Amicus animae dimidium (prijatelj je pola duše)

Znaš dragi prijatelju, tužna sam jer sam te izgubila. U nekom mojem divljem zanosu, prkosu.....mojoj strasti prema životu....pustila sam te da odeš,dozvolila sam da te više nemam.Znam da se više nećemo sresti na našim dugim stazama lutanja....nama tako dragima....i samo nama poznatima. Te staze bile su samo naše...istinske....i zaogrnuti mrakom lutali smo u nepoznato bojeći se da ne ispustimo naše ruke, bojali smo se da ne nestanemo. Tužna sam....jer kome da sada ispričam sve moje šale, dogodovštine, moje susrete, moja sanjarenja ?????
Satima smo znali "pričati", divljati, veseliti se.... znali smo biti i tužni kad smo pričali o bolesti "naših voljenih" !!!!
Ljutila bih se na tebe, špotala te i....ponovo sam ti se uvijek vraćala.... tako tvoja....tako sretna ko dijete.... jer udahnuo si u mene djelić tvoje tople razigrane dječje dušice.
Za tebe dragi "moj prijatelju",za tebe sam bila sretna...ali samo zbog tebe je ova moja tuga.
Nikada više neće nas biti u ovom "našem svijetu".....a to me booooooooooli.....
Dragi moj......hladno mi je......
Ne grije me više tvoj osmijeh.....
Lutam sama nekim čudnim stazama kojima nikada nismo šetali.... i......fališ mi do bola....
Ako te ikada....ako te ikada sretnem na "našim lutanjima", molim te daj mi ponovo djelić tvoje duše.....jer bez tebe nisam više ista...nisam poeta...već samo skitnica kroz srca i zato odlazim.......
Al rekla sam ti:

A naravno, gazim i ubijam se od hodanja. To nije normalno, vele meni moje friendice. Hodati po ovak niskim temperaturama i to još po snegu? Al kad ja to volim. Bilo nam je tak suuuuuuuuper. Bili smo na Vincekovom pohodu u Međimurju. Zamisli više od tisuću petsto duša, a svi veseli, razdragani,pjesmom se družimo, smijehom se pozdravljamo. Zamisli hodaš kroz šumu, inje pada po tebi sa grana,priroda ti se daruje, a vjetar ti šapuće: "Dobro došla kraljice moja".... Nakon nekoliko sati hodanja: druženje. U nekakvoj sportskoj dvorani ples, ples i opet samo ples. Bilo nam je dobro, bilo nam je lijepo.......i evo vratila sam se......u moj Zagreb......mojoj ljubavniku (gradu mojemu)....... Hvala dragim prijateljima na iskrenom prijateljstvu i možda Vam nikada nisam rekla: "Sve vas puuuuuuno voooooooolim."

Djevojčice moja snena,
Probudi se, budi žena.
Snjegovi će, eto zime,
Ženo moja, zagrli me.
Snjegovi će, eto zime,
Ženo moja, utopli me...

Pa velim ja da je petkom u gradu ludnica. Idem obaviti neki "šoping" sa mojom nezaboravnom prijateljicom Ninom. Ljubomorna sam jaaaaako. Tak smo gladne bile i veli ona: Čuuuuuuuuuuj idemo na kobasice u "šator na Trgu" . Naravno da sam otišla i radila joj društvo, ali nisam ništa "klopnula", jer sam stalno na nekakvoj dijeti (moram 4kg istopiti). Lepo sam si naručila čašu mineralne i polokala ko da je najfiniji šampanjac. A onaaaaaaaaaa...pomlatila dvije kobasice sa dva peciva, onda si je pivu maznula, i dam se kladiti da bu sutra još kilu smršavila.Dijeta, prokleta dijeta, pol života sam glaaaaaaaaaadna. A što mi sve žene ne bi napravile za ljepši izgled, odnosno: (pročitaj da se dopadneš svojem muškarcu). Još prek dana izdržiš. Glođeš nekaj kuhano, lešano, jabuke i ostale voćke. Al, Bože kad padne noć, i počne ti kruljiti u želucu. Oči ti ispadaju, misliš da buš krepal. Onda na takav prazan "izbezumljen" želudac, poločeš puno vode, jer vele da je to zdravo. Ma kaj bi bilo zdravo kad ti je tak zlo da misliš da buš krepal. Oči ti se izbulje, isprekidani dah, suha usta, prazan želudac i bol u duši: Ja sam glaaaaaaaaaaadna, hoću jeeeeeeeeeeeesti. A onda proradi tvoj "veliki ego", pa održiš sam sa sobom "duhovnu obnovu" i uvjeriš (teškom mukom) sam sebe: "Ne, ja bum zgodan, imal bum dobru liniju, ne bum debeli ....fućkaš klopu.... Ali ipak nije baš lako, priznati moramo sebi i drugima: "Teško je biti žena".

