Svakodnevice

..jučer..nakon...
Nisi mi trebao preporučiti, ali znala sam i sama već...da je vrijeme
Osjetim da i u tebi nema više onoga; u tvom glasu nema zvuka; u tvojim pokretima trzaja
Povukli smo se; svako na svoj otok

Kontam da ćemo se sad malo odmarat' jedno od drugoga? Može tako. Ja sam uvijek za pauzu.
Ali, hoćeš li me obavijestiti kad se odmoriš ili ćeš samo banuti i očekivati da ja ne budem zbanuta??
..i što ako moja pauza bude trajala malo duže nego obično...ili malo duže nego... tvoja.....?

Tvoja Pitalica

Skužila sam da si došao i sve zaboravim, sva se pogubim i..čekam te. I znam da ćeš samo proć' i, eventualno, pogledati u moj prozor, ali to je sve što možeš i sve što mogu očekivati.
...Ali...kako je sada zatoplilo....

Čudno- postoji trenutak u danu da ne mislim da trebamo biti zajedno...hm..što sad to znači pitam se ja...
U 4:58 ujutro ja ne mislim da trebamo biti zajedno. Što ti kažeš na to? Gdje si ti bio u ta doba? Ili, da li da pitam- s kime..
Uglavnom, eto da znaš. A ostatak dana i noći mislim ono drugo. No o tom nekom drugom prilikom.
Evo kod nas sunce izašlo kroz oblake i nadam se da je i Tamo barem tako lijepo.
Pozdrav Tebi Tamo.

Alisa

Opet si tamo negdje, ali priča ne završava na isti način kao prije. -Nije mi lakše, nije mi bolje i nikako mi ne odgovara. Zapravo..ništa mi ne odgovara.....samo Ti.
A gdje sam ja? Znam samo da nisam tu kad tebe nema i znam da sam tu i kad mene nema:))
E da, još samo da se nekako sretnemo na pola puta:)
A zašto si sad morao otići? Mislim, jasno mi je...sad samo kukam..
Ništa, vidimo se kad se vratiš. Možda budem imala više hrabrosti i, zapravo, smjelosti pa ti pokažem i dokažem...
I da znaš da sam čula ono što si mi rekao i -poslušala..makar mi teško padne svaki puta....
Za Tebe ću izdržati i to.


Tvoja

Tamo gdje jesi, nisam ja. i dobro je tako. Ne mogu biti uzrok promjene u tvom poštenju, ne mogu nositi još i taj teret..imam dosta smeća i ovako..
Uglavnom, htjedoh ti reći da te ostavljam na miru i da ti neću dopustiti da narušavaš moj, kojeg upravo stičem, s obzirom na tvoju udaljenost.
Ako me zatekneš još u svojoj uobičajenoj okolini, zateći ćeš hlad.
Budi pozdravljen tamo. Pozdrav i Njoj.

Ja mogu što god poželim u ovom trenutku.. Ja mogu ići kamo god mi se prohtije.. I mogu biti s kim god.....

Uopće mi nije jasno kako to da ništa od toga još ne činim, a ti me danas uopće ne doživljavaš. Nema me u tvom svijetiću...
Valjda ne stanemo obje u istom trenutku..

Možda da pričekam red?

Strpljenje nije moja vrlina. Pa pa.

Ne više.
Nemamo ništa za što bismo se uhvatili,
što ne bismo puštali..
Nismo takvi; ni ti, a ni ja; zato i jesmo u ovome sada...
Nemamo se čemu nadati. Mi ne smijemo ništa, mi ne možemo ništa...i nećemo ništa..
Eto, zato neću doći...zbog nas...da nas spasim pojedinačno...da budemo zbog drugih...
zbog važnijih
Mi ćemo već preboljeti.

Sve je u redu. Dobro je tako. Tako je trebalo biti. Samo nemoj sad posustati.
Nemoj me pogledati kad nitko ne gleda. Nemoj samnom razgovarati s nježnošću. Nemoj prolaziti kraj mene kad možeš drugim putem. Nemoj me hvaliti i nemoj me sanjati. Nemoj mi prolaziti ispred kuće vikendom. Nemoj me se spominjati kad sam u blizini.
Zaboravi sve.
Zaboravi me.
Zaboravi nas.

...kad si izabrao da budeš povrijeđen,
palo mi je na dušu. Mislila sam da će te proći...
da će ti faliti ono što imamo...
da ću te izliječiti kad se budemo vidjeli...
da ćeš shvatiti da si bio u zabludi...

Sad kad se ništa od mojih nada ostvarilo nije, trga mi se utroba...
suze navaljuju, ali im ne dam van.

I makar sam pravedna prema tebi,
i makar sam ti vjerna,
i makar te nikada ne bih povrijedila,
ti ipak imaš pravo izbora...

E pa...krivo si izabrao

Tebi..iako nisi tu. Ili baš zato...
Volim te...pa te ne vidim nekoliko dana..pa zaboravim..pa te vidim...i...sjetim se...i boliiii meeee...utrobu mi trga da te pokušam vidjeti, čuti tvoj glas...kako...izgovara...moje ime..i one dvije riječi...
Tvoje oči su krive za sve i...ti...iza njih

Slijepa od rođenja

..sjetila sam se jedne zaljubljenosti koja je prerasla..u...ništa..
..ostala je negdje iza svega drugoga što je naišlo...
..zaboravila sam na nju jer mi se učinila slijepom...
..izbacila sam ju iz glave i nije  se ni trunke zadržala u srcu...
..nisam je podržala i isparila je...
 

Što ne mislim na to što je Tebi potrebno i kako se Ti osjećaš..
Što ne pređem preko svog imidža i učinim nešto nesvojstveno zbog Tebe..
Što Ti ne uzvratim jednakim trudom kojim mi se približavaš..
Što sam smotana i zbunjena, umjesto da Ti priđem i osvojim Tvoje tijelo..
Što skrivam što osjećam prema Tebi umjesto da Ti pokažem..
Što još nisam spremna za Tebe jer Ti si tako veličanstven, a ja...nisam

Mahnuo kad sam te pozdravila i samo izdaleka...
A tako mi treba tvoj glas... i da ti nježno govorim... kao ti meni ranije...
I da te pratim pažljivo gledajući u tvoje oči sa zanimanjem, kao ti...
Da ti se približim...i, naravski, da se s tobom zbližim..
i da te pozovem imenom zvučno, tako da kad moraš zamisliti svoje ime-čuješ moj glas u cijelom svom biću kako te zove, kako ti zvoni kristalnim zvonom

Još se dogodilo nije da sam te otkačila, a da ti se nisam vratila nakon nekoliko dana. Uporno pokušavam i dalje...
Tvrdoglava...znam...kad te volim volimmm voooolllllliiiimmmm:)))
Ti si bio osjetljiv na mene;i dugo si to bio a da to nisam znala, nisam primijetila, nisam očekivala, nisam se nadala......
sad se samo mogu nadati, vjerojatno uzalud,...da si još osjetljiv, i da to samo jako dobro skrivaš zadnjih mjeseci......
...jesi li?....
Čini mi se sad da sam bila voljena, a ne samo željena. A sad kad ja volim....samo kroz maglu nazirem tvoje srce tamo negdje..i uopće više ne čujem da lupa... Možda sad Ona čuje, A možda i neka druga...ne znam ništa.....samo da te volim