Grey's blog

Ubio nas je moj inat i tvoj ponos.

Onaj tko je rekao da vrijeme lječi sve,slagao je...
Vrijeme ne lječi ništa!
Samo te natjera da izdržiš i da živiš sa tim!

"Već je dugo bila svjesna da se dio nje nikad neće odreći tog čovjeka.
Bio je to osjećaj s kojim je morala živjeti, koji je morala prihvatiti, kao što čovjek prihvaća
bol koja je stalno prisutna i stalno ga prati."

Postoje oni od kojih ne možete otići. I oni kojima se uvek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli,
a oni još uvek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja. Slučajni i namerni suputnici.
Istopljena prijateljstva. Promašene ljubavi. Poneki ispušten znak. Gde tebe da smestim?
U one od kojih ne idem ili one kojima se uvek vraćam?

Đ.Balašević

tonights raining like crazy...I am awake...All my family members are sleeping and having sweet dream....I am thinking...
Now I have a little time for this..for thinking...of course and the damned I thinking of you....you are my course which does not let me alone...I whish you were here...I see your blue eyes,I see their expression when you looked me...you are so close to me now,and it hurts,realy hurts...It is raining outside...It is rain in my mind.

..ništa mi više nije jasno..ni zašto?ni kako?ima li kraja?-Nema šapće mi ova crna kišovita noć,koja me
podsjeća na neku daleku ,daleku prošlost,tamo u blizini Save,gdje nema buke automobila i gdje se jutrom čuje
pjev ptica...O da....Tamo sam noćas prošetala mislima,vratila vrijeme...eto sjedim na tvojim,nekada našim stepenicama i promatram dvorište,kuću i tebe kraj sebe...razgovaramo,stvaramo planove,volimo se....sretna sam...i nesretna sam,jer predosjećam dolazak kraja i prije samog početka,našeg bračnog početka....Saznala sam sve...Rekla sam ti...Lagao si me...Varao si me...umrla sam toga dana...Uzela sam svoje stvari i otišla sam...odbjegla nevjesta kao iz filma..otpadnica od života,živa a mrtva...Ali jednu stvar sam ostavila tamo,u blizini Save...znaš li koju?
Oh mili moj,srce,srce sam ostavila i nikada se nisam po njega vratila.A zašto? Zato jer ne znam kako da se vratim i uzmem ga nazad,ne znam,jednostavno neznam..

Ne nedostaješ više kao prije...
Valjda to tako vremenom dođe, valjda se umorim od nadanja bez ostvarenja, čekanja nedočekanog, vjerovanja u nemoguće... Ali još uvijek mi misli o tebi ne daju da zaspim, još uvijek te poželim, onako posebnog, a pogrešnog.
Najgoreg i najboljeg u isto vrijeme. Svakakvog, a najdražeg. Pa se zapitam, hoće li ikada prestati... Hoću li ikada biti sretna i mirna bez tebe, hoćeš li me ikada prestati ponovo tražiti? Hoće li ovo zauvijek trajati?
Taman za ništa, premalo za sve.

...vidjeti,osjetiti,poljubiti...Oh Bože grijeh je znam,ali već danima mi se mota po glavi......pozvjezdit ću...
Kako,zašto? Gdje si,zašto se ne javiš? Zašto zadnjih dana te ne mogu izbaciti iz misli....

....I onda shvatiš da, bez obzira koliko vremena prođe, ostane ona jedna osoba u tebi. Godinama je zaboravljaš i pamtiš, noćima pozivaš taj dobro poznati broj pa prekidaš, dolazi u sjećanje kad ne želiš... I shvatiš da se osjećaji mijenjaju, uspomene blijede, ljudi odlaze, ali srce nikada ne zaboravlja.

...makar da nešto čujem o tebi, od tebe...već dugo nisam...samo neki glas....
....a jedino što čujem je moja svjest,koja me svaki put bocne i vrati u zbilju,u stvarnost.......
Samo nostalgija i taj neki prkos i inat me tjera da te se sjetim,da te poželim i u sadašnjosti,makar na tren i makar
samo vizualno....a stvarnost i realnost je drugačija i samo moja...jer ovo što želim su samo moje male mračne tajne,
koje veze nemaju sa ničim....
...nedostaješ...

Na pragu tvoga srca
zarobljen sam
k'o dijete usred mraka
izgubljen i sam
mi, dvije sjene daleke
a nikad spojene
tvoje laži
još mi srce skamene

Još si ljepša od svake ljepote
kradeš mi sve
u dušu ja te poznam
a ne znam te
k'o sreća kroz prste
tako brzo klizneš i nestaneš
sav moj svijet
i sada ostaješ

Ja nemam snage da te ne volim
cijela će mladost dok zaboravim
ja nemam snage da te ne volim
da sebi tebe oprostim.....

..naravno,to se moglo i očekivati...samo ne znam više čemu?Čemu ta kao ljubaznost,ta potreba
da kao dokažeš i iskažeš da smo si ostali kao dobri...Daj mi pliz objasni?

sjećanje....

Link

..mislila sam da više nemam tvoj broj...panika...razmišljanja,a kad ono zabuna,
u adresar sam napisala prvo ime pa prezime...a ne prezime pa ime..
Pogodilo me da,i već sam smišljala način kako da dođem do tvog broja....
A čemu,kada te i onako ne namjeravm zvati...ali mirnija sam kad ga imam..
i to je dio tebe,tvoj broj...a ja ga imam...žalosno.