DNEVNIK KAPETANA

moj b-day.
bojim se da ce opet proci u komi kao i inace.. tuzno..

nista se nije promjenilo.
Mamek moj hvala ti sto me cuvas. Bez tebe nebi bila ziva,bez tebe sada bi bila pokraj tebe.

Umrijet cuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!!
Zasto me to tako boli???
Zelim umrijet i to vise ne osjecat! Zelim nestat!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1
Necu viseeeeee..nemogu.. razdire meee!

hug me, hug me.. hug me!

Pusa. Volim to.
Posao i to volim. Šumu i to jako volim. Mir, najvise volim. Sreća, što je to? Monotonija, nestala. Ljubav...
Di je ta ljubav? Gdje je? Kako se samo sakrila.
Opet pusa. Ja bi još jednu. Ne zastina u potpunosti. Pusa i pusa i pusa i pusa. Prava pusa, cmok pusa, ljubavna pusa, prijateljska pusa i samo pusa i pusa i pusa.. pa kakva god bila. Lijepo je dobiti je a i osjetiti pusu. To je znak pažnje.
Ja bi jednu spontanu pusu. Sa željom i žarom, strujanjem kroz tijelo i mekoćom dodira.
Pusa

rasplakala sam se :(

ne procijenjivo iskustvo,rada.
Zapravo sto vise radim, to sam svjesnija da polako nestajem.
Dobila sam poziv od brata, koji me uzdrmao malo.
Opet odlazis od svih nas i ostajes u svom svijetu maste!!
Gdje si?
Sto se dogada?

Ne mogu s ljudim, ne volim ih, teski su..
Lakse mi je biti sa sobom u svom svijetu,gdje je zapravo sve lijepo!
Nema ruznih stvari.
Ponovo razlisljam intenzivnoo tome da pocnem ponovo igrati meni dragu igricu, i svaki dan me sve vise navodi na to!

Zelim biti malo bez opterecenja..
dosta mi je ljudi!

Vrijeme prolazi.
I dalje. Nekako imam osjećaj da se nista ne mijenja po pitanju te osobe. Ili se mozda previse i promjenilo.
Dali je to ona ili netko drugi.
Svaki put kada pogledam u oci, vidim to. Tu snagu taj moj pokret.
Razmisljam si dali je bilo bolje da je nikada nisam upoznala i zapravo sto nas je spojilo??

Ljubav ili samo gluparija. Iskreno ili nije.
Nedostaje mi zagljaj, neprocijenjivo. Te osobe zagljaj.
Dnas prijateljica mi je rekla svoju teoriju muskaraca. Koliko je ona tocnane znam. Nemam previse iskustva da mogu to reci.
Samo iskustva koja su me povrijedila.
....
da sve to više nije važno jer kad sve zbrojimo bolje smo od toga
i zaslužujemo nekoga tko će nas voljeti maziti pazitim i to sve bezuvjetno
ljubiti nas koliko mi ljubimo njih
grliti nas iznenada kao mi njih
smiješiti nam se svaki puta sa caklenim okama kao mi njima
i povrh svega poštovati nas i ne željeti povrijediti na uštrpp svoje sreće
tooo je ono što mi zaslužujemo
...
Lako je reci nesto takvo, koliko koraka moramo napraviti da si to stavimo u mozak i naucimo dalje nove korake raditi.

Volim njega. Ne volim sebe.
Zapravo, kada gledam frajere oko sebe sve mi se vise gade. Da li je to neki ombrameni mehanizam ili su se uzasno pokvarili.
Pa i kako nebi kada im se na pladnju nudi sve sto pozele i koju god pozele.
Ahhh..

Moje djetinjstvo. Tata me istukao vise puta i svaki put me tako udario da bi mi slomio dio mog lica. Dali je to obrazna kost ili je to nos ili probusio bubnjic.
Njega se to ne tiče on i dalje mirno spava, ne sluteći kako ja umirem.
Kako svaka promjena vrmena me podsjeca na njegov udarac. Kako svaki udarac u meni izaziva traume.
Kad tad će on dobiti svoju lekciju. Ne od mene, vratit će mu se kao bumerang.
Netko kada čuje što mi se dogodilo s njim i kako nista po tom pitanju ja sama nisam moga učiniti, ostaju bez teksta.
Lako je reći, treba to napravit. A kada je strah prisutan, blokada je veća.

I na kraju svega kada pogledam svoj zivot unatrag, zapravo shvatim, koliko sam toga prosla za ove svoje male godine. I koliko veselja u sebi jos imam nakon toliko muka.

Jedine osobe koja su mi pruzale neizmjerno veselje je bila ta muška osoba koja me ostavila, i moja mama.
Tužno, obje su me napustile.

Već 4 mjeseca živim u tuzi. Jer upoznavajući dalje svijet, svako malo se razočaram. Jer bojim se da više neću naći osobu koja će mi uljepšati život svojom pojavom, pogledom, dodirom..

očito je takava karma.

