Koja korist od naslova?

Eto, nisam više ni mlad. Rekli mi to u banci kad sam pitao za kredit. Imamo povoljna kreditiranja za mlade ljude, do 35 godina - reče mlađa dama, djelatnica banke koja mi uspješno krv pije već godinama. Mlada dama je potom prstićem namjestila malo naočale i polupromuklim glasom nastavila objašnjavati neke stope i anuitete, koristeći pritom riječi kojih nema ni u Klaiću, ne bi li me što prije stepla sa šaltera pa da može nastaviti flertanje s kolegom koji je nervozno tapkao cipelom i popravljao kravatu, ne ustručavajući se pritom preko njenog ramena viriti u dekolte.
Na tren sam pomislio da bi možda bilo dobro pitati ju da mi malo pojasni detaljnije te uvijete i vrste kredita, no krajičkom oka opazih polu-sažaljiv, polu-podrugljiv osmjeh zaštitara i shvatih da bi to bilo čisto gubljenje vremena. Umjesto toga, poklonio sam im jedan kiseli hvalavamlijepodoviđenja.

- Uzeh si par sekundi da izračunam ... čekaj, rođen 74-te ... rođendan mi prošao ... pa da - imam 35 godina.

Dakle prema opće uvaženim svjetonazorima i odredbama službenih tijela ove naše države, mogu službeno (i ne tako svečano), objaviti da mi je prošla mladost.

Malo me to i pogodilo. Nekako sam mislio da mladost prolazi prirodnim putem i spontano. Ali ne. I za to postoji odredba i zakon.

Dakle ako i dalje želim biti mlad ili bar misliti da sam mlad, moram raditi kontra zakona.
Tko zna, možda se i u zatvor ide zbog takvih stvari.