...

49.
na moru
Radilo se o tome da je sklopio s tom frendicom deal: ona će mu prepustiti svoju kućicu na moru da bi mu djeca bila na odmoru, a on će joj, zauzvrat, napraviti neke električarske radove. Dolazio je nekoliko puta, uvijek s djecom ili cijelom obitelji. Boravili su tamo besplatno, a žena je čekala da joj konačno napravi tu struju. Nije u pola godine napravio ništa osim tri štekera i par metara razvaljenog zida! Pa ga je onda upitala kad će konačno to završiti, ionako je već nekoliko puta bio tamo. Uf! Kao da je dirnula u osinje gnijezdo! Urlao je uvrijeđeno:

- Kaaaj? Pa ja ovakav posao naplaćujem 1500 ojra, a tebi radim za prijateljstvo! Kako se usudiš, osim toga, moja djeca su morala na tvojem dvorištu čistiti suho lišće, pa nisu oni robovi. Osim toga, kakav ti je to smještaj! Po noći stalno zriču zrikavci, a po danu je vruće!

Kakav bezobrazluk, usred ljeta dopustiti zrikavcima da zriču, a suncu da sije! I to u situaciji kad ti djeca ne bi mora ni vidjela, jer nemaš za platit hotel s pet zvjezdica.

Hm, da, dječica su malo napravila reda na mjestu gdje borave, počistili lišće po dvorištu, zbiljam teško iskorištavanje maloljetne radne snage. No, nije ga se moglo uvjeriti da se zapravo nije držao dogovora: nije napravio obećano, a dolazio je na odmor s obitelji. Bijesan kao ris drugog dana se pokupio doma, ostavivši neke stvari koje nije mogao ponijeti sa sobom. Da, svaki put kad bi došao dofurao bi nekaj tipa škrinja za meso, televizor, krevet, tepih, lonci itd. Čovjek se valjda mislio useliti, što li? I ode on tako, da nije žensku ni obavijestio da odlazi. Isto tako joj nije u ruke vratio ključeve od kućice.
Cijelo to vrijeme mi je slao slatke poručice, čak me molio da dođem tamo, kako bi bilo lijepo da provedemo zajedno par dana na moru, koja romantika.

- A što s tvojom ženom – pitala sam zapanjeno.
– Ah, ma neće ona niš skužit, ona će biti s djecom.

Koja suluda taktika! Ma da se ne bih skrivala po grmakima i iza gromača, iskradala se noću na plažu, a onda mrtvo-hladno s hanumom pila jutarnju kavu i klepetala o djeci i špeceraju. A lik bi uživao blagodati bigamije.

Kad je skužila da je otišao bez pozdrava, frendica me obavijestila da je kućica slobodna, neka dođem i odmorim se malo uz more, u tišini borova, bez gnjaveži i galame. Javio mi se da je stigao natrag, oduševljeno praveći daljnje planove sa mnom. Valjda je očekivao da ću ga dočekati raširenih ruku i nogu, odričući se vlastitog odmora. Ne bi išlo, dragi moj. U subotu odlazim na more. No, koja koincidencija, ma sjajno, baš u subotu on se namjerava vratiti tamo da pokupi zaostale stvari. Pa ako želim da me odveze, ionako mu je usput. Ništa ne sluteći pristala sam. I tako smo nas dvoje krenuli put mora.

Pokušavala sam ublažiti posljedice njihove svađe, uvjeravala ga da zaista nije u pravu da frendici dolazi u kuću s familijom, a ne napravi što je obećao. I naravno da se žena ima pravo ljutiti. Bio je zapanjen mojim komentarima i pokušajem da izgladim sukob. Naravno, nisam joj smjela dati za pravo, zar sam takva guska da ne vidim da ga je samo htjela iskoristiti.

Nije posustajao u bijesu. Čak mi je tamo, usred ličkih gudura, priprijetio da će me hititi van iz kombija, ako budem držala njezinu stranu. Zašutjela sam ustrašeno. Jbg, nije sam tak ostat tamo s koferom među međedima i vukovima. A sudeći po svemu, lik je tako nešto itekako sposoban napraviti.

Vozili se mi tako dalje. Oko nas se zelene borovi i bukve, tu i tamo koja gola stijena. Divljina. Ja šutim i gledam kroz prozor prirodne ljepote, a on gunđa i blebeće kako će on nju nasamariti. Kako to misli – nasamariti? I on veli da joj neće dati ključeve od kućice sve dotle dok mu ona ne vrati stvari koje je nahrčkio tamo.

- Pa čovječe, mogao si ih pokupiti odmah, kad si već odlučio otići bez pozdrava.
- Nisam mogao, jer sam ih donio toliko da ne stanu u obični auto. Za to sam sad posudio kombi. Osim toga, kad sam želio otići, gadura se uopće nije htjela javljati, zamisli, nije mi se javljala na mobitel. Meni! Pa sam otišao da nije ni znala. Kad je već tako bezobrazna da ima isključen mobitel.
- A gdje si ostavio ključeve?
- Pa vratio sam ih na dogovoreno mjesto. U teglu s cvijećem.
- Nisi joj vratio jer mi je poručila da su ključevi kod tebe, u tegli ih nije našla, otišao si bez pozdrava, i da te ne želi više nikad ni čuti ni vidjeti. Htio si joj naplatiti ono što si napravio, a žena ti pružila mogućnost ljetovanja? Ti ćeš otključati kućicu, uzeti svoje stvari i otići, a ja ću preuzeti ključeve i ostati.
- E baš joj ne dam ključeve, vještici, kriminalki!
- Znači, imaš a ne daš?
- Imam pa ne dam, dok ne vrati ukradeno!
- Pa nije ti niš ukrala! Otišao si bez pozdrava, uzeo ključeve, a sad ih ne daš. Daj ih meni, tako mi je poručila. Zajedno ćemo otvoriti vrata, ti uzmi svoje, a ja ostajem tamo.
- E baš ne dam. Ja sam ključeve bacio.
- Tuđe ključeve si bacio? A nisi stavio tamo pod teglu kako je dogovoreno? Dobro, jesi ih bacio ili ih stavio pod teglu?
- Bacio sam ih nekud preko zida.

Uto je zaustavio kombi, izašao crven ko rak, bijesan ko ris, zajapuren ko klinac kad ga se najde u tegli s pekmezom. Ode tamo nekud otraga, čuje se lupetanje željeznarije. A onda se vrati zakrvavljenih
očica mašući mi ispred nosa s nekakvom pilom za metal.

- Jel ti znaš što je to?

Usrala sam se od straha. Čovjek otišao u stražnji dio kombija, izvukao nekakvu metalnu pilu i sad mi njome maše ispred nosa i urliče!

- Vidiš? Vidiš? To je metalna pila s kojom ću ja prepiliti lokot od njezinih vrata, a onda ću si uzeti stvari koje mi je otela! A ti ćeš stajati tamo dok ću to raditi, kao svjedok da sam morao provaljivati da si uzmem što mi je otela!

