Mic, mic...

...jako je fino, samo nekako nemam gušta jesti sama...

Pitaju me jučer, kako je moguće biti čak 15 godina za redom, sretan, tako, kao što sam ja bila (ona neka tiha sreća, kad se pitaš, kako je moguće da si toliko sretan, mora da će se ipak nešto dogoditi, a ne dogodi se ništa), kad si netko jedva popabirči po koju godinicu i bila sam se spremila za nabrajanje...ali sam u procesu skužila, da je za sreću, Ljubav, najvažnija stvar
Ljubav, prema djeci, obitelji, muškarcu...

Link

...u revolt, protiv ubojstava 36 južnoafričkih rudara...!!!!

Moja prava baka :)))

...čista, jasna i glasna...svatko ima pravo na svoje mišljenje, na svoj ukus, na svoje preferencije, ali, na kraju krajeva, nemaš pojma što te može snaći u životu...možeš se baš zaljubiti u osobu stariju od sebe, jer, događa se...i onda ona vidi ovo, što je napisano, da on nema želudac za starije osobe...
...ak' smo već kod želuca...ja nemam želudac za glupe osobe...pa se ne hvalim

Kakajte malo i koncentrirano, ugledajte se u naše kućne ljubimce!

Ovo je moj WC, tu se lijepo može zakopati, a ne trošiti skupocjenu vodu!

Link

...pa da se nastavimo zezati...

...polusnena, puše bura, izlazim u spavaćici na prednju terasu i isti čas mi dolazi u susret, Ksenica, proteže se, negdje je spavala u blizini i vrebala trenutak, kad ću se pojaviti na vratima...vrijeme doručka...a nije ni čudo, jer joj je trbuh ogroman...a i apetit...
...ova se cura treba poroditi svaki čas...veliki trbuh, na malom tijelu...mora da je i naša Mrljica tako izgledala, jer je sigurno, da je i ona imala leglo, najmanje jedno, jer je tada već imala godinu dana, kad smo se mi ovdje srele i zaljubile, a mačke se u divljini počnu pariti, najkasnije sa 6 mjeseci...uzmimo u obzir, da je bila mala i zakržljala...svejedno sada, jer smo nju dali sterilizirati na licu mjesta, jer se dala uhvatiti, prije nego je otputovala u Ameriku, ostvariti svoj američki san...

...dajem joj konzervu, jako voli, jer ima i malo graška, iako, po koji graškić ostane na tanjuriću...ispadne iz usta...inače, imam cijelu seriju mačjih tanjurića, sve jedan ljepši od drugog, porculanski tanjurići, iz tko zna kojih rasparenih servisa, koje redovno perem vani, sa šmrkom, da ne opterećujem septičku jamu, s otpadnim vodama...

...Ksenica odlazi, nakon što smo se pomazile...začudo, ja ju mogu dirati, ne grebe me više...valjda se više ne boji...iako sam još uvijek oprezna, sa Ksenom, nikad ne znaš te autistične mace...ili su samo prestrašene, jer su ih tjerali...odlazi negdje...u zadnje vrijeme vidim aktivnost, u smislu proučavanja prostora i terena, čak je bila u kući, u spremištu...valjda traži sigurno mjesto, za roditi...ali svakako neće u mojem spremištu...

...zatvaram vrata, kadli se pojavljuje Žućo....moj dragi mali dečko, koji se jaaako voli maziti...iako, jučer je bio jako bolestan, nije htio niti jesti, imao je strašni proljev, vidjela sam mu šupkić sav crven i natečen, a bio je i nervozniji nego inače, iako se još uvijek htio maziti...
...e Žućo je opet gladan, ali ne jede prije nego dobije dozu maženja...inzistira na draganju, mali siledžija...onda sam mu dala zdjelicu, punu suhe hrane, bolje je za proljev od konzervica...dosadan je, samo bi se mazio...mazim ga, perem ruke, pa opet mazim, perem ruke i tako redom...već mi je dosadio, ja čučim, a on se baca da ga dragam po trbuščiću, baš mi je neugodan, taj čučečki položaj...on mi izgleda, kao jako mlad muški mačak, još totalno nerazvijen, s velikim nezgrapnim šapama i mršavim tijelom...ali, nikad ne znaš ovdje, kod mora, u mediteranskoj makiji, pod tim ekstremnim uvjetima, oni su preko zime, više gladni nego siti...ali sam sigurna, da je nešto u rodu s Mamicom, jer je tako mazast, a ona je proizvodila takve primjerke...to bi značilo, da je i Mrljici u rodu...

...Renata dolje hrani, macu (koja se pojavljuje već godinama), crno bijelu, Sekicu No.2, jer je No. 1 umrla prošle godine (pisala sam Blog o njoj)...ova je isto mazasta, ne jede bez maženja, a Renata ju je sasvim posvojila...
...ima razmuljane i isisane sisice i to sve, mora da hrani dosta mačića, a čini se da joj trbuh opet raste...tko zna šta će biti sa svima njima...mi se uvijek nadamo, da im trbuh raste od puno hrane, ali u srcu znamo, da su trudne...grozno, a ne možemo ništa poduzeti, jer ju ne možemo niti uhvatiti, a kamoli odnijeli na sterilizaciju...a i uvijek su trudne.

...u jednog žuću, bio je mazast i nakon što se najeo, došao mi se umiljavati...a divlji macan, ničji, više gladan nego sit...ali maza

...koje inače normalno rijetko srećeš ovdje...valjda misle, ako su pokraj morskog psa, postaju sami, morski psi...ali ja mislim, da su to ipak, samo male ribe...da ne nabrajam, koji su...ne moraju neminovno biti adoratori, mogu i pljuvači (ali i to je jedan znak obožavanja, jel tak')...pojave se, kao one pilot ribice oko morskog psa, stalno i uvijek...

...ja nemam niti jednog takvog...moram si napisat 10 godina manje u profilu, možda se koji prikrpa...

Link
Link

Link

Link