Mikroorganizmi

Kaže prva reklama: erekcija tvrda kao kamen - prirodno i učinkovito rješenje. Almea - plava tabletica.
A druga dodaje: marbo je pomogao svima - riješite se peruti, crvenila, svrbeži za sva vremena uz marbo losion.

Kao u onda stara vremena kad se na sajmovima prodavao lijek za sve, najčešće u obliku nekakve čarobne tekućine koja se prodavala u malim bočicama, pri čemu je prodavač stajao na kolima u kojima se nalazila zaliha čudotvornih bućkuriša.

Danas se umjesto kola koristi internet, ali jedna je stvar ostala ista: ljudi bi fukali, a to ne mogu ako im se ne diže i ako su neprivlačni. A na tome će se zarađivati dok god je čovjek čovjek.

Kod spojeva na internetu riječ je o specifičnoj logici želje. Ljudi pretražuju internet i kada vide koliko ima potencijalno sjajnih partnera, njihovi standardi drastično porastu. Čini im se da je svatko koga vide na raspolaganju i njima dostupan, bez obzira jesu li neki od njih "izvan njihove lige". No kad osoba koja traži ljubav pošalje poruku i dobije povoljan odgovor, njezin interes naglo splasne. U tom trenutku ponovno se javlja sumnja u samoga sebe i postavlja se pitanje: "Zašto bi tako atraktivna osoba bila zainteresirana za mene? Mora da s njom nešto nije u redu."

Renata Salecl, Tiranija izbora

Hrvatska i ja se ne razumijemo.

Ako postoji nešto što je na iskrici zanimljivo i po čemu se ljude najbolje moež ocijeniti, onda su to blogovi. U profilu se uvijek odgovara kratko ili to stoji dugo bez promjena, a iz bloga se može vidjeti tko što misli baš sad ili relativno nedavno, ima li smisla za humor, je li u bedu zbog nečeg ili pak obrnuto, vesela ili veseo zbog nečeg. U krajnjoj liniji, to je ono gdje ljudi dolaze olakšati dušu, reći što im je važno ili što ih muči, i nekako mi se čini da je blog puno bolji način za doznati nešto o osobi od onog "izgled: jaaako dobar" i "živim s nekim posebnim". A opet, jedina kategorija po kojoj se ne može pretraživati je baš weblog. Ako se mene pita, blog mi govori više od slike, koja je ionako često lažna, a i od sadržaja na profilu. Zašto onda ne moći pretraživati i po opciji "ima blog u proflu"? Ako su mogli ubaciti i onaj "easy target button" zvan "Nije dobio poruku u zadnja 24 sata", onda bi mogli i ovo, zar ne?

Svima vama koji ste apolitični i ne glasate jer su "svi oni isti" ili, ako ne to, ne podržite tu i tamo neki prosvjed ili plenum ili bilo što slično, povodom aktualnih praznika želim vam povećanje poreza za 100%, stovarište nuklearnog otpada kilometar od mjesta gdje živite, kisele kiše i ukidanje ambulante, škole i vrtića zbog racionalizacije troškova. Uz nadu da ćete i dalje ostati apolitični.
pusa

Stvarno mi nikad nije bilo jasno zašto bi udaja bila "najvažniji dan u životu" jedne žene (kao što google sugerira).
Prije svega, po čemu je to dostignuće? Dovoljno je naći osobu koja to hoće i srediti stvar. Puno je teže, recimo, diplomirati ili uspjeti u poslu ili nečem trećem koje od vas zahtijeva puno više truda od onog koji zahtijeva vjenčanje. Ionako je većina ljudi poudana i použenjena, pa makar bila solidno uskraćena za pamet i slične nepotrepštine.
Osim toga, sama ideja da je žena najljepša na dan kad se udaje mi je smiješna - one frizure na dva kata, haljina od koje se ne vidi ništa, nemogućnost odlaska na wc bez djeveruše (ponekad mislim da je to jedina funkcija iste), žbuka na licu... Sve je to način da se od nje jadne izmuze što skuplja frizura, haljina sa što više materijala, najskuplja šminka... I da ju to učini sretnom.
O tome kako sama ideja da je nalaženje "muškarca svog života" neka velika sreća da ne pričam. Ionako se barem pola brakova kod nas pretvori ili u razvod ili u dosadu ili u iskričarenje.
A sve počne raskošnom zabavom za sve ostale, samo ne za one koji bi trebali biti najsretniji. Sva ta rodbina koja se došla nažderati i vidjeti nakon dvije tri godine, traženje restorana, muzike, haljine, torte, pozivnica, ovog, onog, sve je to možda zapravo dobra opomena u što se upuštate ;)
Najsretniji bračni par koji poznajem vjenčao se usred tjedna kod matičara, otišao na palačinke s kumovima i to je bilo to. Nisu se oženili radi sela, nego radi sebe.

Kaže moj prijatelj otprilike ovako: u Zadru ženske osobe oko tridesete prirodno upadnu u dvije kategorije. Jedna su one koje su se udale i sad su frustrirane što su se krivo udale i djeca im urlaju i to sve. Druga su one što su frustrirane zato što nisu frustrirane kao ove prve. Naravno, prirodna treća opcija bi bile one koje uživaju u životu, ali takve bježe s horizonta. Je li problem u konzervativnosti, strahu ili nečem trećem, ne znam, ali situacija u gradu je "vrlo složena". Mislim, lijepo je biti tradicionalan, ali ponekad život nudi više, a i metoda pokušaja i pogreške sasvim je legitimna.