Jezuškristuš, o čemu taj trabunja? Otišao je bez riječi, bez pozdrava. Ostavio je svoje tepihe i lonce, nije vratio ključeve ženi u ruke. I sad ju optužuje za krađu. Još prijeti da će joj provaliti u kuću, razvaliti lokote da uzme stvari koje je sam u svom bijesu ostavio tamo. A ja bih mu trebala biti svjedok!?

Sledila sam se od jeze. Na jednom od odmorišta uspjela sam obavijestiti frendicu što se događa. Što da radi? Pa ovo je prijetnja provalom. Otišla je odmah na policijsku postaju i rekla o čemu se radi. Dečki su se ekipirali i čekali naš dolazak
Kad smo došli blizu kućice želio je da ostanem tamo i „svjedočim“.

- Ni u ludilu – povikala sam izbezumljeno. – Ne želim biti svjedokom nikakvih provala. Jer to bi značilo suučesništvo. Ne želim imati veze s tim. Ostavi me na obali i to riješi sam!

Ipak je bio toliko razuman i poslušao me, prošli smo pored imanja, pa smo sjeli na obalu, popili kavu. A onda je, tko zna iz kojih razloga, nakon pola sata on sam nazvao policiju i rekao da želi da dođu, jer da je izvjesna osoba htjela otuđiti njegove stvari. Naravno da su policajci bili u čudu, jer su već bili obaviješteni od događaju. Ostala sam na obali i uživala u prvom ljetnom kupanju, usprkos njegovom navaljivanju da ipak odemo tamo zajedno. Ni u ludilu, taman da tam glumim svjedoka kak on pili lokot i otvara tuđa vrata.

A njega je kod kućice dočekala ekipa plavaca. Žena je duplikatom ključeva otvorila vrata, a on je iznosio svoj namještaj i tovario ga u kombi. Brz pogled u unutrašnjost, et voila, corpus delicti: pila za rezanje metala stajala je spremna na upotrebu. Srećom, nije konzumirana.

Kasnije smo svi skupa dali izjavu na policijskoj postaji. Pred gomilom ljudi lik je unezvijereno vikao:

- Ona je kriminalka, kradljivica, ja sam važna osoba, ja ću joj tako smjestiti da joj sruše kuću! Ona nema ni dozvolu. Znaš, ja ću te uništiti. Ja ću ti tako namjestiti da ti sruše kuću. Gotova si! Otpisana! I otići ću sutkinji i reći joj kakva si kriminalka.

Ovo sa sutkinjom je bila aluzija na imovinsku parnicu koju je njezin bivši suprug vodio već neko vrijeme. S gaćama na štapu priženil se mladoj, zgodnoj curki s bogatim mirazom, našla mu je zaposlenje, primila ga u svoj dom, a onda je nakon nekoliko godina lik doslovno pobjegao s njezinom „najboljom“ prijateljicom. I onda je tužio jer želi polovicu imovine kao bračnu stečevinu. U koju nije uložio ni cvonjka, nego došao na gotovo. Svašta! To što glavni junak ove naše priče tog bivšeg muža nije dotad niti vidio niti poznavao, niti znao što je tko uložio u tom braku, to valjda nije bilo ni bitno. Glavno da se on ponudi kao svjedok, važan svjedok protiv svoje dotadašnje frendice.

Ps: Kad je došlo vrijeme sudovanja, sudac je skužil da lik nema blage veze s ničim, ni luk jeo, ni luk mirisao i da je sve samo farsa s lažnim svjedokom. Pokušavao je dokazati nešto što uopće nije bilo predmet rasprave. Njegova osvetoljubivost. Sudac ga je sprašio van.

Policajci su u čudu preokretali očima na njegove eskapade, ne shvaćajući o čemu taj trabunja. Sudeći po svemu napisat će formalnu prijavu za pokušaj provale, no ista će vjerojatno biti odbačena jer nije bilo stvarnog izvršenja djela. Doduše, bila je stvarna prijetnja, ali tko se danas u ovom ludom svijetu obazire na verbalne prijetnje jednog razjarenog tipa. Zato ni ne čude novinski napisi tipa: iz čistog mira bijesni bivši muž upucao bivšu ženu i njenog ljubavnika.

Jedva smo dočekale da ode. Još sam bila užasnuta suludošću cijelog događaja. Nepojmljivim nedostatkom osnovne logike i smisla za činjenično stanje.

Drugi dan sam dobila poruku: „Iznevjerila si me. Kak ne razumiješ da je ona kriminalka. Osim toga, čuo sam da si imala nešto s jednim forumašem. Što? Lagala si mi. Da znaš, sad ćeš biti u kazni. Neću ti se javljati dok se ne vratiš!“

O čemu li taj bulazni? Kakav forumaš, kakva prevara, zar smo mi u nekakvoj vezi? Pa on je ljubomoran! Što me se tiču njegove svađe s drugima? Što sam ja to lagala? Možda na policiji, kad sam opisivala njegovo lamatanje pilom ispred mog nosa? Kazna? O čemu taj laprda?!

Nije mi se više javljao. Fala qurcu na udarcu, malo mira.

47.

Počeo je i sa svojim ljubomornim ispadima, insistiranju na „iskrenosti i povjerenju“, nadao se da ću mu potanko pričati o svojim bivšim vezama, spominjao neke osobe i tražio da „priznam“ jesam li imala vezu s njima. Zabogamiloga, kaj se bilo koga tiču nečiji bivši komadi!

A onda su počele drame. Posvadio se s našom zajedničkom poznanicom, (upravo onom kojoj je slao ljubavne pjesmice i nazivao je Salerosa), oko nesuvislih gluposti, pa navro nazivati naše zajedničke prijatelje i nagovarao ih da je se okane, poruke slao ljudima u samom Hotelu, u nadi da će oni raskinuti prijateljstvo s njihovom dotadašnjom zajedničkom prijateljicom. Tip nazove nekog forumaša, traži njegovu mamu, i onda zbunjenoj gospođi koja nema pojma ni o čemu odrapi pedagošku poemu kako nije dobro da se njezin sin druži s izvjesnom ženskom osobom s neta jer je ta jako zločesta, pokvarena, kriminalka, a osim toga je i pedofilka. Jer se inače ne bi dopisivala s tako mladim dečkom kao što je njezin sin. Svašta.

48.