Jedino što nitko mi ne može uzeti je onaj moj predivan svijet mašte u kojem ja mogu početi ponovo živjeti..otuđiti se ljudi i otići u raj koji se zove mašta!!

vrijeme prolazi a moje suze ostaju
vrijeme se mijenja a moji osjećaji ne prolaze
sati kucaju i svaki put me vratine iste misli.
Mira nemam. A želim biti mirna,kao rijeka koja lagano prolazi kroz svoje korito.
Bez emocija, bez suza i bez potreba.

The miles just keep rollin
as the people either way to say hello
I've heard this life is overrated
but I hope that it gets better as we go

I'm here without you baby
but your still on my lonely mind
I think about you baby
and I dream about you all the time
I'm here without you baby
but your still with me in my dreams
And tonight girl it's only you and me

Everything I know,
and anywhere I go
it gets hard but it won't take away my love
And when the last one falls,
when it's all said and done
it get hard but it won't take away my love

...vtf...

Ja bi malo sreće!
Nije da sam najposloženija osoba na svijetu,nije da sam savrsena niti nesto lijepa..
Ali voljela bi samo malo sreće. Fali mi zagrljaj.. :(:(
Mozda sve skupa mi treba da se dotaknem dna, pa možda i krenem ispočetka. Samo zašto moram doticati dno dna.. Zašto?
Ovaj put bi se zasita htjela dobro osjećati i svoje snove pretvoriti u stvarnost. Voljela bi skidati zvijezde s neba,jer znam da to mogu, voljela učinti sretnog nekog, voljela bi pružiti pažnju nekome ko je zavrijedio..

Ali kada sve krene naopako. :(
Razmisljah o sebi. Možda bi trebala odrasti. Ali više će nestati taj dio mene koji stvara koji voli.
Možda bi samo trebala povući se kao Guido. Razmišljati o svojoj mami i njenim savjetima. Onda sam bila najsretnija. Jedina osoba koja me voljela, zagrlila i pogledala u oči i vidjela tugu i bez pitanja skuhala mi juhu.
Nasmijavala me kad mi je slucajno iščupala zub. Grlila me kao da joj je zadnji put. Gledala je kako uživam u sviranju i svaku skladbu koju sam skladala bila je za nju. Samo da je mogu fascinirati i izmamiti njen smješak.
Slušati otkucaj srca. I najbolje su bile tvrde noklice. Njene zelenoplave oči su svaki put iznenadile kako bi se promjenile kada je vidjela da sam sretna.
Njene male borice oko očiju označavale su tugu. Muku. Borbu. Plava kosa koja je padala preko ramena odavala je mladi duh. A njene pjesme samo loše dane. Uvijek su je djeca veselila iako sam velika individua bila već kao beba, veselila se kako se borim s njom oko toga jer može se pojesti sladoled prije ručka i da me bude bolio trbuh ili ne?

Imala je tako profinjeno kretanje da je svaki korak zvučao poput pravilnog galopa konja. I nikad me nije ostavila samu, pa i kad nije bila blizu nije mi dala da se osjećam samom. I uvijek mi je dala do znanja i zadnji trenutak umirujućeg pogleda,kada sam znala da više nema nade. I kada zatvori oči to će biti zadnje što sam vidjela njene zelenoplave oke. Znala sam da sutra neće doći. Ostaviti će me samu.. bez zagljaja svakog dana, bez puse prije spavanja, bez juhice..bez sreće.

I već 9 godina nisam vidjela te oke. I svaki put svaka nada se izgubi u meni.Želim slušati njen otkucaj srca. Želim njen zagrljaj, osmjeh..

Mama, nemogu zivjeti bez tebe i svaki dan što sam svjesnija da te nema toliko višene želim biti bez tebe!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

već satima plakim.. satima.. samo za jednom osobom..
Samo mi to nedostaje.. gdje si moja kariko?
Zasto si me ostavila? :(

:(
koliko vremena??
Umirem ,venem, nemam volje..
Help me! :(

.. sve vrijeme svijeta mi možete uzeti, podjeliti medu sobom.. Uzeti koliko vam odogovara,jer meni ne treba.
Ne trebam vrijme,sati ne postoje,minute nestaju..

Stojim na mjestu,i udisem kišu,hvatam zrak, dodirujem oblake.
Kako su samo nježni.
Čekam trenutak kada ću poletiti.
Letjeti među oblacima, dodirivati zrak gledati nebo. Kupati se u kiši.

Odustajem.

Odlazim.

Laku noć.

Zapravo sam shvatila da više ne želim nikoga vidjeti.
Muški rod. Odjebaritis.. svi od reda, klonite me se.
Ženski rod. Odjebite mi sve, i vaše priče, jebem vas i to kaj pričate. Začepite više.

Klonite se jer ne vjerujem više nikome.

Možete mi pričati priče za laku noć i vjerovat ću vam ne.