moj blog je samo moj

dakle prije kojih mjesec i sitno dana izbrisala sam svoj profil.... više od 5 godina je moja brunsh  bila samnom i onda mi je puklo nekaj u glavi i ode profil bye bye.... i nije mi falila neko vrijeme.... ali sada.... ajme!
skužila sam da mi se vipica popunila nekim smiješnim nickovima (who the fuck are these people?), nemam više inspiracije za blog (a isti me je godinama zadržavao ovdje), čak sam izgubila cijelu arhivu poruka od kojih su mi neke bile predrage (pogotovo jer tih ljudi više nema na iskri a ima ih još uvijek u mom RL-u), nemrem naći više niti predobre blogove ljudi koji su otišli).... jbg!!
baš mi fali moja brunsha

ok... niš pametno zapravo nemam za napisati.... skoro....

dakle, sinoć se dogodilo nešto što nikad do sad nisam napravila.... prespavala sam kod njega hahahahah ma zapravo uopće nisam spavala (ne, ne, ne zato!!!) jer jednostavno nisam naviknuta dijeliti krevet s nekim, nisam navikla na dodire, i na zvukove tuđeg disanja, i da moram biti obzirna u krevetu jer nisam sama, i da nemam svojih 5 jastuka i topli poplun i.... da sad već malo fantaziram..... ali bila sam oduševljena istim tim stvarima - njegovim dodirima, i disanjem i samim prisutstvom još nekoga uz mene u krevetu..... i taj pokušaj spavanja u njegovom zagrljaju (uopće mi ne smeta što oka nisam sklopila)...... i više od ičega buđenje u istom..... osjetiti opijajući tuđi miris u jutro, kožu na kožu, isprepletene prste.... u jednom trenu sam pomislila "ajme Bože pa mogla bih ovako ostati zauvijek :))".... a onda me je malo panika ulovila i čula sam svoj superego kako pita "Mala, jel se ti to možda zaljubljuješ??"..... pa nemam pojma..... jel' moguće da se zaljubljujem? i s druge strane da li opet slažem svoju fantaziju (ne poznajete me još dovoljno dugo, ali moj um se voli poigrati samnom i dozvoliti mi da složim neki film u glavi koji glorificira situaciju) koja nema veze sa stvarnošću?....... ma u biti, tako je nebitno postavljati si sva ta pitanja.... bitan je jedino osjećaj i osmjeh koji mi se ne skida s usana :)))))

a večeras sam se upravo vratila s mise i tako sam se smijala predobrom velečasnom u Gorici.... biseri sa svete mise:
"... Ljudi dragi, ne brinite se, Isus vam nije picajzla"
".... ajmo sad svi malo zabrijati na evanđelje"
".... da se poslužim riječima jetsettera - razvijam osjećaj za feeling"
".... tko će čitati poslanice? nitko! ok, onda idem eci-peci-pec"
a preko ljeta majstor je na misi rekao da nebude čitao evanđelje jer su svi na godišnjem pa i on, pa nek si ljudi uzmu Navještenje (časopis) i pročitaju evanđelje iz njega.....
i kad je takva misa, pa tko ne bi otišao na nju barem na malu dozu smijeha hahahahah :))))))

i dalje me drži produhovljenost...... oduševljava me taj osjećaj veselja koji se stvori u meni nakon mise..... i sad tek uviđem koliku sam potrebu imala svih ovih godina ali ju nisam znala prepoznati......

Sinoć sam 2 sata razgovarala s svojim novim čitateljem bloga.... bilo je svojevremeno i njega u tom blogu, štoviše bio mi je popriličan izvor inspiracije.... i tako me sinoć on nagovara da mu dam adresu, pa daj, pa hajde... i tako ja njemu dam adresu.... "Evo ti pa čitaj, tako i onako nikad nisam ništa skrivala (koliko god ti bio uvjeren u suprotno) pa nemam razloga niti sada" (hmmm a sada ti ne smeta preotvorenost?).... i krene čovjek čitati.....i počnem ja tako u tom trenu razmišljati: Koliko je dobro poznavati svoju publiku? zaključila sam ja već davno da je moj blog samo moj i da se neću nikad ustručavati nešto napisati... zašto i bih? tako i onako stranci koji zalutaju na blog ne poznaju me pa im je to samo još jedna pričica koja ih zabavi u tom trenu a i njihovo mišljenje ne utječe direktno na moj život, prijatelji koji me čitaju upućeni su u situaciju u mom životu i znaju većinu stvari koja mi se događa i znam da imaju samo riječi hvale i podržavaju me.... ali ovo mi je sad malo nova situacija....pisala sam kako me je blog svojevremeno znao uvaliti u probleme (preotvorenost, prije toga preveliki uvid) ali nisam se dala smesti.... stavila sam dušu na pladanj i nadala se najboljem.... ali sada.... hmmm..... s jedne strane ne skrivam se, proživljavam svoju blogoterapiju javno i zahvalna sam na svim vašim komentarima, osjećam dobre vibre koje mi pošaljete.... a s druge strane ne želim da i dotični "novi čitatelj" ima toliki uvid jer mislim da će ga kad tad iskoristiti na neki način......i što sad???... da li će mi ova spoznaja utjecati na razinu kreativnosti i spremnost da podijelim sa "sobom" a i s vama stvari koje me more ili će se sve nastaviti kao i do sada ? Koliko god da me proglašavaju preotvorenom, ja se zapravo doživljavam jako zatvorenom osobom.... teško mi je ljudima dozvoliti da dođu blizu, pogotovo u face to face kontaktu jer ne volim gnjaviti i opterećivati ljude - kad sam sretna, sretna mogu biti sa svima, ali kad sam u problemu ti su problemi samo moji..... i vaši jer za divno čudo uspijem ih verbalizirati na blogu (zato ga i zovem od milja blogoterapija) .... otvara me blog da bolje komuniciram s dragim ljudima..... ali s nekim čitačima još uvijek nisam u toj fazi, nismo na tom nivou i ne znam kakvu bi dobila povratnu reakciju...... hmmm, i što mi sada preostaje.... zamoliti da ne čitaju? ne, to nemam pravo...... cenzurirati samu sebe? ne, to ne dolazi u obzir, to ruši sve razloge zbog kojih sam ovdje...... nastaviti po svom i nadati se najboljem? ha, da..... tako je oduvijek bilo pa će se tako i nastaviti.... samo što sada u sebi imam i zrnce opreza koje me žulja kao zrno graška

pa baš i je...
sinoć sam ponovno aktivirala svoj stari nick.... ulovila me prije 2 mjeseca neka buba u glavi da ugasim svoj profil.... i sinoć sam ju ponovno aktivirala.... do danas sam primila 15 novih poruka.... smiješnih pomalo, al ajde.... ljudi pitaju, nude, pokušavaju....
zabavna mi je u svakom slučaju rečenica "imaš jaaakoo interesantan profil, javi se" a kod mene samo osnovni podatci.... hahahhahaha..... i što je tu interesantno? boh... ne znam al kol'ko ljudi tol'ko ćudi.....
u svakom slučaju.... zanima me što je sad s mojim starim blogom.... postoji li način da ga opet povežem sa svojim novim starim nickom?

fale mi moje curke.....

Scar - strašno mi je čudno da te nemogu nazvati sad odmah bez da brinem o vremenskoj razlici i da odemo na kavu i na takvu ćakulu kakva se ne pamti na ovim prostorima.... ok, znam da si brzo natrag ali to ne znači da mi nesmiješ faliti do tada..... volim te jako
Marijana - noćas sam te sanjala i u snu sam skužila da se nismo čule od ljeta... što je strašno? Ne mogu vjerovati da je prošlo već 2 mjeseca.... pa stvarno strašno.... ma znam, radiš, radim i ja, umor, kad i dođem doma ne želim čuti nikoga što je vjerojatno i tebi situacija.... znam da me pročitaš s vremena na vrijeme ali fali mi povratna informacija..... jesi li dobro? kako ti je dragi? kako ti je seka? reci mi nešto, svašta..... volim te jako i zovem te večeras :)))
Mildys - e ta malena me oduševljava, kao mačkica koja ti se sklupča u krilu i samo se mazi i grije ti ruke.... nemožeš ju ne voljeti :) ..... mislim da bi uskoro trebala doći u ZG i da ćemo malo ćakulati.... niti nju nisam vidjela full dugo... trebam malo tvoje pozitivne energije, imam feeling kao da je moja počela lagano gasnuti i trebam vjetrić koji će ju rasplamsati
da mi nema Kate u zagrebu pa prošvikala bi.... :)))

i kako mi je to sada nevjerojatno da su osobe koje su mi toliko bitne razasute po cijeloj Lijepoj našoj.... Labin, Brod, Dubrovnik i jedna na Floridi.....

al eto novi frendovi se pojave kad im se najmanje nadaš.... sinoć sam bila na kavi s Davorinom Bogovićem.... da samo na kavi, prvo smo otišli zajedno na misu i tako se smijali njegovim tenorskim dionicama .... lol..... i taj mi je susret stvarno podigao cijeli dan..... s osmjehom sam odskakutala doma puna neke dobre vibre..... zaključak je bio da nesmijemo dozvoliti više da prođe toliko vremena od susreta do susreta.... malo se takvih pozitivnih ljudi u životu nađe i treba ih držati što bliže......

a opet "Matan" se još uvijek konstantno javlja..... procesuiram ono svoje popuštanje i predavanje.... stvarno imam osjećaj da još nije gotovo..... još ima nade i potencijala.... prepuštam se struji, zamahnem rukama tek toliko da me održi na vodi i skupljam snagu za juriš..... a ako jurnem neće niti znati što mu se dogodilo.... za sada još procjenjujem

.... al stvarno mi je jako dosadno.....
i sad evo čekam da mi stigne neko društo i da pobjegnem iz ureda na neki caffe.....
ma ludo je krenuo dan.... jedva sam se probudila.... došla do stanice i zove me mama da je stari zaboravio mobitel i da se vratim doma po njega... vrati se po mobitel kreni opet za zg zovi starog da me dočeka na stanici jer ne stignem 20 minuta hodati do njegove firme i natrag.... on nemože. pa FAK niti ja na žalost ne stignem.... sad već lagano kasnim na posao.... ulazim u bus a u busu parada ZETovaca.... zatvaraju se vrata a oni kreću kao sablasti obilaziti putnike.... na moju sreću a njihovu nesreću ulovili su svatko svoju žrtvu i omogućili mi dovoljno vremena da izletim na drugoj stanici iz busa van.... sad stvarno vć kasnim na posao.... a ništa, digla palac i stopiram.... stane lik u hondi.... on je mene već jednom vozio i zato je stao i ovaj put... bo?? ja se ne sjećam ničega... blesavi osmjeh uljudni razgovori do zg-a.... izlazim iz busa... stari zove da sam bezobrazna i nezahvalna da mu nisam mogla napraviti tu jednu uslugu i potpuno je nebitno što i ja imam obaveze, jedino je bitno što ću mu cijeli dan biti sekretarica a to nije dovoljno dobro..... itd itd
i napokon stižem u ured, zadnja, i palim komp, neki radio, dečki vide da sam malo OUT ..... i dolazi Željko do mene sa jaffa keksima... "evo malena, da ti popravi dan"..... e pa da znaš da mi je popravilo.....:))))

nesređeni um my ass...... sve što mi se događa sama sam si kriva... jer sam slaba i lakovjerna i povodljiva i glupa glupa glupa ..... kako je moguće da sam mu popustila i opet se uvukla u neki vrtlog .... svega.....a imala sam u glavi sve što treba reći, i sve što treba napraviti, i čvrsto sam odlučila da ću biti hladna i odrješita i da se neću smijati... i da ću biti ljuta..... i naravno čim sam ga vidjela sve je palo u vodu.... i kad sam osjetila njegov zagrljaj kao da me nikada neće pustiti.... i kad sam mu vidjela pogled kao da gleda božansko.... i kad me poljubio (Kažem da sam slaba i glupa ali nevjerojatno kako volim baš njegove poljupce).....evo, i sada sam ljuta na samu sebe jer trebala sam:-mu reći da neću više spavati s njim jer je on zaključio da to nije TO ... pa onda zašto bi spavala s nekim kome ja nisam TA - palo u vodu-ne dozvoliti da me ljubi jer zašto bi se ja ljubila s nekim tko je sve naše postavio kao neki friendlly odnos, pa sa prijateljima se ne ljubiš - palo u vodu-reći da nastavljam dalje - palo u vodu.... opet se vrtim u krug-provesti u djelo sve one stvari koje mi se roje u glavi zadnjih 2 tjedna - i jebiga, blesave glupe male djevojčice koja na prvi znak pažnje zaboravi na sve principe i prepusti se... i sad ju pere grižnja savjesti.... i takav nevjerojatan bijes na samu sebe....i točno vidim pred očima njegovu facu kako me zbunjeno gleda i pita "Zašto?" nakon što bi mu sve fino rekla što ga ide.....ali ne..... ništa mu nisam rekla, otišla sam linijom manjeg otpora, i od prvog trena sam znala da ću se ljutiti na samu sebe, i da ću biti jadna na samu sebe.....osjećam se kao beskičmenjak.....a opet..... bilo mi je tako divno sinoć s njim,način na koji me skida, rute kolima prelazi prstim apo mojim leđima, mjesta po kojima me ljubi, osjetiti ga.... samo ga osjetiti, opet ležati pokraj njega, nasloniti glavu na njegova prsa, osjetiti njegove ruke na koži, osjetiti miris jasmina na njegovoj koži, zaboraviti svijet izvan tog stana i samo slušati njegovo disanje......i onda kao šećer na kraj dođe pitanje njegovog kuma "I? jeste li vas dvoje zajedno?"...... i što da ja kažem na to..... on se smješka gleda mene, ja malo namrgođeno gledam njega i on odgovara "Ja niti sam ne znam gdje sam"..... i opet anti klimaks....

super mi je to....

na Blog.hr moj blog je uvršten među Almost Cool blogove :)))))))

hahahahahhaah

i sad strgana od posla odoh spavati jer jedva držim oči otvorene.... danas sam zaradila dovoljno za svoju plaču, kolegin plaču a i troškove sajamskog prostora.....
zaslužila sam odmor

:))))))

laku noć

e pa baš ZEN
očito sam smiješna i Bogu i ljudima sa tim svojim mood swings-ima.... ali u ponedjeljak sam bila u takvom stanju, ma za ne prepoznati.... sve su  mi lađe potonule.... otišla sam na kavu s frendicom koja me pitala tako nesvakidašnje pitanje "Kad si zadnji put bila na ispovjedi?".... "Hmmm, ne sjećam se" ..... "Ajde idi sutra samnom" ..... "ok"
i otišla sam u utorak u jutro u katedralu na ispovjed.... i imala sam osjećaj kao da idem na rapport tati nakon što sam tjedan dana markirala školu....
knedla mi je bila u grlu još u autobusu, pa i u tramvaju.... pred katedralom su se koljena počela tresti a oči su zasuzile.... u katedrali sam se svim silama kontrolirala da ne pobjegnem..... a onda sam ušla u ispovjedaonicu..... Velečasni Ramos ispovjeda..... i sjetim se frendičinih riječi "... nemoj mu muljati, nema potrebe, on ti čita ljudska srca...."
"Hvaljen Isus velečasni"
"Uvjeke"
"U ime Oca i..." i tu nastane lom.... počinjem tako jecati, do te mjere da je teško uopće uloviti dah.... i on me smiri, i priča samnom, i ispituje me sitnice iz života, i ovlaš se osvrnemo na grijehe.... i sve mi oprosti... i pozove me da se vidimo opet za mjesec dana.... i stvori u meni osjećaj takve lakoće.....
kleknula sam pred oltar, pomolila svoju pokoru.... i opet mi se vratio osmjeh na lice, boje su postale ljepše, ljudi su me drugačije gledali, a ja sam se samo smješkala..... i danas se još uvijek smješkam..... nikada nisam bila vjerski fanatik, nisam niti sada ali imala sam potrebu olakšati si dušu a da toga nisam bila niti svjesna...... danas imam osjećaj da je Božansko opet uz mene

citat B.J
"U povjerenju, muškarci vole znati žensku prošlost, ali im ona i jako smeta. "
ok, znači.... upoznat ću te i biti ću djevica jer tebi tako odgovara i ti ćeš biti taj koji će me učiti svemu u sexu
i onom drugom nakon tebe opet ću biti djevica i on će mi biti prvi jer i njegov ego je bitan i on će opet biti taj koji će me svemu učiti
i kada se budem udavala moj budući će mi morati biti prvi dok smo u vezi i učit će me svemu, a za prvu bračnu noć postati ću opet djevica jer svi vi morate oženiti nekoga tko nema iskustva ko crno pod noktom i koga ćete moći učiti svemu i tko će u vama gledati Boga.....
hmm.... da, kada pišem ovako vjerojatno jesam preotvorena ali libo me bibo.....
gdje je moj ego u cijeloj priči? ili ja nemam pravo na njega??
B.J. dao si mi materijala .... just food for tought

Ovaj vikend prekinula sam s NJIM. Točnije on je prekinuo samnom.....zaključio je da sam preotvorena i da on nije navikao na takve ljude, da je sve divno ja sam super, vesela, zabavna, komunikativna, elokventna itd itd blah blah blah.... ali njemu je neshvatljivo kako ja mogu pisati Blog i to ovako javno iznositi stvari iz svog života, i još k tome i NJEGA spominjati u tom blogu i da stvar bude još i gora staviti svoju sliku na taj blog......... ne, ne to je njemu ne shvatljivo.Ali to nije baš sve.... on je malo čitao taj moj blog (ovo je već drugi put da me blog uvalio u probleme ali moj je i ne dam ga nikome i radi nikoga)... i misli da sam ja imala neka, reći ću, nerealna očekivanja, da je on uspio isčitati iz tog mog bloga da mislim da je glup! (MOLIM??) da kako ja mogu u blogu pisati s kim sam sve bila i što sam sve radila (MOOLIM???!!! to ispada kao da sam kurva).... on je od samog starta vidio da to neće biti to i sada je došlo i vrijeme da mi to i kaže..... i..... nisam imala snage više ga slušati..... jedino što mi je još ušlo u uho bila je rečenica o nekom nastavljanju druženja jer je njemu samnom super..... u potpunosti sam ju izignorirala.....i nakon svega odvede me Scar zabrinuto na kavu..... na kojoj je ona bila više u šoku nego ja..... i Katey me zove i kaže da je i bolje tako jer on nikako nije bio za mene, i sa svih strana počinju dolaziti dobrsavjeti a ja ih jednostavno ne mogu upiti u sebe, uopće ih ne doživljavam......jedino što doživljavam je još jedan moj neuspjeh.... osjećam se stvarno čudno.... kao da mi je naraslo treće oko na bradi a svi ga drugi imaju na čelu..... do ovog vikenda imala sam osjećaj da je moj najveći problem to što nisam dovoljno otvorena, što dižem zidove između sebe i drugih i što rijetkima dajem priliku da ih prekorače..... to je bilo ono što me kočilo..... i sada, usred vlastite borbe sa svojim zidovima, optuže me da sam PREOTVORENA (????!!!!) ..... e pa meni je to neshvatljivo.....i zaključimo Scar i ja da je najlijepše u životu glupim ljudima..... nisu niti svjesni da su glupi, more ih smiješni problemi (da li ove cipelice idu uz ovo sjajilo i na kojoj špici ih mogu pokazati).... ali kompleksnije osobe (od toga) teško se mogu zadovoljiti jednodimenzionalnim likovima, zahtjevaju od drugih da se razviju dovoljno kako bi mogli zajednički funkcionirati..... a takav razvoj nikome nije lak.... kada ti moraš dovoljno preispitati sebe i naći svoju vlastitu dubinu, osvjestiti ju i tek onda ostati u šoku koliko plošnih likova oko tebe u svijetu postoji.... i početi se osjećati "sam" ....... uvijek je lakše mijenjati se retrogradno.... vratiti se na jednodimenzionalnost nogo ostati vjeran sebi i ne srozavati svoje standarde...... ma neznam više.... baljezgam.... i nastavit ću par tjedana tako dok me ne prođe ovaj blues.... a tada ću zaključiti da nisam ja ta koja je falšna, da nisam ja ta koja je na gubitku, da nije on bio TAJ, da su stvari morale biti baš takve...... i opet ću se početi smijati.....-------------------------------------------Imala sam profil na iskri koji sam zatvorila.... nakon 6 godina bivanja gore..... zašto? - zato jer znam koliko je znatiželjan i da će opet virnuti u moj blog.... a nema više zašto znati što se događa samnom... ipak sam ja preotvorena.... e pa gledaj me kako se zatvaram......
ipak, blog želim pisati.... i stvoren je ovaj, ne više alter ego nego reprint nečega što sam postala jai onda na sve to, sinoć odem na Bundek i naletim na bivšeg bivšeg kako šeta zagrljen sa djevojkom..... i mislim si "Pizde su ti muški, pogotovo kad znam da me prije par sat zvao na još jednu oluju..... prave pizde"