68. epilog

68.

Epilog

Pomoću takvih dokaza, raznih postova, poručica, koje očito piše i zaboravi da piše i kome piše, glavno da piše, dokazalo se da se radi o jednoj te istoj osobi i na kraju su sva tri glavna nicka otišla u sivilo zaborava. Potamnila zauvijek.

http://www.youtube.com/watch?v=w1evzhSast8

Tko zna pod kojim je sad nickovima, na kojim portalima. Ne sumnjam da i dalje stavlja sladunjave pjesmice i šalje medena pisamca, puna razumijevanja, da snatri o svemirskoj ljubavi, nesposoban da nešto stvarno učini u svom malom životu.

Naprosto je jadno zvučalo kad je jednoj takvoj poznanici ispričao bajku da još uvijek postoji ona druga žena, s kojom se napokon pofukal do svemirskih razmjera, no predaleko su da bi ostvarili vezu, no, ostala mu je jedina osoba od povjerenja i živi samo za nju. Želio je, nadao se da će mi ta obavijest biti prenijeta, da me ubode, da budem ljubomorna, da žalim što sam odustala od njegove ponude „prijateljstva“. Poznanica mu je na to mrtvo-hladno odgovorila:

- Sa mnom ne možeš manipulirati. Znam da želiš da maherici prenesem to što si upravo rekao. Znam da je želiš piknuti, da pati. Ne, neću joj to govoriti kako si si ti to zamislio. I prestani blebetati gluposti. Ti si još uvijek zaljubljen u mahericu do ušiju, budalo!

Interesantno, od tog trenutka je naprasno prekinuo svaku komunikaciju s njom. Ne javlja joj se na SMS, ne odgovara na mob, ne piše joj na mail, čak ni ne replicira na portalima. Postao je nevidljiv, povukao se u ilegalu. A ja i dalje kafenišem sa svojim babinjakom.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:27   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

67. ko se mača laća...

67.

Eh, onda mi je prekipjelo. Ulogirala sam se i sa svojim dobro poznatim nickom napisala cijelu štoriju. Iz mog kuta. I iz kuta onih koji su bili neprestano povređivani njegovim suludim osvetničkim pohodom po javnim portalima. Bilo je već odavno onih koji su shvatili o čemu se radi. A sad neka shvate svi. Ne, nije mi bilo u interesu da se bilo tko miješa, staje na ovu ili onu stranu. Nitko me ne treba braniti. Nitko ne mora imati bilo kakvo mišljenje niti zauzeti stav. Ionako su se svi dobro zajebavali, pa većina, priznajmo, uživa čitajući tračeve o drugim ljudima, i veseli se verbalnim nadmetanjima i izrugivanju. Samo želim dati do znanja što znači nečiji život, osobne i poslovne podatke tako bestidno predočiti, zamotati u gomilu laži, isticati svoju „bezgrešnost“, opravdavati se za svoje sulude postupke blateći drugoga. Priča je bila duga. A na kraju sam još i dopisala po kojim bi zakonskim osnovama bio progonjen kad bih Državnom odvjetništvu napisala što je sve radio i pisao.

Jer, jedno je kad te netko javno naziva ludačom, debelom, žderačicom mlađih muškaraca, nezasitnicom, pokvarenjačom, lažljivicom, a drugo je kad navede tvoje ime i prezime, gdje radiš, što radiš, koliko imaš djece, gdje stanuješ, stavlja skeniranu ukradenu kopiju prijateljičine građevinske dozvole, tako da svi vide i adresu i ime, a usput priprijeti da ćeš ostati bez posla, da će ti na vrat nakalemiti inspekciju, sud, službenu zabilješku i informativne razgovore na policiji. Bajdvej, zasigurno nema ovlaštenja ulaziti u tuđi komp, hakirati tuđe nickove, ulaziti u nečije osobne podatke i još ih plasirati javno.

I nije mu bilo dosta, nego je nagovorio neke svoje istomišljenike da mi se javljaju i ispituju što o svemu tomu mislim. Ovo je već na razini Ludluma i sličnih. No, Ludluma nije sigurno poročitao, svaki tekst duži od tri rečenice primorava ga da satima sjedi i mozga što je pisac htio time reći, a dvostruko duže mu treba da smisli odgovor. Suvislost je tu uzaludno zahtijevati. O nekim detaljima sigurno neću tračat po netu, kak si je on zamislio. Ne želim biti ničija igračka, ničiji izvor perverznih zadovoljstava zavirivanja u tuđi život, osjećaje i namjere. Iz svih tih prepiski iskristalizirali su se i neki dragi ljudi s kojima sam sklopila stvarno prijateljstvo. Iako su očito dugo bili u uvjerenju da sam totalna ovisnica o netu, zaljubljena preko ušiju u njegovo veličanstvo, gotovo na tragu one tragične ličnosti koja je skuhala zeca u „Fatalnoj privlačnosti“. Ustanovili su da nisam nikakva rospija, luđakinja, niti obožavateljica dotičnog, pa još dan-danas kafenišem i izlazim s ljudima za koje je kasnije, sa žaljenjem pisao da sam ih pojela za doručak. Da sam ih izmanipulirala i da ne shvaćaju kakva sam prijetvornica i lažljivica. A on je, eto, dobronamjerno upozoravao da me se klone. Ko se mača laća…

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:26   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

66. zima.... prijetnje

66.

zima,zzzzzz.net i prijeteće poruke: lik proširio djelatnost i na druge turističke destinacije

Ni to mu nije bilo dosta. Nije mogao provariti da se takve pizdarije ne mogu tolerirati do beskraja, da strpljivost ima svoje granice.

U neko doba nazove me frend i usplahireno kaže:

- Hej, pa što se to događa? Tvoje ime i prezime kola po netu, kao i imena nekih drugih ljudi! Pa koja je to budala da piše na javnom portalu gdje radiš, što radiš, pa još te naziva i luđakinjom, psihopatkinjom, a tvoju prijateljicu kriminalkom bez diplome! I još se potpiše imenom i prezimenom. Prijeti da ćeš ostati bez posla. Kaže da tvoja prijateljica bespravno gradi kuću, bez građevinske dozvole. I da će joj navući prosvjetnu inspekciju tamo gdje radi jer je zaposlena navodno bez diplome. I piskara o nekakvoj policiji koju je on zvao jer mu je ukrala stvari, pa su je prepratili i uhitili.

Nisam vjerovala vlastitim očima! Uistinu. Pacijent je zaista pisao na javnom portalu bezobraštine koje pas s maslom ne bi izjeo. Okupio je očito krdo istomišljenika, ljudi koji me bajdvej uopće ne poznaju, tko zna što im je nablebetao, a onda je počela prava hajka. Nisam se ulogirala, nisam ništa pisala. Samo sam pomno pratila što se piše i sejvala na CD. No, hijene su bile neumorne. A on je bio glavna atrakcija. Tip koji je toliko moćan da se zbog njegove riječi leti s posla, provode se inspekcijski nadzori, pišu se službene zabilješke, prijave DORH-u, policiji, gube se titule, radna mjesta, i još je toliko hrabar da sve to iznese u javnost. Moš mislit! Big hero koji će spasiti svijet od psihopatkinja i kriminalki. Velika metla kojoj je stalo do pravde i istine.


