što sam uradila

 Oko mene sve sama učmalost uskog ljudskog uma koji radi po principu želuca ili novčanika. I sve je to još dobro dok su u tome uspješni, ali kad nisu, e to je onda  za viditi bijeda u punom sjaju.  Zbog takvih  kažem: Ne volim se puno družiti.
A i da se družim s takvima, da ih moram zbog radnog okruženja napr. variti svaki dan, slušala bi iste velike životne teme:
 
-Dnevne senzacije (poput one kad pukne žarulja u hodniku)
 
-Moja životna priča (primjerice, ostavio ju muž  a ona mu ne prašta)
 
-Najveće nepravde (mala plaća - potroši više tel. na poslu nego što stvarno zaradi)
 
-Ogovaranje drugih na sve načine na koje će osoba koja ogovara ispasti nepogrešiva.
 
Uz to će se popis krivaca zato što je život usran deklamirati svako malo.
 
Podizanje ruku i glasni govor pristaju uz ovakve zanimljivosti. Nerviranje i nervoza su definitivno zarazni.
Na kraju uzdahnem i platim kavu na koju sam pozvana. Jer u protivnom očekuje se uzvratni poziv sutradan, i opet ista priča.
Bolje mi šarati po Weblogu.

hoće li više netko kakvu pornjavu napisati, dobru, da je mogu čitati
dost mi ovih slika i otužnih stanja!!!
Ajmo nešto bar zajedno probati. Evo prvijeh misli:
On je došao obučen u ručni sat. Ona ga je...ajd nastavite

njušim neke promjene..znakovi najavljuju nešto novo
I upravo se raspadaju stare situacije na poslu, čak i u odnosima s poznatima, i ja ih pratim sa smješkom.
Osjećam slobodu dok se moj svijet predamnom mijenja..izabrat ću novi put i sad će biti lako. Znam konačno sve što hoću.

Osobno ništa ja ne znam o homoseksualnosti. Čak ni ne poznam nekog homića (ajd dobro, osim jednog). Čak se veliki hetero umovi još nisu ni dogovorili što je to homoseksualnost, tj. kako nastaje. Znamo što je, dva frajera u ljubavnom klinču, ali ne znamo da li nastaje kako neki tvrde, još u majčinoj utrobi ili je, kako opet drugi kažu, društveno ponašanje jedne skupine koje je svoje nesuglasje sa postojećim normama  izrazilo seksualnim zastranjivanjem.
Vjerujem homićima kad kažu da nisu  birali, privlači ih muževnost i basta. Zar treba više?
Pravi razlog zašto ih treba ozakoniti nije zapravo u njima već u nama, onima većinskima, normalnima.
Trebali bi konačno prihvatiti sasvim ozbiljno postojanje različitih ljudskih ponašanja; i homoseksualnog, ali i poligamije i ostalih oblika zajednica u kojima bi ljudi htjeli, kad bi smjeli, živjeti. Ozbiljno priznati znači ne zajebavati se sa izričajima tipa "osobno sam tolerantan ali mislim da to kvari djecu". Ozbiljno se priznati može jedino Zakonom.
Ljudi moji, nama je toliko nužno potrebno da doživimo kolektivno pomicanje granica u mozgu, jer prosto već grcamo u licemjerju. Preuski su okviri kršćanski. U protivnom, ostaje nam samo da se isčuđavamo sebi samima.
 

ajd samo da pozdravim stare i poznate drage nickove i da im kažem da sam živa i zdrava, ne virtualno nego stvarno. Virtualno sam sama sebi postala doooosadna

mislim na ovaj naš kontakt, weblogovski ili još skromniji, onaj preko poruka
ne samo da ne znaju svi ostvariti takve kontakte jer pod milim bogom ne mogu ništa osjetiti, pa im preostaje samo puko iščitavanje, nego, a to je još gore, možeš neko vrijeme osjetiti a onda se to izgubi. Ili dosadi. Vibrirate li vi sad na ove kontakte pozitivno, uživajte u tome. Sveeee dok ne dosadi. Ili se izgubi.

misao o prolaznosti. Bem ti život, nije fer. A i vi nekako večeras kišni ljudi, rasplinut ćete se u svojim mislima i nećete se sastaviti jedni s drugima.

Svjesnost je ono što dijeli čovjeka od životinje a onda i čovjeka od čovjeka.
Svjesnost o općem ispoljava se smirenošću. Svjesnost o sebi očituje se pak kao agresivnost. Tako se to skoro uvijek ispoljava.
Svjesnost je uvijek saznanje da možemo promijeniti tijek stvari, da možemo uticati na druge, da možemo mijenjati okolinu. Kad jednom spoznate sistem kako se to radi, radite to uvijek. To je bit svjesnosti - djelovanje, produktivnost.
 

Muškarca koji misli da je impotentan treba utješiti. Počnite s komplimentima kako bi se odmah bolje osjećao. Možete mu napr. reći; nek si ti meni mek ko duša! Uvijek duhovitost čovjeka veseli, zar ne.Kad ste ga razveselili i ohrabrili komplimentima, on postaje razgovorljiv i tada  počinjete  temu s blagim uvodom. Napr, opet te brinu stare  boljke, ha. Na uvodne riječi  vaš će  muškarac zašutiti i stisnutim usnama pokazati kako mu se srce okamenilo od te teme. Treba tad oprezno ali odlučno čovjeka upozoriti da je srce organ koji i dalje treba ostati mekan.
Naučite ga dakle, da ne radi od jednog problema odmah dva! Tek kada je vaš čovjek potpuno opušten, spreman je za otvoreni razgovor na temu hoće li biti uskoro seksa. Svakako, treba ga pripremiti na nove mogućnosti koje pruža neseksualni odnos. Upoznajmo ga s činjenicama da se i sama priroda pobrinula za to da neseksualni stvorovi ne osjećaju ni potrebu za seksom, ( Tužne vrbe uopće nemaju potrebu za seksom). Ostaje frustracija, to je točno, ali zadržana je i mogućnost pasivnog uživanja, gledanja, pričanja. Informirajte ga o tim načinima gledanja na seks iz prikrajka, to donosi takvim osobama skroman ali jedini mogući užitak, tako ćete postići veću bliskost i svakako mu pokažite da se veselite što ćete napokon dobiti super prijateljicu u muškoj osobi. Hm, ili neutralnog promatrača vaših egzibicija u spavaonici.
Međutim, ukoliko se ovakvom stvoru ipak dogode noćna ukrućivanja i ukoliko ne ide često noću u WC, svakako nemojte ga odmah razuvjeravati što je samo zabrinut iskopmleksirani stvor, uživajte u njegovoj pažnji koju će vam pružiti taj strašljivko da ga nebi ostavili, uživajte u shopingu, njegovom kuhanju i razgovorima o vašem uobičajenom bivšem seksu. Kad mu dojadi svakidašnja jadikovka, zaboraviti će na problem kojeg nema, a vi se opet vraćate u stare, poznate plahte.

Ne možemo ih uvijek razumjeti a često nas i iznenade. Znaju biti i neugodni, dođu kad ih ni ne želimo a kamoli očekujemo, zapljusnu nas koliko su istiniti u svojoj nježnosti, i koliko su protivni svemu što znamo. Lome nas kad smo kruti, kad im se ne damo.
Skrivamo ih, pričamo u povjerenju prijatelju beskrajne priče o tome kako su nas i kad su nas, zamisli,  snašli. Neplanirano, nenadano. Što se to s nama događa ne znamo, ali sjećat ćemo se dugo trenutka kojeg je osjećaj obojao. I jedino on oboji purpurno crvenim i sutonsko plavim niti što nas vezuju. Samo on. Reže glave, spaja duše. Van pameti, van nauma. Živi svojom dušom i van naših moći, a tako jako u nama. Osjećaj.

Jučer sam pohvalila društvo na iskrici (kojeg, btw, više nemam) rekavši da je prosjek ugodniji i malo pristojniji od svih drugih načina forumarenja i izražavanja na netu.
Zamislite, morala sam hvaliti iskricu jednom iskričaninu nevjerniku koji je doduše upoznao samo mene i tako neke tete i nije baš ničim oduševljen.
Ja upoznala njega i mnoge druge a zapravo sam oduševljena upravo načinom komunikacije na web-u koja stvarno ponekad zna dizati čovjeka iz mrtvih. Joooj kad se samo sjetim nekih ludih večeri upravo ovdje provedenih....
Ovdje ima naravno i gomila smeća (ubrojit ću i ovu moju pisaniju), ali Web zna zablistati tako dobrim prvenstveno komentarima da je to prava poslastica čitati, pa onda znaju vladati neko vrijeme na njemu uvijek kvalitetni nickovi, pa zna dati tako dobre pisanije nekih povremenih da ih stvarno vrijedi sačuvati.
Ali, zapravo htjedoh pitati iskričavce jel i vi mislite, ili ste iskusili kao i ja, da je ovdje zaista pristojnije i ugodnije nego na nekim drugim forumima i chatevima. Evo ja sam i na indexu ali ne može se taj index usporediti sa ovim Web-om. Pa privirila i na smokvu i ne idem više tamo. Pa taj iskon chat dooosadan.
A ovdje lijepo, toplo i ugodno.. još samo da netko zablista

Optimizam je jedini program koji ne trpi promjene. Uvijek je sve dobro, a ako nije bit će.
Otkud čovjeku optimizam, što mu je baza. Samouvjerenost?    Sigurnost u sebe? Nepopravljiva radost uslijed promjena, mirnoća uslijed svega lošeg i pouzdanost u bolje sutra ili neki mali vrag što se smijulji onda kad se nitko ne može smijati, to je optimalni optimizam. Stoga bih ga kratko definirala; Optimizam je daltonizam na crno 

Ljudi ja čitala Razgovor s Bogom, sad me možete pitati što kod hoćete, bar bi trebala sve znati.
Doduše, pročitala samo treći dio, ostala dva ću čim naiđu.
 

...između zloće i gluposti, kad zloća svjesno priča gadosti a glupost ih spontano izbacuje.
Meni koja to slušam sa strane ispada učinak potpuno isti -želučani bijes i žarenje sljepoočnica

Posjetih smokvu. Golotinje do koljena i niže uglavnom. Ipak, čini mi se da je tamo pola iskrice u novom ruhu, nešto konkretnijem i smjelijem.
Kakvi su vaši dojmovi