam smirena, bolje volje, ispričala sam se za svoju nervozu (bez obzira što je bila uzrokovana tuđom neurozom)..... eh da, i opet sam se smijala svom velečasnom..... propovjed je završila jer "Vrijeme nam je isteklo. Amen" a bačena je i ponuda da onaj tko uspije ponoviti sve obavijesti ima oprost da dvije nedjelje ne mora doći na misu hahhahah

bolje se osjećam :))))

drže me neke čudne emocije..... malo mi je glava zbrkana.....

cijeli dan sam u nekom čudnom raspoloženju a situacije kojima svjedočim uopće ne pomažu....

bila sam na 1. rođendanu svome kumčetu.... malena djevojčica prekrasna, vesela, pametna.... sa teškom pričom..... mama joj je bivša narkomanka koja se nakon što se vratila iz komune zaljubila u lika koji je još uvijek bio na igli.... bilo je tu pokušaja njegovog odvikavanja ali bezuspješno.... oni se rastaju.... on još uvijek brije filmove.... ona je jadna i luda od stresse..... malena se seli od jednog do drugog i natrag jer tata ne želi biti bez nje a mama ju ne da u ruke narkomanu i njegovoj pomaknutoj obitelji...... danas na rođendan on ju nije htio vratiti.... svi smo mi gosti sjedili na rođendanu na kojem slavljenica nije ispočetka bila prisutna..... mama u suzama, tata na drogama i bunca, baka riješava situaciju..... strašna situacija....

baka je ta o kojoj zapravo želim pisati.... fascinira me ta žena.... ima 50 godina, jako dobra i stara prijateljica mojih roditelja, odrastala sam s njom ali nikada nisam vidjela snagu koja se zapravo krije u njoj.... živi sa mužem koji joj intelektualno nije dorastao, izvukla je kćer iz pakla droge, radi 2 posla da bi mogla prehraniti obitelj, platiti sve kredite, školovati svoju mlađu kćer, platiti kćeri razvod, platiti sve račune.... a onda tek baviti se svim sranjima koje joj život servira.... danas, sjedila je na podu sa svojom unukom... igrala se, tepala joj, bila je beskrajno strpljiva.... samo na trenutak pogled bi joj odlutao u prazno... baš sam se pitala "o čemu razmišlja? Da li u tom trenutku stvarnost probije zidove koje mora dizati rai vlastitog preživljavanja?"..... i opet se pogled razbistri a ona se smije svojoj unuci a ja bi umjesto nje narađe zaplakala......
koliko god da volim njenu kćer, danas me je šokirala.... ona je gost u svojoj kući, ona sa 26 godina ne zna skuhati kavu, ona ne zna gdje stoje šalice za kavu, ona izlazi skoro svaku večer do ko zna koliko (ne osuđujem ja te izlaske - nadoknađuje ono što sam ja prolazila dok je ona bila u komuni).... ali sa 26 godina žena mora biti kompletna ličnost isposobna za samostalan život pogotovo kad ima dijete na rukama......

ima još stvari koje su me poljuljale danas...
- frendičina sitacija sa horor Valentinova
- razgovor s Katy o katoličkim dogmama ... to meje poprilično uznemirilo (da li ste znali da crkva ekskomunicira ljude koji se bave reikiem? ja nisam! odjednom njihove ispovijedi više ne vrijede, odjednom oni više nisu katolici.... a nitkoih na to ne upozori prije nego ih "znatiželja" suoči s reikiem)
- razgovor s tatom večeras o bratu koji je napravio 2000,00 kn račun na mobitelu i totalno mu je svejedno od kud će se platiti a dugovi su nam svima za vratom svakodnevno.....

nešto se mora mijenjati...... OPET OSJEĆAM ONAJ NEMIR!!!!....... nešto se mora mijenjati HITNO