XXXXXXXXX kaže:27.03.2010 u 16:47
No nisam bi odovoljno precizan .. (ovo je za xxxx-a)
Bivša moderatorica XXXXX, teta XXXXXX, kriminalka i osoba sklona kriminalom ponašanju te neznalica za koju tvrdim da neće još dugo raditi u svojoj službi. Sada kao YYYY na mojforum
Teta XXXX, maher18 najpoznatiji nik od nekoliko desetaka, ima izuzetno težak psihološki problem, patološka lažljivica. No možda je u pitanju i blokada kratkotrajne memorije pa ne pamti .. uglavnom vrlo brza suspenzija i let iz državne službe.
A neke moderatore i dio administracije ću upoznati na informativnim razgovorima pa onda izreči kompletni stav. O njihovom nezanju i nakaradnosti ima dovoljno indicija.

(originalna poruka pohranjena)

Zamolila sam uljudno administratore da obrate pažnju na takve sulude i uvredljive postove. Uvjerili se ljudi da zaista piše prljavštine i brisali su sve što je mirisalo na takav tip provokacije. No, s vremenom je toga bilo toliko, da su skidali cijele topice, banirali autore. Pa opet bi se pod nekim bezazlenim naslovom teme opet našla ista škvadra i piskarala idiotarije. Trajalo je to dosta dugo, dok nije osvanula vrlo ozbiljna prijetnja.


Prijetnja:
xxxxxxxxx kaže:13.06.2010 u 18:53
Ups koliko upisa:

Rajka .. ovo je tvoj put
Poziv tvog ravnatelja
1. uzimanje ovlaštenja i suspenzija razgovor u Odjelu općeg kriminaliteta PU zagrebačke i otkaz
3. pokretanje Kaznene prijave od strane DORH
4. gubitak licence i nemogućnost rada u bilo kojoj državnoj ustanovi slijedećih x godina
5. Odšteta meni i plaćanje svih troškova

To ti slijedi, dakle prestani lagati najozbiljnije ti to kažem.

Pojela si xxxxx za doručak što je i Batt dobro predvidio. Napiši jesi li me ili nisi lažno prijavila .. gle za 20 kuna biljega se dobije Zapisnik. Bile su poduzete i istražne radnje i što je bilo? Da je bilo u njima imalo istine ja bih se već družio sa Polančecom i ostalim .. .


xxxxxxxxx kaže:14.06.2010 u 00:30

@ maherica
tko previše "dokazuje" ništa ne dokazuje

nisi napisla svoje nikove što je bio uvjet .. e sada ćemo vidjeti koliko češ dugo još raditi, hm raditi? - na mjestu gdje svakodnevno zlorabiš povjerena sredstva unatoč upozorenju.

Evo zadnja prilika tebi, da ne ispadnem malodušan.
Ti si patološka lažljivica, evo pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošču
Trebaš se liječiti, a prvi korak je da priznaš nikove.
Rajka, ne zafrkavam se - NE LAŽI. Dobro znaš kako je i što bilo.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:25   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

65. rješenje na kratke staze

65.

rješenje za osvježenje, doduše, na kratke staze...

Lijepo ja prijavila slučaj upada u nick adminima, objasnila im situaciju, kako je bilo i kako je dalje bilo, uvažili moj apel i zbanirali i taj slavni nick. Između ostalog, doznala iz povjerljivih izvora da su zbanirali u međugasu preko50 (!) njegovih klonova! omajgad, pa kad taj čovjek ide pišat? možda drži kahlicu pod tastaturom? ili barem demižonku?

Ovo je eklatantni primjer rascjepa ličnosti. Dr. đekil i mister hajd. Homo duplex. Triplex. Multiplex. Paraplegix. Tetraplegix. U glavi!

Nije moguće sudjelovati danima i noćima na raznim portalima, netko čiji je život ispunjen djecom, poslom, obitelji, prijateljima, druženjem sa stvarnim, dragim osobama, čitanjem, glazbom, pisanjem poezije. Većini je to, na sreću, ipak samo mali odmak od stvarnosti, prilika da se pročitaju razna mišljenja, da se malo nasmijemo, razveselimo, razonodimo. Naučimo. Prodiskutiramo o temama o kojima nemamo prilike razglabati sa svojim bližnjima, ili su daleko, ili nemamo vremena da u kasno doba odlazimo jedni drugima i ležerno čavrljamo kao dok smo bili mlađi i slobodniji vremenom.

Baniran je njegov glavni nick. Neke se stvari mogu riješiti i formalnim uplitanjem sa strane. Neke se rješavaju udaljavanjem s poprišta nesuvisle borbe dvaju ega, kad ispare svi imalo ljudski sadržaji, kad ishlape i zadnji tragovi osjećaja koji su se stvorili ni iz čega. Iz čiste tlapnje i želje za druženjem, iz osamljenosti ili ugodne taštine koju stvara nečije zanimanje za tebe.

dragi čitaoci, nastavak u slijedećem broju…

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:23   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

64. hacker

64.

haker

dobila sam ovakvu poruku na pp:

UnionJacky
Banned

Registracija: Oct 2009.
Postova: 0 Colour
________________________________________
Vidim da su ovdje mnoge banali, a sve zato što su lovili mene.
Moram samo reći da nemam ništa ni sa xxxxxxxxxxx, ni sa et Cie ni sa bilo kim koga ste zadnjih dana banali misleći da sam ja.

Sa xxxxxxxxxxx sam popio kavicu, to stoji, ali nisam on. Ostale ne poznajem.

Što se tiče udruge psihopata, jasno je kao dan da se radi o savezu (imena osoba). Odnosno Maher18-xxxxx da koristimo njihove nickove.
Rajkicu nam je maltretirao muž od kojega se rastala, i zbog toga je postala zlobna i bezobrazna. Baba tračara.
Što se (nick + puno ime i prezime) tiče, ta ima više prezimena nego ja nickova. Mrzi djecu, a muževi su zato mrzili nju.
Dokle će savez trajati? Dok se ne dokače. A onda će biti raspašoj.
Sada pratite koliko će trebati Rajkici, kojoj, BTW. ovo šaljem i na PM.
I još nešto. Forum je pred zatvaranjem. Zaista će stići krivične prijave i vodstvu i nekim moderatorima, uključujući xxxxxxx. Nemam ništa s tim, čak ne vjerujem ni da će od toga biti nešto, ali bar će biti zabavno gledati. Sa strane, dakako.
Uživajte.

Počeo je ulaziti i u moj drugi nick, dobila sam obavijest admina. :

Dear xxxxxx,

Someone has tried to log into your account on xyz.net with an incorrect password at least 5 times. This person has been prevented from attempting to login to your account for the next 15 minutes.

