ja sam....

Donosim ti svjetlost zvijezda
u kantici što nema dna
U pospanom svijetu zaborava
bez galame iza nas

Da li je to prašina od koje sam načinjen
koja je učinila da lutam kao slijep
dok me ti ispunjavaš i okružuješ
u praznini moga uma

Nitko me ne može razuvjerit
i zato se maknite da prođem
na putu kroz svoj neuspjeh
ući ću u tvoje srce

Ma tko se suprotstavio ljubavi
opet ljubav nađe puta
da razlomi nam srca i nasamari pamet
tražeći mjesto gdje će biti

Možeš imat sva blaga svijeta
smežurat će se i propast
Moja strast ne poznaje vrijeme
i pomoć je na putu

Pomoć je na putu
za onaj bolji dio mene
Olakšanje će dovesti svijetlost
na moje drevno drvo života

Iz truleži propadanja
raste snaga promjene
čitavog svijeta koji smo ikad znali
Ti me griješ , ti me hladiš kad treba

Ti si krajnja granica tišine
moja istinska vedrina
Ti ne poznaš vrijeme
Gle, zaboravio sam koliko je sati

nemoj plakati, to sam samo ja
obriši suze o moje srce
jer to sam samo ja
i pomoć je na putu
pomoć je na putu
bol će proći

(Les visible u mom slobodnom prevodu)

Moja majka brine što mi dani prolaze u samoći, kaže o tome bih morao da mislim na vreme, a ja nešto slutim da neće biti potrebe.
Ne zato što živim extremno , nego verujem sili koja mi je sačuvala razum da će do kraja da bude uz mene.

A ja sam vernik bez crkve,
građanin bez grada,
ljubavnik bez žene,
ritam bez bubnjara