PTT

Susrećem jutrom poštare.
U tramvaju, pored glavne stanice.
Torbe im teške i pitam se…
Ima li još uvijek među svim tim kovertama pokoja ljubavna stranica.
Rukom ispisana.
Koju nestrpljivo čekaš kad znaš da ti je poslana.
Koja te iznenadi kada stigne nenajavljena.
Po kojoj trag suza ostavlja mrlje.
Koja se gužva kada ju nosiš stalno u džepu.
Koja ti nikad ne dosadi da ju čitaš iznova.
Na kojoj slova počnu polako blijediti nakon nekog vremena.
Nebitno, jer već znaš svaki zarez kamo pripada.
Na koju odmah odgovaraš.
Brižno zatvaraš kovertu, da se ne bi slučajno u putu otvorila.
Nosiš u poštu, ne vjeruješ sandučićima.
Pratiš pomno gdje ju odlažu, da se ne zagubi.



Voljela bih da mi jedna takva zaluta.
Pa makar bila krivo adresirana.

Uredi zapis

21.09.2012. u 18:58   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

radna bilježnica

Podsjeti me kako se voli.
Kako žudnju pretačeš u čežnju, a čežnju u zaborav.
Darujem ti nevinost.
Nanovo sam ju izgradila.
Jer sam krivo uložila, jer sam krivo, krivo, krivo…
Pa mi fali riječ.
Da ju pregazim, da ju krivo upotrijebim, da zastranim u komparacijama.
Gledaj me dugo, i nemoj mi prići.
Daj mi da se blesavo smješkam kad nam se zjenice susretnu.
I smijemo se trepavicama, jer nam nešto igra u grudima.
Poput bezbroj mjehurića od sapunice.
I reci mi da sam ti lijepa, sa šminkom, a još više bez.
Reci mi, reci mi, reci mi…da sam baš nekako žensko.
Prgava i podatna. Luda i opojna. Ranjiva i neustrašiva.
A onda ćemo se otjerati.
Riječima, djelima, mislima, propustima.
Kaznit ćemo se za svaki blud.
I naći ćemo razloga zašto ne ide. Jer smo nekad bili ranjeni. Jer smo nekad bili prevareni.
Ne ponovilo se. Zavapit ćemo.
Baciti usput sol preko ramena. Za sva prokletstva.
I kriv si…makar…
Ne, nisi ti kriv što ja stvarno ne znam što želim.

Uredi zapis

29.08.2012. u 19:22   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

jel ovo radi?

Nema mjesta za prazan stih.
Kad te povuče rima za jezik, a ti ju logički presložiš.
U jednu konciznu, kratku, nimalo nesuvislu riječ.
Da.

Nema mjesta za lažni stil.
Kad raspustiš dušu, pa ju semantički obradiš.
U jedan neprekidan, topao, zvonki uzdah.
Eh.

Uredi zapis

23.03.2011. u 22:37   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

haiku s manom

ma znaš pile da je prva poruka najbitnija.
ako je loša nema popravka.
zatvorim oči, a ti ubaci pokoju interpunkciju.

Uredi zapis

07.08.2010. u 22:32   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar