Tama i svjetlost
Prolazila sam sinoć Trgom, ispod uličnih lanterni ne približavajući se previše svjetlu da mi kao noćnoj leptirici ne sprži krila i polako se vraćala u svoja vremena kad sam znala lutati gradom s nekom sjenom, koja me grlila... više im se ne sjećam ni imena ni lika. Pažljivo sam motrila sva ta bezlična lica i znala sam da niti na tren tvoje lice neće stati pred mene i zarobiti mi pravac kretanja. Naši bedemi su još veliki, dugački i traže novo ishodište za presijecanje mog pravca kretanja prema tebi. Dok je sat otkucavao ponoć, nakon lijepo provedene večeri, saznala sam da u kombinaciji glasova možeš osjetiti titraj noći i njenu mekoću. Volim igru pojava i odnosa kad se izmiješaju i definiraju neka buduća vremena, koja obećavaju pozitivan predznak. Neću tražiti ništa. Kad dođeš... možda ću lutati gradom s tvojom rukom na mom ramenu ispod uličnih lanterni i više se ne plašiti svjetlosti.
19.05.2006. u 14:53 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
usne slatkog vina
Dogorjela su moja nadanja kao noćne vatre zapaljene na širokim ravnicama pradavne domovine. Pamtiš i pričaš sve, vidim tvoje pokrete, slušam tvoje tople riječi, ali odlažem odgovor. Dok je u mojoj sobi noć spavala kao gost, sa blijedih usana se cijedilo neko slatko vino i podsjetilo me koliko sam bogata jer imam tebe. Uvjerena sam u dobar ishod ove priče, dok me grliš svakog četvrtog dana i spuštaš svoj osmijeh na moje usne. Iznad oblaka proviruje ispražnjeni mjesec, kao prazan pogled gleda me i znam da će opet jednog četvrtog dana tvoj osmijeh poljubiti moje usne slatkog vina.
19.05.2006. u 7:03 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
u suton
"...dok ovaj dan broji zadnje minute, moje oči postaju vatreni slap..."
17.05.2006. u 20:09 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
nešto novo....
...sasvim je drugačiji pogled na "iskricu" s portala T-com-a :)
16.05.2006. u 8:47 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
.. jer...
...''sreća nije lijepa samo dok se čeka i dok od sebe samo nagovještaj daje''... ona je lijepa s tobom, kad je živimo i proživimo i kad imamo nadu da ćemo je i dalje živjeti i uvijek mi prilazi, jer tvoja dva plava oka su ta sreća koju sam oduvijek željela... (ah, što ti je inspiracija) :)
15.05.2006. u 18:34 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Ludo je to ....
.....što smo činili. Ludo i prelijepo. Nebo se osulo sivim koprenama kiše, zastori magle sjeli su na glavu Sljemena, a ti i dalje činiš ludosti. Zašto te ne ljube usne neba i zbog čega nije noćas bilo punog mjeseca? Pitanja su odgovori, odgovori su pitanja. Na slijepom kolosijeku između nekih tračnica zaustavili smo naše vrijeme i razbili se o neke stijene ludosti, koja nas je sinoć vodila nekim svojim nepoznatim pravcima. Ludo je to što si činio. Ne slutim ništa, a vidim sve. Nalazim se na nesigurnom tlu i tu počinje nepristupačan svijet. Svijet sjena, požude i lutanja. Ludo je to što si činio. Dobro smo se nahranili jedno drugim, fizička tijela ostaju otkrivena, duhovna tijela i dalje su pokrivena. Tkivo je neoštećeno, ali mi je previše milo da bih dalje pisala.
11.05.2006. u 16:45 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
okus meda=a taste of honey
Od ovog modrog neba mi se zavrtjelo u očima, kao šapat tvojih riječi šumi lišće u ovo rano jutro dok se susrećem na istoku sa žutim diskom koji izranja sporo i lijeno iza nekih dalekih planina. Dlanom miluješ ključ mog srca, poigravaš se s njim u ruci, ali ne otključavaš vrata koja vode do dubina tog srca. Znam da ćeš nakon nekih kasnih pohoda navratiti u moje snene prostore i zadržati jato ptica koje bi odletjelo između mojih trepavica. Ne gubim te iz vida, iako se vrijeme promijenilo, ostala sam ista. Nepromijenjena, možda sa više kamenja ispred zidova, ali svakim valom bliže i bliže tebi – bez dodira. Vidim jasnu sliku tvojih očiju, uzburkane duše uvijek uzdahnem kad mi tvoje ime klizne preko usana i srce preskoči svoj uobičajen ritam kucanja života. Sjećanje na tebe uvijek ima meden okus.
09.05.2006. u 7:30 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
Tjelesni dodir
''Odavno smo znali da je tjelesni dodir način izražavanja emocionalne ljubavi. To je zaključak brojnih istraživanja iz područja razvoja djeteta: bebe koje su držane na rukama, grljene i ljubljene, razvijaju zdraviji emocionalni život nego one koje su dulje vrijeme ostavljene bez tjelesnog dodira.
Tjelesni dodir također je moćno sredstvo za priopćavanje bračne ljubavi. Držanje za ruke, ljubljenje, grljenje, seksualni odnos, sve su načini izražavanja emocionalne ljubavi svome partneru. Nekim je ljudima tjelesni dodir njihov primarni jezik ljubavi. Bez toga se osjećaju nevoljeni. Uz to, njihov je emocionalni spremnik pun i osjećaju se sigurni u ljubav svoga bračnog druga.
Supruga jednog muškarca bila je frustrirana ljubavnica. Odrasla je u obitelji gdje je mama bila vrsna kuharica, a njezin je otac iznad svega cijenio taj trud. Sjeća se kako je otac znao govoriti majci: "Kad sjednem uz ovakav obrok, nije mi teško voljeti te.". Njezin je otac bio vrelo pozitivnih primjedbi upućenih majci na račun kuhanja. Kod kuće i na javnom mjestu hvalio je njezino kulinarsko umijeće. Kćerka se ugledala na majku. Problem je u tome što nije udata za svog oca. Njezin muž ima drugačiji jezik ljubavi. Te druge stvari za njega znače seks. Kad je njegova supruga bila raspoložena za seks, osjećao se sigurnim u njezinu ljubav. Ali, ako bi se, iz bilo kojeg razloga, povukla od njega u seksualnom pogledu, nikakve ga kulinarske vještine nisu mogle uvjeriti da ga ona uistinu voli. Nije imao ništa protiv finih jela, ali u njegovu srcu ona nikada nisu mogla nadomjestiti ono što je smatrao "ljubavlju".
Tjelesni dodir može stvoriti ili razoriti odnos. On može priopćiti mržnju ili ljubav. Za osobu čiji je primarni jezik ljubavi tjelesni dodir, poruka može biti jasnija nego izjava "mrzim te"ili "volim te". Pljuska posred lica škodljiva je svakom djetetu, ali je razorna za djecu čiji je primarni jezik ljubavi dodir. Nježan zagrljaj priopćuje ljubav svakom djetetu, upravo potvrđuje ljubav djetetu čiji je primarni jezik ljubavi tjelesni dodir. Isto vrijedi i za odrasle osobe.
U braku dodir ljubavi može poprimiti različite oblike. Budući da su receptori dodira smješteni po cijelom tijelu, nježno dodirivanje vašeg bračnog druga gotovo bilo gdje, može biti izražavanje ljubavi. To ne znači da su svi dodiri istovjetni. Neki će vašem partneru donijeti više ugode negoli drugi. Dakako, vaš bračni drug vam je najbolji podučavatelj. Uostalom, on je taj kojega želite voljeti. On najbolje zna što doživljava kao nježan dodir pun ljubavi. Nemojte inzistirati da ga dodirujete na svoj način i u vrijeme kad to vama odgovara. Naučite govoriti njegov ljubavni govor. Vaš bračni partner može neke dodire smatrati neugodnim i razdražujućim. Inzistirati na nastavljanju takvih dodira bilo bi priopćenje suprotno ljubavi. Time se kazuje da niste osjetljivi na njegove potrebe te da malo hajete za njegov osjećaj ugode. Nemojte učiniti pogrešku vjerujući kako dodir koji vama donosi zadovoljstvo, donosi zadovoljstvo i njemu.
Ljubavni dodiri mogu biti eksplicitni i zahtijevati vašu punu pozornost, kao pri trljanju leđa ili seksualnoj predigri. S druge strane ljubavni dodiri mogu biti implicitni i zahtijevati samo trenutak, kao što je polaganje ruke na njegovo rame dok lijevate šalicu čaja ili trljanje vašeg tijela o njegovo u prolasku kroz kuhinju. Eksplicitni ljubavni dodiri očito traže više vremena, ne samo za konkretno dodirivanje, nego i za razvijanje vašeg poimanja kako na ovakav način priopćiti ljubav svome partneru. Ako masaža leđa glasno prenosi ljubav vašem partneru, onda će vrijeme, novac i energija koju ćete utrošiti da postanete dobar maser ili maserka, biti dobro uloženi. Ako je seksualni odnos primarni govor vašeg partnera, onda će čitanje i razgovor o umijeću seksualne ljubavi povećati vaše izražavanje ljubavi.
Implicitni ljubavni dodiri zahtijevaju malo vremena, ali puno osmišljavanja, napose ako fizički dodir nije vaš primarni jezik ljubavi te ako niste odrasli u "obitelji koja se dirka". Dodir vašeg partnera dok prolazite kroz prostoriju u kojoj sjedi zahtijeva samo trenutak. Uzajamo dodirivanje kad izlazite iz kuće i opet kad se vratite može uključiti samo kratak poljubac ili zagrljaj, ali vašem će partneru značiti silno mnogo.
Kad jednom otkrijete kako je fizički dodir primarni jezik ljubavi vašeg partnera, u načinima izražavanja svoje ljubavi može vas ograničiti samo mašta. Iznalaženje novih načina i mjesta dodirivanja može biti uzbudljiv izazov. Ako niste prije prakticirali "dodirivanje ispod stola", možete otkriti da će to dodati novi žar vašim izlascima na večeru. Ako niste navikli držati se za ruke na javnim mjestima, možda ćete otkriti da spremnik za ljubav svoga partnera možete napuniti držeći se za ruke. Ako nije uobičajeno da se ljubite čim skupa sjednete u auto, možda ćete otkriti da će to uvelike uljepšati vaša putovanja. Ako zagrlite svoju družicu prije no što ode u kupovinu, to možda neće biti samo izražaj ljubavi, nego će ju brže vratiti kući. Pokušajte s novim dodirima na novim mjestima i pričekajte povratnu informaciju od svog partnera: nalazi li to ugodnim ili ne. Upamtite, on ima zadnju riječ. Vi učite govoriti njegov jezik.
Tijelo je za dodirivanje - Ovo se stoljeće smatra razdobljem seksualne otvorenosti i slobode. Sva ta sloboda pokazala je kako je nevezana bračna zajednica, u kojoj su oba partnera slobodna imati seksualne bliskosti s drugima, zapravo neodrživa. Oni koji se ne protive s moralnog stanovišta, na kraju se protive s emocionalnog. Nešto nam u našoj potrebi za intimnošću i bliskošću ne dopušta da svome partneru dademo toliku slobodu. Emocionalna patnja je duboka, a intimnost ishlapi kad smo svjesni da je naš partner u seksualnoj vezi s nekim drugim.
Svaki brak prolazi kroz krize. Smrt roditelja je neizbježna. Na tisuće ljudi godišnje pogiba ili ostaje osakaćeno u automobilskim nesrećama. Bolesti ne prave razlike među ljudima. Razočaranja su dio života. Najvažnije što možete učiniti za svog partnera u vrijeme krize jest voljeti ga. Ako je fizički dodir primarni jezik ljubavi vašeg bračnog partnera, ništa nije važnije nego zagrliti ga dok plače. Riječi ne moraju značiti puno, ali vaš će tjelesni dodir prenijeti poruku da vam je stalo. Krize pružaju jedinstvenu priliku za izražavanjem ljubavi. Vaši nježni dodiri pamtit će se dugo nakon što je kriza prošla. Propust da ne dodirnete, možda vam nikada neće biti oprošten.