The person trying to log into your account had the following IP address: xx.xxx.xxx.xxx

All the best, xyz.net

(originalni zapis je pohranjen)


Aha, daklem, dotle mu je doprlo ludilo i opsesija! Provalio mi u nick i njime mi napisao par bezobraznih poruka, tek toliko valjda da pokaže koliko je moćan. Ma moš mislit fore, upasti u tuđi nick. I još s fejsa prenijeti moju sliku s maturalne zabave! Ne, nije to bio nitko drugi. U poruci je naveo neke detalje koje sam rekla samo njemu. Bezazlene stvari, rečene usput. I perverzija je u tome da ih navodi, misleći da su mi valjda osobito važne. Ili misli da je on tako važan da zna takve moje „tajne“.

Re: draga rajka
________________________________________

halo ..
Dobro je Zxxxx rekao: pokazala ste da su u laži i debele noge, a ne samo kratke ..
kako "emi" kaže ... kada bi bila pametnija, pa da ne blasfemininišeš
ili nepoznati o jednom zlobnom stvorenju
možete li odgovoriti je li Vas sram .. Vaših projekcija?
niš od prijateljstva , još ga i kudiš ..
Kuda ode Vaša "pamet" .. mada je pravilnije kada je morala otići ..


bajdvej...
Ja se uopće ne zovem Rajka. Želi me lik valjda navesti da pomislim kako piše neka druga, meni nepoznata osoba, pa da muku učim razmišljajući tko je, ha, ha. Ili baš obratno. Zxxxx je ime mog bivšeg, a mogao je to saznati samo od mene ili čeprkajući po dokumentima u koje nema ovlaštenje ulaziti. Eh, luđaka li!

Kasnije sam na netu pročitala postove u kojima autorica spominje neke detalje koje smo znali samo nas dvoje, mali događaji, interne šale i komentari koji su bili isključivo intimno vlasništvo dvoje ljudi koji su u stadiju upoznavanja. Jadno, spustio se i do toga da drugima otkriva boju mojih gaća i nadimak kojim me već odavno nitko ne zove. Neš ti đentlmena!

http://www.youtube.com/watch?v=g3JpozIfWIY&feature=related

Obavijestili su me klinci iz susjedstva da je na fejs neka budala metnula moju sliku s pesom i prijavila se pod kvazi mojim imenom. I da sad kola ta slikica uz anketu: jel Rajkica zgodna slatka mala? Koliko znam, 99% ljudi kaže da jesam. Šteta po nečiju taštinu. Eh, sad sam slavna i na fejsu, he, he!

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:22   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

64. o manipulatorima

63.

O internetskim manipulatorima

Aj da malo sistematiziramo situaciju.

Čovjek je društvena životinja. Biće čopora. Prema Maslowu, osim zadovoljenja osnovnih životnih potreba ( disanje, hrana, voda, odmor, ekskrecija, prokreacija) u čovjeku se tokom odrastanja stvaraju i druge potrebe. Koje se pojavljuju i ostvaruju ovisno o zrelosti osobe, situaciji i mogućnostima.

Naše presumptivno djetešce ima potrebu da ga se zna, da nađe svoju ulogu u čoporu. Da bude uvažen, potšpovan, dio cjeline. A opet, da se i istakne u gomili. To mu daje osjećaj smisla, sigurnosti i ostvarenja svojih sposobnosti (jer je duboko uvjeren da ih ima, siroče, jer da si prizna drugačije, ličnost bi mu se uzdrmala do kocena).

Analizom slučaja (osobna i obiteljska anamneza, heteroanamneza) utvrdilo se da ih njihove sposobnosti nisu daleko dovele:

- seks: slabo ili ništa
- karijera: perzistiraju
- ugled i poštovanje: zahtijevaju od drugih, ali ne djeluju da bi ih zaista zaslužili
- prijatelji, potpora obitelji: kajgot, svi se razbježe od užasa ili su u svađi
- brak, veze: čista inercija
- lova, ljepota, šarm, imovina: sumnjive kvalitete

I što onda činiti kad nemaš ono čemu težiš? Pokušaš u RL uletit u neku škvadru. Rezultat: neprilagođenost tolikog stupnja da te izbjegavaju kao kugu.

A tako ti silno treba da svima pokažeš koliko vrijediš. Da, u dubokom uvjerenju da si netko i nešto, jer si duboko svjestan da si nitko i ništa, stvore se obramb3ni mehanizmi da ne skršiš ono malo svog imena.m Pa onda postaješ direktno ili indirektno pasivno-agresivan, nastojiš imati kontrolu nad svakim detaljem događaja, nad mislima i ponašanjem drugih, pokušavaš manipulirati ljudima. A možeš samo onima koji su još gori od tebe ili ti bezgranično vjeruju. Rulja koja u vlastitoj pasivnosti upravo čeka svog egomanijaka- velikog Vođu.

Takav pomno proučava pozadinu sovjih žrtava, opsesivno bilježi svaki detalj i to kasnije koristi u manipulaciji. Dakle, ovisnik o vlastitom kompleksu inferiornosti skuplja takve koji će postati ovisnici o njemu i njegovim idejama.
U našem podneblju takve situacije u RL se odnose na našu balkansku krčmu, malograđansko susjedstvo, lokalni birc, radni okoliš, konformistički mentalitet sitnih ljudi koji isto tako traže čopor koji će ih prigrliti kao sebi ravnima.
Ali, ako u lokalnom bircu staneš nekom na žulj, znaš da će te taj dočekat itza flanjke i mlatnut pajserom, ukoliko na licu mjesta ne dobiš gadnu jezikovu juhu ili šus u guz. Na poslu ćeš popušit takvu hajku da se možeš komotno pozdravit s karijerom.

Kaj se tiče ljubavničke karijere, nijedan komad ne bi štel ima posla s takvim, nego slijedi ekspresni otpust.

Dakle, lik traži adekvatne žrtve da oformi vlastiti čopor da bi konačno postao alfa. Jer – misli da to zaslužuje! Premda činjenice govore čisto drugačije.

A gdje da najde žrtve koje ga neće odmah prokužiti? Na internetu. Dovoljno je da ima imalo razvijen verbalizam i poneki talent ili znanje. Nema mogućnosti provjere. Nema govora tijela. Nema praćenja tonaliteta u govoru. Stigne se googlati i pravit pametan. Stigne se razmisliti i složiti rečenicu za odgovor. Idealno. Sakriti nepoželjne osobine (ah, ja sam gazda, ja nemam grešaka, ja vladam situacijom, ja kužim što drugi ne kuže, ja sam Mr. Big!) i potencirati one koje želi implantirati u mozak svoje žrtve. I uglavnom koristi emotivni put uz kićene hvalospjeve intelektu, ubada u srce i ego. Manipulacija.
Sve ostalo je logični slijed događaja. Ako ide po njegovom.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:19   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

62 dosađivanje porukama

62.

Evo, opet...