Ne prilaziti! Opasnost od urušavanja

...čekanje. igra živaca. tko će koga. napetost. adrenalin šiba, kortići se duboko zavukli u korteks i sad rasturaju ono malo čvrstih neuronskih veza. ja ću tebe preduhitriti, ni ne znaš što te čeka. spremam ti iznenađenje...

tako bi trebalo biti u konstrukciji usplahirenih misli, uz segmentalnu nadogradnju neožbukane fasade, neuređene unutrašnjosti, razbacanih gomila stareži po svim zakutcima, uz očajničko skupljanje onoga što bi se ipak moglo koristiti, možda bude dobro došlo, jednog dana. možda nije za baciti. jer, ono što treba sad nije u tom kaosa pronađeno. nađeni su surogati za nadoštukljavanje pontona, jer, rijeka se forsirati mora, mora,inače propada sve...

stvarnost je posve drugačija. sva sreća. ponešto od toga nije samo sretna igra slučaja. odokativno se iz daljine već uočavaju klimavi temelji umišljene stvarnosti. takvoj građevini se ne prilazi. pred takvu se ruinu stavljaju natpisi, upozorenja slučajnim prolaznicima i radoznalcima koji bi je htjeli razgledati: pazi, opasno!

tko prilazi takvim konstrukcijama?

46.

Radikalna terapija

otkantat! okrenut leđa. vrijeme...vjeruj...vrijeme. zatvaranje svih ladica, pisama, (ne preslagivati do daljnjega!) spremanje, uzeti veliki klofer i zlupati sve da ispusti dušu, a onda protresti da ispadne sve što tu nema mjesta, pokupit i hitit u škovace. da sutra odnesu škovacini!

ak to vučeš ko šuplju konzervu za sobom ko što izmučeno mače bježi od okrutnih dječaka s privezanom špagom na repu, uzmi škare i prereži. ak nemaš, zemi hakmeser, balticu, sekiricu, turpiju za nokte, votever. i - reži! i ne ogledavaj se! sjeti se lotove žene, sodome i gomore, sjeti se glupavog orfeja koji je izgubio svoju euridiku zauvijek.

45.

Mačak

Poznavala je te tipične muške rituale koje su muškarci ponavljali uporno do gadljive dosade, uvjereni da bi to trebao činiti svaki pravi mužjak. Uobičajene male geste dodvoravanja on je izvodio do teatralnog savršenstva. Registrirao bi najbezalzleniju primjedbu o nekoj vrsti čokolade i onda je drugi put donio. Znala je da će donijeti, i ushićenje je bilo dostojno njegove taktike, naravno.

Sve što je radila i kako je radila zapažao je i komentirao, oduševljen čudesnom podudarnošću, jer, eto, upravo tako radi i misli on. Pa oni su kao jedno, zar ne?

Two people, one mind.

Nametljivo nabrajanje sličnosti više je izgledalo kao rutinska razrađena taktika nekog prestarjelog fulira s ružom koji je pregazio granicu dobrog ukusa.

Bez trunke radosne opuštenosti, bez kolebljivih kretnji čovjeka koji grli od dragosti, zvjerkao je naokolo očima, kao da smišlja koji bi se potez sad pokazao najprikladnijim. Sve je moralo biti pod kontrolom, inače bi se gubio, ne shvaćajući što se dogodilo, zašto, kako da sada postupi, što da kaže.

Naravno, iznenadila bi ga žestoka navala seksualnosti, vesela nesputanost njezinih ruku, usana, čak i u prilikama kad su bili potpuno sami i slobodni.

Čovjek koji će te iste večeri pisati potpuno nepoznatim ženama, dražiti ih istim riječima koje su sami šaptali čekajući da prođu šetači u perivoju.

44.

Rhythm divine



jedne mlačne večeri...
na pustopoljini, dok su se gibala treperava svjetla u daljini, značajno si izgovorio:
- imam nešto za tebe. vidjet ćeš. Nešto posebno. sutra.
podigla sam pogled, iznenađeno, radoznalo, kao nestrpljiva djevojčica koja čezne za novom lutkom. zna da će je sigurno dobiti, ali ne sluti u kakvu će haljinicu biti odjevena.
samozadovoljni smiješak preletio je tvojim očima. da, voliš se igrati nečijim željama, voliš čitati tuđu odanost i čežnju, uživaš da te čekaju. dobro znadeš kako stvortiti nezadrživu, do kosti bolnu napetost, obožavaš napregnutost nečijeg bola.
sutradan si na parkiralištu, pri odlasku, pažljivo se okrenuvši sa svih strana, rekao:
- zažmiri...
a sad, skini sandale...
kleknuo si i izljubio moja stopala.
klečao si kao pred oltarom i prinosio najveći dar svome božanstvu kojeg si našao među zvijezdama. božanstvu kojeg si sam stvorio u vlastitom vakuumu nepostojanja.
no žrtvu koju prinosiš sada već odavno si ubio u svom pomamnom lovu. ne vidiš, dragi, košuta više ne diše, iz usahlih očiju sjaji još samo tuga, i blijede se sapi vuku po travi i kamenju.
nijemo sam stajala, tražeći kapi žive krvi na tvojim rukama, barem malo ganuća,drhtaj prisnosti, da me obgrliš i utopliš nježnošću...ničega.
samo si ustao, otro koljena i rekao:
- eto, to zaslužuješ. ti si božica. ne, ti si mi žena. nas dvoje smo ista vrsta.
omajgad! što sam to veliko učinila da sam "zaslužila" ičije štovanje? zar se ljubav treba \"zaslužiti\"???!Link">Link

42.

Samo, nije slutio da sam sve skužila, nije trebalo dugo. Malo prepiske s drugima, pričanja s prijateljicom i nekoliko susreta, stvarnih susreta uživo!

On je oženjen, ima djecu, ja sam slobodna. Možemo stvoriti prijateljstvo, ali ne namjeravam biti nikakava zamjena za neku tamo dulčineju, ili zakonitu sultaniju. Naravno, nemam ništa protiv da popijemo kavu, da popričamo, pa kolege smo, zar ne? Izašli smo nekoliko puta van, kafenisali, brbljali o koječemu. Bio je uvijek egzaltiran, uznemiren, pun kojekakvih ideja i planova, sve nekakve kule u zraku. Često nisam ni razumjela o čemu mi govori. Hm, jesam li ja trknuta da ne povezujem rečeno ili… je on rasipavao svoju „pamet“? Ispostavilo se zapravo da uopće nije završio faks, da mu život i ne ide tak ružičasto kak je opisival, da je zapravo, luzer gdje god se okreneš. Ni na poslu nije bio tako uspješan kak je pričal. Nije to bilo jadanje zbog vlastitih neuspjeha, nego optuživanje klete sudbine, neprestano spominjanje svjetskih nepravdi, tuđe gluposti i nesposobnosti, uzvisivanje vlastitih herojskih djela. Ni traga bilo kakvom objektivnom sagledavanju, sve se svodilo na tuđe greške, u kojima je on ispadao kao nedužna žrtva. Naravno, on puno toga zna i inače je vrlo sposoban tip, ali baš nekak uvijek ima peh. Drugi su tako neobrazovani, nestručni, tako bezobrazni i grozni, ah, sudbo kleta! Najgore mi je bilo čuti kaj je o svima govorio loše. Te ovaj je glupan, ova je psihopatkinja, ovaj nesposoban, ovaj kriminalac.

U krevetu? Hm, tehnička izvedba -6. Umjetnički dojam, hm, ajde, 7. Od 12 points. Bilo je i daleko boljih.


Obećavao je brda i doline, vjernost do groba, da se može, uzeo bi me za drugu ženu (moš mislit kak voli i jednu i drugu, ha, ha). Izleti na ovo, pa ono mjesto, sve će on to meni priuštiti. Bajdvej, onih nekoliko pića sam platila ja, jer, eto, on je baš u nekoj stisci s lovom. Pa onda su počele priče kako radi na velikom projektu koji će donijeti brdo love, pa onda kako je, jadan, nasamaren, popušio nekoliko dobrih poslova zbog toga što su drugi pokvareni, a on, eto, naivno vjerovao. Pa nekoliko takvih nesuvislih pričica, malo previše za jedan mali život. Usput, pobjedničko hvalisanje da je napisao prijave protiv raznih osoba koje mu se nisu sviđale u životu, vidjet će oni, oni će izgubiti na kraju, još će ih tužiti za klevetu, pa će se vidjeti tko je u pravu! I to u vezi posla, alo, zar ne zna na kakvom mjestu radi! I kako je teško bez visokih kvalifikacija u tim godinama naći novo radno mjesto. Neka misli malo na djecu koju treba othraniti i školovati!

Omajgad, čisti slučaj paranoje. Bilo mi je jasno sve. Osoba koja nije u životu bila u stanju ništa suvislo napraviti, popušio faks, popušio komade (ah, uvijek je bio nesretan u ljubavi, ostavljale su ga s najboljim prijateljima), popušio karijeru, ostavili ga zločesti prijatelji, ali on, on će se svima osvetiti i pokazati tko je! Sve će ih tužiti sudu i prijaviti! Pitala sam zapanjeno: pa tko misliš da si ti, kad se osvećuješ na takav način, ako ti netko ne paše, makni se od njega, vrlo jednostavno. Odgovorio je gledajući svojim hladnim očima:

-Ti ništa ne razumiješ! Ja sam anđeo pravde!!!

43.

ljeto...
________________________________________
bio je to samo tihi ples na putu kroz šumu.

nekoliko lakih koraka, dodir prstiju.
pokreti ruku bačeni da se dotaknu negdje daleko, u beskonačnom.

okret, smijeh, zagrljaj. i odmah, oštar zaokret natrag, bacanje tijela. tango.

hladne oči su ostale hladne i zelenosive pod lišćem. i znala sam da je za tebe to samo vješta plesna figura.


LinkLink

41.

ljeto...
________________________________________
uporno si ponavljao kako sam od nje ljepša. nisi ni slutio valjda da ja svoje oči ne skrivam naočalama. otkud ti uopće takva glupa ideja, ta nisi se s njom ni vidio, niti čuo. ukoliko opet nismo malo lažuckali, ha? misliš da je baš zgodno slati svoje slike, stare desetak godina, od vremena dok nisi imao ni vlastita djeteta?

pažljivo si motrio moje lice govoreći kako smo ludo slične, tako iste da bi mogle biti čak dobre prijateljice!

- nemaš pojma, vi bi se tako dobro slagale, trebalo bi vas upoznati. to bi bilo divno!
- sad si sa mnom?- upitala sam lica kamenoga. - ili si s njom?
- eh, vas dvije ste kao vino i ulje. to se ne može miješati. :zanesen pogled u daljinu:

očekivao si valjda da ću se ljubomorno razgoropaditi, tražeći odgovore, zapitkivati detalje, grizući nokte do lakta. u strahu da ne osvojim samo titulu miss fotogeničnosti ili najljepše haljine?

sad se sjetih, ti voliš obiteljska okupljanja, da. mislio si valjda da ću razdragano prihvatiti tvoj poziv k sebi u kuću. samo, neka kažem što najviše volim jesti, tvoja žena će rado sve pripremiti za dragu gošću.

oh, da, pogotovo bih se opušteno osjećala uz čašu aperitiva u ruci, gledajući tvoje gaće uz njezin grudnjak kako veselo lepršaju na štenderu. kao glavno bih jelo kusala izbočinu na tvojim hlačama ispod stola, a za desert bi me počastio s malo stiskanja i vatanja u svojoj radnoj sobi. možda padne i koja brzopotezna pusa. da, tamo tek ima zanimljivih stvari! nebrojeni cd-, pardon, tegle s gomilom ocvalih rojžica i onih koje još uvijek brižno gnojiš i zalijevaš. za svaki slučaj, zlu ne trebalo, neka ih bude. uz, naravno, taktički poslagane slikice pejsaža na svakom desktopu.

da budem ljubomorna na ženu o kojoj mi kažeš da je više nema? budalo. o tome se ne govori. nikad. nikad. nisi naučio da je šutnja zlato. kao klinac koji se hoće hvalisati da ima najljepšu loptu, pa da ne ispadne da se pravi važan, izlane pred pajdašima kao napuhani pjetlić:
- ahaaaa, nitko ne zna što ja iiimaaaam, ahaaaa!

vrebao si bar tračak zlovolje, zrnce namrštenosti i sumnje, makar zericu zebnje, trunku zabrinutosti. nisi shvatio da mi je već odavno svejedno.

- nit vino nit ulje. ja sam voda.
- eh, da, da, rekao sam, rekao sam, ti si kao tsunami. ti si tsunami. potopila si me. skroz.


frankly, my dear, I don't give a fuck!

39.

pismo jedne perverzno napuštene žene...bože moj, ko da je pas...

ovo pismo je isprintao iz prepiske s dulčinejom, i nudio mi kao dokaz da nema s njom više nikakve veze. Moš mislit dokaza! Takvo pismo mu i ja mogu isprintat. Svinjarija da, ako je istinito, to nudi meni, otkrivajući intimu neke druge osobe i zlorabeći povjerenje. Kasnije se opravdavao preokrećući činjenice i optužujući me da sam sama to od njega tražila, kao dokaz njegove ljubavi prema meni. Omajgad, koji muški gnjus!

„…ti i ja nećemo nikad biti
možda sam pogriješila što sam te odvlačila od nje, ali ipak ste se našli, vas dvoje ste na istoj valnoj dužini. to nije kompliment, jer ti znaš što ja mislim o njoj i nije se moje mišljenje promijenilo
tebe sam krivo procijenila, nisi ti za mene
nema potrebe za daljnjim kontaktom
ja režem svoj boravak na netu, pogotovo na ovom forumu, niti bilo koji drugi neće me vidjet, a posebno nikada više osobnih kontakata
neću upotrijebiti passove, baš nikad, neću ni znati jesi li ih mijenjao, jer neću nikad upisat i kliknut
što više da ti kažem...da si me razočarao? ne nisi. jer ti nisi bio onaj za kojeg sam te smatrala. razumiješ, to su dvije osobe. ona s kojom sam ja "bila" i ova ovdje, sada, koja se hvali novom vezom, to muškarac koji ima digniteta nikad ne bi napravio, to ne bi napravio onaj s kojim sam ja bila 4 mjeseca i toliko vremena provela zajedno.
mogao si naći drugu ljubav svog života, no problem i ostat mi prijatelj
no, ti to nisi učinio, ti si me gurao još više više dole svojim postupkom onu večer kad si me stavio u poziciju da čitam vaše gugutanje
zbogom…"

Živi užas!
Žalosno pismo nepoznate žene. Čak me nije zasmetalo što očito o meni ne misli ništa pohvalno, tko zna što joj je nabajao, možda da sam se nametala, da sam ga silovala, da sam možda tako zaljubljena u njega da sam mu klečala pred nogama moleći njegovu naklonost, a on se smilovao da se ne bacim s nebodera. Ne bi bilo ništa neočekivano da je tako nešto natuknuo. Podsjeća me na onaj roman S. Zweiga: „Pismo nepoznate žene“, i film u kojem Charles Boiyer okrutno ostavlja jadnu zaljubljenu ženu bez milosti, čim je pronašao ljepšu, s manje obaveza i problema.
A onda, ostavljen, bijedan, bijesan, pokušava vratiti ono što mu je bilo jedino sigurno. No, već je potrošen. Ona se ubila.
Nadam se samo da će ova preživjeti great come back velikog manipulatora tuđim dušama. I na vrijeme se poštedjeti daljnjih gnjavaža s kretenom.

Ako uopće postoji.

Ne vjerujem da uopće postoji, možda je to njegova tlapnja. Da bi ispao važan. Tko zna što se krije u toj ludoj glavi.
Na kraju, otkrila sam da je i mnogim drugim komadima slao istu šprancu, iste poruke, ruže, na isti način započinjao, držao u neizvjesnosti, no s ni jednom se nije osobno upoznao! Uvijek je imao nekih važnih, jel, razloga da odgodi susret.

A žene su i dalje cmoljile, pratile njegove nickove, pisale tužnu poeziju, stavljale linkove sa srcedrapateljnim pjesmama... a on je uživao u blagodatima velikog osvajača.

40.

Takvi muškarci:

da, ali ponekad oni zaborave da su isto potrošni. i da uvijek više kotiraju oni bolje sačuvani modeli. jer, danas nemreš najti nerabljenu robu. osim toga, ne bi se isplatilo, šteta vremena dok se malo ne razradi kak treba.
naravno, uvijek dolaze druge. ili, prokopa se malo po tefteriću i uzme onu koja nestrpljivo čeka svoj red, da bude odabrana kao počasna hanuma, sultanija među probranima. kaj buš, muška taština!

– Ti si me iscijedila do daske.

38.

O seksu

http://www.youtube.com/watch?v=fn4i8bAfnMY


seks je integralni dio ljudskog bića. pitanje je samo značenja koje mu pridajemo pri nekom odnosu.

vizuru tjelesnosti nikako ne želimo prihvatiti kao dio vlastitosti, nego kao završni čin pripadanja. jagoda na vrhu dobro ispečene biskvitne torte, ukrašena girlandama uzvišene nebeski opjevane "Ljubavi".

cici-mici na šibici! prostije rečeno: drek!

manipuliramo vlastitim probuđenim senzacijama kao da ne izviru iz nas samih, nego su doneseni, ponuđeni u paketu zajedno s drugim osobama u našem malom životu. kao izdvojeni od stvarnih relacija, a mi bismo ih, kao osvještena, duboko emotivna, jelte, i moralna stvorenja pridodali savršenstvu cjeline. a kad to učinimo, obavezno je naglasiti, naravno, da bi i bez toga naša "Ljubav" blistala u potpunom sjaju!

uporno odbijamo pomisao da je seskualna privlačnost i požuda sastavni dio bivanja s nekim. i postoji u nama, prvenstveno u nama. bez obzira radilo se to o slučajnom pogledu na atraktini komad u dopičnjaku ili tananoj, profinjeno senzualnoj napetosti kratkog dodira ruke kolege s posla.

blasfemiju posvećenosti prvog seksualnog odnosa s nekim, ili uopće moralističko suzdržavnje u svrhu "čekanja prave Ljubavi" učili smo, hvatali kao ljepilom na sebe godinama od svih oko nas. ako ne od roditeljskog usmjeravanja, obično vrlo diskretnog, ali prodornog, ni slučajno eksplicitnog!, onda od silnih romantičarskih priča o nesretnim i malo manje nesretnim "Ljubavima". u nadi da će naša "Ljubav" biti ipak sretna!

jer, tu je onda seksanje točka na i. iako se ta točkica zapravo neprestano uporno pojavljuje, stroboskopski nas pika drito u moždane, muči i čereči, no mi hrabro i postojano, kao da ćemo zbog toga dobiti posebnu nagradu, pohvalu nebesa, i dalje smatramo taj fuk, ševu, vođenje ljubavi, votever, veličanstvenim upotpunjavanjem ovog savršenstva koje zovemo "Ljubav".
__________________


mogu se poševiti s frendom, ako si zamirišimo. ako nam je upravo to u tom trenutku potrebno. makar da se međusobno tješimo. vrlo ljudski. to ne znači da ću ga otad gledati drugačije. i ne znači da ga želim kao životnog partnera. za po doma.

mogu se predati nekome. uhvatiti trenutak neočekivane, a tako potrebne prisnosti, prepoznavanja, spontane bliskosti. i viti svjesna da sam dobila dragocjeni dar, mislost nebeskih bogova doživjeti ono čega u običnom životu nema. slučajan susret. i kraj. (to je iz jedne pjesme koja se prostituirala na stranicama ovog foruma, dijeljena kao reklamni letak).

mogu se potruditi da zavedem i okrenem nekog muškarca jer nam feromoni šibaju na istim frekvencijama, bez puno mudrovanja, čak bez želje za još. no to ne znači da se tijela koriste kao potrošna roba, samo instrument za svršavanje.

ohh, koliko draži ima u potpunoj posvećenosti onom drugom! sposobnost predavanja, potpunog predavanja i prožimanja. kulisa ostaje ista: posao, obaveze, žene, muževi, djeca, krediti... ali na osobnoj pozornici dvoje golih ljudi, osvijetljenih samo jedno drugim, isprepleteni i pretopljeni u kratkom trenutku vječnosti.

ne, ne postoji "Ljubav" u vremenu i trajanju. samo. ljubav nema dvodimenzionalnost ekrana. niti trodimenzionalnost u vremenu. samo. ljubav je ono što se ostvaruje! i može zaista živjeti samo u četiri dimenzije. da ponovimo fiziku: živimo, uistinu živimo u dobro nam poznate četiri dimenzije: visina, dužina, dubina i vrijeme.
(neka mi oproste stručnjaci, terminologija je uzeta iz govora prostog puka

36.
tristia incognitam
________________________________________
pjevala bih tužaljku nečijim suzama
neizmjernim suzama koje neće biti isplakane
koje ostaju zarobljene u beskraju ne-vjerovanja, ne-osamljenosti, ne-mržnje

pjevala bih tužaljku zabludjelih predodžbi,
želja i nadanja
odricanja od samoga sebe uzalud

najželjenije su želje koje želimo samo mi
i najbolnije riječi kojima ne raspoznajemo pravog značenja
neke su od njih bile istina

strašnije od zamisli nepoznate opasne šume
jest slika koju naslikamo sami
ne znajući ni stablo, ni zemlju, ni krošnju

a možda se zapravo radi
samo o slabašnoj travki koja leluja
pod vjetrom na livadi

okrutnost kad kročiš sam u krhku lađu, prema neznanim tamnim vodama
kad ne vidiš lice lađara, kad ne znaš kuda se plovi
ostavlja žalosnu mrlju u crnom sjećanju riječi

pjevala bih tužaljku nekom koga poznajem
čije boli, smijeh i bijes i sama znadem
ne slici, ne riječi, ne sjeni, bez lica, bez tijela, bez zvuka

37.

On je oženjen, ima djecu, ja sam slobodna. Možemo stvoriti prijateljstvo, ali ne namjeravam biti nikakava zamjena za neku tamo dulčineju, ili zakonitu sultaniju. Naravno, nemam ništa protiv da popijemo kavu, da popričamo, pa kolege smo, zar ne? Izašli smo nekoliko puta van, kafenisali, brbljali o koječemu. Bio je uvijek egzaltiran, uznemiren, pun kojekakvih ideja i planova, sve nekakve kule u zraku. Često nisam ni razumjela o čemu mi govori. Hm, jesam li ja trknuta da ne povezujem rečeno ili… je on rasipavao svoju „pamet“? Ispostavilo se zapravo da uopće nije završio faks, da mu život i ne ide tak ružičasto kak je opisival, da je zapravo, luzer gdje god se okreneš. Ni na poslu nije bio tako uspješan kak je pričal. Nije to bilo jadanje zbog vlastitih neuspjeha, nego optuživanje klete sudbine, neprestano spominjanje svjetskih nepravdi, tuđe gluposti i nesposobnosti, uzvisivanje vlastitih herojskih djela. Ni traga bilo kakvom objektivnom sagledavanju, sve se svodilo na tuđe greške, u kojima je on ispadao kao nedužna žrtva. Naravno, on puno toga zna i inače je vrlo sposoban tip, ali baš nekak uvijek ima peh. Drugi su tako neobrazovani, nestručni, tako bezobrazni i grozni, ah, sudbo kleta! Najgore mi je bilo čuti kaj je o svima govorio loše. Te ovaj je glupan, ova je psihopatkinja, ovaj nesposoban, ovaj kriminalac.

34.

Poruka frendu:

crvena dama imala je password od crvenog nicka, pa sam se mjesecima smjela javljati samo na plavog. Da ispoštujem njihovu intimu bliskog prijateljstva. no, tu i tamo bi mi pobjeglo na crveni, ne namjerno, pa je nanjušila mene, navodno ga već mjesecima davila svojom ljubomorom, a on lijepo igrao dvostruku igru. mene je držao na odstojanju, valjda za rezervu. no, navodno su prije nego me je upoznao nešto bili zahladili u odnosima, pa je spremno se bacio u moje naručje, čim me vidio. naravno, ja sam prvoklasni komad. njoj je rekao za mene, ne baš u detalje, navodno, i rekao da je gotovo. ona je obećala da neće više gledati u našu prepisku (čak je imala i uvid u plavoga, koja perverzija, navodno zato da konačno uvidi da on voli mene, a ne nju. ). naravno da je bila povrijeđena i rekla da će se potpuno povući s neta i da neće smetati. samoinicijativno mi je obećao da će promijeniti oba pasworda, i da se sad s njom dopisuje samo zato što ona jako pati, ne može se takva veza raskinuti tek tako, jel, ima tu puno stvari koje mi nije rekao, čuvajući njenu diskreciju. nije mi htio otkriti koja je to dama u crvenom, ali ona je mene mirno čitala i na topicima i na private! kaj to nije perverzno? onda je obećao da se više na crveni neće javljati, no pogazio je obećanje, svaki dan je na crvenom, više nego na plavom. ne vjerujem ništa, niti da neće više s njom (navodno se nikad nisu
vidjeli, samo su izmijenili slike, navodno je odnekud s mora, navodno nisu ni raznmijenili brojeve moba, sve navodno...), niti da je ovo period samo tješenja, niti da će oboje odustati od crvenog, plavog, kojeg god (on ima još barem 1 poznati nick, ako ne i više, možda i ona, možda oboje imaju nickove isključivo za pp, za krepati). vidimo se svaki dan, divan je, krasan, nježan, piše mi najljepše riječi, traži moje povjerenje, moli da mu vjerujem kad kaže da me voli i da sam njegova i da mi je vjeran, čak više ni ženu ne ševi, bla, bla.

kaj sad? ako uspijemo ići zajedno na more, ah, to je njegova velika želja… mislim da ću od njega potpuno odustati. Ne da mi se natezati i skrivati, nek on ima svoje ljubovce na netu, jebe mi se! to je bolesno, sori, to je patologija, tako se normalan muškarac ne ponaša.

I još mi pokazao njezin zadnji post, u kojem, jadna, očajna, napuštena i razočarana žena piše da je strašno kako se ponio, da je sad pokazao svoje pravo lice, dopustiti da ona, ostavljena, čita naše gugutanje. Degutantno, perverzno i sadistički, sori!

Bila sam totalno zaprepaštena takvom bešćutnošću.

35.

Prvo: dopustio je da njihovu osobnu prepisku, intimne riječi čita jedna na takav način ostavljena žena! Drugo: i dalje joj je ostavi otvoren pass, neka i dalje čita! Naravno, radoznala žena je čitala.Ona je znala tko sam ja, ali ja nisam znala tko je ona, ostavljena. Nije me niti zanimalo, moglo ih je biti deset, ne mijenja na stvari. Ionako mi je jasno da se dopisivao s cijelim čoporom obožavateljica. Zamisli da si svjestan da te netko prati, zna gdje jesi, čita tvoja pisma, komentira, možda te i provocira na nekom slučajnom mjestu, a ne znaš tko je. Samo, kao duh, postoji svjesnost da postoji još i druga žena, koja još uvijek ima pristup tvojim privatnim porukama! Totalna perverzija, morbidnost, manipulacija, sadističko iživljavanje u vlastitom osjećaju moći, ponižavanje obje žene, nepoštovanje privatnosti, osobe, čak ni one „ljubavi“ koju su uzgajali mjesecima. Ni jedan pravi muškarac ne bi tako nešto učinio.

A tko zna, možda je moja pisma davao i cijelom čoporu svojih perverzno radoznalih pajdašica, koje se smiju i meni i njemu.

31.

Rekao si da je ona tu. Puštaš je da hoda tvojim odajama kao slobodna ptica. Prebire po tvojim uspomenama, razgleda fotografije, otvara tuđe pisma, spomenare i račune. No nikad nije pronašla ključ stvoje kontrolne sobe. Eh, da, zaboravila sam tvoje naoružanje štitovima, gomilanje energije pred tvojim oklopljenim vratima kao da čekaš atomski rat, bespoštednu bitku protiv titana koji ti žele nauditi. I zato nemaš vremena i snage živjeti. Sve si dao u štitove.
A sad, sad otvaraš vrata svojeg bunkera, svoje kontrolne sobe u kojoj caruješ i pritiskaš dugmad. Pozivaš me da uđem u tvoju aladinovu špilju gdje čuvaš svoje dragocjene dragulje. Ne, rekla sam, ne želim ući. Da vrata i ostaviš otškrinuta, neću zaviriti. Jer kad ulazim, ne želim kročiti na tvoj oficijelni poziv, nego onda kad zaželim sama.




32.

Kulminacija je bila kad sam ga pitala što je s onom ženom s kojom je „ljubovao“ preko neta.
Priznao je, crveneći i skrivajući pogled:
-Znaš, ona je imala password od mojih nickova, čitala je svu našu prepisku, to sam joj dao neka se uvjeri da ja više ne volim nju nego tebe!
http://www.youtube.com/watch?v=5iId9uMleec&feature=related

33.

netko opet čita tuđe ljubavne romane.

zalivene kapljicama znoja, suza i tuge. opet netko radoznalo viri u nečije potpuno nepokriveno lice, naslađujući se okrutnim mazohizmom tuđom patnjom i tuđom pjesmom.

ostavi moju pjesmu da je slušam sama, pusti moje oči da gledaju ono što vole, uvijek će gledati nježno i mirno.

suze sam već iscijedila, ižmikala posljednji jecaj, šutnula daleko u kut, u koji ću možda opet jednom zaviriti. samo da ne zaboravim nikad da su postojali. jer, onda ne bih postojala ni ja.

ne bi postojao moj ljubavni roman, kojeg drugi tako ljubopitljivo čitaju, kao hijene, vrebajući, da očerupaju barem malo, da zagrizu barem toliko da poteče krv, da sladostrasno omirišu tuđu patnju, i da obližu halapljivo ono što je ostalo usput. šuljaju se, polako puze kroz šipražje, prateći otiske moje ljubavi. i nadaju se da će naići na truplo u jarku, kojeg bi onda oglodale do kosti. ne, i kosti bi mi zdrobile. toliko je jaka njihova glad.

ne čitaj moj ljubavni roman, pisan je dugo i pomno, pisan je s bezmjernom tugom i jadom, bez sumnjičavog ogledavanja, bez traženja, bez tapkanja za sjenama, nevidljivim licima koja su mi se smijala nadmoćno, jer ih nisam mogla ugledati u tmini. ja nisam dijete mraka i nevidljivosti, ne skrivam svoje uplakane obraze, ni svoje oči, ni svoj smijeh, ni svoje ruke. ja sam slobodna.

znam kako je biti gladan i sam, znam kako je biti zaboravljen, iznevjeren, uljuljkan u svoje velike želje i nadanja, u čahuru svojih čežnji, iz kojih se ne možeš iskobeljati. uporno se koprcaš u ljepljivim nitima, i optužuješ leptira nježnih krila da te je gurnuo u propast. leptir je odletio. a njegov lahor te nije mogao skrhati. prebrzo je proletio da bi ga se uopće proglasilo krivcem. leptira je vidio netko drugi, a ne ti. i ne krivi nikoga, pogotovo dok mu ne vidiš lice. umorno, blijedo lice izborano patnjom i prošlošću, okupano ljubavlju...

30.

A: - sa tobom sam, nema nikakvih sjeta na nju nikada. Ne bih te niti dotaknuo da sam imao inajmanje primisli ne trebaš se nikada pitati to… bio sam čist i prvi put kada sam te vidio tamo… a distanca…. Baš da mne misliš da samo presjedam…. Da ne virjediš ne bih bio sa tobom.

Da li se popravljam u prosto proširenim rečenicama, doc?

Javio sam joj se jučer, trebala mi je i njena riječ i dobro je. Ostavila je poruku iza idi i to je bio razlog inače se ne bi javio. Znam i znaš da je čekala. Više od dva sata su išle poruke, kratke, ne sbog savjesti, ne nikako to nije bilo. Danas ću promijeniti pass ovdje i ona to traži. Znaš da ne znam birati momente, obje ste slične, jako slične. I to po dobroti i plemenitosti, samo i na različitim stranama na jedan suptilan način.
Rašiti svoj osmjeh, znam često reći. Sretan sam s tobom i zbog tebe. Ljubim te i tvoj sam, ps ovo nije ispričnica i znam da to znaš, ali imam znatiželjnu mačku…

B: - znala sam da ćete se jedno drugom javljati, iza „idi“ je bilo još nešto i znam da treba vremena i tebi i njoj. Nije stvar da promijeniš pass na plavom, nego na svima. Uostalom, možete imati i tajne nickove, samo za vas. Kažeš sam, stvar je povjerenja. Koje moram imati ako želim biti s tobom. Tu ne vodim glavnu ulogu, nego ti. Ti odlučuješ. Ja ne bacam grudnjak kao mamac.

A: - i meni je ovo posebno, a vidiš i iz smiraja crvenog da nisam gad…nema zadrške ili dijeljenja ljubavi od tebe. Ti si mi potpuni krug, započinjem i završavam s tobom. Nemam se namjeru pustiti u problem (htjedoh napisati promet:rofl:, a vidi što radi kontrolna soba :lol hej mačak…daaa želim te fukati ali samo tebe.

Nema više, zaista nema više, pluskvamperfekt… ne bih bio sa tobom inače.

B: - svjestan si kakvu igru igraš!

A: - na ovim…odmori se…. Tamo sam dobio oproštajno pismo, odlazi zauvijek i ne samo sa ovog foruma, no vratiti će se…
Nemoj da te bole ovakve priče znam zašto sam s tobom, ne samo zato. I ona je krasna osoba.
Tvoj sam i uživam u mislima na tebe ( ine ispunjavam bračne obaveze još uvijek)
Drago mi je da si se javila ljubim te.

B: - eh, da vratit će se! Timeo danaos et dona ferentes!
Znaš ti onu od dugmića: lažeš zlato, lažeš duuuušoooo, lažeš vješticeeee….
Sori, ali tako je,. Poznajem žensku psihologiju. Ne možeš govoriti da je sve u redu, kad nije. Pokazat će vrijeme koliko je tko jak i realan. Možda ja nisam, tko zna. Vjerojatno nisam, priznajem. Sad ne mogu biti realna. Jer ovo što se događa (pred desetak minuta si me nazvao da mi kažeš dobro jutro, ljubavi, nisam mogla ni autobus vidjeti da dolazi, predana tvom glasu i nježnim riječima), nešto je potpuno nepoznato, i ne snalazim se, ne mogu vjerovati u bajke…


http://www.youtube.com/watch?v=1hiEXwyto4k&feature=related

23.
A: Naslov : tebi

A: - da ih napišem rekla bi da ih ponovo prostituiram

no tebi lijepa moja ženo, volim te xxxxxx

i jesu samo za tebe

"gotova si" upalila si me tvoj sam ostalo je samo šala

nisam ti još napisao ništa dugačko osim dugačkih rečenica sa kaotično disperzivnim mislima. No kako me podnosiš ovakvog, nema smisla mijenjati momčad koja dobiva :mig:

Počeo sam razmišljati kako bi bilo da smo se sreli kao prijatelji .. ja mislim da bih te ipak prasnuo :cerek:

http://www.youtube.com/watch?v=r24_T-HOcyg&feature=related


A: - gotova si" upalila si me tvoj sam ostalo je samo šala

B: - ma ko je gotov, ti ili ja? ili samo misliš da je jedno od nas gotovo. s čim je gotovo?:D
osim toga, tko se tu šali, ha
ako bi bili prijatelji onda ja tebe ne bi. osim u slučaju da si strašno zgodan, a ja u gadnoj krizi. i ko veli da te podnosim ovakvoga, he, he. i, nikad se ne bavim momčadima. samo jedan na jedan:D

A: - :) onda sam imao sreće, zaista sreće. Vidiš ne brini, prolazim kroz krize i susrećem najbolje

rekoh ti da smo ista vrsta i meni je najljepše spavati ujutro, a noć nema frke ... lijepa si, znam da sam dosadan ali lijepa si

sad bih tako ležao uz tebe, da te osjetim kraj sebe kako dišeš, zagrljena

B: - samo to, dovoljno bi bilo samo to...

A: - ljubim te puno puno bez razmišljanja, nisi mi bila stranac kada smo bili prvi put zajedno , razumiješ dala si mi sebe i ja sam pustio sebe, bilo mi je čarobno i uzeo sam te sa slašću

B: - nemoj misliti da je sreća prekasno upoznati nekoga. sreća je , doduše, uopće upoznati nekoga. ali kasnije dolazi žalost jer ga više nema. bojim se, pomalo, nikad se prije nisam bojala...

A: - nije, znam uz tebe .. vjeruj mi znam kako se osjećaš jer i ja tako znam voljeti i volio sam no nisam znao da će i mene neko tako voljeti. I neću te razočarati i znam sve i ono što ne bi rekla, a rekla si ... imali bi sjajnu djecu. Ponosim se i tvojom i mojom.

rekoh ti da smo ista vrsta i meni je najljepše spavati ujutro, a noć nema frke ... lijepa si, znam da sam dosadan ali lijepa si

B: - samo nemoj da ti to bude jedini razlog, i ona tamo dole skrivena:cerek:

A: - nee to uopće nije razlog, to je samo konstatacija da si prekrasna.

protegnuo sam se i naslonio istegnut sa rukama na glavi ... kako je ugodno strujiš kroz mene. Već sam lagano umoran zagrlio bih te iz aspao sa tobom onom mirnoćom znajući da ću te ujutro vidjeti ...

nije, znam uz tebe .. vjeruj mi znam kako se osjećaš jer i ja tako znam voljeti i volio sam no nisam znao da će i mene neko tako voljeti. I neću te razočarati i znam sve i ono što ne bi rekla, a rekla si ... imali bi sjajnu djecu. Ponosim se i tvojom i mojom.

B: - tako mi je neobično ovo što si sad rekao. ne mogu zamisliti da postojiš, takav kakav jesi. jesi li uopće stvarnost. rekla sam, nikad nisam doživjela da me netko zaista voli. još ne vjerujem. vjerujem da postojiš, ali ne vjerujem da me netko može toliko voljeti... voljeti...to mi je strana riječ, ne poznajem je

A: - znam dušo jesam.. vidjeti ćeš i osjetiti, samo budi svoja kakva jesi i ništa drugo nije potrebno, samo se pusti

B: - pročitat ćeš marqueza, težak je i polagano traje, ali svaka riječ je atmosfera, svaka rečenica odaje poštovanje prema onome što govori. govori o bezgraničnoj ljubavi. na kraju života.

A: - hoću dušu i pričati ćemo zajedno, dovoljno dugo da dobijemo i bore, one prave znam i to ...

B: - obećaješ, ili se nadaš?

A: - znam i obećajem

B: - to mi je najljepša uspavanka. ljepota tvojih riječi za laku noć. kad bi bilo istina...

A: - oukej Pepeljugo pravac krevet, (to samo vježbam kada ću biti pored tebe da se navikneš slušati :mig:)
opet sam opijen novim danom i susretom ..

znam dušo jesam.. vidjeti ćeš i osjetiti, samo budi svoja kakva jesi i ništa drugo nije potrebno, samo se pusti

B: - pokušavam. sve je samo u mojoj prepuštenosti da me nosiš, i otvorenosti. jer, nema smisla bilo što muljati. ne bih se mogla ponašati kao sada, ne treba mi nikakvih misli iza svega...

A: - kada ćeš me pitati dal` te volim?

B: - idem spat, nemoj biti opijen, nego uzmi papir u ruke i napiši popis kaj treba napravit, a kaj se još čeka. osim toga, rekao si da trebaš potražiti neke papire za sutra. kaj čekaš? robinjicu da ti to napravi?idemo spat

A: - volim te idemo spavatim sutra se vidimo i ljubimo i samo samo mazimo, ništa više

25.

A ja, još uvijek zanesena lijepim riječima i sjećanjima na strast, smatrajući da čovjek ipak ima u sebi, ak niš drugo, onda maštu, nisam se obazirala na njegovu debljinu, kvarne zube, njegove razgovore koji nimalo nisu ličili na one lijepe zakučaste rečenice koje je pisao. Zamuckivao je, prelazio s teme na temu, nije pročitao masu knjiga koje je spominjao i citirao, zapušten, nervozan, svadljiv, s ponekim suludim ispadom, promjenom teme razgovora, djelovao je totalno neurotično i smotano. Da, stvarnost je zapravo bila potpuno drugačija! Uzalud sam govorila da naša „veza“ nema nikakvog smisla.