Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U neke dane lijene i snene kad se ništa ne događa, ispod struka zažubore neki potoci, zašume neki uzdasi, uznemire se gladne zvijeri i zatrepere krila leptira. U takve dane teško prelazim u drugo stanje ohrabrenja, misao bi htjela otvoriti oči, ali gladne zvijeri ispod struka pričaju svoje, svi dijelovi tad izlaze iz tijela van na svjetlost, odvajam se od nepotrebnog tkiva i onda ono bitno skupim pa izmjerim težinu svega. U nekoj pjesmi ostaje zapisan trag tvog postojanja oko mene, dok se ne umirim... mutna od snova i želja i dok oba života ne obojim u bijelo. Dok smislim ime za tvoje novo prisustvo, dio života iz mene izmiče, a zvijeri gladne i bijesne nervira treptaj krila leptirovih, poneki uzdah i žubor potoka. Čudna je stvar ta glad. Uvijek otvori oči baš tada kad ih treba otvoriti.

.. tako slatke, njami :) upravo sam ih poželjela i dragi će mi ih donijeti s placa - e, što ti je biti bolesnik :)

... ako ništa, a ono zbog lipe pred kućom...

Voljeti i biti voljen. Ništa ljepše.

Ne poznaš detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni. Još uvijek u snovima miruju linije na dlanovima, nismo oni isti. Moje oči zalutale su u tvoj pogled jednog dana i tu su ostale. Duboko u sebi osjećaš to prisustvo, koje ti daje vlažnu toplinu za svaki naš početak. Uvijek me miluje tvoja ruka, uvijek me poljube tvoje tople usne. Ne želim više tumačiti znakove na nebu niti položaj zvijezde u kojem trenutku si mi dalek, u kojem trenutku si mi blizak. Sve miruje. Zaboravljam da sam te znala, podsjetiš me uvijek kad pomislim na tebe. Sve je to sastavni dio mog života, tog kaleidoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka i onog što dolazi. Iz tih etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi... vječni... koji smo se ljubili. Ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni. Previše te ima, kao blizanac, simbiot... koji uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše.

Izađoh na svjetlost mladog jutra, tu svjetlost još malo oblačnu, ali opjevanu pticama. U «trećem oku» uzbuna, iza mirnog čela mir. U pretkomori srca, koje osjeća tvoje otvoreno prisustvo, zadržala se tanka nit protekle noći obojene tamnim tonovima sna bez snova. Pustila sam misli neka lete, dostižem tišinu svog «trećeg oka» koje nepogrešivo cilja tamo gdje me najviše boli – na tebe. Vezuješ mi pogled samo za sebe, postavljaš čvrste granice moje aure, koja živi svojim životom. Zaokružena mi je skrivenost u tebi, nepomična i stalna. Spiralnim željama ne dozvoljavam da se nameću drugoj pretkomori srca i pozovu te. Ne. Postala sam kontrolor svojih želja, svojih čežnji. Mijenjam trostruke želje za jedan miran trenutak bez misli na tebe. Premjestila sam se u drugi prostor, ali te tamo nisam našla. Ne. Iako me vodiš prema sebi, duša mi je nespremna za još jedno – ne.

... lipanj ipak postaje pravi lipanj ... s mirisom lipa :)

...uzalud je tumačiti nekome aluziju, kad je ne razumije. Imala sam frendicu, kojoj sam morala crtati što bih rekla. Nije bila loša osoba, ali je bila loša za sebe. Inače ''dobrog srca'', sve je činila – ne zbog drugih, već zbog sebe – daje da bi dobila. Tko to od nas ne čini? Pa većina ljudi ne čini tako, ako su iskreni prema sebi. Ako nisu, tad su to vrlo sebični i nesigurni ljudi. Sad čujem da se ta frendica toliko 'srozala' i moralno i karakterno, da sam se zaprepastila kako neka osoba može imati toliko lica. Hvala Bogu, nisam s njom u kontaktu pune 2 godine i mogu joj poručiti samo jedno: puno ti hvala što si se maknula iz mog života, jer si meni učinila uslugu, ali sebi nisi. Čujem da si nesretna i da radiš iste gluposti kao i prije. Šteta! Neki ljudi nikad ne dođu k sebi.

prijatelje sreća spaja, nesreća ih provjerava - Seneca

Ajoj! Petak je, a ja ne mogu večeras na plesnjak. :(

... I feel gooooood :)

... svijet živi svoj ritam pulsa, a moje vrijeme se usporilo... ležeći kod kuće s nogom u gipsu i tu se ipak svašta događa... :)

U minutama koje prolaze kroz ostatke ovog lijepog ljetnog dana i dok su se nekad na Ivanje mlade djevojke ukrašavale predivnim cvijećem, dolazi mi miris odlazećih lipa, toliko intenzivan i toliko opojan. Nad koraljnim usnama zatreperio je osmijeh, a tvoj portret se mijenja kako Sunce polako prelazi s njega pa mi poput pješčanog sata pokazuje neke nove nijanse tvojih divnih plavih očiju. Ti nasmijani ljetni dani iz budnih snova, kao morske zvijezde, spajaju prošlost u sadašnjosti, a između dva susreta sa rasnim životinjama ne mogu se sjetiti što je bilo. Mogu se sjetiti samo onog što je sad. Što će biti, ne znam. Nije ni važno. Kad nebo i more spoje svoje vlažne usne, znat ću da milujem nečiju kosu dlanom duše i u nju utapam svoju.

ma nikako! :) iako je desna noga blokirana, globus se i dalje vrti ispod mene zajedno sa mnom, ali ovaj puta malo sporije, jer su dani duuuugiiii :) no, kako vrijeme prolazi, tako mi se vraća i snaga pa mogu puno toga sama napraviti :) lijepo je dobiti lijepe poruke za što brži oporavak, HVALA SVIMA :)

Evo, dođoh iz bolnice, nakon slomljene noge i operacije, ponovno sam doma i sad trebam izdržati ovo vrijeme dok ponovno ne stanem na svoje noge. No, i to će proći. :)