...me nazvao, na brzinu. da mi kaže da mi mora nešto reći. Nešto jaaako važno. Ali sad nema vremena, nego će reći sutra! Možda se i vidimo. Aha, valjda mu je hanuma u blizini, he, he, pa ne želi publiku. Ili me hoće držati u neizvjesnosti.

- Radi li se o meni?
- Ne, ne radi se o tebi, ali mislim da zaslužuješ to znati.

Ooooooooommmmmm. Duboki udisaj. Dum slušalica.

Ma nemoj! Ne radi se o meni, nego o nekom drugom, Ha, a što se mene tiče ako se radi o nekom drugom? Baš ništa! Ili možda i nije ništa bitno, samo me valjda u tom ludom mozgu želi navesti da se izjedem od napetowsti i znatiželje. Malo morgen. Neću mu dozvoliti da bilo što kaže. Ako se ne radi o meni, tračevi o drugima me ne zanimaju. Sutra neće biti razgovora.

No, ipak, za svaki slučaj, ako se lik odnekud pojavi, moram u rezervi imati kojeg dvometraša, po mogućnosti s poznavanjem borilačkih vještina.

Budalesina me i dalje gnjavi...stiže SMS, jasno mu je da više ne dižem slušalicu:

"...pozz...bili smo (ko? njegova dulčineja? nakon što je znogiran, milostivo prepušten ostatku harema?)...oduševljena je tobom (kakve veze ima s tim? valjda je ženska silno sretna što je dobila taj očerupani trofej, konačno, ha, ha)...nazovem te...imaš karton vina..."

Ma moš mislit, jako zanimljivo, baš treba "prijateljski" zalit! To je da pukneš od silne ljubomore, zavisti, grozno, kakavog kapitalca sam propustila, koji očaj, :čupa kosu: , :neutješna:, i to par dana nakon što sam ga prekrižila u tefteriću, a on tako glatko našao zamjenu, katastrofa, oh, boli i čemera...:čupa kose, lomi čaše, ruke krvave: oh!

Kreten me zove i na posao...
…ma tko mu je samo dao moj broj, pičmač, utamanila bih ga!:

-Halo, kolegice...
-Nemaš me šta zvat na posao.

Dum!!!
Bogme ću ga prijavit za uznemiravanje!

Još jedna poruka:

"...sori jučer mi je ostao mob u autu kod nje. danas je otišla, ali vraća se u subotu, idemo u gallo na klopu i pozvana si...kćer joj se udala i sad je slobodna, da se rastane muž je maltretira lova i ljubavnice klasika…“

Bolesno.
Zvala sam svog frenda, rekao mi je da ga prijavim policiji. ako ga prijavim, definitivno gubi posao. U ovakvo doba. Poslala sam mu zadnje upozorenje i to na net:

"Shvati da si ad acta! Ošišan. Prestani me uznemiravati!“

Ako čita ovaj blog (naravno da čita, taj me stalka posvuda), možda će ipak prestati s maltretiranjem:

Daj me se već jedamput okani...
Dosadan si sa svim tim nesuvislim porukama pod tuđim nickovima, dosadan sa svojim stalkanjem, ispadaš definitivni luzer. Ne govorim zbog toga jer me to dira, nego zato što si potpuno izgubio svoje dostojanstvo, u stanju si puziti, bjesniti, nagovarati druge da mi budu priljepak i pijavica na mojim postovima, istraživati gdje sam i što radim, što pišem i gdje. Opet si zabrijao po netu, nesposoban da živiš vlastiti život. a upropastio si život svoje žene i djece. Jer si luserus totalicus balcanicus vulgaris. Da bar znaš gramatiku, ha, ha, tvoja se nepismenost odmah uoči, usprkos piskaranju pjesmica. Da, da bi napisao suvislu rečenicu treba ti duuuugo mozganja, brisanja, preinake, dok ne stisneš ono enter. Daj se počni bavit svojim poslom, odi psihiću i malo protresi tu svoju glupavu ćelavu glavu. Svi su te otkantali. S pravom. Uživo, svi te skuže odmah. I one jadne ženskice kojima si dahtao za vratom i slao ruže. Lako je piskarat po netu, treba znati živjeti. Ti to ne znaš. Nauči se, star si ko biblija, a nesposoban da bilo što naučiš od tog svog jadnog životića.

Joj, baš sam pogana gadura. Totalna ignorancija je najefikasnije rješenje.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:17   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

61 Skalp

61.

Poruke, želje i pozdravi

Mislila sam da se smirio. Drek. Nazval me na mob. A ja glupača, javim se, naivno vjerujući da je to samo posljednje zbogom i oprosti na smetnji.

I, wtf, nakon svega on mene zove, strpljivim, pomirljivim glasom, jer, zaboga, valjda sirotan misli da sam izgubila žifce zbog silne zaljubljenosti u njega, pa valjda malo pošandrcala. Da, strpljivo sam slušala. Elem, priča on meni tako da sam ja zapravo odlična žena, da zna da sam super, no ne smijem, jel, to mi kaže u najboljoj namjeri, jel, od sebe praviti glupaču, šteta po mene , svi znaju za mene, misle da baš nisam svoja, ali on je na mojoj strani, dakako, on razumije, bla, bla, doći će on meni popraviti struju u stanu (koju je bajdvej odavno obećao popraviti, ali, valjda, nije imal vremena), razumije on moje stanje, jel, doći će on kad god ja odlučim.

Skupila sam svu svoju snagu samokontrole da istog časa ne pokupim toljagu, sjednem na svoju metlu, odjurim tamo do njega i ne odalamim ga po ludoj tintari!

Stara, smiri se. Stara, budi kulerica. Samo mirno i staloženo. Znaš da razgovaraš s kretenom koji te htio izbaciti usred ličkih gudura da te pojedu medvjedi. Koji je umislio da su sve cure zatelebane u njegovu ćelavu glavu i debeli trbuh. Ma neodoljivo. Da te htio povesti na more zajedno sa svojom zakonitom. Leđero, draga. Duboko udahni. Ooooooommmmmmmmm….

Da,da, ok, bez komentara sam samo hladno mrmljala. I zaklopila slušalicu.

Kaj je očekival? Da bum se svađala i dokazivala mu da je blesan? Eh, da samo zna zašto je ošišan!!! kao i neki koji su također bili bezobrazni. Da zna, mislim da bi isti čas uzeo jedno od svojih neprijavljenih oružja i upucao, možda sebe? Ne, previše je oduševljen vlastitom važnošću u ovom svemiru. Da, svakako, samo neka on dojde popravljat struju. Dočekat će ga njegova podnica pred haustorom, a cura će biti u zagrljaju svojeg novog komada!

Što se tiče ošišanog skalpa, svaki ko se pravi da je neosvojiv, a na kraju završi na leđima, u konačnici je nagovoren da se ošiša na golo. Pa, ako vidite kojega da nije gej, nije prirodni yul briner, nije specijalac, nema veze s okladom, nije body-gard ili netko ko se oduvijek fura na takvu frizuricu, nego se iznebuha, bez naizgled ikakvog razloga na opće čuđenje prijatelja i obitelji ošiša na nulericu, onda je jasno da je skalp ostavio o nečijem pojasu!

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:14   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

60 drama se nastavlja

60.

Jesen
Drama se nastavlja

Eto, drago čitateljstvo, ovo je jedna gotovo nevjerojatna pričica, svaka slučajnost sa stvarnim ljudima i događajima je slučajna, uljepšana da ne zvuči tako okrutno, iskorigirana, s ispuštenim mnogim detaljima o ponašanju vrlog ljubitelja slanja ruža i nuđenja prijateljstva. eh, moglo bi se reći, takvih muškaraca je bilo i bit će, a ko je nama ženama kriv kaj se damo upecat na lijepe riječi. Jer si prispodobimo da iza toga stoji ipak neko normalan.

..nastavak sapunice: stvarnost ide dalje...

mala repeticija iz prethodnih epizoda:
Lik me je najprije s ekipom svojih obožavateljica popljuvavao po netu, iznoseći neke detalje iz mog osobnog života, tek toliko da me pecne i da se osjetim povrijeđenom. No, zajebo se opet. Ne samo da mi nije stalo do komentara, nego na taj način samo drugima pokazuje kakav uistinu jest. Ako su sposobni shvatiti i ako ih tako nešto uopće zanima. Jadnog li karaktera kad mu treba zvati svoje ostale obožavateljice i pajdaše u pomoć, da bi sudjelovali i podupirali ga u njegovim narcisoidnim monolozima.

Jučer, 02:21
Psihoxxxxx
Pacijent

Postova: n/a Poruka
________________________________________
xxxxx, kaj tebe nije sram proganjati si bivšeg po forumu?
Ako je netko psihopata to ste ti i tvoja (ime i prezime).


Naravno, nisam odgovarala na javne provokacije. Ali, čitaju i drugi. Oni koji u stvarnosti znaju i mene i njega. Ostale ga, očito ne znaju uživo. I vesele se igricama preko tipkovnice. Hja, svaka budala ima svoje veselje.

Danas, 17:28 #32

ŽalimSlučaj
Registrirani korisnik

Registracija: Sep 2009.
Postova: 4 Quote:
maher18 kaže:
udriiii, naprijed, drugoviiiii!

ovo me podsjeća nna mirka i slafka. pazi, metak!
Meci lete u tvom Španskom.




Danas, 17:28 #33

ŽalimSlučaj
Registrirani korisnik

Registracija: Sep 2009.
Postova: 4 Quote:
Dxxxxx kaže:
Uh, prestravljeni smo majstore! A najvise me strah tvog odgovora.

Samo navali!!!
Watch me!

Nisam reagirala na javne provokacije, samo me smetalo što su me stalkale osobe s kojima nisam imala veze, ometale me, maliciozno komentirale i secirale svaku rečenicu koju bih napisala. Odustajala sam od takvih besmislenih diskusija, svjesna da se očito ne zna prava pozadina. A kako bi se i znalo, ovo su samo riječi, privatna i javna prepiska ljudi koji ne žive zajedno, koji imaju samo predodžbe kakve se osobe skrivaju iza nickova.

Najblesavije je bilo kad nas je jedna žena zamolila da skupimo sve moguće tekstove i linkove o jednoj stručnoj temi. Trebalo je napisati seminarsku radnju, pa su ljudi koji se bave tom problematikom pohrlili da joj pomognu, da joj dostave što više informacija i stručnih radova. Tema je bila opširna, odlično elaborirana, vrlo stručna i na kraju je žena dobila na faksu ocjenu cum laude. No naš junak je u svojim pomalo paranoidnim tendencijama projicirao da se to piše o njemu samome, potrudio se da minira temu, nesuvislo komentirao, skupio svoje obožavatelje i nagovorio ih da i oni sudjeluju u tom besmislenom ratu. Klonova s bezobraznim upadicama ko u priči. Tek kad je diskusija malo jenjala, studentica je zgotovila svoj rad, malo su se strasti smirile.

Aktivirao je i svoj treći nick, zaboravljajući da mi je otkrio veliku tajnu da taj nick postoji još od vremena ignore, samo zato da bi me mogao stalkati. I s tim je nickom nastavio šarmirati u javnosti. No, zaboravio je jedan bitan detalj: slao je još davno poruke Pentesileji na e-mail koristeći taj nick u imenu, a e-mail adresa mu je glasila na onaj glavni s kojim se dopisivao. Vrlo nesmotreno.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:12   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

59 mrtva duša

59.

iz stare bilježnice, zapravo ne toliko stare...
________________________________________
bila sam osupnuta nepodnošljivom lakoćom nepostojanja ljudskosti. Potpunog izostanka onoga što zovemo pogledom, riječima, dodirom čovjeka. Podsjećao me na sliku zvijeri kakvu su zamišljali mještani prije no što su uhvatili onog ograničenog jadnika koji je ubijao žene u potrazi za vlastitim mirisom.

ne, on sigurno nije osjećao mirise, ni boje, ni zvukove jer nije razumio njihovo značenje. Pridavao je vrijednost samo onome što je u njegovoj bolesnoj fikciji značilo, što je jedino primjećivao megalomanski veličajući beznačajne djeliće i uklapajući ih u svoj vlastiti mozaik. Prevrtao je svaku pločicu, zbunjeno je okretao kao dijete novu igračku i ledenim bljeskom samozadovoljstva lijepio po fasadi svojih fantazija.

stravična hladnoća kojom je ostavljao sve za sobom bila je odraz njegove nestrpljivosti, sve one komadiće koji nisu blještali i plijenili mu pažnju, napuštao je nezainteresirano kao majmun koji se premješta na drugo stablo.

fascinantna disonanca, uredna dodekafonija nelogičnosti u rečenicama, sinkopirano prelaženje s teme na temu u potpunom neskladu s okolnostima, stvorilo je u meni smireni oprez. aha, takav je, dakle.

a onda je apsurdnost njegova ponašanja počela poprimati neslućenu žestinu i pretvarati se u nevezane vrtloge ludosti za koje nisam ni pomišljala da mogu opstati izvan zidova tapecirane sobe.

može li itko, potpuno nepotrebno i besmisleno, govoriti gnjecavim glasom riječi za koje zna da mogu duboko boljeti? na stranu što se uvijek opravdavao upravo mojim bezazlenim neznanjem i uvjeravao me da zapravo ne shvaćam ništa, ne vidim, no on me dobrohotno pušta da smisao pronalazim sama, tako je vrednije, a on dobro zna što je iza svega toga. naravno, on vlada situacijom, naravno. muči čovjeka koji mu je najbliži na svijetu, koji mu godinama želi dobro i čini to s predanošću. a on s jednakom predanošću ga prisiljava da pati. on sam se osjeća tako uzvišeno jer je sposoban učiniti nešto takvo! i trlja ruke kao cincar koji je dobro prodao robu, znajući da mu se dive oni koji su gledali kako trguje nečijom patnjom.


nepodnošljiva lakoća nepostojanja iskonske radosti druženja gdje jedan subjekt nastoji drugog neprimjetno pretvoriti u objekt svoje obrade, ne videći da sam postaje objekt modelirajući sreću u nesreću, gnječeći nježne rubove, gazeći bogatu mekoću ljudske topline i dragosti, petama utiskujući posljednje ostatke nježnosti.

neizrecivo gnušanje koje me dovodilo do mučnine i potrebe da odmah odem. da ga ostavim da i dalje luta i udara u zidove vlastite polusvijesti. sam, potpuno sam. najteža kazna za njega, biti potpuno sam.

nisam se bojala. samo sam na trenutke stajala ukočena i u nevjerici ponavljala: nemoguće. nemoguće da ljudsko biće u sebi ne osjeća baš ništa osim mržnje, bijesa, osvetoljubivosti i zlobe. jedino je to isijavalo iz njegovih očiju, cijedilo se niz usne, grmilo iz njegovih udova. neobično je prihvatiti spoznaju da zaista okreće glavu od konstrukcije velebnih laži koje je oko sebe poslagao kao kiklopsko kamenje oko vlastite grobnice.

tada još nisam vjerovala da duša može biti toliko mrtva.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:11   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

57, 58 dvorana igračaka

57.
Dream on, dreamer...

http://www.youtube.com/watch?v=jykARAeZFRI&feature=related

Zablatio je svaku lijepu rečenicu tokom dugih mjeseci. nisam čekala ništa. samo pregršt riječi i malo smijeha. no, nije želio da se itko smije. htio je samo vladati dušama. ne može se vladati ako sam nemaš duše. ako je imaš, ne želiš vladati. ne vlada se više ni robovima. igrati lažnim kartama u rukavu znači namjeru i prijevaru. drugačije igre ne zna, jer misli da pravila piše samo on.

često napišem nešto tek kad odsanjam do kraja. kad mi snovi kažu da se u meni pretvorio tek u podatak, suvenir pospremljen i zaboravljen u ladicama sjećanja. njega sam sanjala tik što sam ga upoznala, tek dva-tri tjedna od susreta. kao stravično živu noćnu moru, upozorenje da je u meni mrtav zapravo još od proljeća. od prve nesuvisle polu-laži, polu-istine čovjeka koji ne zna biti. kad sam prvi put prepoznala svoje vlastite riječi u tuđim rečenicama, ne znajući da itko može tako pohlepno krasti nečije biće i stavljati ga kao mrtvog leptira u svoju vitrinu.

s pakosnom radošću i bolesnom strasti slagao je, zbrajao i mjerio tuđe boli. stiskao ih svojom bezočnom suludom zlobom, poput ribiča koji će ionako svoj ulov rastrganih krvavih škrga baciti natrag u rijeku.

računao je grozničavo, i ne sluteći da srca grade kvantnu mehaniku vlastitog svemira, planirao svaku brojku unaprijed, a zaboravio na zakon velikih brojeva i Schrödingerovu jednadžbu ograničene determiniranosti.

uprljao je pjesme koje sam slušala odavno, udisala tonove i glas još kao djevojčica i čuvala ih od prašine vlastitog zaborava. besramno ih nudeći, kao da su cvijeće iz njegovog vlastitog vrta, dopustio je da javno umiru i venu, nošene od jedne do druge ruke, i svatko je pojeo po koju riječ, notu, razarao ritam, pustio zvuk da potone u tišinu...

58.

dvorana igračaka
________________________________________
znala sam.

nećeš se više vratiti iz svoje Dvorane Igračaka.
zanesen svojim vlastitim igrokazom, čiji scenarij pišeš samo ti, potežeš konce lutaka i čekaš da zaplešu, uvlačiš prste u guignole i tjeraš ih da klimaju glavom. pokrećeš štapiće s izrezanim figurama i gledaš kako plešu njihove sjenke na rubovima kulisa. pomičeš i guraš oslikane paravane u skladu pjesme koju pjevaš za sebe i publiku. osluškuješ svaki dah i kašljucanje, nespreman na komešanje u tami pred sobom.

ovo je tvoja igra koju više ne znaš završiti. teatar živih sjena u kojem zaboravljaš tko si. pinokio kojem raste nos, postaje magarac i ne sluša riječi žalosnog geppetta.

pružala sam ruke da se vratiš, da ostaviš svoje autiće, sličice pokemona, gameboy, nintendo, konzole i stripove junaka kojima si želio postati jednoga dana. čekala da skineš sa zidova postere žestokih amazonki naoružanih napućenim slasnim usnama.

zaigrani dječarac koji još stoji na pozornici i čeka da se pojavi ona trinaesta vila i zamahom čarobnog štapića poništi strašno proročanstvo. a ti ćeš onda kao pravi princ zamahnuti svojim mačem i probuditi trnoružicu poljupcem.

zvala sam te i pružala ruke da ih dohvatiš, da zajedno izađemo iz ovih odaja svjetlucave varljive tmine. zaboravio si put za natrag. ostao si zarobljen u labirintima Dvorane Igračaka, na širokoj pozornici kojom lutaš i prevrćeš svoje dječačko blago. kao kay u ledenom dvorcu.

vukla sam te za ruke da što prije pobjegnemo od živih sjena tvoga vlastitog hada. gurala te, šaptala na uho da ne slušaš više taj zov sirena, nosila te prema svjetlosti kojoj nisi vjerovao. obećala sam, mitski sviraču, da opet ćeš sretan grliti svoje drage. okretao si se, tražio u mraku iza sebe, pritiskao prste kao slijepac na lica prelijepih žena, mirisao njihovu put i opijao se njihovom pjesmom. jedamput. dvaput. triput.

pustio si onda moje ruke da ostanu prazne, orfeju, i zauvijek ostao u Dvorani Igračaka.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:10   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

54., 55, 56 kasno ljeto

54.

S frendom na kavi:

kasno ljeto...:

pitala sam svog dobrog prijatelja, pa zašto, zašto se može biti tako zao. nepojmljiva okrutnost, čahurenje i omatanje vlastite stvarnosti u ljepljivu mrežu u kojoj se može biti samo nesretan. odakle nezamislivi potezi besmislene igre, ta tko u njoj uopće dobiva, tko gubi...čemu sve to...

nagnuo je čelo nad svoju šalicu kapucinera. uzdahnuo duboko. a onda, užasnutim pogledom punim muške solidarnosti i sućuti, dignuo obrvu i skamenjeno rekao:
- Quasar!

spržila si ga!

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ2mYgQNOTJbsiNE2a0_0odyETSCNUvqGge
dJmBfJkxUJZy1sI&t=1&usg=__yh6kaGvPQTJC80cqkDF0x0vQ4vw=


55.

preslušavam nekoć mi poklonjene stvari... ostala je dobra glazba, da...


...molim...
oprostite...
neutaživom srcu čija pohlepa za istinom
tjera na obilaženje svježih humaka.

pitanje da li unutra itko leži
ili i dalje korača mirno poljima crvenim od krvi.

moja je krv škropila
dok su je drugi lizali požudno
perverzno njušeći svaki trag, svaku kap prolivenu mojom boli...

a nisam znala da sam progonjena,
da su psi otkrili moje rane.

lovci su odrali svoju divljač
i napravili gozbu, odmaraju sad u zavjetrini.

kapitalci idu kroz šiblje
odlaze stjerani hajkom
da se pak vrate istim tragom, njušeći moju krv.

zato obilazim humke
bez vjere u konačnu smrt.

doći će opet otvorenim poljanama
hodat će krotko i smjerno, tiho
i prići blizu mog usnulog umornog tijela,
žarkih očiju, drhtave njuške od slasti
i zastrt će me crvenom zemljom.

56.

Naravno, stavio me je na ignore na svoja dva kapitalna nicka, da ne bi druga/e čitala/e njegovu sramotu i pušionu. Zbog meni totalno neshvatljivog običaja davanja passworda, da bi i drugi imali potpuni uvid u prepisku. Jel to samo stvar glumljenog povjerenja, totalne perverzije ili zajebancije, nemam pojma.

Uredi zapis

28.10.2010. u 19:08   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

53. o pijetliću i kokošinjcu

53.

A onda je krenuo osvetnički pohod po hotelskim zakutcima, na isti način kako je opanjkavao zajedničku frendicu, tako sam valjda i ja došla na red. Okupio je oko sebe stalne obožavateljice, one koje su i dalje slinile za njegovim slatkim riječima, zapravo ga ne vidjevši nikad, nikad izvan zidova tog hotela, nalik na internetski forum.

O pjetliću i kokošinjcu

misliš li da će tvoje misli i snovi trgnuti nekog iz ugodnog drijemeža "ispravnog" odabira? ne, na žalost, ni jedan pijetao nije imun na tašto promatranje dviju kokica kako se čerupaju za njegovu naklonost. makar želio obje, ili se unaprijed odlučio za samo jednu. a možda u prikrajku zapravo čeka neka treća.

tvoj je pernati prijatelj odabrao. ne znači da će biti sretniji, da će ikada zažaliti (oni tako nešto NIKAD ne rade! jer bi time sami sebi pokazali kako su neodlučni i naprečac donose važne odluke, kako su se zaribali u procjeni, kako su izgubili nešto što su već imali u rukama), da će pomisliti da se vrati. zapravo, da, uvijek ostavljaju odškrinuta vrata, lukavo, prepredeno, znajući da će ipak radoznalost dovesti pernatu prijateljicu, a onda će im on galantno, kao da se ništa nije desilo, otvoriti vratašca do kraja, da opet šetaju njegovim malim dvorištem. no, to dvorište neće biti jedino kojim raspolaže. iza sebe, sakriveno visokim drvećem i travom, imat će svoju vrlo osobnu farmu, u koju nećeš nikad imati pristupa. ali, tašt kakav jest, nemarno će se osvrtati preko ramena, dajući ti do znanja da ipak postoje i druga dvorišta. to će činiti šutke, kasnije se opravdavajući: pa znala si, zar ne, nisam ti ništa tajio.



da, uvijek takvi imaju rezervnu opciju. nisu sposobni do kraja zatvoriti vratašca. a glupe koke, unezvijerene, razočarane, čekaju da im milostivo dobaci koje zrnce naklonosti. i čekaju, čekaju , prema davnom obećanju da će ih voljeti i u staračkom domu, jer su posebne. i sve koke uglavnom popuše tu foru. ti si jedinstvena! kako to veličanstveno zvuči u uhu čeznutljive, ljubavi i nježnosti željne koke. i kasnije nam je to tanka svilena nit koje se grčevito držimo, vrebajući svaki njegov mig, pokret, dah, jer "znamo" da nas nije zaboravio. svesrdno se nadamo da nikad neće. dapače, uvjerene smo u to, duboko uvjerene, kao dijete kojem je djed mraz donio igračku.



greška u koracima. to su samo naše tlapnje. istina je izvan našeg poimanja. jer je ne želimo prihvatiti. razbila bi se krasna, krhka figurica naših očekivanja koja izvire iz neispunjene žudnje za ljubavlju. nastao bi emotivni vakuum u kojem bi plutale bespomoćno, ko astronaut otrgnut od matičnog broda. usisala bi nas vlastita praznina, impolodirale bi, proždrle samu sebe kao crna jama. strah. strah od ništavila. pa valjda zato zahvalno grlimo patnju i bol, kao jedini dokaz da smo emotivno žive.

ne čini to sebi, ne čini. izgubit ćeš vremena, izgubit ćeš djeliće sebe, jedan po jedan, dovest ćeš se do osjećajne tuposti koju je teško skinuti sa sebe. stvaraš si kornjačin oklop, koji mora kad-tad spasti, i opet će iznutra izviriti tvoja ranjena duša.

zaboravi. ne okreći se. ne čini to. žao mi je, jako mi je žao, i ja sam ranjena žena, i ja sam isplakala svoj čemer, ali već godinama se ne dovodim u patnju. ne želim! biram. živim. živim!

da, stvarno je čudna večer.

Uredi zapis

28.10.2010. u 17:43   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

52. prve prijetnje

52.

prve prijetnje

Evo ga na! i što da mislim o čovjeku koji mi je od proljeća slao poruke, u međuvremenu se dopisivao s nekoliko njih, pa onda rekao da ima vezu s jednom zaozbiljno, pa da se posvadio s drugom, treća mu je u rezervi jer je u njega zaljubljena, a ona četvrta, valjda svemirska ljubav, kako je reko, ga više ne šljivi. i uz to sve servisira i svoju vlastitu ženu. A možda i ne?

Naravno da je popizdio kad je shvatio da je priveden istini svojim vlastitim naoružanjem.

Pentesileja je uskoro dobila prijeteću poruku u kojoj ovaj poručuje da će se pobrinuti da dotična ostane bez posla. Pokušala sam odmah urgirati da mu baniraju nick. Uspjela sam tek puno vremena kasnije. Admini nisu mogli vjerovati da se radi o istoj osobi, koja je i drugima radila probleme.

xxxxxxxxx1
Registracija: Apr 2008.
Lokacija: to se i ja pitam
Postova: 1,989 Re: bokić..
Mislim da imaš probleme sa doživljajem stvarnosti, a o samom početku nadam se da imaš svoje tekstove .. Nemam ja problema, ja po noći mirno spavam. To što ne želiš odgovoriti na jasno postavljena pitanja .. ne znam čega se bojiš, osim možda vlastitih laži, a tu si uz bok sa svojom prijateljicom ..

No nisi niti razumjeli ili namjerno to činiš ..rekla si da si prije imala nik ovdje.. [B]nik tvoje prijateljice me ne zanima, znam ih nekoliko. Ona je psihijatrijski slučaj patološke lažljivice, nažalost, a da sam zločest mogla bi biti i socijalni. Dovoljan jedan moj potez da ostane bez posla, jer se njime najmanje bavi.I ovaj mail je krivi, nema ga, pogriješila si u domeni no to ti nije prva pogreška ..
sretno cvjetaj "Gxxxxxx" i ne igraj se sa velikim dečkima.Potpis: xxxxx

(I ovaj je biser u originalnoj verziji sačuvan, naravno.)

Uredi zapis

28.10.2010. u 17:40   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

50, 51 kraj prijateljstva- pentesileja

50.
kraj „prijateljstva“
Takvo „prijateljstvo“ mi zbiljam u životu ne treba. Nisam mu se, naravno, javljala, a nisam mu dala do znanja ni da sam se vratila. Tek nekoliko dana nakon povratka s mora dobila sam poručicu da bi se rado sa mnom vidio, ako sam već kod kuće. No, dobro, to mi je prilika da mu oči u oči kažem što mislim. Našli smo se u mom kvartu, nije želio sjediti ispred mog kafića. Valjda da susjedi ne slušaju njegovo urlanje. Sjeli smo u susjedni, no naokolo je sjedilo još više mojih poznanika. Odmah sam mu rekla da se više ne želim uopće družiti s osobom kao što je on. Bez suvišnog elaboriranja. Neka mi se ne javlja, neka mi ne šalje sms, neka ne zove, neka ne piše mailove, poruke! Ništa! On za mene kao čovjek, nakon svega, ne postoji. Bolje bi mu bilo da ode psihijatru, da se liječi od svojih bjesova, nek se brine za ženu i djecu, i nek se okani udvaranja prek neta. Ne ide mu, ne ide.



Reakcija je bila burna. Raskolačio je oči, diglo mu se ono malo lasi na glavi, zajapurio se i nabubrio kao hulk u fazi metamorfoze, žilice na obrazima su prijetile prskanjem, a iz usta je pljuckao bijele točkice zapjenjene pljuvačke. A onda je nastupila tirada. Uz sarkastični smijeh crvenog napuhanog žapca:
-Ha, haaaa, ti si lažljivica, ti nisi normalna, ti si za psihijatriju, ja sam te volio (???), sad se vidi prava istina kakav je tko, ja tebi nikad nisam lagao (hm, samo je zaobilazio istinu nadaleko, u mnogim razgovorima navodio nekoliko različitih verzija, opravdavajući se da sigurno nisam dobro čula ili razumjela, klasika), pa ovo i nije bila nikakva veza, ti fantaziraš, nije bilo ničega među nama, to su sve tvoje tlapnje, vidiš kak si luda, ti si bolesna, što smo imali nas dvoje, ništa, ti bi to samo htjela, mi se uopće ni ne poznamo, ti si samo htjela biti u vezi, napastovala si me, ti si me maltretirala i upucavala mi se prek neta, to su tvoje neostvarene fantazije!
Riječi tipa koji je upravo dobio šup-kartu zbog vlastitih laži i bezobrazluka. Ne treba mi ni prijateljstvo s takvima, a kamoli „veza“.



51.

Pentesileja - paralelka

I, šlag, višnjica na vrh torte: dopisivao se i s mojom „frendicom“ Pentesilejom, još u doba kad mi je počeo slati sladunjave poručice kako voli svoju ženu, kako voli i svoju jedinu ljubav Salerosu s neta. Kad mi je Salerosa sama otkrila kako je išlo njihovo virtualno prijateljstvo. I kad sam otkrila da se na isti način upucava još gomili naivnih kokošiju. Pentesileja mu je napisala kako me poznaje, i da mi se povjerila kako ima virtualnu vezu s jednim jako finim pristojnim gospodinom, koji je počeo slati neke seksi poruke, i obećaje da će se uskoro naći! Naravno, nick, i ime. Uf. Dečko, zajeb do jaja! Pentesileja sam bila ja, još od onog vremena kad si me prvi put stavio na ignore. Još u proljeće! Netko se voli igrati, pa onda igraj, mečko!

Kasno proljeće, Pentesileja:

Ma evo ti ga potisnuta želja! najprije mi je sve, kao, lijepo, obzirno, a onda me počeo navlačiti na seksualne teme. Kad sam rekla da to nije u redu jer ima ženu i djecu i ljubavnicu, a možda i više njih na forumu, onda jer rekao da je to tako lijepo što sam tako obzirna! I poslao mi ovo:

A: - Ne znam koliko mo biti dobri. Napisao sam te da sam se jako razočarao u smislu povjerenja (ne kod tebe). I sam se pitam zašto me dražiš .. ne gledam te kao komad mesa koji treba zagristi. Naravno da uvijek postoji onaj dio o uživanju u tebi i tvojem tijelu. Ne stavljam se iznad tebe da ne bi pomislila niti si dajem nadmoć da te mogu pofukati bez tvoje želje vještinom zavođenja. Ne zavodim te samo sam iskren sa tobom.
Bile bi drugačije riječi i htijenja gdje bi doslovno osjećala ruke kako klize niz tvoja ramena preko nabreklih dojki i sa strane na bedra. A onda prema rubu gačica između nogu sprijeda i straga i lagano nabiranje. Da osjetim drhtaj tvog tijela dok prsti miluju tebe dolje, oko dražice, međice, rupice i klize kroz sokove tvoje.
I onda ti ih svlačim .. i tvoj jecaj zadovoljstva zbog mojih usana na tvojim usminama.

Jesam zločest. Napisao sam to, a nisam smio. Neću pobrisati. To je za tebe .. od srca, no nisam tvoj.
Ne želim da ti budem patnja ili uteg.
Dopadaš mi se i na neviđeno.“

A: već je stvarno vrijeme za leć, uvijek možemo popričati bez obzira na sve, rekoh ti da sam radoznao a i sama vidiš kako sve brzo ide. ti još uvijek možeš naći muškarca koji će živjeti sa tobom, ne želim ti biti nikakav uteg .. ako ćeš imati volje ili vremena srest ćemo se .. bar da ti dofuram cd.e a ti možeš nešto začina a la..
Da i trebalo bi te.:mig: ako niš drugo dobro polizat
P: kaaaaj si rekao???

A: Nisam rekao da nećemo, [B]pitanje je da li hoćemo ali bi se [/B].. jesam kao i drugi valjda ako tako misliš .. sanjaj .. moram poć i ja se dižem u 8

P: što ti znači ova rečenica? „zašto se ne bi, ako hoćete“, to su gluposti, tako se obično muški izvlače kad im žena neda! misliš da ne znam te finte!

Naslov : Re: malo sam te zadržao

A: o tome ti i pričam, možemo se odmaknuti od svoje sebičnosti i tada znaš što je ljubav, vjeruj to što možeš doživjeti je suludo sve što je bilo prije.. rekla si da ti je muž bio dobar, jesi li plakala kada si svršavala koji put od toga kako ti je bilo lijepo?

Link

Uredi zapis

28.10.2010. u 17:39   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar