moj blog je samo moj

osjećam ispod svojih kapaka vrčeve.... pune prepune slane vode.... i kao da trebam još samo jednu kap da ih prelije..... iznad kapaka obrvama uporno krajevi vise prema dolje, uporno zatvaraju kapke, zatvaraju oči..... niti usnama nije lakše, stisnule su se, usukale, manje s smiju, zapravo izgledaju kao da su cijeli dan jele limun.... kiselo!...... pogledala sam se danas nekoliko puta u ogledalo i ono što me šokiralo je da imam isti pogled kao i moja mama.... zabrinut....... sada tek shvaćam sve što joj se u takvim trenutcima vrti po glavi..... osjećam i grč u želucu, svaki put kad poštar stigne osjećam ga sve više i više, svaka otvorena kuverta stvara još veći minus na računici koja niti sada nije bajna.......

na kraju dana gledam dnevnik, slušam vijesti, jebem mater lopovsku svim tim debelim masnim njuškama koje zure u mene iz televizora, koje se smiju, koje se opravdavaju..... Gospodo, nećete se vi nikada opravdati!..... jebem mater i kučkama koje se sa svojom friško izfriziranom sijedom kosom smješkaju podlo i glume brižne majke...... Dame moje, karma je kuja i sve će vam vratiti!..........

gledam na kraju dana kada stigne s posla i svog tatu, slomljen od posla sjeda za stol i jede, po prvi put u danu jede, a ja ga gledam i srce mi plače..... vraća se u boravak i sjeda na fotelju i prije nego mu hlače dodirnu tkaninu kauča on već spava..... i sutra sve ponovo.......

Prokleta recesija! Prokleta kriza! Prokleti političari lopovi koji kao Peter Pipper vode sve nas miševe u propast! Prokleta inertna masa samnom na čelu koji dozvoljavamo da nas žedne vode preko vode!! Prokleta ova država za koju je i moj otac koji sada žuljaste ruke gura u prazne džepove, svojevremeno proljevao svoju mladu Hrvatsku krv!!! Prokleta i sto puta prokleta......

...are just your answered prayers!

e pa baš se tako i osjećam....
danima već muku mučim s "Likom".... priča počinje nevjerojatno, onako kao iz nekog ludog filma u kojem se sudbina malo poigra s glavnim akterima i na kraju ih ipak nekako spoji i sve ispadne super divno..... osim što meni uopće nije divno!

dakle on i ja smo se davno sreli na netu, malo se tipkali i izgubili kontakt, nakon čega je on mene skužio na Sajmu u Boćarskom ali nije htio ništa reći a ja sam samo vidjela da me neki lik čudno gleda i totalno zaboravila na sve.... sve dok me nije opet našao na netu i krenula je priča o njegovom traženju, krenula je i salva komplimenata (što mi se već dugo nije dogodilo), krenula je nevjerica da me itko može tako doživljavati bez da je ikada samnom prozborio jednu jedinu riječ!.... promijenili smo i tu situaciju i našli se na jednoj (1) kavi.... .. eh sad, lagala bih kad bi rekla da mi komplimenti nisu laskali, cijela priča mi je bila toliko romantično fantastična da me vjerojatno malo ponjelo ali na kavi sam malo doživjela antiklimaks iz jednog jedinog razloga - nema leptirića! nema kemije! i iako je on divan i dobar čovjek (definitivno u kategoriji likova koje bi preporučila najboljoj frendici).... meni to nije to!

tu sada počinju problemi jer on taj dio ne doživljava baš najbolje..... i dalje šalje divne poruke, i dalje me idealizira, i dalje dobivam poruke kao "malo te volim..." ...... a meni se kosa diže na glavi jer se nakon svake poruke osjećam kao zadnja gadura i zlo zlo stvorenje jer ne mogu odgovoriti na isti način - jer ja tako ne osjećam!......

lagano mi se strah uvukao ispod kože.... i noćas ću prije spavanja zahvaliti Bogu na svemu i zamoliti ga za ono za što ga molim uvijek - ljubav..... i pomislim svako malo "možda mi ju on i šalje a ja sam ta koja ju ne želi/ne zna/ne može primiti u srce"..... FAK FAK FAK....... i što napraviti - da li iz straha prihvatiti ono "priručno" i forsirati nešto što znaš da nije to (naravno da ne!) ili i dalje moliti i vjerovati da kemija ipak daje prvi i najjasniji signal kad je nešto pravo?.......

još uvijek sam zagovornik kemije i leptirića..... iskreno vjerujem u njih jer sam ih imala, jer znam koji je to feeling kada ih osjetiš u svakom milimetru tijela, kada zbog njih ne spavaš, ne razmišljaš, ne dišeš.... i samo ti je on na pameti i jedva čekaš svaki susret svaki poljubac svaki dodir svaku poruku .......... i znam da lepritići s vremenom odlete ali život bez njih je prestrašna alternativa!

p.s. ako ovo čitaš, vjeruj mi, žao mi je što je tako...

napravila sam skoro glupost....!

Jučer sam se javila Matanu!
malo sam previše popila... jbg povukla me euforija Svjetskog prvenstva i genijalni rukometaši (I love Dominiković) i tako se piva pretvorila u pelin pa taj u još jedan pa još jedan.... sve vam je jasno.... i naravno da nisam Katy objasnila da mi izvoli oduzeti mobitel nego sam u pauzi između dva gutljaja poslala divnu poruku (NOT) baš Matanu!! (kao da u mobitelu nemam tonu drugih brojeva pred čijim vlasnicima mogu ispasti budala).... i tako je jedna poruka vodila drugoj i padale su ponude svakakve koje sam ja u alkoholnom bunilu doživljavala kao "igrice" onak simpatično i malo kinky i malo zločesto i objašnjavala sam samoj sebi.... Ma to je samo radi paklenog ludila i zato je O.K....... deal je bio da ćemo se danas vidjeti.... ali kad sam se probudila i odvrtila film malo mi se i želudac odvrtio.....
inače, moja reakcija bi bila salva uvreda koje bi zasula sebi pred ogledalom.... to više na žalost ne pali..... zato sam uzela mobitel i natipkala čovjeku da sam pogriješila kada sam pristala na nešto što ne želim ispuniti, da mi je žao ali da neću dolaziti do njega večeras..... nije mu bilo svejedno..... a mene pere grižnja savjesti jer sam uopće pokleknula dovoljno da pošaljem onaj prvi SMS
Nazvala sam nakon toga Scar koja mi je smireno rekla - podsvijest ti govori jedno a radiš drugo!..... i u pravu je.... ali što napraviti kada ti iskustvo pokaže i dokaže da tvoja podsvijest nema pojma!!

u svakom slučaju, ponosna sam na sebe jer sam se na vrijeme zaustavila... tu vjerojatno dolazi onaj dio iz naslova old habits die hard jer prije svega par mjeseci bez razmišljanja bih odletila na taj jebeni Jarun, a danas me je samo ulovila prolazna kriza ..... s druge strane postavlja mi se u glavi pitanje Da li poslušati moral i ostati na "suhom" ili se prepustiti grešnim užitcima i boriti se s grižnjom savjesti?..... Sex stvarno može zakomplicirati ženski život.... kažem ženski jer čini mi se da muškarcima sve te situacije lakše padnu.... za njih sex označava prestanak truda i izmišljenih emocija (ne uvijek i ne svima) dok nama ženama sex označava početak i stvaranje emocija......

u svakom slučaju, ovaj tjedan sam upoznala lika koji me je "našao"..... dobila sam tonu komplimenata i cijelo vrijeme mi je bilo totalno čudno da me netko može doživljavati na takav način.... nekako me je idealizirao (a ja definitivno nisam idealna)...... čovjek bi pomislio da ti takve stvari dignu ego.... a zapravo.... moja je stvarnost bila totalno drugačija......

kako je moguće da si nekome toliko divna, a onome, kome si željela biti divna, nedovoljna?

Ma uopće ne znam odakle krenuti!!!..... pa recimo ovako – Dobila sam opomenu jer sam pušila u bircu u prizemlju NSK!

Sjela sam oko pola 10 na kavu jer sam od 8 bila na poziciji mezanin 4. stol po redu sa knjigama I potrebnim materijalima za pisanje svog dugo išćekivanog diplomskog….. I napokon kava jer ona od 6 u jutro više nije djelovala (jesam li do sada napomenula kako nisam jutarnji tip)….. odmah me je na stolu dočekao letak koji objašnjava kako nacionalna nema pravo još uvijek zabraniti pušenje u bircu u prizemlju jer “nije obrazovna ustanova”….. ok nisam se u potpunosti složila s tom tvrdnjom jer iako nije ona ta koja vrši obrazovanje naroda, nudi građu kojom se korisnici sami obrazuju dakle njena sekundarna funkcija je eventualno obrazovanje……. Istovremeno dok je obrazovnim ustanovama zabranjeno pušenje I na terasi I u dvorištu I u blizini same ustanove – nacionalna dozvoljava pušenje na terasi birca na 5 katu??!!!!........

I tako ja zapalim svoju 1 cigaretu u danu uz kavicu I članak o Knowledge Managementu….. kad mi za oko zapne striček zaštitar, čelave glave I mrkog pogleda koji je usmjeren prema svima nama koji sjedimo uz kavicu I čikamo…… ne obazirem se puno, popijem kavu, ispušim cigaretu, ustajem I vraćam se na poziciju mezanin 4 stol po redu…. A onaj isti striček zaštitar me zaustavlja I traži iskaznicu jer dobit ću opomenu jer sam PUŠILA!!......

Ajme ljudi moji!!!! Pa stvarno sam ostala u šoku….. pitala sam da li će I sve ostale tražiti iskaznice I dijeliti opomene ili sam mu samo ja posebno simpatična……
Moram priznati da sam se osjećala baš špijunirano….. nabijati tako ljudima neki osjećaj krivnje, prokazivati ih I kažnjavati kao kriminalce, praktički zaljepiti grimizno slovo… pa to je prestrašno…….
Iako sam zapravo bila pobornik ovog zakona o zabrani pušenja (ja draga I obzirna prema nepušačima) ovakvi postupci u meni definitivno stvaraju revolt!..... E NEĆU PRESTATI PUŠITI! MOJE JE PRAVO TROVATI SE! I ODGRISTI ĆU PRST SVAKOM ONOM TKO “PROKAZUJE”….. pa bemu miša ko da smo se vratili u neko vrijeme ustaša I partizana….. blažena ova naša vlada koja favorizira nepušaće I treba im lova od naplaćenih kazni a za godinu dana tvornica duhana Rovinj će podmazati nečiji džep I opet će pušaći biti u milosti a nepušaćima će se duhanski dim prisilno ubrizgavati intravenozno u nekom tekućem obliku!......

Jebeš ti takvu vladu kojoj smo svi mi jedna velika farma mrava pa malo eksperimentiraju da vide tko će sve skočiti kad oni kažu hop!..... E PA JA ĆU SKOČITI…. Ali ne onako kako bi vama odgovaralo SKOČIT ĆU NA DOMONSTRACIJE pa malo na Trg pa početi taj isti prst koji je danas uperen u mene okretati u one koji ga upiru…..

Heh smiješno mi je kako što sam starija sve više shvaćam da nismo mi guske u magli NEGO OVCE koje jasno vide kamo nas se vodi ali smo toliko postali inertni da nam je lakše da mekećemo I bez brige I pameti koračamo prema provaliji……

I onda nije niti čudno da nam serviraju objašnjenje da plin poskupljuje 20 % SADA jer kad uđemo u EU morat će poskupiti 50% a to će biti preveliki šok…… pa bolje onda da nam već sad počnu otimati iz džepova pa možda I njima dio toga dopadne, nego kasnije kada će ih barem netko moći kontrolirati.

A danas je počeo dan tako divno…. U mom rasplesanom autiću obišla sam cijeli grad…. Pjevušilai smijala se I plesala za vilanom I sve je bilo sjupeerrr……..

"01.01.2006. 19:50:02"

tog sam datuma napisala prvi blog ovdje i navukla se na blogoterapiju :))))

čovjeće, pa ne mogu vjerovati da je prošla još jedna godina..... i? jesam li pametnija? sretnija? uspješnija? koliko sam se pomaknula od prošle godine?

svašta se događalo u ovih godinu dana... ako ništa drugo nikad do sada nisam u godinu dana toliko...hmmm (kako da se pristojno izrazim) ljubovala.....

bilo je zaljubljivanja - što da kažem, "plejada pogrešnih" se povećava svakim novi danom hahahahah

bilo je tonu suza - kao što moj blog može i potvrditi

ali je bilo i smijeha, novih i dobrih prijatelja, one prave pravcate sreće....

danas se bavim malo introspekcijom, revidiram neke odluke i sve sam više uvjerena da sam dobro odlučila, donosim neke nove zaključke..... formiram i pokoju želju..... ali najbitnije i dalje odlučujem ostati nepopravljiva romantičarka, optimist i UVIJEK puna nade..... :))))))

želim vam svima što bolju Novu 2009. godinu (bez obzira što analitičari najavljuju)

ajme ajme ajme... moram priznati da iako imam feeling da mi se ništa pametno ne događa u zadnje vrijeme, ovih zadnjih par dana je bilo poprilično ludo.....

kronologija ide kako slijedi:

Badnjak - nekako je izostala sva ona nervoza koja nam obilježi blagdane svake godine.... svi smo se povodili riječima velečasnog Nenada "Ne treba sve biti savršeno".... i tako je nekako i bilo kod nas - nesavršeno ali baš zato predivno i ugodno i obitzeljski i opušteno :))) napokon. i tako nakon polonočke u maloj crkvici uputila sam se k Jaci na tulum s curkama - tradicionalna razmjena poklona (ove godine Kama sutra s porukom "koja ovo dobi njoj je najpotrebnija (no shit Sherlock) i napomenom Kamo sutra?)....i nakon par čaša vina neki lokalni birc u botincu pa Big mama - ne znam da li zbog alkohola ali ta mama je bila zakon na Badnjak... dobri tipovi, dobra muzika, čagica, smijeh, cuga, pa još malo čagica... nisam se niti okrenula već je bilo pol 5, birc se zatvarao a mi smo pjevajući otišle doma......

Božić - divan s obitelji i susjedima, tonu poruka koje su me tako razveselile, neke su me i iznenadile (da naravno Matan - službeno ali nema veze, iznenađenje u svakom slučaju - baš me zanima hoće li i za novu godinu doći sms), navečer pelinkovac sa Scar u vg i Sretan Božić svima :))))

Štefanje - tradicionalni odlazak kod kume Štefice kao što odlazim cijeli svoj život... to je jedna od onih divnih konstanti bez kojih blagdani jednostavno nisu potpuni

Subota - opet partijanje sa Scar.... AJME!!! cugica u vg - fora al niš posebno (4 pelina) odlazak do Big mame (3 pelina) - nekako smo se nadale da će nas opet zateći atmosfera od Badnjaka - ali nije.... zatekli su nas neki likovi iz Dubrave koji muljaju da sve smrdi ... on je profesionalni plesač (yeah right).... ne ne, sad je policajac, vrhunac je bila odluka da je odjednom ginekolog (a ja sam vesla sisala)... okret na peti, pristojan pozdrav i bježmo na drugu stranu.... dok Scar nije zaključila da moramo otići u Disko Čije se Ime Ne Spominje (1 pelin)..... "ne Scar" "ajde" "gle nisi niš propustila kaj nisi nikad bila tamo" "ajde" "gle biti ćemo tamo najstarije i totalno izvan svog elementa, rađe ne" "ajde".... i otišle smo..... na 15 minuta!!! a unutra..... Sodoma i Gomora je blagi izraz..... sve je isijavalo CAJKE (fuj).... vrhunac je bio tekst neke pjesme od kojeg sam samo zapamtila novotvorevinu FENOMENOMENALNO!!!!!.... vratile smo se natrag u Big mamu (još 2 pelina)... zatvorile smo opet birtiju... i što je najtragičnije - TRIJEZNE se vratile doma..... ali sa tonu fotki i očajno dobre volje (valjda nakon DČINS-a nemože biti gore pa smo se morale smijati sebi samima)

Nedjelja- moji su roditelji u pola 12 navečer doveli doma divnog Haskija... on je odlutao od kuće, bez ogrlice, gladan žedan... i bilo mi ga je tak žao..... pa sam mu dala jesti i piti i izvela ga u šetnju i prespavao je ko nas.... ali kako je bio malo preplašen nisam ga mogla ostaviti da spava sam pa sam odlučila spavati na kauču u dnevnom boravku, njemu sam stavila jestuk na pod i pazila ga i mazila cijelu noć - jadničak mali - ALI NISAM OKA SKLOPILA!.... pa taj se pas dizao svakih 20 minuta a s njim i ja.... pa ga opet uspavljuj, pa ga smiri, pa jel žedan.... ajme Sizifove muke..... u jutro smo otišli u veterinarsku stanicu vidjeti je li možda čipiran pa da nađemo njegove ljude.... bio je čipiran našli smo mu ljude sretna sam ga vratila doma.... sve dok nisam vidjela da ga oni drže u malom kavezu iza kuće iz kojeg bi svako normalno stvorenje pobjeglo..... i tu sam se malo rasplakala.... i bilo mi ga je još više žao......
saznala sam da se zove Lex i da ima godinu i pol (pa to je prektički beba još) i da često odluta....... možda opet doluta k meni - i onda ga više neću vratiti u kavez iza nečije kuće.

sad me opet malo drži blagdanski blues.... malo bi se grlila i ljubila i išla u kino s nekim (ok. i to postaje konstanta kod mene)..... možda bude bolje poslije Nove godine.... koju BTW nemam pojma gdje ću proslaviti......

E pa baš tako…. Nadobudno sam danas stigla u NSK sa svojom novom torbom za laptop I novim wireless USB stickom I ogromnim entuzijazmom (ok, možda I nije bio tako velik al je bio tu) da bih našla svoje mjesto pod suncem na trećem katu ukopčala se u struju I ŠOK…… ne mogu pokrenuti wireless!!!! Pa kako? Pa pitam, pa posuđujem wireless karticu (možda moj usb ne valja) pa sam čak I frenda srela koji je informatički potkovaniji od mene da mi on možda pomogne….. niš od toga….. I tako mi lap stoji na stolu I niš ne radi….. osim kaj sam odlučila u jednom trenu zapisati neke moje gluposti u njega koje sada prenosim na blog…….

Dakle, našla sam neke svoje škrabotine od ovog ljeta koje sam zataknula u knjigu za diplomski….. ma Bože moj dragi !!!!...... koje sam ja u stanju gluposti napisati…. Pogotovo kad se zaljubim…. Ajme pa to je strašno!!!!! Tako sam I njega “Matana” tako izglorificirala I to na samom početku…. Ajme…. Pa riga mi se sada kad sve to čitam…. I to da stvar bude bolja glorificirala sam ga I na engleskom I na talijanskom!!!!!...... pa ja nisam normalna!!!...... pa jel moguće da je on zapravo točno pročitao moje biće kada je zaključio ono sa srcem I pažnjom?!..... ma od kad su se stvari s njim počele komplicirati ja svakodnevno samo zaključujem kako sam glupa glupa I naivna prenaivna I kako mi baš I nema pomoći…… aj ma!...... tako se on meni već tjedan dana ne javlja… I to je ok jer sam mu I rekla da mi se ne treba javljati….. ali sad se u meni pojavljuje ono tipično žensko “ZAŠTO SE ON NE JAVLJA??!!” …. Ispada da ipak jesam tipično žensko u ovakvim situacijama….. ponekad, kad se suočim s ovakvim ženskastim ponašanjem, divim se vama muškarcima kako nas izdržavate…. Na sreću brzo me prođe takvo razmišljanje pa se osvijestim……. Ma još uvijek nisam u stanju završiti tu priču…. Ali … budem….. uskoro….. znam da budem 

S druge strane, kao što sam već spomenula, u Nacionalnoj sam…. Opet!!..... uh uh…. Tako se nadam da će ovaj ciklus posjeta ovoj velebajnoj instituciji biti posljednji prije diplome (svi koji ne znaju učenje je process koji traje cijeli život tako da moje druženje s NSK će trajati I trajati…)

Sanjala sam noćas Kaia……. Ajme…… opet mi se vratilo sve u pamćenje….. svi pogledi, svi osjećaji, sve situacije, on…… ali san I nije bio ugodan…. Zvala me je Petković Iz rapca da je Kai stigao I da se izvolim nacrtati….. a ja sam odmah šefa tražila slobodne dane I odvezla se u Rabac…. I tamo sam ga srela na šetnjici ispod St. Andree….. za ruku je vodio Janine – svoju suprugu!!! Ajme…. Kako sam plakala….. odvukla sam ga na stranu I rekla mu da ga volim….. rekla mu sve ono što mu nisam stigla reći kad je odlazio…… srce mi je u snu pucalo kad sam ga gledala s drugom…. Svejedno pristojno sam joj se nasmješila, njega sam zagrlila….. I tu sam se probudila…….. I svemu tome je kriva Kate…. Spomenula ga je neki dan nakon što sam se ja svim silama trudila da ga izbacim iz glave…… rekla sam joj istinu – znam da više nikada neću upoznati nekoga kao što je on, on je bio TAJ….. uz njega sam cvjetala I sve je oko mene cvjetalo samo zato jer je on kraj mene……. I svi nakon njega su bili samo loše zamjene…..

jbg koja banana!!!........

 
jesen mi je super... :)))))ma serem malo al danas i jučer sam napokon genijalne volje hahahahha samo se smješkam i samo bi išla na kave i šetala i bila na hladnom zraku među ljudima i malo se ljubila na vjetru (ok to neću definitivno raditi)dakle - jučer sam dala otkaz!!!ajme koji feeling.... wow...... :) šef me zvao na razgovor vezano uz...STOP! moram te prekinuti ovo moje je malo bitnije - dajem otkaz! a s druge strane šok?! zašto?! pa gledaj.... bla bla bla.... i to je to...... i tako sam bila puna energije.....zapravo sam otkaz htjela dati u ponedjeljak, ali nisam (uspjela)... uostalom ponedjeljak nije bio dobar dan za to - prvenstveno zato jer sam došla na posao s lošom frizurom i u trapericama i krivoj majici... ma koma.... zato sam jučer napravila genijalnu loknastu frizuru, obukla haljinu predobru, šminkica, samopouzdanje na vrhuncu i stav "ništa mi neće ovaj dan pokvarit", umarširala na sastanak, obavila svoje ...... heh što da kažem... when i'm good i'm good, but when i'm bad i'm even better...... i čiča miča :))))))htjela sam prekjučer i "matana riješiti" - nisam!.... nego sam sjedila na kavi s mojom Petković i nepovezano baljezgala sve ono što bih inaće nepovezano baljezgala ovdje.... a ona je (ajme kako ju obožavam) bila divna i strpljiva i povezala sve umjesto mene slušala i dala mi rješenje - Malena, ako se nemožeš sada obraćunavata sa svim - NEMOJ! jednostavno se nemoj javljati dok ti ne prekipi dovoljno da budeš odriješita i odlučna napraviti rez i gotovo!..... ali nije li to djetinjasto, ne javljati se?!....... je, ali nakon sve da li si ti nekome dužna biti odrasla i odgovorna i blah? nisi! dužna si jedino napraviti ono što je u tvom interesu...... pa da znaš, to bih i mogla tako napraviti......i nisam se jučer javila.... niti na poruku u ponoć, niti na jedan od 5 poziva tijekom dana (svakih sat vremena jedan).... javila sam se slučajno kada me probudio u pola 10 navečer (da, da išla sam spavati s kokošima) i rekla nezainteresirano - probudio si me, čujemo se drugi put..... ali on se zabrinuo što mi je, da se nije što dogodilo, kako mu se nisam javila cijeli dan..... ništa se nije dogodilo, sad spavam, pozdrav.......i storia fatta!a i danas je dan krenuo super.... opet me je vozio na posao Kruno i opet smo lovili bus i ovaj put smo ulovili gada hahhahaha :)nice

danas trebam dosta hrabrosti i smirenosti i .... u jbg malo me pere nervoza... a ja inaće nikad nisam nervozna i nemam tremu ali....
danas dajem otkaz.... čim direktor stigne u firmu odlazim k njemu u ured na razgovor i nadam se da ću iz njega izaći sa osmjehom
a navečer bi trebala i "Matanu" dati otkaz..... premučan mi je postao taj odnos, dobiva jednu uvrnutu notu..... i želim sve okončati - Zauvijek!
eh sad u svemu tome treba biti malo sebična i bezobrazna i gledati samo i jedino svoje interese.... a to je ono što mi je problem - ja ne znam biti bezobrazna (bar ne namjerno)..... i zato sada imam grč u želucu i nervozna sam i poprilično uznevjerena..... aj ma!....
Superego - Mala, skuliraj se!!! znaš dobro što i zašto moraš napraviti, sve što trebaš reći sto puta si ponovila u mislima, nema nervoze! ti si superwoman sa poboljšanim psihofizičkim sposobnostima (kojoj trenutačno curi nos)..... sve će biti ok

Dajem otkaz!!!!
Posvećujem se diplomskom!!!!
Prekidam sve veze s muškim rodom!!!! (po vjerojatno 100-ti put)

jel da krenem po redu?

1. POSAO
kako svi danas velevažno vole prodavati muda pod bubrege, tako su ih prodali i meni..... ono što je trebao biti dinamičan posao organizacije evenata pretvorio se u uredski posao u kojem sam se osjećala 100% beskorisno jer neznam ništa o nekim fakturama i backupima (da to je fensy izraz za Fotokopiju) i glupom transportu s nekakvim kuhne nagelom.... ok, sve se to može naučiti i nije to problem.... problem je radna atmosfera, problem je što je to trebao biti posao za stalno a ne još uvijek preko student servisa (HALLO?), problem je što su me pretvorili u animatoricu i prodavačicu na sajmovima, problem je što me se ne cijeni i što moj direktor sluša što mu jedan skladištar govori i onda meni sere po glavi..... HALLOOO???!!! ........ tako da je vaša dotična odlučila dati otkaz! :))))) i sad se smješkam :))))) i ništa mi nije bilo toliki poticaj za pisanje diplomskog kao ovaj zadnji sajam (interliber) i 12 satno radno vrijeme na poslu koji ne voliš...... i ta mi je ideja došla u snu i probudila sam se sretna :))))))) ......... ecco kako je to jednostavno

2. DIPLOMSKI
dakle, malo mi je bio udarac za ego što sam na korak od diplome profesorice pedagogije i informacijskih znanosti zapela radeći kao prodavačica na štandu...... hmmm..... nije li to malo apsurdno? i onda konstantno slušam i Elvisove probleme, i podnosim njegovu lošu vibru, i slušam priće o ženi koja ga zove svakih sat vremena i djetetku koje ne pita jel imaš nego kaže daj..... i mislim si "Ajme Bože, ne treba mi voditi tuđe živote"....... u jednom trenu pita mene Eli
"jesam li ja tebi dosadan, o čemu razmišljaš?" .....
"Eli moj dragi, uopće te ne doživljavam već par tjedana, jedino razmišljam o svom diplomskom i o tome kako sam nezadovoljna" ....
"Ma znam mala" ......
"Ne neznaš. uporno mi govoriš kako je Diša dobar čovjek, ali što ja imam od toga? što ti imaš od toga? zapravo pravo je pitanje Što tvoje dijete ima od toga kad ti plaća nikad nije na vrijeme, kad radiš ko konj za crkavicu, kad te nikad nema doma a i kad dođeš umoran si ko pas?"......
Gleda mene Eli i kaže "Mala u pravu si, i da znaš da prvom priliko odlazim"
"Eli znaš da sereš, nećeš ti tako skoro otići jer ti fali muda"
"A kamo bi ti otišla? Misliš da će te ta diplom zadovoljiti? ti i ja smo isti uvijek težimo onoj idućoj stepenici"
"Ako ništa drugo moja diploma će mi omogućiti da imam krasne izmanikirane nokte i ruke nježne i meke poput svile a ne izranjavane od clicsa i sa bojom od tipsa ispod noktiju. neću se više morati lažno smještati kupcima "

ne znam.... možda je ovo samozavaravanje.... ali da je krajnje vrijeme da se završi agonija studiranja - JE!!

3. 100-ti put prekidam s muškima
ma htjela sam tu svašta napisati ali nemam više volje. "Matan" se ne javlja i nakon zadnjeg susreta tako je i najbolje..... moj i katin Dario napravio je točno ono što mi je trebalo - pomogao je da stavim stvari u ispravnu perspektivu..... da li je moguće da nisam bila svjesna tolikih razlika u razmišljanju, godinama, mentalitetu, navikama, željama, planovima...... ajme ajme......
ovo ću samo navesti neke rečenice koje se moraju urezati u pamćenje kako se ne bi ponovile..... NIKADA!
-njoj pokažeš samo malo nježnosti i srce joj se otvori
-ona nije ta, preotvorena je
-pa kakve veze ima što ti imaš nekoga, to ne znači da se nemožemo družiti
-ja trebam neku samozatajnu, ona nije za mene
-hoćeš li se vratiti večers k meni, nitko nemora znati? - ne! - E pa vidi ju sad?! a zašto sad nećeš?
ma mislim da me je ovaj "Matan" definitivno izbacio iz takta..... prestala sam biti tužna ili povrijeđena - sve što se dogodilo sama sam si kriva jer sam odlučila staviti koprenu preko očiju koja mi je samo zamagljivala vid...... koprena je odlepršala i sada počinjem opet vidjeti žarke jesenske boje, sunce na prozoru i sivu put i prazne oči pojedinaca..... life goes on and I am to :))))

uvod u martinje bio je Babinjak kod moje Jace (mah mah sunce).... fina T'ga Za Jug, sir, cigarete, T'ga za budalama, T'ga za Scar..... sveopći blues koji se pretvorio u smijeh koji se produžio do 12 a u jutro se treba raditi.... i USTATI NA VRIJEME!!! uh uh uh

u 8 i 15 mi je zazvonio tek mobitel.... fak kasnim.... ma i nije bed imam bus u 15 do 9 s kojim stižem na posao do 9 i 20 što je prihvatljivo.....i hodam prema stanici kad tamo - BUS JE URANIO!! fak fak fak.... kaj sad..... ha niš ...... stopiram! još si mislim ak mi netko stane relativno uskoro možda i ulovimo taj bus..... stao je Kruno, ali Kruno ide samo do Buzina..... fak fak fak.....a niš .... "Kruno, gle pobjego mi je autobus prije 4 minute, pa ak se požurimo možda ga i stignemo do Buzina".... kaže Kruno "OK".... i gas!!!!...... slalom kroz standardnu gužvu na Goričkoj cesti, a bus kao da je u zemlju propao.... napokon ga vidim na semaforu kod autopraone Herc.... Kruno prolazi kroz semafor, fula svoje skretanje da bi mene na vrijeme dovezo na stanicu, ja zahvaljujem, izlijećem iz auta i kužim da bus ne skreće!!!! KAJ??!!! mašem na stanici a vozač me blesavo pogleda kao "Je a kaj sad, već sam otišao"..... FAK FAK FAK!!!!.......

i kaj sad??!!..... na stanici sam koja je totalno slijepo crijevo, novi bus nebude došao tako skoro, stanicu prije Buzina stoje 3 kontrolorke koje će neminovno uletiti u idući bus..... ha niš..... stopiram dalje..... fakat nemam kaj izgubiti..... no nije mi baš svejedno.... iz gorice stop je jedna stvar ali u buzinu mi je to skroz druga priča......

10 minuta psovanja vozaču, smrzavanja na vjetru, očajnog smješkanja jurećim autima.... i staje Dario. :))))))) my hero...... koji me vozio do podhodnika iako mu nije bilo usput..... smijeh i odmah mi je bolje......

divni su to ljudi koji staju stoperima :))))))

... koma je kaj sam danas tako nekako bljak i tužnjikava....
cijela strka oko vikenda i druženja i svega, je splasnula i sad sam samo prazna i tužna..... ma fuj sam samoj sebi.... i još k tome je ponedjeljak pa mi niti to ne pomaže, i puna sam nekih umjetnih hormona pa mi niti to ne pomaže..... ma!
odustala sam od igrica i sad bi samo bila iskrena.... a znam da ta iskrenost neće biti cijenjena..... pa niti to nemogu
mislim da ću danas pribjeći terapiji čokoladom..... možda me podigne bar malo

"On this tuesday afternoon, Chelsea got caught in the mission room, where the men are crazy and the women are to. before you know it's wednesday in the afternoon..."

neznam jel znate pjesmu ali sinoć sam praktički doživjela sličan scenarij.....

ne ponovilo se!!

upoznala sam lika u jednom društvu koji je od prvog trena toliko zračio sexipilom... .bolesno dobar, jebežljiv, ajme njegov pogled još uvijek nemogu izbaciti iz glave, način na koji te gleda, kako te čita, kako ti trnci prolaze leđima kad shvatiš da si ti ta koja je zaokupila njegovu pažnju..... i počne ti šaptati na uho jer ono što ti šapće nije baš primjereno da cijelo društvo čuje, i dok ti drži dlan prst opliće među tvoje prste, i intelektualno te izaziva, i moćan je u nekom poslovnom smislu koji je usko vezan i uz moj posao .... i htjela ne htjela obrazi ti porumene i koliko god a se izvlačiš da ti je vruće od vina, ne možeš sakriti unutrašnje izgaranje..... i poljubac koji je ukrao na putu do wc-a obori te s nogu ..... ajme.....

nikad se u životu nisam toliko borila samam sa sobom kao sinoć.... zašto? jednostavno - on je oženjen ima 2 djece, on može bit moj samo tih par sati i više nikada (sorry ali moja savjest nije spremna na takve vratolomije, nije toliko fleksibilna), i najviše od svega - strah me je.... ne volim izgubiti kontrolu. Nikada. a ovo je situacija u kojoj kontrola nikada nije niti bila moja, i upustiti se u sve može imati posljedice na koje nisam spremna......

pobjegla sam sinoć s te večere. pobjego je i on zamnom. pokušao me uloviti na rotoru, na sreću nije uspio.... izvela sam pravu "Pepeljugu" samo nadam se da nisam ostavila za sobom cipelicu preko koje bi me mogao naći.....

s druge strane domaćin večere, moj (a zaprvo nije moj) netko, opet je pokušavao svašta.... iako ja njemu nisam TA, iako on traži nekog samozatajnog i mirnog i tko ne prigovara tko ne razmišlja svojom glavom od mene želi hmmm..... koliko god to jeftino zvuči, a zvuči, zadovoljenje svojih potreba.... i sada kako se netko novi pojavio u mom životu i ja nisam spremna sjediti na dvije stolice (nikad to nisam niti radila) njemu je teško prihvatiti NE. njegova "svojima" koju tako i onako ne želi, više nije njegova a to nije prihvatljivo.... ugrizla sam ga sinoć za usnicu, do krvi, nema zajebancije, svoju si priliko propustio a sad lagano odjebi u skokovima.

osjećam se onako.... pravo jadno!!! Ne, ne želim ulaziti u detalje jer ovaj zapis je čista metafora stoga isprika svim čitačima..........

Na povratku kući vrtila sam filmove i pokušavala naći smisao i način da nastavim dalje (ili ponovo, ovisno o stanju duha) i metafora je našla mene. Na praznom parkiralištu, na mokrom asvaltu leži balon. Samo leži. I zavrti mi se priča o životu balona koji je samo želio poletjeti. Od trena kad ga je stroj oblikovao u lateksu, sanjao je o nebu i visinama, o sretnim dječjim licima koja ga gledaju odozdo. Ali, kako je sudbina htjela, život mu je umjesto Helijem, udahnut bio običnim CO2 i nečiji ga je dah osudio na život "ovdje dolje". Prvi put kada je iz ruke pao na pod još uvijek nije shvaćao da nikada neće letjeti.... jer i taj je pad bio "let za sebe". I svaki put kad bi ga netko šutnuo nogom, iako bolno balon bi se smješkao - "Ja letim!!! :)))) " i opet TUP, natrag na pod.
Rastužio me taj već sivi, izudaran, ofucali balon. Uzela sam nit vune iz svog šala i omotala je jednim krajem za balon a drugim za najvišu granu koju sam mogla dohvatiti na drvetu pokraj autobusne stanice. Puhnuo je vjetar, podigao balon u visine i Kunem se da sam ga čula kako viče " Letim, znao sam, JA LETIM!!!!" . Sa osmjehom sam ušla u bus. Čula sam iza leđa PUK ali nisam imala srca okrenuti se. On je odletio.

"..... i sada osjećam da letim
i nebo mi je granica....."

stvarno sam tužna pretužna..... ova metafora nije dovoljna blogoterapija..... ali jednostavno nemam srca sada pisati o svemu........

Una palabra no dice naday al mismo tiempo lo esconde todoigual que el viento que esconde el aguacomo las flores que esconde el lodo.Una mirada no dice naday al mismo tiempo lo dice todocomo la lluvia sobre tu carao el viejo mapa de algun tesoro.Una verdad no dice naday al mismo tiempo lo esconde todocomo una hoguera que no se apagacomo una piedra que nace polvo.Si un dia me faltas no sere naday al mismo tiempo lo sere todoporque en tus ojos estan mis alasy esta la orilla donde me ahogo,porque en tus ojos estan mis alasy esta la orilla donde me ahogo.
 
ovo je tekst koji opisuje moje današnje stanje..... jao kako me ova južina ubija... nemam snage, nemam energije, fali mi poticaj, jedan mali mali motiv..... fali mi netko uz koga ću napuniti baterije, netko zbog koga ću puniti baterije.....i opet neki blesavi i glupi principi radi tko zna čega.... nemam inspiracije niti za blog.... nisam sretna, nisam tužna, nisam ljuta, nisam razočarana, smješkam se ali se ne smijem, glasna sam ali ne vičem, umorna sam ali ne spavam.... ma kao da mi je prigušivač stavljen na sva osjetila ..... da li se to opet gomila ona nervoza..... taman prije nego što iskočim iz svoje kože i odem u totalnu krajnost..... ne poznaješ me još dovoljno dobro i kočim se ali mjesta na koja te mogu povesti sa sobom ne možeš niti zamisliti... pripremi se jer teško me je pratiti.... pripremi se jer bit ćemo na drogama (karikiranm) po cijele dane ..... euforija je ime mog pusshera a taj stvara "the utimate high"..... shvatila sam da sam u životu zapravo popriličan hedonist.... postoje stvari koji pristojan odgoj djevojaka u Hrvatskoj ne dozvoljava.... odlučno rušim sve te barijere.... otvorenošću (a nisam niti približno otvorena koliko bi mogla biti) egzibicionizmom (a još uvijek sam pritajena) ..... ajme kako svijet reagira na egzibicionizam... hahahhahhah pa to je vic..... zato obožavam ulične svirače..... kod njih nema srama jer sram znači da nema niti kruha..... ovu subotu odlazim u maksimir.... želim šetati po nekoj šumi među šuškavim suhim lišćem, osjetiti mokru zemlju pod nogama i vruće kestene u rukama, sunce na obrazu i zimu koja grize nos...... a onda bi bilo dovno da mi u susret šetaš i ti.... i da zajedno šuškamo i kestenjamo i sunčamo i izmišljamo nove riječi.....hahahahahah ma ljudi moji pukla sam..... ovo je jedan od onih blogova koji ima smisla samo meniblogoterapija uspješno obavljena