Smijem se, grleno, veselo, osvajački, vrištim ,pa moje je nebo, leeeetim visoko, širim krila, saaaaaaanjam, da sam ptica......sanjarim.....Otvaram snene oči,iskričave, sjetne, ne nisam ptica, moja stvarnost nije nebo.... Ja, ja sam samo žena bez prostranstva, bez svoga djelića neba. Širim ruke.....oooooooooh, kako sam sreeeeetna.....nisam ptica, al zauvijek ukrala sam dio svoga neba....... I podsjeća me na jednu ispričanu priču, prekrasnu priču:(“Galeb” – Jonathan Livingston):Moje noge bose, ostavljaju nejasne tragove u još mokrom pijesku. Moji tabani lutaju po plaži u potrazi - a da ni sami ne znaju za čim. Zašto sam tu, zaboravih.Danas: zašto sunce gori od želje da me...?Danas: zašto je ocean tako hladan prema...?Danas, zašto su valovi ustuknuli tako...?Zašto sam tu, zaboravih. Galebovi polijegali po lijenom pijesku, mokro zijevaju.Jedan, najljepši, najočitiji, skokom doskočio...Zašto si tu, galebe? Odgovori! Moj galeb čuvar dotakne kljunom pijesak tri puta, zastane na sekundu, pa izduži vrat put sunca, te ispusti krik na svom galebinjem jeziku: ha-ha-hhaaaaaaaaaaa-ha! Što si mi rekao, galebe moj? Kako da te razumijem, galebe moj? A on ponovi svoj dostojanstveni govor, i svi se galebovi strčaše prema meni. Ali se naljuti galeb čuvar moj i sve ih rastjera u trenu, pa se vrati i nastavi se klanjati, kliktati, klanjati, kliktati, klanjati... Dođi bliže, ljepotane, ne boj se! A on se plaho drži na odstojanju, i čuva me od drugih galebova ljubomorno, kao da je dragi moj. Tko si, galebe moj? Ako pitam vračaricu, ako pogledam u staklenu kuglu...Slutim, tko si.Ako pitam što si mi govorio, odgovor znam: kako da držim druge galebove na odstojanju kada tebe više ne bude: Esta vellaco? No conmigo... No conmigo... No conmigo... Ha-ha-hhaaaaaaaaaaa-ha!

 
 
...ponekad dobiješ što želiš,ponekad dobiješ što trebaš,ponekad dobiješ što dobiješ...Mike Gayle
 

....ili bi još nazvali pilenje drva, muzika za uši zaljubljenih žena i noćna mora za onog tko ne voli.... Veli mi frendica: “ Čuuuj stara tak bum krepala skoro ak moj apolon ne prestane grgljati kraj mene u krevetu. Znaš mislim si u toku noći da je prestal disati.
Osluškujem, pipam, pokušavam prepoznati znakove “otegnuća papka” , stepava se,
otvara oči, treperi, a onda “fina noćna muzika”. Nastavlja priču (interesantno) znaš tak ga volim, tak je sexi , volim kad dominantno plazi po meni, stiska se uz mene i daje mi se potpuno, sjetno, divlje , uuuuuuuuf, neponovljiv je i moj je. Dan mi je ispunjen, topao i pun sreće. I onda zaspim ušuškana u njegovom toplom zagrljaju,a onda treperimo zajedno poput lahora, poput vjetrića u krošnjama drveća. A onda…..znaš sve je pokvaril….. njegova prelijepa usta su se otvorila i počela ispuštati neartikulirane zvukove....hrkanje.... ……hrkanje….hrkanje….. i opet to vražje dosadno hrkanje.
Brojim ovčice (sa jastukom na glavi), jedna ovčica, druga ovčica….. jebi ga,,, prešlo je i stado ,a mira znam da nebu….. Na trenutak zaboravljam na prijašnju opsesiju njegovim tijelom, zaboravljam ljubav sve kaj nas veže, dižem se i odlazim u kuhinju. Prva misao
je; Kaj da zemem da ga mlatnem, možda prestane? A onda se zvuci pojačavaju, grgljaju,a ja, pokušavam da skrenem pogled od asortimana onih velikih nožina, koje imam za obradu i obračun sa svakodnevnim životinjskim potomcima koji su imali roditelje koje smo isto pojeli. Nemoj srećo, nemoj danas, ne, nebum išla natrag u krevet, bum si skuhala kavu. Pol tri je u jutro (ili u noći). Zgužvana sjedim i kljucam na trosjedu,TV uredno radi sa 104 puta repriziranim pizdarijama…..hrkanje se ne stišava….. i mislim si:Joj kak ga ja volim, kak sam ja sretna žena, kak žene mogu biti same, pa ipak ja imam ljubav svojeg života. Da, mislim si ja, kak ne, zemi si ga zauvijek, pa ljubav je ipak ljubav, ma kak mi o njoj govorili, ali nastavimo i dalje voljeti u “tišini” doma svoga.

Pusa svima, sve vas puno vooooooooolim……….

Juuuuuuuuuutro, mrzim zimu, budim se....sve je čmrljavo, sivo i crno.Joj krepala bum prije nego jaglaci i visibabe procvjetaju. Imam frenda, otkačen sto na sat,a nemiran duh (kak i ja).lutamo stalno tam nekim ulicama, smijemo se, prkosimo vjetru, zimi, dosadnim pospanim facama, i to nas veseli. Ziiiiima je u Zagrebu,ali ne u nama,sve se može smrznuti samo naš duh ne....smile....smile...smile...

Budi se moj Zagreb, velim mu dobro jutro moj voljeni, mi smo ljubavnici, prijatelji, stari znanci. Grlimo se, mazimo, šapućemo kao nikada do sada, kao da nikada neće prestati. Dobro jutro moj ljubavniče, vooooolim te.....

Bok cure, bok dečki, Eto u 2009. godini smo, Bilo je ludo, umrla sam, društvo, ludi provod, sad sam tek došla doma u 22,32 . Brrrrrr... mrzim snijeg .Tak sam sentiš raspoložena jer ....ne znam zakaj, bu bolje. Proskitala sam našim prelijepim Zagrebom, miris zime snijega i kuhanog vina , miris moga grada. O Zagreb tak imam te rad . Pročitala sam sve poruke i one manijačke, i one normalne. Hvala frendovima. Vratila sam se, bumo se natipkali kaj ne ? Malo još tipkanja i onda laku noć vama svima i tebi voljeni grade.

Sretna vam Nova godina drage iskrice,pronašla sam ovaj blog ranije objavljen od naše drage blogerice, nasmijala sam se do suza,evo i vama malo smijeha:
Poznata nam Iskrica...

Stara godina. Već je prošlo podne, a ja još nisam navukla crvene gaćice. Brzo hitam u kupaonicu na tuširanje ne gubeći iz vida crvene gaćice koje čekaju uredno složene na perilici rublja. Dobila sam ih uoči badnjaka zajedno s okruglim stolnjakom na kojem je naslikana crvena božićna zvijezda. Evo, to ti je za Božić, a ovo nekaj za staro leto, ma znaš da ih moraš obući, inače niš od sexa u sljedećoj godini. Čekaj, mislim si, tu nekaj ne štima i vrtim film u glavi godinu dana unazad i jasno se sjećam kako sam odmah tog jutra propisno obukla crvene gaćice. Ipak, kad bolje promislim, vukle su na rozkasto. Dakle, ja sam svoje učinila, misija ispunjena, a sad čekam. Samo ti čekaj, misliš da ti Mr. Right bude na vrata pokucao, kaže mi Anica. Anica se u posljednjih mjesec dana našla s petoricom s Iskrice. Čuj stara, odlučna da konačno u četldesetoj uzme život u svoje ruke, otpuhnula je dim i ne dvojeći konstatirala: od osamdeset i nešto tisuća muških članova na Iskrici ak oduzmeš pola koji su seksualni manijaci, ostane ti četrdest tisuća, pola od toga su premladi ili homići, ostaje ti dvadeset tisuća, pola od njih su u sretnom braku kojeg žele malo osvježiti, od preostalih pet tisuća ak je polovica njih luzera koji ak propuste ručak kod mamice moraju na psihoterapiju, ostaje ti dvije i pol tisuće, a ako polovina od njih ne zna što hoće ili ima funny mirror u kupaonici, pobogu, od njih tisuću i nekoliko dopast će mi šaka makar dvojica, trojica. Pa što će ti dvojica, trojica, što nije dovoljan jedan? Za slučaj, spremno odgovara, da mi jedan od njih nakon sudara pošalje učtivi mail; sorry, bilo je lijepo, ali ne mogu se više nalaziti s tobom, nešto mi je iskrslo i moram na poslovni put u Južno Afričku Republiku.
Kad je tako Anici četrdeseta nesmiljeno pokucala na vrata, ona se isprva pravila da je nema doma i da je ona, hehe, oprostite gospođo Četrdeset, Aničina nećakinja. Gospođa Četrdeset se samo značajno nasmiješila, okrenula na peti i teškim, ali sigurnim korakom zaputila niz hodnik. Anica je virila tako u nevjerici još nekoliko trenutaka kroz špijunku dok se ne uvjeri da je debelu guzicu gđe. Četrdeset sasvim progutalo dizalo. Odglavinjala je do kupaonice i bojažljivo se nasmiješila: ma duso nije to nista, ti si mala curica, Aničina nećakinja, moras teti Anici nesto pokloniti za četldeseti rocendan. Izjurivši iz kupaonice, Anica se osvrnula po sobi i drhtavih ruku jurnulu ka kompjutoru, napipala tastaturu i ukucala Iskrica.com. Nemoj mi se sad zblesirati, stara kanto, procijedila je kroz zube ljutito fiksirajući ekran.
Već sljedeći dan nervozno je šetkala ispred X-Nationa u Branimir centru. Nakon što se inspektorica Clusoe uvjerila da Luka još nije stigao, mrko odmjerivši prolaznike oko sebe, brzo je odjurila u zahod popraviti push-up grudnjak da njen budući dragi ne pomisli kako joj je previše stalo, jer je usred zimskog prometnog kolapsa, ona, u jarca, stigla 5 minuta ranije.
Nakon što je ispred zrcala izgovorila nekoliko New Age afirmacija; ti si jedna gospođa koja zna što hoće, cice ti dobro stoje i ne daj se zajebavati, ti si jedna gospođa......i ne daj se zajebavati.....Bože pomozi, hrabro je zakoračila crvenim tepihom na izlasku iz zahoda i ogrnuvši se osmijehom iz reklame za super kaladont, Aquafresh 3, sam pere, štiti i tjera karijes, pohitala je ka casual odjevenom muškarcu, kako se Luka i predstavio u osobnom profilu Iskrice. Visok 185, 80 kg, crna kosa, plave oči i kažu da sam zgodan. Sakač boje pijeska u stilu Davora Radolfia, trapke, dobre šuze i ne zjaka oko sebe, pa naravno, čeka nju i odmah će im se duše prepoznati, nema šta zvjerati, kaj ne?! Haj, pružila je ruku, ti si Luka? Zapuhnuvši je mirisom Bulgaria, Radolfi se pristojno nasmiješio i rekao, ne. Ah, oprostite. Vratila je ruku u džep svog Clusoe kaputa i okrenuvši se zapela za proćelavog čovječuljka u zgužvanoj dolčeviti obrubljenoj parom sitnih očica koji je ushićeno uskliknuo; Anica? Da, bok, kiselo se osmjehnula Anica pomislivši, dobro, nije 185 nego 170, i kose crne baš i nema puno, ali nećemo biti sitničavi, treba čovjeku dati šansu.
Sutradan, banuvši mi na vrata, Anica umorno uzdahne; stara, može jedna nesica. Joj, davio me o tome kak ima puno piceka koje ne stigne uvijek nahraniti jer radi dva posla, do podne prodaje lutriju, a poslije podne u pogrebnom poduzeću, a kad dođe doma, kao da mu nije dosta smrti koje gleda svaki dan, dočekaju ga jadni piceki iznemoglo zijevajući kao da će, nedajbože izdahnuti. Okrijepivši se kavicom, Anica, prebacivši svoju zanosnu nogu preko noge, živne; ma, život ide dalje! Na drugoj nesici mi je ispričala kako je Mr. Right № 2, doduše, dobro izgledao ali je imao jednu malu psihotičnu epizodicu, ali bilo je to davno i sad je ok, sve dok se kloni agresivnih žena koje ga provociraju svojim dekolteom. Zakopčavši se do grla Anica je nastavila, e a Stipe.....tupavo se osmjehnula Anica...Što, što je bilo sa Stipom, nestrpljivo sam je prekinula. Ma stalno si je natezao prekratke hlače jer su mu duge gaće provirivale ispod ruba. Veli da kad te bura jednom propuše, nikad se ne oporaviš. Rekao je da radi kod kuće i da zimi rijetko izlazi jer se čuva prehlade i nije htio skinuti plišane slušalice medvjediće u kafiću jer smo sjedili na propuhu i stalno je pogledavao na sat jer do 21 i 30 mora biti u krevetu da bi zaspao do 22.
Sinoć sam se našla s Nedjeljkom, znaš, onim pravnikom. Aha, vrckavo se namjestih u stolcu. I? Ma, nervozno otresavši pepeo, Anica nastavi; odmah sam ga otpilila. Ma nije mi nikako sjeo već na prvi pogled. Vonjao je po znoju i luku. Popili smo brzinsku kavu i ciao maco.
A Mario, mmmm, zapalila je cigaretu Anica, phhhhh, Mario je fakat komad. I? Unijela sam joj se u lice. Mmmm, Mario..Da, rekla si da je zgodan i što je onda bilo? Moj tip, zurka u stilu Maxima Mrvice, pomalo i liči na njega, samo još bolji. Više cool i gledao me u oči, usta...gledao mi je usta kao kad gluhe osobe čitaju s usana, ma stara, gledao me kao da sam jedina žena u Branimir centru. I? Anica polusklopljenih očiju nastavi; A osmijeh, a zubi, a spika, a iskrenost, ničem se ne čudi, ja izblebetala čitav svoj život i o mojim bivšim vezama, i o mojim bivšim šefovima zlostavljačima i o mojim starcima i o tome kako sam zapravo užasno sramežljiva i kako život prolazi pored mene i kako sam u minusu na računu i kako uvijek patim za nekim nedostižnim tipovima i kako me šetaju na poslu da raznosim faksove, i sve sve, kak volim nježne tipove, kak se volim grliti u krevetu...Ma slušao me u zanosu kao ja kad nekad odem u crkvu pa mi od posebnog nadahnuća suze poteku od neke čežnje za Božanskim i ganuća..Da, i? Opet je prekinuh. Zazvonio joj je mobitel; ok, dolazim, ma ne, stignem ja za pol sata. Digla se ko ošinuta i rekla; stara, moram do posla nekaj završiti, čujemo se. Čekaj, velim ja, poput djevojčice kojoj je obećana žarko željena igračka i onda se mama predomisli na blagajni, ma drugi put zlato, nema sad mama novaca.A što je bilo na kraju s Marijom. Ah, ma rekao mi je da se njegovoj ženi ne sviđa kad od nje traži da mu gurne prst u dupe i jel bih ja bila spremna na to i jel mi smeta što se njemu sviđaju i muškarci. Aha, ima ženu, razočarano sam je otpratila do vrata dok je ona prpošno odzibala do svog auta i zaškripavši kočnicama odjurila niz ulicu.
Vratila sam se u kuću i popravila svoje crvene gaćice maštajući kako će mi ih moj Mr. Right s Iskrice strgnuti zubima, osim ako mi ne pošalje učtivi mail da je eto, nenadano morao otputovati u Južno Afričku Republiku.

What doesn't kill me makes me stronger....

Budi sve moje, mazno moje, oči mojih očiju, usne mojih usana, tajna mojih tajni.....cmoooooooooook.....ljubim te.....želim te...danas....više nego jučer.....upijam miris tvoga tijela............mmmmm, kakav divan miris..... volim kad me voliš....ljubiš....dodiruješ... Privijam se i uvijam oko tebe,volim kad me grliš u polumraku sobe uz titraj svijeća.....Volim odsjaj svijetla na tvojem licu, volim kad sanjariš otvorenih očiju, a u tvojim prekrasnim plavim okicama vidim strast. Mogla bih dodirnuti naš osjećaj strastvenosti ,otežano disanje, želju za dodirom : naših isprepletenih ruku,usana,tijela. Diiiiiiiiiiiiiivno je.......... Mazno moje jedino,mali moj prinče, ljubim te ponovo, više i jače, tvoja lijepa usta, sve tvoje. Prelazim usnama po tvojim usnama, grickam nježno, mazno i duuuuuuuuuuugo.... Volim naše noći, volim miris naših hladnih jutra dok me budiš .... Heeeeeeeeeeej....TI...... ostani zauvijek tajna moje tajne, dodir mojih dodira u snena hladna zimska jutra i titrajuće zvjezdane noći..........potraži me u zvijezdama.......potraži me u svitanje zore u mojim dugim šetnjama uz obalu mora.......potraži me u valovima bljeskajućeg plavetnila mora......potraži me ......i možda ćeš me jednom zaista i pronaći.............

Dok stojimo na rubu morskog vala, vreli povjetarac,senzualno pirka , kako sunce zalazi valovi postaju jači, naša srca se utrkuju, kako pogledi nam se produžuju, uzimam te za ruku i osjećam kako srce ti tuče, sve što čujem su zvuci naše strasti, dok usne nam se susreću u nježnom poljupcu, a voda prelijeva se preko naših stopala, tvoje tijelo postaje moje, da milujem ga i čuvam, i govoriš mi ,"Volim te moja kraljice"

Tako su me samo tvoje usne ljubile, tako samo tvoje ruke na mom tijelu trag ostavljaju, samo su se s tobom moje misli gubile, sjećanja na naša tijela sad mi sna ni mira ne daju, ljubavi gdje smo sada ja i ti, i da li smo stariji, pametniji, jesmo li otkad smo zaglavili, nekog tako strasno ljubili, 'ej mladosti, Svjestna sam da nikad više neću voljeti, e kako ti ovaj život bez milosti grešku naplati, ljubavi gdje smo sada ja i ti, i da li smo stariji, pametniji, jesmo li otkad smo zaglavili, nekog tako strasno ljubili, 'ej mladosti..........

Naučit ću vjetar da šapuće Tvoje ime, cvijeće da miriše na Tebe, naučit ću sunce da miluje kao Tvoj dlan, zvijezde da sjaje kao Tvoje oči. Tada bit ćeš svuda oko mene...