Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Završena je noć. Propustila je mlado jutro kroz vrata dnevne sobe, a nad krevetom se nadvili neki bijeli oblaci razlivenih misli koje me pokrivaju kao sjene. Ritam srca opet preskače svoje uhodane staze kad se sjetim tebe. Novi svijet je pust. Bez ljudi. Ulazim u ovu ulogu svjesna kako moram pažljivo postupati, jer ova raskoš koja se nudi nije vječna. Dan mi je začinjen lijepim obećanjem o Suncu. Noć je prošla predivno mirna, bez snova, ali sa tvojom sjenom negdje u uglu zamagljenog pogleda. Kad se nebo opet zamrači, primit ću te u svoj svijet.

Čekaš me sa čežnjom u grudima, propuštenim satima, u vječnosti tog trenutka. Iz noći se javio glas tame koji nije očekivao kolebanja u titraju mladog zelenog lišća niti sumnju u mojim očima. Sada... bez dodira ... vidim jasne slike. Uzburkane su mi misli, tvoja silueta odavno nije moja tajna šifra. Na vrhove tvog doma sletjele su neke nepoznate ptice i nose ti vijesti o meni. Ono što se uzdiže nakon njihovog vriska je tvoj dah bačen u prostor bez kraja, vrata su otvorena. Ovo je pisanje zanesenjaka, ovo su snovi romantičnog jutra. Pričali smo o leptirima ispod struka koji se javljaju svaki put kad zazvoni telefon. Dok si prelazio rukom preko mog stomaka ispod kojeg su zavijale gladne zvijeri, čuo se prasak kamena u blizini, vrijeme se promijenilo. Želiš biti moj. Nemoguće. Dalek je to put, tko si ti da u nekoliko trenutaka poželiš biti moj? Moj hladan pogled iznad tamnog neba, tvoje usne i oči nisu očekivali takav put. Sve je u okusu kože rečeno. Dok si na mojoj koži pisao neke stihove, pokazao si koliko je ranjivosti tog mladog trenutka bilo u obilju. Tvoja suptilna duša se opustila, ali izgubih iz vida zamagljene oči i sjećanje mi ima ukus morske soli. Sve je to stvar trenutka.

Jutro mi se uvuklo između trepavica, nakon prosanjanih snova u bijelom. Bezimeni muškarac smeđe kose s iskrama u očima i bez osmijeha na usnama pohodio je neke zarasle staze mojih snova. Vrijeme se provrtilo i ove noći, burno... nošeno kišom i vjetrom. Ove kapi donijele su na vidjelo mnoge sjene kojima se pokrivah tijekom noći, mnoge sudbine koje vidjeh tijekom ovog sna. Kao uspomene pojavili su se bijeli likovi, utopili se u moj pogled i prošli smo nekim prostorima nikad dotaknutim, nikad na dva mjesta istovremeno posjećenim. Bijelo sanjano ... nema te. Nisi bio u tom snu, nisi iznikao iz topline osjećaja. Ne dotaknuh te, jer ne osjećamo isto. Zaostaješ u hodu ... nema te. Iza vrata čeka neka tama u koju ćeš ući i slutim ... bit će to ptica... koja odlijeće zauvijek.

Iz dlana čitam prelomljenu liniju srca i pitam se kakva je sudbina zapisana u tim crtama i što to nadonosi Mjesec zakriven jutarnjim oblacima. Blijedi se na nebu kao moje srce u meni. Otisak tvojih riječi pripitomio je neke misli i zarobio ih nevidiljivom paučinom mekanom kao duša. U ovaj jutarnji čas nema zlatnika od Sunca, neke spilje su prekrivene vlažnom mahovinom. Nedokučiv mi je pogled u dlan ruke, nepoznate su mi tanke linije koje nekud odvode. Ako me zaviju u beskraj i puste me da obučem bijelu haljinu, doći ću pred vjekovni kamen ispod kojeg sam ležala sklupčana kao zmija i gdje si me pronašao od devetog dana prvog datuma od zime. U srcu zatitra plamičak svaki put kad odlutam mislima u te beskrajne dane, odjevena u tvoje riječi i sakrivena tvojim pogledom od svake suze koja me želi dostignuti.

Pustila sam pogled neka me podigne iznad granica tame gdje svjetlo ne dospijeva. Vidjela sam crte koje su pokazivale neke smjerove. Vidjela sam sjene. Bila je tišina. Očekivala sam iz tišine tišinu. Obavila me, premjestila me iz vanjskog prostora u čiste daljine i rasvijetlila mi granice, zaokruženosti, istine. Nema prelaska iz svijeta u svijet bez prelaska granica. Na povratnom putu kad se opet sretnemo negdje ja i ti, u mislima znaš koji je mogući tijek naših voda jedno prema drugom. Temelj koji me još drži uz tebe je srce koje neprekidno preskače neke ritmove i ima svoj ritam života. Radi sasvim suprotno od onog što bih ja učinila. Srce te osjeća, razumije te ... ne vidom, već dušom. Stvarnost te pričinjava, srce te doživljava. Oči te traže, srce te našlo. I još je tu, uz tebe, nepomično kao istina.

"""Zaogrnuv tamni plašt, čekat ću osvitak dana i poći zatim na pute daleke: kroz dozrela polja i livade zelene,  preko voda, planina, dolina, do devetoga brda. A Sunce još neće planuti na mene! No kad stupim na vrh,  izaći će Sunce, veliko, sjajno, i zaliti mene, Vječnoga Bježača,  srebrnim i zlatnim sjenkama pružit će se moja sjenka duboko. Stajat ću na vrhu dugo, dugo, dugo. Sunce će me milovati blagim rukama, a ja ću biti na vrhu sama. Zaviknut će grlo moje Suncu: pobijedila sam mrak, savladala sam žalost... sad sam radosna, jaka, vječna sam kao i ti, Sunce! Najzad ću početi da se spuštam, lagano, s vrha u dolinu. Sunce će me pratiti neprestano. Moja će sjenka bivati sve manja,  sve tanja: nestajat će me, polako, u dolu pa ću se okrenuti vječitom Suncu i pogledati na vrh: ugledat ću Drugog Čovjeka  gdje ide mojim stopama; čovjeku ću se nasmijati, a Suncu šapnuti malen: Tko može s tobom, Sunce?  Nestat će mene i moje sjene u dolini mraka ..."""
(Dragutin Tadijanović)

Please don't go, babe, I love you so, I want you to know, that I'm gonna miss your love the minute you walk out that door, please don't go. If you leave at least in my lifetime, I've had one dream come true. I was blessed to be loved by someone as wonderful as you, please don't go away. I need your love, I want your love...

Šapćeš mi kroz noć, nježno me miluješ, pokazuješ mi nezamislive beskraje mojih bezdana, vodiš me kroz tamu do malog svjetla. Usnama dodiruješ moje grudi, prebireš po strunama mog nervnog sustava, gradiš mi dvorce na oblacima visoko iznad ovog globusa, vodiš me u neki novi život, dočekivaš moje rađanje na dvije zvijezde istovremeno. Tako se događa, sunce ovog travanjskog dana umrijet će u svojoj noći, dok ću se ja ponovno rađati vođena tvojim glasom. Bez riječi ulažem napor u sazrijevanje nove žene u meni, u mojoj sjenci. Pod plavim nebom juga ljubile se neke žene sa svojim muškarcima, a ja još ovako ranjena, bila sam bačena u daljine i patila sam mjesecima, godinama, stoljećima… sve dok me ti nisi pronašao. Pronašao si me slabu, bosonogu, neprepoznatljivu. Pronašao si slabu točku i sad liječiš to umorno biće i dovodiš ga kroz mračne koridore crnih hodnika do onog izvora svjetla koje vidi u nekim plavim daljinama.

U bijelo mi je umotan život. Tihim disanjem označavam svoje prisustvo na ovom globusu. Bliska sam ponoćnoj sjeni. Daleka sam nekome – meni. U plavom kriku duše što gasne na obalama trošnog postojanja, čujem kako iz daljine dolazi dugo najavljivano jutro boje ruže. Prelomljeno mi je krilo za let. Pad duše u bezdan bez svijesti i straha gasne, što se više udaljavam od sebe. Zazivanjem neću dobiti ništa. Očekivanjem ću izdati sebe. Napuštanjem posljednjih nada gubim i gubitak. Kako grumen bola kao ledena kocka može biti tako oštar? Kako svijest može odbaciti ono loše, ali i ono lijepo? U tamnom moru podsvijesti mogu zaplivati u svoje beskraje i više se ne vratiti.

Sweet child in time you'll see the line... the line that's drawn between the good and the bad .... See the blind man shooting at the world bullets flying taking toll, if you've been bad, Lord, I bet you have and you've been hit by flying lead... you'd better close your eyes and bow your head and wait for the ricochet ....

Pronašao si me sklupčanu ispod kamena, tamo gdje spavaju vilinske suze. Iz srušenog grada ostao je samo taj jedan kamen, koji je skrivao nešto živo. Počeo si dodirivati unutrašnjost tamnih koridora kroz koje želiš proći. Iz progona me želiš vratiti u život, iz zaborava same sebe želiš mi pomoći hodati kroz polja maslina. Kako je to težak pokušaj!... ali ti imaš dovoljno snage i postat ćeš istraživač mojih sjena, slavit će te kao nekoga tko je otkrio tišinu usred straha. Kako naivno! Znaš li u što se upuštaš? Čarolije su mi podmukle, znaju biti lukavo skovane i varaju na prvi pogled. Ugasnut će taj tvoj pogled čovjeka koji vjeruje prvom dojmu. On je lažan. Prava veličina svega se nalazi puno puno dublje.

Što se dobije kad se Snjeguljica skine gola pred patuljcima?................7 UP.

Molim vas informacije za ugovor za Hinet za internet... - Kao mali ili veliki korisnik? - Pa... kak' to mislite? Visok sam 172 cm...
Kad je danas predstava u HNK? - Danas nema predstave, u 19 je komemorativni skup za Vladu Gotovca. - E, da, da, na to sam i mislila...
Do kad radi posta u Branimirovoj? - Radi non-stop. - A, hvala, znaci do devet...
Danas kad hocu kupit DM, koliko bih ju platila u Privrednoj? - 1DM = 3,912303 - Joj, ja vas nist ne razumijem. Koliko je 100DM? - 100DM = 391,23 kune - A jel' to u cijeloj drzavi?
Vozi li danas zicara? - Da, normalno vozi. - A autobusi? - Ne, autobusi bi poceli voziti u slucaju da zicara prestane voziti zbog vjetra ili neceg drugog. - Znaci, zicara vozi? - Da. - Normalno vozi? Sve je u redu? - Daa(aaaaaaaaaaaa!!!!!!!!)
Mi gladni, znate li kako se radi sendvic?
Kad sutra radi BILLA? - Sutra ne radi, Bozic je, gospodjo. - A tako, ne radi im se sutra...!!
Koja drzava ima pozivni 591? - Bolivija. - Majku mu, sta je tamo trazio?!
Znate vi mozda kako se rade istarski njoki? - Ne dajemo kulinarske informacije. - A ne kuhate, ha? Kako to? Boze, svasta...
Gospodo, kam je preselila Zagrebacka banka, ova tu iz Remetineckog Gaja? - Mislim, banka je jos tu, ali ljudi nema...
Dajte dojdite, nemrem otvoriti vrata (stariji zenski glas) - Kak nemrete? - Nemrem, ja sam niska, nemrem do kljuca... - Pa tko vas je zakljucao? - Sin, ali nije namjerno... - Pa nazovite ga...? - Ne znam broj na poslu, mijenjal se... - Pa zovite vatrogasce... - Ma ne, oni navek sve porazbijaju...(!?)
OGLASI ZA AUTE:

Opel Manta, malo lupnuta,
Fiat Punto, ...moze pametna zamjena.
Fiat 127, polimaren.
Renault 4, zbog hitnosti hitno
Renault 5, limarija ko curica.
Mitsubishi Colt, 2200 DEM sa cjenkanjem, 2000 DEM bez cjenjkanja.
Zuzuki Maruti. Golf, 88. g, svabo
Kadett, 87. g, trulkast
Citroen AX, 89. g., besprijekoran, mislio sam ga ostaviti sebi
Kurblu za pezeja i cetri celave zimske gume
Pezo 504 dizel, 79. god, idealan, sjedi-vozi
Fiat 126 P, cijena realna
Mercedes 200D, mijenjam za 10000 DEM
Mici busi
VW buba, 59. god, kao nova
Renault 4, stari tip, vrata, opruge i ostale sitnarije
TISKARSKE POGREŠKE

Stefa sale hitno trazi izletiste Puntijarka
Grom na Mirogoju ustupam
Kratkodlaka opticarka
Auto sjedalica za dijete do 100 kg Opel Golf
Zena 48 m2 trazi posao u ugostiteljstvu
Jogi mudrac
Ford Fiesta, uscuvana prva vlasnica
Kadett 1.3, moze zamjena poslije podne
Tajnozareca pec
Sablje i bodezi iz 40. stoljeca
Vucjak, obucen za patnju
Kuca 5000 km od Vrbovca
ostali biseri.,

NA SVEDSKOJ MOTORNOJ PILI Ne pokusavajte zaustaviti pilu rukama ili genitalijama.
NA OGRADI Ulicni prodavaci su dobrodosli. Hrana za pse je skupa.
U PRODAVAONICI AUTOMOBILA. Najbolji nacin da stanete na noge ne placajte redovno rate za auto.
NA STOLU RECEPCIJE. Ubijamo svakog treceg ulicnog prodavaca, a drugi je upravo otisao.
U CEKAONICI VETERINARA. Vracam se za 5 minuta. Sjedi! Lezi!

"Love can touch us one time and last for a lifetime..." ...s tim je odgovoreno zašto srce cijeli život kuca istim ritmom sata, zašto?... kada lišće ima boju zlata, opet sam ljubavlju zanesena...

"""Uvijek se pitam: zašto ljudi ne izdrže u ljubavi? Zašto je tako teško svaki dan živjeti skupa? Vjerujem, previše rado sami sebe varamo. Kunemo se da druge volimo, a zapravo volimo sebe, svoje JA. Od drugoga tražimo previše: da bude srdačan, da nam se divi, da me drži za ruku, da mi ništa ne uzme za zlo, da mi ništa ne predbacuje. I najmanje razočaranje ranjava ljubav prema meni. Premalo mislimo na to da i mi drugima dugujemo ono što im možemo pružiti, ono što možemo za njih učiniti. Ne reci prebrzo: "Ne voliš me!" ako nisi i sam sve od sebe dao. """"
(Phil Bosmans)