Dušo

Dušo…

Prkosno ću ti odgovoriti…
Danas sam pobijedila
I strah i čežnju
I zaboravila tvoje drage i meke mi
Riječi..


Dušo….

I nisi izgubio ništa
I dobio si sve što nikad nisi imao…
I sada imaš jednako toliko
Koliko si imao na početku
Jer imaš samo uspomenu
Koju si uspio izbrisati.

Dušo…

Propast i kraj svjetova
Ponovno rođenje
I prah i pepeo
I mrzovolja i tuga..

Dušo…dok nestaješ…

Uredi zapis

25.11.2009. u 17:26   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Jeseni

O, živahna i čedna jeseni
Udahni me i oživi svojim lišćem…

Grozdovima i granama teškim i
Otežalim od tvojih plodova
Oživi me,
Rastopi me u šalici čaja i medom
Gustim, okrijepi me
O, divna jeseni
Ti, što cvateš i rasteš u svojim
Plodovima
I daješ, daješ kradom iz
Svakoga kuta pokazuješ mi
Da crvena i rumena si od
Radosti što si
Moja…

O živahna i čedna jeseni
Udahni me i oživi svojim lišćem…


Uredi zapis

23.11.2009. u 18:50   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Baraba

Baraba

Ne, ne ću plakat
Što nisi
Mislio na mene,
Uredit ću se,
Iz kuće uteći,
Jedrit,
Veslat
Ulicama,
Gradom..
Krišom sanjarit
O sreći,
Nikom,
Baš, nikom
Tebe spomenuti
Neću,
Ti, ljenčino,
Lupežu,
Barabo,
Ah, moja barabo!

Uredi zapis

22.11.2009. u 17:21   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Mom prijatelju....

Kojeg više nema
Na Iskrici
A koji me tako
Iskreno i dobro
Poznaje
Da čak ni moju
Dušu nije
Želio raniti.
Radije je pustio
Nek drugi to
Čine kad
Već on ne će
Ne može ili
Ne želi.
Mom prijatelju
S Iskrice
Upućujem ovaj
Stih
Kao uspomenu
Na one lijepe
Divlje i
Nježne riječi
Što poslali smo
Jedno drugome.

Dragi, jesi li možda napisao novu pjesmu?

Uredi zapis

20.11.2009. u 20:04   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

S riječima i o njima

Napisat ću vam
Jednu pjesmu,

Odmah!

Da odvratite
Pogled
Od riječi,
Nijemih,
Gluhih,
Glupih,
Razasutih,
Pa opet
Okrenutih
Nama,
Riječi,
Prostačkih,
Dragih,
Što nas
Za nos vuku
A mi se tome
I smijemo…
I plačemo…
Kako kad
I kako gdje
Kad nas
Uštipne
Za obraz
Ta
Nepoštena
I
Neoprezna

Riječ

Uredi zapis

20.11.2009. u 19:12   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Vedrotužna strana ovog bloga

Iskričarenje

Zašto i kako se postaje tužan? Za vlastitu tugu ponajprije krivi smo mi sami…vječito ponavljanje istih grešaka, otvaranje, zapravo nepoznatim ljudima koji, zbog i poradi emocija nisu tu, već vežu neke svoje interese, partnerske i ine, kojima bi prikrili da bježe od bilo kakvog rizika koji bi se možda i mogao slučajno zvati – ljubav. Dakle, iskrenost ovdje ne prolazi. Osjećajnost također nije poželjna. Ljudi koji se vrte oko tebe, promatraju tvoje lice, ruke, usta, da li si odjenula ovo ili ono….racionalno prebiranje po materijalu žene, njezinog intelekta, smisla za humor, erotičnosti i sličnog….vjeroispovijesti….jesi li i koliko duboko zabrijala u vjeru….i tako dalje..sve dok se ne pronađe greška. Greška u materijalu. Nikoga zapravo tu ne zanimaju drage i suptilne riječi. Nickovi se vrte kao roba na Flohmarktu i tako unedogled…Traženje bez potrage. Na brzinu izvučeni zaključci. Iskirca….

Uredi zapis

19.11.2009. u 17:02   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar