Na rubu pameti

Danas sam,kao gotovo svakog dana otišla na kavicu,udobno se smjestila i kod prijatelja koji radi u trafici posudila nekoliko ženskih časopisa.
Ispred mene ,kava,cigareta,mjuza lagano svirka,meni toplo,pada kiša... mlina!

Uvijek uzmem nekoliko časopisa jer jedan slistim do kraja prve cigarete,a kasnije uspoređujem nevjerovatnu jednakost tema u drugima!
Ma,nisam o tome htjela pričati,to ionako već svi znate,htjela sam nešto drugo reći...

U jednom takvom magazinu(mislim da je Story u pitanju,ali nisma sigurna) ,oko sredine postoji stalna rubrika u kojoj se nekoga intervjuira.
Tako je ovaj put na tapetu bila ona plavuša koja razgovara sa gostima u Glamur caffeu(kako li se zove?).
Uglavnom,lijepo je Story upriličio temu u kojoj svaki put sugerira čitateljicama riječju i slikom "Budite kao..." (ta dotična o kojoj je riječ).

E baš na to meni se digne kosa na glavi! Počnem šiziti,srce mi se uzlupa,i dođe mi da se javim redakciji!
Ma ,mislim!!!

Prvo: Zar nas nisu učili još od malih nogu da ljepota nije primarna(ok,ok,nije ni zanemariva)
Drugo: Zašto itko meni treba sugerirati da izgledam poput isfucane ,jeftine plavuše koja nije u stanju progovoriti dvije konkretne rečenice,nego u svojim intervjuima stavlja noge,grudi,i golu guzu (da ne kažem nešto drugo) u prvi plan!?
Uopće ne razumijem njezinu ulogu u emisiji ,osim pukog statiranja i uz to još i neukusnog,a kad je shvate (Rojs) baš onako kako se ona postavila ,izleti iz kadra s riječima "Ja njega intervjuiram ,a nisam eskort dama!"

Malo sam se zanjela,oprostite.

Treće: Mi žene stalno listuckamo nešto,i uzdišemo za nekom idealom koja ne postoji,a mediji nam udaraju grižnju savjesti zbog nekoliko kila viška,manjka...i tada ulete sa "Budite kao ..."

Zašto bi ja bila kao netko?! Zašto bi ja izgubila svoje osobitosti radi neke za koju se matra da je bolja od mene samo zato što je medijski eksponirana?!
I sad ispada,ti se mijenjaj jer je ono drugo DOBRO,a ovo tvoje NE VALJA!
A da ja osvanem na televiziji,sa viškom ili manjkom kilograma,tada bi ja VALJALA,a ti koja sjediš doma i obavljaš neki drugi(možda i bitniji i odgovorniji posao) NE VALJAŠ!I to samo zato jer sam ja poznata ,a ti nisi!
Iz mojih sadašnjih mana ,napravili bi vrline,a ranije su me htjeli pošto po to staviti u neki bezlični kalup!

Eto,za razliku od tog časopisa Cosmo sugerira nešto sasvim drugo: "Ostanite svoji".
Pa,u ovm kaosu koga slušati?!
Uzeti od svega po malo pa ostati svoj?
Kopirati onu plavušu,brnietu,debelu,mršavu,pa biti svoja?!

A znate li što?
Imam puno muških prijatelja koji su se izjasnili da bi" Onu rasnu(bez obzira koja bila) rado kresnuli,ali nikada je ne bi htjeli imati za ženu".
Nemojte me sada krivo shvatiti,nemam ništa protiv idealnih mijera(90-60-90),ali čemu te mjere ako je sve ostalo plićak?

(Sad sam se ispuhala;), hvala na strpljenju)

"...Krenuti s ljubavnikom na put uzbudljivije je kad prođe nego dok traje.u torbu sam strpala novu spavaćicu,gaćice,jedne traperice i nisam osjećala ludo veselje nego čisti strah. Bila sam sigurna da će on doći na Otok i ubiti me.
Ljubavnika je to zabavljalo.
Ubiti?
razmišljaj o lijepim stvarima,tucat ćemo se dok se ne ukočimo,imat ćemo alibi,ja neću morati jebati svoju ženu,tebe neće jebati tvoj muž.
Život je lijep ako ga gledaš s prave strene...
Ne ,ne počinji rečenicu sa "Vi muškarci ste svinje",a što ste vi žene?
Zavedene svetice?
Govorimo otvoreno,želim t ejebati,ti želiš jebati mene,sve drugo može biti jebanje u glavu,ali i ne mora.
ne uvlačimo u to širu društvenu zajednicu. Neću se jebati s osjećajem krivice. Stara,tako se malo ljudi voli,tako malo ljudi ima nekoga s kim želi otići na otok,iskoristimo našu sreću i gledajmo na ovo što nam se događa kao na čudo!

...Horvatica mi je rekla sto puta da odbijam muškarce. Nikada se ne bi pred njima skinula,imam obješene grudi,strije su mi premrežile trbuh,celulit mi je guzicu pretvorio u spužvu,mi nismo neke kurve jer nam tijelo izgleda jezivo.
Brisala sam golo ,mršavo tijelo debelim ručnikom,dvije male kože beznadno su mi se zalijepile za rebra.
Izašla sam iz kupatila...
Sviđalo mi se što vidim:dlakave potkoljenice,dlakava prsa,kovrdžave smeđe dlake među nogama,dlakave nadlaktice,ne previše i veliki kurac.
ležao je na kreveti i čitao. Prvi put me vidio potpuno golu.
Dva mala, ispuhana šatora nisu se digla pod njegovim pogledom. Zašto se smiješ?
Imam strašne sise. Kažiprstom i palcem uzela sam bradavice,digla sise i plesala gola po sobi.
Donesi mi svoje male sise da ih strpam u velika usta,rekao je,pa sam legla uz njega.
dobro sam se osjećala uz muškarca koji mi je žvakao kožice.
nisam željela biti junakinja njegovih snova na koju će drkati kad bude u depresiji,ni žena koja će biti s njim dok nas smrt ne rastavi,željela sam da bude moj muškarac za taj vikend..."

Evo ,knjiga iz koje je ovaj ulomak već je mjesecima na vrhu top ljestvice najčitanijih knjiga u Hrvatskoj.

Ako ste imali strpljenja,što mislite?
Gotovo je cijela takva puna sarkazna,degutantnosti,ironije...

 
Jeste li za ili protiv pobačaja,iako su postojale kontracepcijske metode da to toga ne dođe?
 
Traba li otac imati isti udio u odluci o zadržavanju ili abortiranju njegovog djeteta?
I još jedno pitanje (vragecovo):kad bi trudnoća bila rizična i samo jedno od njih dvoje (mama ili dijete) se može spasiti,biste li odabrali svoju ženu ili svoje dijete?
 
 

Sve više i više me nerviraju pojedini Weblogovi! Osjećam potrebu da ih komentiram,a to se događa samo kad se ne slažem s njima. E ,sada,jesam li u vječnoj opoziciji i li su ljudi stvarno "propuvali"?

Pita jedna iskrica ŠTO JE SREĆA?

Kakvo je to pitanje?!
Hajde lijepo jedan dan otiđite do najbližeg dječjeg vrtića i pitajte djecu što je to sreća,vidjet ćete odgovore! I baš to što oni odgovore,to je prava sreća,a naše debate nisu sretne jer ne mogu biti zbog utjecaja okoline,napretka,prijatelja,rodbine,novca...
Ako uzmemo dva potpuno različita čovjka i stavimo ih u jednaku situaciju:poslovnu,obiteljsku,materijalnu,ljubavnu i inu,jedan će biti presretan,a drugi duboko nesretan iako imaju iste mogućnosti i imanja.
Dakle,što želim reći?
Sreća je ,kao i ljubav ,u očima i mozgu onoga koji gleda. Ne postoji formula i rješenje,postoje samo jedinka i njezini osjećaji!

Pitate se,dragi moji "Zašto nisam sretan iako sve imam?"
Pa naravno da niste sretni,jer smatrate da zaslužujete više! A što je više?! ŠTo je bolje?! Što to VI zaslužujete ,a DRUGI ne zaslužuju i zašto mislite da baš VI to zaslužujete???
Čime ste obavezali nekoga ili sebe da biste moli imati TO što želite,a na žalost uopće ne znate ŠTO želite?!

Postoji jedna stara poslovica koja kaže :"Zdrav čovjek ima stotinu želja ,a bolestan samo jednu".

Razmislite što imate ,razmislite što drugi imaju,ili još bolje ,što drugi nemaju,a žele!
Promislite o svojim zaslugama i realnim željama!

To što ste eventualno završili fakultet,to što ste uvijek pomagali bližnjemu,što ste se uvijek žrtvovali za drugoga,za svoju djecu,prijatelje i ostale ne znači da će vam biti vraćeno istom mjerom! Kad bi to bilo tako ,svi bi slčno barem jednom učinili i bili sigurni da će se vratiti ako ne duplo,ono barem jednako!
Vjerujte mi,iz iskustva vam to govorim.

Ali kao budete vječno tražili SREĆU,budite uvjereni da ćete cijeli život provesti nesretni!!!
Uživajte u svkom danu,u svakom udahu,u svakom zagrljaju,u svakoj šalici vrućeg kakaa(kako je rekla jedna iskrica u svom logu),pa ćete vidjeti što je sreća!
Ako ne vjerujete,prošetajte do bolnice,do groblja ,pogledajte godine onh koji tamo leže...
Ne,ne mora sve biti ovako morbidno,mžete se samo osvrnuti na slučajne prolaznike i malo se bolje za promjenu zagledati u njihova lica,i vjerujte,naći ćete nesreću koju ,na sreću ,vi niste doživjeli i zato ,baš zato budite SRETNI!

"...uživio sam se u pijetla kada mu birtijaš odsijeca jedno krilo ,pa drugo,a potom još jednu nogu...
I on skakuće,ja skakućem koliko mogu...
...meni ,pak ,polako i sigurno odsijecaju udove ,vade organe,neposlijetku me mumiiciraju.
zašto nastojiš biti pametan?
Da bi bolje razumo apokalipsu,a?
A što imaš od toga?!?! "

(Vitomil Zupan- Apokalipsa svakodnevice)

Svašta su mi savjetovali kad sam zamolila da mi preporuče neki instant recept za ozdravljenje od prehlade.
Bilo je tu i rakije i špeka( čitaj pancete) i rakije i kapule i češnjaka i pojačanih doza sexa,pa zatim :znojenja,meditcija,autosugestivnih(pozitivnih )misli,onda izdanaka današnje medicine:tableta,čajeva,vitamina u voću,povrću,u tabletama (šumećim i običnim)...
Zaista ,čudo što sve ljudi rade da bi se riješili nekih bezazlenih bolesti,a da pri tom ne truju organizam sa raznim kemijama novog doba!
Mogu vam reći da sam bila skeptična,ali ipak od svih mogućnosti prihvatila sam samo češnjak jer mi je u jednom dijelu malog mozga ostalo da je on prirodni antibiotik. Preporučila mi je jedna iskrica da ga prokuham u malo mlijeka pa popijem mlijekao ,a prožvačem češnjak (bljak),pa sam ga speštala onako kao kad radite njoke od krumpira i uz malo vode pokušala popiti(bez žvakanja).
Nije išlo! Zamalo sam želudac izbacila na svjetlo dana ,pa sam u drugom pokušaju začepila nos dok sam gutala-to je pomoglo!
S obzirom da sam neodgovoran pacijent,nisam se mogla natjerati da budem redovita u mazohizmu sa češnjakom iako mi je pomogao,pa je njegovo djelovanje brzo prestalo,a ja mu se pokajnički vratila.
Eto sada vodim bitku,da li da nastavim ili da prestanem...Vjerovatno će ovo prvo pobijediti iako mi je mrsko da ne povjerujete!
Hvala iskricama na savjetima,sex ću iskušati kao alternativu ako ne pomogne ovo jer ipak,ne bi njega željela zaraziti! ;)

Imam jedan problem.
Večeras trebam biti zdrava i čila,ali imam malu temperaturicu uz grrlobolju i bol u sinusima.
Zna li netko ekspres izlječenje tih malih simptoma,jer me čeka naporan dan sa puno ljudi ,a i ponoćka.
Hajde,dajte mi neki recept...

Evo ,dragi moji,da vas obavijestim!
Napokon sam položila onaj ispit za koji sam prije nekoliko dana od vas tražila podršku!
Hvala svima! :))

 
Sutra opet idem na ispit...Kad se samo sjetim...odmah mi pozlije...
Koji mi je ovo put u pslijednje dvije godine?Ne sjećam se više...
Hajde ,utješite me,ali razumno ...

Nisam povučena njime,samo mi je pao na pamet.
Dakle,ovako:

"Pitam se jesu li muškarci doista toliko zaslijepljeni ljepotom ,da bi se osjećali povlaštenima proživjeti život s nekim stvarnim demonom ,ako bi to bio lijepi demon?"

A.Golden

...jeste li se kada osjećali toliko loše da niste bili u stanju utipkati smješka nekome u poruci?

...možda bi bilo bolje da se ostavim pisanja na webogu...ionako ničemu ne vodi...

U mom profilu lijepo piše da sam studentica,ali sve kontam da to izbacim iz istoga jer sam već postala frustrirana! Naime ,studiram već godinama i to sve zbog jednog ispita! Ne,niste krivo pročitali,zbog JEDNOG ispita!!!
Moj matični fakultet nije u Zagrebu,ali profesorni(pojedini) jesu,pa tako j azbog tog JEDNOG ispita povučem prekjučer do naše metropole.
Prvo sam se raspitala kad mi kreće autobus,naravno onaj poslijednji iz Splita ,da što manje čekam na ispit.Kažu u 1.20,i ja (kako sam ja pametno učinim)ne kupim predhodno kartu,pa naravno taj bus bude popunjen.
Igrom slučaja,i zdravim razumom moje bolje polovice nekoliko sati prije ,još jednom se raspitam kad je koji bus i na kraju stinem na onaj u 23.45.
Uh!
U zagrebu sam u 7 ujutro,a ispit u 2 popodne! Pa što ću raditi u Zagrebu 7 sati?! Gotovo da nkoga ne poznajem...
Ništa,što se mora-najteže je,ali ipak krećem.
Spakiraju mene moji kao u starim filmovima,kad je Zagreb bio na kraju svijeta. Stave u torbu jastuk,dekicu,uvale love i krenem ja...
samo što mi nisu jo i sendviče napravili ;)

uspjela sam nešto prespavati,ali pravi san sam uhvatila tek kad sam se dočepala zadnjeg sjedišta u busu...i tako ja stignem u metropolu!
Nezgodno na ispit otići u trenirci ,a još manje zodno putovati u uskim hlačama...Dođem na kolodvor,prvo naručim kavicu,popijem ,odem u wc,presvučem se,našminkam,operem kljovice i ostavim dekicu i kušinčić u garderobi.
Pinklec na rame pa u svijet!
Prvo sam otišla do faxa ,čisto da vidim gdje je to,da kasnije ne tražim previše,a potom krenem na tramvaj i ...koda? gdje? ..pa zna se! na Trg!
Dovukla se ja do tamo,a zima brate,ledeno1 Sve hladnoća ulazi u kosti!
Ne znam sama kako da se zagrijem,omotala se šalom,kapicom,rukavicama... Ma,brate,ništa ne pomaže!
Vidim ,ljudi navikli na tu klimu ,hodaju uspravno kao ja u sred ljeta u svom gradu.Nitko zguren,svima sve ok,osim meni!
Hajde da popijem kavicu,to bi bilo najbolje z apočetak,pa da vidim što dalje.
Ni pet ,ni šest ,uđem u najskuplji kafić u gradu -u Dubrovnika!
kava sa mljijekom-12 kuna?!
Aaaaaaaaaaaaa?!?!
Šta ću,kontam ja za te pare mgu sjediti tu par sati!
Nakon pola sata,odem do WC-a,kad tamo ona teta meni:\"dobar dan,kako ste?\"
Ha?
?!
Od kad to?
Mislim ,sve ok,žena je pristojna,ali nisam navikla na takva pitanja u zahodu...
OK,obavim što treba ,da ću izaći ,a ona me štopa!
\"Dvije kune ,molim\"
haaaaaaa?
Mislim u sebi,ma kako sad aovo? Tamo platim 12 kuna za jednu kavu,a sada ni u taj WC ne mogu bez plaćanja!
Ništa,platim,odem i zaključim da sam popila najskuplju kavu u životu-punih 14 kuna!
sada kad sam vidjela kako stvari stoje,odlučila sam ,da opet negdje ne fulam,otći jesti u McDonaldsa. Tamo bar znam što ću dobiti ,i nema teorije da mi se to nešto ne svidi!

Već je bilo 11 sati kad sam zaključila da bi bilo pametno,s obzirom na moje nesnalaženje,krenuti prema faxu.
Uh!
Sada treba pogoditi tramvaj! Reli su mi da uđem u broj 13 i da me to odvede točno ispred mog odredišta.
nekako meni čudno,što taj vozač ne ide prema tamo,a ni 6-ica,ma ni 1-ica...da bi tek kasnije shvatila da sma na krivoj strani čekala tramvaj!
Ali,uvijek ima dobrih ljudi ,pa me neka bakica uzela za ruku i uvel au 13-icu,pitala vozača kako doći do Filozofskog fakulteta-no,on ne zna.
U jednom ternutku prolomi se na razglasu u tramvaju:\"Zna li neko gdj eje Filozofski fakultet.Ova se djevojka malo izgubila\"!
ZEMLJO PROGUTAJ ME!!!!
nakon raznih presjedanja,mijenjanja tramvaja,napokon dođem do tamo i rečem sama sebi:\"Sada ni makac odavde.Kako je krenulo opet bi se mogla izgubiti\"
Eto,dočekala i taj sat,počeo ispit,ja sva ponosna na sebe kako sam dobro napisala,profa izlazi u susret i kaže da će ga odmah pregledati da ne čekam.
Sve ko po špagi,a ja pala ispit!
A u qrac! Opet!
Ma,stvarno ne mogu više1 Dođe mi da plačem,ridam,po bogu polažem ga već dvije godine!
Ne moguće da ne znam!
Moju sudbinu dijele i kolege sa zg faxa i sa moj matičnog,no ipak ,jednostavno osjećam da nemam više snage...
Kao pokislo govno,zovem jedinog frenda u Zagrebu da dođe po mene( jer je radio jutarnju smjenu,pa smo mogli tek popodne na kavu).
Malo se s njim opustim,\"prošeta\"me autom po gradi i odemo u Importane centar,ili možda galeriju...nemam pojma!
U 20 sati mi kreće bus za Split,u 2 ujutro sam kući...
Neispavana,umorna,smrznuta,očajna...
Ne mogu vam opisati taj osjećaj nemoći,razočaranja,nemogućnosti da se opet susretnem sa očima mojih roditelja...
Mrzim samu sebe!

Sve u svemu,zaključila sam da nikada ne bi mogla živjeti u Zagrebu. Lijep je to grad,ali meni prevelik,prehladan i nekako su mi ljudi drugačiji.
Nemaju onaj temperament na koji sam ja navikla...
Svi su jako ljubazni,dobro odgojeni i spremni pomoći,ali nemaju ono nešto...
Nemojte se sada vi zagrepčani uvrijediti,jer mi to nije bio cilj.Daleko od toga,ali čisto mi je nedostajala onaj dalmatinski osjećaj opuštenosti,ponekad letargije.

Sad opet ruke na muke...opet učiti,opet pokušati,opet pasti,opet ...opet...opet...
Uh!
Zaista nemam više snage...

Evo mene opet! :)

Hvala svima koji su me podržali,i zbog njih nastavljam...

Možda će ovaj weblog biti malo apatičan,ali i to spada u svakodnevicu,pa moram malo i tako.
Nisam se mislila žaliti ,jer znam da bi to mogao svatko od nas.Nikome danas ne svjetaju samo ruže,a ako su ruže tu najzastupljenije ipak imaju bodlje ,pa opet nije sve tako bajno.

Prije neki dan sam kao sumanuta trčala gradom u potrezi za onim novim brojem Glorije koji u sebi sadržava niz Božićnih pjesama na CD-u. Napokon sam ga naša,i brže nego što sam izaša vratila sam se u toplu sobici i odmah ga montirala u liniju.
mmmmmmmmmmm :) :) :)

Još uvijek me čudi kako od jedne recimo često apatične osobe postanem tako razdragana kad se razliju zvuci tako poznatih pjesama.Ma,postanem pravi kozmopolit!!!
Volim svih,svakoga,jednostavno nema te osobe koja mi u tom trenutkuz nije draga!
Sve poželim zagrliti i držati čvrsto uz sebe,a sve to samo zbog nekoliko tako dragih notnih zapisa koji me svake godine opet i opet razgale kao prvi puta.
Ne znam kako vi ,dragi moji zamišljate Božić,ali ja imam posebnu viziju njega iako ga kao takvog nikada nisam,na žalost,doživjela.
Moja je obitelj umjereno religiozna,nikako ne mogu reći da su ortodokski vjernici ,iako u ovim danima to poželim.
Imala sam bor svake godine,poklone,svječice,kolače,sve ,ali ne onaj štih koji mi je oduvijek nedostajo. Ono nešto što bi taj dan digao na jedan viši novo od puke banalnosti jaslica ispod jele ili prozaično ukrašeng stola.
Nikako da opišem ono što bi ja željela,možda zato što je sve to ostalo samo u vidu moje mašte koja se nikada nije obistinila,ili zbog toga što nemam svoju obitelj( a pod tim mislim na bračnu zajednicu sa puno svoje dječice)...
Joj,mislila sam da ću moći verbalizirati svoje želje ,ali ne ide mi... ne zamjerite..možda ipak nisam smjela početi ovu temu...možda ovaj put bude drugačije...možda je izbrišem...
Uh Uf!

Eo,dok pišem ,upravo mi svira "Tiha noć" i pitama se kako vi doživljavate ovaj blagdan,kako bi željeli da izgleda?
Koji vas osjećaju prožimaju dok slušate taktove ovih melodija?

Žao mi je što nisam izrekla ono što mi je na duši,i sada opet ,kao nekada davno,vjerujem da se svi osjećaji ne mogu sklopitu u riječi. neki feelinzi ipak ostaju nedorečeni i najljepši samo dok su u našim glavama...ali ipak me zanima ono što sam vas pitala...

ljubi vas persona

Hajde kad sam već uhvatila zalet sa pisanjem ,da napišem još par redaka,pa idem u krevet.

Kako sam već opisala svoju odluku o rekreaciji koja TREBA rezultirati skidanjem kila jer joj je to a priorna svrha,smetnula sam s uma opisati i svoj tgobni put do "mjesta zločina"(čitaj fitness kluba).

Vozački sam položila prije ...hm...7 godina (ajme! već je toliko prošlo?!)i kako sam dobila vozačku,tako sam j ebrižno spremila u ladicu jer nisam htjela voziti.Nisam imala potrebe za tim jer živim u centru grada ,a imam i "svog vozača" u slučaju izleta tipa "da mi guza puta vidi".
Prošla sam nekoliko poslića pješke,neke i autobusom tvrdoglavo odbijajući sjesti za volan.
Ma nije da ne znam voziti,nego mi je bilo čisto mrsko brinuti se o mjestu za parkiranje,prometu,drugim vozačima,registraciji auta,nalijevanju benzina...sve to mi je zaista bilo suvišno.
I eto,koliko god se zaklinjala da neću drajvati ,sila boga ne moli i ušla ja u auto!
Panika!
Nisam vozila od pitaj Boga kada,a da stvar bude gora uzela sam od mame staru karampanu koja nije na čisto ni sama sa sobom kad će stati,a kad krenuti.
Ali,nema druge,kako živim u centru ,morala sam.
sada je bio problem kako da se ja u sve to uštosim...kako da krenem u promet i zgazim koga,ne zaboravim upaliti svjetla ili još gore izgasiti ih kad odem (akumulator!),kako se prestrojavati...
E,to prestrojavanje mi je još najbolje išlo! Naime,trebam iz lijeve u desnu traku i što ,kako?
Lijepo! nabacim smješak,okicama zatrepćem i tip stane i pusti me :))
hehe
Ala je lijepo biti žena!!!
Isto tako za parkiranje ili kad mi se izgasi motor ,nabacim smajl i sve štima.
Ma,nije to samo do mene,vjerujem duboko da bi tako stali svakoj ženi ili curi ako se tako postavi,samo treba to znati i htjeti.
U svakom slučaju,da vam ne duljim ,ja auto ne vozim na benzin nego na osmjeh i milu fačicu.
Cure,hajde lijepo,probajte pa mi recite ,pali li to i kod vas u vašem gradu ili je split nešto izvanserijsko.

Sada idem spavati,već je vrijeme...

Pišem opet sutra ako me uhvati inspiracija.
:)

noooooooooć svima :)
vaša persona

Stanem ispred ogledala i dobro se promotrim.
Hm...

Lice lijepo,zadovoljavajuće,slatko...ma zapravo,čemu lažna skromnost? Sviđa mi se što vidim!
Odvojim pogleda od smeđih očiju, okruglog lica,punih usana i spustim pogled malo niže: grudi...solidna trojka,stoje uspravno,prkose sili teži,zaokružene taman kako treba...ma i to mi se sviđa!
Struk izražen,dobro vidljiv i kad sam potpuno odjevena,bedra...zaokužena,malo veća nego bi trebala biti...nekome se sviđaju ,nekome ne...listovi sasvim ok... stopala...hm...za moj ukus prevelika ...bilo bi ljepše da su poput gejšinih,mala slatka,ženstvena...ali nisam ja tu jedina...tako je nas žene u poslijednjih stotinjak godina priroda obdarila,ali uz malo truda i odgovarajućeg laka za nokte ,doći će do izražaja. Mogla bi biti čak i lijepa, da ne kažem sexy ,ali za to bi ipak trebala one cipele koje sam ovog ljeta uporno gledala u izlogu prodavaonice obuće,ali bile su previše skupe za moj džep.
Ma nema veze,valda ću do slijedeće godine skupiti i za njih novac...

Ipak,žena kao žena ,nikada zadovoljna,uzmem malo ogledalo,okrenem se velikom leđima i kritički sagledam problem.
Aha! U tom grmu leži zec!

Guza!!!
Ne valja!
Prevelika,malo spuštena ,ali ipak Prevelika! ne sviđa mi se što vidim i neodgodivo zaključujem da trebam početi ići na aerobik!
Od sutra! Stroga,dijeta,niskokalorična hrana,vježbanje i gotovo! Nema nazad više!

SUTRA:

Nemam keša,ali ipak ne odustajem,pa čovječe,nije mi prvi put! Prije nepunik 3 godine smršavila sam 16 kilograma tim režinom redukcijske prehrane!
Hvatam se za poslijednju slamku...vadim karticu...visu...drhtavim rukama je pružam idealno oblikovanoj djevojci za pultom u poznatoj splitskoj teretani.
Odlučijem se za 3+1,a to bi značilo 3 puta tjedno aerobik i jednom teretana.
Umjesto 190 kuna koliko bi to koštalo,naplaćuje mi 200 jer visa uzima proviziju od deset kuna. grrrrrr :(
Nije mi dosta što ulazim u minus ,nego još i tih 10 kuna! Ma znam ja da je to minijaturna cifra,al ipak me ljuti.
No,odlučila sam i nema nazad!
Igrom slučaja stigla sam u četvrtak ,a po rasporedu treninga aerobik se vodi ponedjeljkom ,srijedom i petkom. Znači danas ništa,tek sutra...
E neće ići!
Ostajem danas makar bila samo u teretani!!!
Nisam trenirala već tri godine,ali ipak se nadam da nisam zakržljala kao mi se čini. Krećem sa Danicom(voditeljicom)od sprave do sprave...pokazuje ona kako i što trebam raditi,radim...radim...uzdišem ...puše...blijedim...NE MOGU VIŠE!
Ma ,pobogu,koliko je vremena prošlo?!
15 minuta zaključim sa zgražanjem. Plače mi se...nisam još obavila ni vježbe zagrijavanja ,a već sam na izdisaju i na dobrom putu da molim za milost...
Napokon odustajem,tješeći se da sam došla na trening gladna i u drugom danu menstruacije,pa da nisam u stanju radi toga vježbati.
\"Vraćam se sutra\"-kažem ,i pokunjeno odem.

Sutra sam uspjela odraditi djelomični sat aerobika,ali ništa čudno,nemam kondicije.Ipak,ne dam se ja tako lako! Treba stesati guzu,dovesti je u zadovoljavajuće dimenije da je ponosno pokažem nakon mjesec dana koliko će po mojoj pretpostavci trajati vraćanje u normalu.
Nakon 7 dana i tri aerobika plus onaj jedan koji sam pride uplatila ,stajem na vagu i oduševljeno zaključujem da sam skinula 2 kila! tooooooooooo!:))

Baš 6.12. na Sv.Nikolu,dobivam u čizmici čokoladu kojoj ne mogu odoljeti ,pa sagriješim tada ali ne i sutra.valjda se neće odraziti na mojoj guzi...
Od sutra nastavljam dalje,fali mi još 3 kila da budem zadovoljna i da uđem u one hlače koje su mo malo prije odlučujućeg poteza pukle po šavu.
:)
\"Bit će dobro\"-ponavlajm u sebi,kao i onaj prvi put kad sam ušla u dvoranu i gledala svoje oznojeno lice a tantrala u sebi \"Moraš,Moraš!,To ti je radi onog prežderavanja kad nisi znala stati! Sada pati!\"
Ići će to...znam ja...