Ljudi kojima je ovo primarni jezik ljubavi emocionalno vape da njihov partner ispruži ruku i dodirne ih. Provlačenje ruke kroz kosu, masiranje leđa, držanje za ruku, grljenje, seksualni odnos - sve to i drugi "ljubavni dodiri" predstavljaju uže za spasavanje osobi kojoj je fizički dodir primarni jezik ljubavi.''
08.05.2006. u 15:40 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
Razlozi za kastraciju! - za neke glupače koje ne znaju, a imaju ženke koje se tjeraju pa ih samo puste, a štenad ubijaju!!!!! Užas.
Kastracija životinja je operativno uklanjanje spolnih organa - kod ženke (što se u svakodnevnom govoru često naziva sterilizacijom i košta cca 350 kuna!!!!!!) jajnika, jajovoda i maternice, a kod mužjaka testisa ( košta cca 240 kuna!!!).. Puno je razloga za kastraciju kućnih životinja važnih za same životinje, njihove skrbnike, kao i za sve ljude s kojima te životinje direktno ili indirektno dolaze u kontakt. Tu spadaju zdravlje životinja, njihovo lakše uklapanje u našu svakodnevnicu, budućnost novih generacija koje najčešće završe tragično te sama sigurnost i zaštita ljudi od onih životinja koje, ne svojom krivnjom, zbog bolesti, ugriza i sličnih razloga postanu opasne za okolinu. Ogroman broj zdravih pasa i mačaka ubija se svake godine zato što nema dovoljno ljudi koji bi se odgovorno i na zadovoljavajući način brinuli za njih tijekom cijelog njihovog života. Starije životinje često završe na cesti, jer ih se njihovi skrbnici jednostavno odreknu. Takva životinja postaje opasna za okolinu, ali ponajviše postaje usamljena i uplašena životinja koja završi u skloništu ili pod kotačima automobila. Također, životi mnogih kućnih životinja nepotrebno su ugašeni zbog nekontroliranog povećanja njihove populacije, a pravo rješenje je kastracija ženki i mužjaka. Ljudi su često skeptični kada im netko preporuči operaciju njihovog psa ili mačke. Vlada mišljenje da se tim činom 'ubija' duh životinje te da je to neprirodno. No, zar je prirodno da životinje žive urbanim životom, na način koji im čovjek nameće, a koji je sve osim prirodan? Što se tiče sputavanja duha životinja, upravo to činimo ograničavanjem i zabranjivanjem životinja da ispune svoju ulogu produženja vrste, tj. reprodukcije. Zato je bolje ukloniti mogućnost reprodukcije, nego ostavljati mužjake sa stalnom željom za ženkama, koje se 2 puta godišnje tjeraju. Skrbnici kuja redovito imaju probleme sa šetnjama kada se ona tjera, kao i s održavanjem kuće te okupljanjima grupa mužjaka ispred vrata koji zavijaju cijele noći. Kuja je za to vrijeme nesretna, jer ne može ispuniti svoju ulogu i zadovoljiti svoj instinkt. Prije je vladalo mišljenje da bi kuja trebala imati jedno leglo prije kastracije zbog zdravlja. Sada je dokazano da to uopće ne utječe na njezino zdravlje te je samo psihički zbunjuje. Kuja koja se tjera, a nema se priliku pariti, može postati depresivna, agresivna prema drugim psima i čak bježati od kuće u potrazi za mužjakom. Nažalost, takvu kuju brzo nađu drugi psi lutalice koji je nasilno i naizmjence pare, što je za nju bolno i traumatično, a često i kobno. Ako se kujica i uspije vratiti doma, osim sa 6 do 10 štenaca u utrobi, često ostaje i s traumom te može početi iskazivati agresivnost prema drugim psima. Mnoge kuje teško podnose porod i na kraju su jako iscrpljene i teško se oporavljaju, pogotovo ako su prije toga lutale mjesec dana. Porod zna biti kompliciran te kuja zajedno sa štencima može lako izgubiti život. Dva mjeseca, koja psići moraju provesti uz majku, zahtijevaju puno našeg vremena, brige, ljubavi te financijskog ulaganja. Udomiti štence i to osobito mješance ili kujice, strašno je težak i odgovoran zadatak. Vi postajete odgovorni za njihovu budućnost i njihove živote. Oni štenci koji se ne uspiju udomiti završe na cesti ili u skloništima, gdje ih čeka neizvjesna budućnost. Za one štence koje uspijemo udomiti ne možemo nikada biti 100% sigurni da žive na odgovarajući način. Tako se krug neželjenih psića ne prekida, jer će se opet naći barem jedna kujica iz tog legla koja će ostati trudna s novih šest do deset štenaca. Ni s mužjacima nije bolje, jer gotovo svaki pas živi u okruženju neke kuje koja se tjera. Takav pas ju osjeća te postaje nemiran, odbija jesti i spavati, cvili i zavija, tuče se s drugim mužjacima te bježi od kuće. Uvijek postoji opasnost od otrovanja, udarca autom ili kakve druge traume te tužbi ljutitih skrbnika kuje, jer ih takav mužjak prati i 'maltretira'. Sve se to odnosi i na mačke. Još jedan važan razlog za kastraciju je zdravlje životinja. Znanost je pokazala kako sve češće, kao i ljudi, životinje obolijevaju od raznih tumora i karcinoma. Kod kuja i maca, to su tumor dojki, maternice, piometra, sepsa, a kod mužjaka i mačaka rak prostate i testisa. Simptomi se teško i kasno otkrivaju, kada je teško spasiti životinju za koju su te bolesti bolne i pogubne. Kastracija je idealna prevencija tih bolesti. Također je dokazano da operirana životinja živi duže. Danas je takva operacija rutina te životinja već isti dan, nekoliko sati nakon operacije, može sve samostalno obavljati. Skrbnik je jedino dužan paziti da životinja ne ošteti šavove koji se vade nakon sedam do deset dana. Životinje koje završe na cesti mogu dobiti razne bolesti, koje mogu biti opasne i za ljude. Takva životinja s vremenom postaje nedruželjubiva, jer često doživljava traume od strane ljudi, pa tako postoji i opasnost da nas ugrize. Da bi se sve to spriječilo, trebamo im olakšati život za koji se one nisu same odlučile, nego smo mi tu odluku donijeli za njih. Puno je humanije spriječiti nekontroliranu reprodukciju koja neizbježno vodi do patnje i okrutne smrti životinje, nego zatvarati oči i opravdavati se idejom kako je to neprirodno. Da li je prirodno živjeti na hladnom i vlažnom betonu nekog privremenog skloništa ili na ulici, u strahu od batina, bez hrane i vode, čekajući smrt ili u domu bez ljubavi gdje životinju tuku i zanemaruju? Ako se životinja kastrira učinit ćemo joj uslugu, jer će moći zadovoljnije i zdravije živjeti, neopterećena instinktima koji joj zagorčavaju život sa čovjekom, tj. život na čovjekov način. Kada je najranije moguće izvršiti kastraciju?Veterinari specijalisti ginekolozi svakako preporučuju kastraciju kujice prije prvog tjeranja. Kujica neće zaostati u rastu (dapače, poznato je da kastracija u mladosti svih životinja dovodi do produljenog rasta epifize, što rezultira čak nešto višim rastom). Također, kastrirana životinja neće promijeniti narav, štoviše, bit će umiljatija i zaigranija (poznato je da su odrasle, nekastrirane kuje često neprijateljski raspoložene prema mnogim psima). Sadašnja saznanja su takva da, osim što se ne mijenja narav, ne mijenja se niti temperament životinje poslije kastracije. Poznato je da, ako se mužjaka kastrira prije nego što počne dizati nogu pri mokrenju, sigurno će biti 'blaže' naravi u odnosu prema psima, jer hormoni tada neće upravljati njegovim nagonima za čuvanje i zaštitu teritorija od drugih mužjaka. S druge strane, ako je kujica kastrirana prije prvog tjeranja, mogućnost da u kasnijoj dobi oboli od tumora mliječne žlijezde je gotovo jednaka nuli. Ako se kujicu kastrira poslije jednog tjeranja, mogućnost tog tumora ipak je izvjesna (iako mnogo rjeđe nego kod nekastrirane kuje). Također, takve kuje ne obolijevaju od gnojne upale maternice (piometra), jer je to također uvjetovano hormonima iz jajnika. Nadalje, zna se da su ženke životinja sklonije razvoju diabetes mellitus-a ('šećerna bolest'), a kod kastriranih kuja ta je bolest četiri puta rjeđa nego u nekastriranih. Kad se sve to pobroji, tjeranje je kod kuja najmanji problem. Daleko su veći problem bolesti kao posljedica poremećene funkcije jajnika. Što se tiče debljanja, poznato je da se debljamo od hrane, odnosno prekomjernog unosa kalorija u odnosu na aktivnost. Ako je kujica inače 'dobar jelac' i ovako i onako treba pripaziti na količinu hrane koju dobiva, naravno, proporcionalno aktivnosti. Debljina kuje nema nikakve veze s kastracijom. Samo jedna mačka i njeno potomstvo tijekom sedam godina mogu donijeti na svijet 420.000 mačića, dok samo jedna kuja i njeno potomstvo tijekom sedam godina mogu donijeti na svijet 67.000 štenadi. Prevencija ovog problema je kastracija kućnih i uličnih životinja.
08.05.2006. u 11:32 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
sreća ili slučajnost?
... probuditi se ujutro vedra lica i punog srca? :)
08.05.2006. u 8:12 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
uzmi... darujem ti
Pitanja moja teška su kao prostor koji me dijeli od tebe. Oduzimam se sama od sebe i dajem tebi, jer tebi treba više nego meni. Kao čaša hladne vode jadniku u pustinji, znam da ti treba ovo što imam, ovo malo duše koju nosim na dlanu razlomljenih linija i nesebično ti pružam. Ne moraš uzeti. Samo pogledaj i idi dalje. Pogledaj i nahranit ćeš se, u sebi ćeš osjetiti kako tvoje podzemno more buja i izljeva se van i kako me primaš u sebe, a da toga nisi ni svjestan. Uzmi dio moje duše i nosi sa sobom u druga prostranstva, uzmi taj dio duše kao mladu pticu koju nosiš na dlanu. Ne stiskaj ruke, krhko je to što ti darujem. Uzmi i nosi to sa sobom, neka te čuva i neka u tebi daje snagu za nove živote i za nove duše koje će te darivati, ali ti i oduzimati dio tvog podzemnog mora kojeg imaš u izobilju. I ne pričaj mi o pragu postojanja, ne pričaj mi o poluotvorenim vratima ne pričaj mi o podignutim zidovima. Ostani sa dvije-tri riječi u sebi, poredaj slike kako bi te dovele do tvog cilja i u zanosu nove snage, vidjet ćeš bijeli grad koji ocrtava u daljini – tvoje lice djetinjstva.
06.05.2006. u 11:14 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Titraji života /kao slučajno, baš na današnji - moj dan u 12.10h prije nekih godina/ :)
Na otoku moje duše sreli su se neki titraji pa uzbunili novootkriveni osjećaj koji je nastao usred procesa obnove bića. Bila sam u šetnji Gornjim gradom, kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove koji su bili mali poput mrava, ali čekajući skromno da dođu na red. Pamtim li te prve titraje, komuniciram li s njima? Ne znam. Ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Hodat ću uz rijeku jednog dana, kao što sam to nekada znala i znam....sjećanje na njih će se vratiti. Zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih. No... oni su uvijek u nama, mirni ... čekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti. Što su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići. To je život. Život koji se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi. Prijatelji koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju, i te vječne teme koje su uvijek vječne se ponovno objavljuju. Zato... hvala vam, moji titraji, što ste me podsjetili da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.
05.05.2006. u 11:43 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
*****
čokoladni tretman je potreban svakome... da, naravno :)
05.05.2006. u 10:25 | Komentari: 2 | Dodaj komentar