Amicus animae dimidium (prijatelj je pola duše)

 
Ti... samo jesi kao što drugi nisu, u malom svemiru sakriven. Pred tebe uvijek rasipam riječi, a iza tebe tišinu... 
Ti... samo jesi kao što drugi nisu, šutljiv i taman, iskren. Na Sunce psuješ i na ptice, a u noćima se klanjaš Bogu tame.
I kada bih te mogla zauvijek imati u malom svemiru sakrivenog...
Jer Ti samo jesi onako kako drugi nisu... duboko u meni... :):):)

 
**Nemam magičnu moć da iz života sve ružno izbrišem,ne mogu pretvoriti kamen u cvijet, iščupati sve korijenje tuge,sjajnim zvijezdama ugasiti noć,moje su dubine moje istine,bijelo platno duše još čeka boje duge.Nemam magičnu moć da uništim izvore sjećanja i vrelo srce zaledim,hladna stijena da postanem i sudbinu da pobijedim,sve zaboravim.Nemam ogledalo istine i odraz u njemu je samo moj,ne mogu promijeniti ćud u ljudima i stvoriti bolje vrijeme,ne mogu prosjake bogatim učiniti i izbrisati mržnje sjeme.Mogu dlanom uhvatiti vjetar i gledati sunce što se rađa,zavoljeti istinu tvoju,pokloniti ti svjetlost svoje nade i mijenjati samo sebe,mogu prijatelj ti biti, na nemirnom moru tvog života čvrsta lađa, s osmjehom na licu i vjetrom u kosi,što često te se sjeti,mislima daljine, s dušom koja iskušenjima prkosi....mogu voljeti tebe :))))
 

 
Noćas si govorio slikama...cvijećem, govorio muzikom, govorio tišinom. Slušala sam te...mnogo si rekao. Poželjela sam da te oslobodim "paukove mreže" u koji si se zapleo. Njene niti su tanke ali čvrsto stežu. Do "gušenja".Znaš, ja nisam čarobnica, ja nisam dobra vila...ja sam samo mali znak koji se našao na tvom putu. Viknula bih glasno,najglasnije:"Čovječe...prestani biti sjena njene sjene! Oslobodi svoje misli, svoje tijelo, svoju dušu...poleti visoko, visoko u neke nove i lijepše ZAGRLJAJE!" Ali ja to ne smijem viknuti...jer ja sam samo mali znak na tvom putu.NA TEBI JE DA PUTUJEŠ...:):):)

 
...Vani se zacrnilo... Oblaci su ponovno prekrili "moje" nebo... mjesec... zvijezde... neobičan vjetar zapuhao je u svim smjerovima... počela je kiša... sijeva, grmi...
Hodam ulicom... našla sam se u centru CIKLONE... Licem polagano klize kišne kapi, kao da me miluju... već je i kosa vlažna... sklonila sam se.
Gledam. Spektakl pred mojim očima. Veličanstvena "pokretna slika" obojena svim bojama života, pršti svjetlost na sve strane... poput vatrometa... Nije me strah... To se priroda razigrala po svojim pravilima. Ja tu ništa ne mogu. Gledam, čekam...
PROĆI ĆE!!!:):):)

 
Sjedila sam u tišini svojih misli...noćas... Sasvim nježno dotaknuo me je povjetarac. Poigrao se mojom kosom i šapnuo:"Slušaj , imam poklon za tebe...nemoj ići spavati! Rano je za snove."
Zaklopila sam oči i poslušala njegov pjev...
"...Poslao me je ON. Rekao mi je da ti zasviram onu staru... "Ballada Pour Adeline" koju voliš...da te uzmem za ruku i lagano zaplešem s tobom u ovoj mirisnoj noći. Rekao mi je da te pomilujem po licu i da pogledam da li su ti oči "razigrano" zelene, da li je osmijeh na tvome licu i da li još uvijek voliš suncokrete. Evo, poslao ti je ovaj buketić...
Pitao me je da li si oslobodila LASTAVICE iz svojih slika...i da li kada si tužna grliš ONAJ jastuk? I da li još dočekuješ zoru...da li voliš more, jesen, ljubav...i da li  još voliš NJEGA?!!!
Rekao mi je da ti skinem ovu zvijezdu s neba...evo, uz mi je...i spremi u srce. I da, rekao je da te zagrlim čvrsto...kako samo to on umije. Pokušat ću...
Sada, kada sam te dotaknuo znam što ću mu odgovoriti...jer odgovor zna samo vjetar..."
Poljubio me je, nježno i krenuo. Upitala sam ga:"TKO JE ON?"
...IZ DALJINE "šapnuo je" ŽIVOT...:):):)

 
"...ZA MENE POSTOJI SAMO PUTOVANJE PUTOVIMA KOJI IMAJU SRCA...TUDA JA PUTUJEM...I JEDINI DOSTOJAN IZAZOV JE DA SE TAJ PUT PREĐE SAV...DO KRAJA...I TUDA JA PUTUJEM, GLEDAJUĆI, GLEDAJUĆI...BEZ DAHA."
Karlos Kastaneda

 
......Upravo mi je JESEN ušetala u sobu. Miris slobode, ljubavi, nježnosti, ljepote...miris života...isprepliću se s mirisom upravo isprženih kestena...osjećam miris daljine, mora ,...neba. Igraju svoju igru.
Sve je tako nevjerojatno mirno. Već dugo nisam vidjela, osjetila "OVO"...u sebi i oko sebe. Osjećaj POTPUNOSTI...
Udišem sve te "mirise" punim plućima, u želji da traje što duže. Ekstaza tijela i duše u počecima ove večeri, prekrasne večeri ove"zime"...ne ove najranije jeseni "u meni". Ovaj sklad je, zaista, rijetkost, jer uvijek nešto nedostaje...ili to mislim...a sada je tu.
Hladnoća polako ulazi kroz lagano odškrinut prozor, ugodna, ispunjava ga, dodiruje prste mojih bosih nogu, lagano, lagano...nježno poput ruke nekoga tko se još nije rodio...
Trenutak, uzdah i neizmjerna želja da poletim. da se vinem u nepoznate visine, prostore...Da obgrlim sebe i sva ona tijela i duše koje volim. Da svi budemo jedno...i da zaplešemo u ritmu beskonačnosti.
Volim te, i tebe, i tebe...:):):)

 komentari

 
...STO GODINA SAMOĆE Gabriel Garcia Marquez,Kolumbijski pisac )
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam. Znam, da svaku minutu zatvorenih očiju gubimo 60 sekundi svjetla. Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k suncu otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude kako se varaju kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav. Djeci bih dao krila, ali uzeo bih im dok ne nauče letjeti. Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već sa napuštenošću. Toliko stvari bih naučio od vas ljudi. Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. NAUČIO SAM DA ČOVJEK IMA PRAVO GLEDATI DRUGOGA ODOZGO SAMO ONDA KAD MU HOĆE POMOĆI DA BI SE PODIGNUO. Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.Budi stalno blizu onih koje voliš,govori im na glas koliko ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar, nađi vremena i reci im „žao mi je“, „oprosti“ , „molim te“ „hvala“ isve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni. Toliko stvari što sam od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.GOVORI UVIJEK ŠTO OSJETIŠ, A ČINI ŠTO MISLIŠ .KAD BIH ZNAO DA TE DANAS POSLJEDNJI PUT VIDIM POSPANU, SNAŽNO BIH TE ZAGRLIO I MOLIO BOGA DA MI DOZVOLI BITI TVOJIM ANĐELOM ČUVAROM.KAD BIH ZNAO DA SU TO POSLJEDNJE MINUTE ŠTO TE VIDIM, REKAOBIH TI : „VOLIM TE“ I NE BIH GLUPO PRETPOSTAVLJAO DA TO ZNAŠ.Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, HTIO BIH REĆI DA TE VEOMA VOLIM.SUTRA NEMA NITKO ZAGARANTIRANO – NITI MLADI , NITI STARI.MOŽDA DANAS POSLJEDNJI PUT PROMATRAŠ ONE KOJE VOLIŠ.

 
BALONI, BALONI, BA-LO-NI....Da, baloni. Jučer sam dobila sedam balona "sa smiješkom"...ljubičasti, zeleni, crveni, plavi, žuti,narančasti,ljubičasti...Kako su me razveselili. I onda, odlučila sam svaki dan jednoga pustiti kroz prozor, na slobodu...Danas sam pustila ljubičastog i gledala ga kako se njiše, leti visoko, visoko, onda ga vjetar preokrene i počinje tonutu...ponovo se uzdiže...čarolija... Poželjela sam da svaki uspije nekoga dotaknuti, razveseliti...iznenaditi, nasmijati...
Iz svoga malog-velikog svijeta, poput dijeteta šaljem ih svima onima kojima je Smiješak potreban/a kome nije?!/
Sutra ću poslati zelenog, ako ga negdje ugledate javite mi!
P.S. Gleda me susjeda sa smiješkom, znači USPJELA SAM! Ili...tko zna!:):):)

 
......Ti noći, koja pripadaš umjetnicima, ti noći s punim mjesecom na čistom nebu, ti noći koja pripadaš ljubavnicima...ti noći...beskrajna...
Odlučila sam nastaviti. Samo nastaviti... Trenutak zabilježen u ovoj tihoj i mirnoj jesenjoj noći. Na sebe sam stavila široku, toplu, crnu maju...izgubila sam se u njoj...kao da mi daje neku sigurnost. Možda besmisleno, ali to sam samo ja.
Tko zna da li ćeš me ikada vidjeti u njoj, vidjeti moju sreću, moju tugu, moj osmijeh ili...suzu... Ne znam da li to želim... Da li ćeš skidati tu crnu maju sa mog bijelog tijela...da li ćeš svojim rukama tražiti one djelove mene kojih se "bojim", koje bih ti možda voljela dati...a onda bježim, daleko, daleko...od tebe, tvojih ruku, dodira...ili ti bježiš...ili oboje...
Iz daleka poznata glazba...osjećaj u meni...polako, polako krećemo nekim novim putevima naših duša...da se sretnemo, da se dotaknemo.
Osjećam se čarobnom "princezom" ove noći i ZNAM njenu tajnu!!!
Ostavljam ovu sobu, sada ću skinuti sa sebe crnu maju, leći ću u svoj mir. Stopiti ću se sa ovom noći...sretna, sretna kako samo ja to znam...a ti...:):):)

 
Smiješak, molim:)


Dajem instrukcije iz predmeta "Smijeh i sve oko njega". Godine nisu važne. niti boja kose ni očiju,a,bome ni visina ni težina...ništa od svega toga(a i šire). Važno je samo željeti, jako željeti naučiti se smijati i tako početi prepoznavati male stvari, događaje, trenutke koji zaslužuju vaš vedar i slobodan udio. Treba nam samo dobre volje i zrnce ironije i već smo na dobrome putu. Instrukcije su besplatne. Trajanje po želji i potrebi. Možemo se nastaviti družiti uz smijeh te osnovati udrugu "SMIJEŠAK". Svoje ozbiljne ili, bolje rečeno, smiješne ponude poslati na moju adresu, nazvati na broj telefona...ili mobitela...Očekujem vaš poziv i veliki, preveliki odaziv. Zahvaljujem. Vaša H.:):):)

 
Kao da ste u nekoj drugoj nepoznatoj dimenziji ! Kažu da se još uvijek krije u prašumama smreke i jele oko izvora Crne Rijeke na Plitvičkim Jezerima.Luta Plitvičkim šumama i brižno bdije nad stotinama izvora koji daju život najljepšim jezerima na svijetu,koji daju život cijelom univerzumu živih bića,odavde do kraja svijeta,odavde do vječnosti.... Bezvremena to djeva jest,što prije vjekova mnogih kraljicom našom postade. CRNA KRALJICA....tako se zove ....ONA...... Presretan mora svatko bit koji čast tu dobi da joj se na čas približit može,da osjetit može mirisan dah života..njezin...koji stvorenju svakom misli nosi u najskrovitije kutke uma što čipku najveličanstvenije mašte stvara i raspršuje ju svemirom od ugode i ljepote. Strah i ushit,ponos i štovanje,osjetit svaka čista duša može kad dušom svojom i tijelom u prostore ove svete kroči...i...gle čuda svatko u sebi ili na glas zbori : eto me CRNA KRALJICE , eto me tu sam...ustvari doma, tu u krilu tvome što BOG nam stvori da nam svima bude DOM. tvoj vječni sluga o......CRNA KRALJICE .............

Odi et amo. Quare id faciam, fortasse requiris.
Nescio, sed fieri sentio et excrucior.

U slobodnom prijevodu...

Volim i mrzim. Zašto to radim, možda se pitaš.
Ne znam, ali osjećam da se događa i mučim se.

PLES......POD......ZVIJEZDAMA....


Svakih šezdeset sekundi koje potrošiš ljut, uzrujan ili zabrinut,

puna je minuta sreće koja ti se nikada neće vratiti.


Današnja poruka dana je:

Život je kratak, prekrši pravila, opraštaj brzo, ljubi polako, voli iskreno,

Smij se bez kontrole, i nikad nemoj požaliti što se smiješ.

Plači kada ti se plače i budi siguran da to i misliš.

Za sve koje voliš i ne želiš ih izgubiti, čak i mene.

Život možda nije zabava kojoj smo se nadali,

ali dok smo ovdje, plešimo.

''Čovječe, sjeti se da si ravan onome pred kim se ponizuješ, i ne ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj " M.Krleža