Grey's blog

..Kako se osjećaš ti,kada znaš da ON niti jedne godine ne zaboravi i ne propusti mi čestitati rođendan?
Što li reći o tome?što misliti?....a prošlo je već cijelo desetljeće i još malo više....

A ja ću tu ljubav čuvati negdje duboko u svojim snovima. Negdje gdje niko nikada neće zavirivati i
odakle je niko neće moći pomaći. Neće se vidjeti. Možda ponekad kada suza razmaže sjenilo,možda
kada tvoj osmijeh ugledam u sjenama svoje prošlosti. Jedno je sigurno,ti nećeš znati da je još uvijek tu. Nećeš znati da se idalje svake noći pomolim za tebe. Nećeš ništa znati i od mene ništa nećeš dobiti. Samo glavu okrenutu od tvojih očiju,a ako se pogledi ipak sretnu,dobit ćeš osmijeh. Svu tugu ću sakriti u uglovima svojih usana i ti je nećeš prepoznati.
Moram skončati ovo ludilo i tebi konačno okrenuti leđa. A ljubav..nju ću čuvati i svaki trenutak će biti vješto sakriven od stvarnosti i bit ću sama tu. Uvijek ću da te pamtim kao čovjeka koji mi je poklonio najljepši san i nekoga ko je ukrao sve moje ostale snove ..

Zabranjeno je plakati bez pouke,
probuditi se, a ne znati što sa sobom,
bojati se osobnih uspomena.

Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog straha,
snove ne pretvoriti u stvarnost.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati sačuvati uspomene,
i zvati ih samo onda
kad su ti potrebni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klauna da bi te pamtili,
i zaboraviti one kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne činiti stvari za samoga sebe,
bojati se života i obaveza,
ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji.

Zabranjeno je otjerati nekog s kim se nisi pomirio,
zaboraviti njegove oči, osmijeh, sve...
zato što je on nastavio svojim putem.

Zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge,
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svatko ima
svoj put i sreću.

Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču,
ne imati vremena za ljude kojima si potreban,
ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne misliti da uvijek možemo biti bolji.

Zabranjeno je ne znati
da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.

Nemoj mi suditi po prošlosti. Ne živim više tamo......ili možda ipak da?
Najveća ljudska greška je pokušati izbaciti iz glave ono što ne izlazi iz srca.
I šta onda napraviti?

...sjetim se ja i kiše u blizini Save,malih kapljica koje su klizile po prozorima....tada
smo obično gledali neki film i zavukli se pod pokrivač....a danas? Opet kiša koja klizi niz
prozorsko staklo,a sve se promjenilo....ipak sjetim te se....

Uspomene su moj najveći neprijatelj. One su ono što mi zaledi svaki osmijeh,
što izmami duboki uzdah, što natjera na plač.... Ne fališ mi ti, nego sve ono što sam imala s tobom.

Možda smo davno podijelili uloge. Uloge ove drame kojoj kraja nema. Nema ga,niko ga ne naslućuje,a vrhunac smo već odavno odigrali. Onako,kao pravi glumci pokidali lance svoga ponosa i ostali na crti ludila,kojem, isto tako,nema kraja. Uloge su suprotne. Tvoja je da uvijek budeš led kada kapljice moje ljubavi padaju na tvoj ponos. Ostaješ hladan i nedokučiv. Moja je ona druga,drhtava koljena i hladan znoj dlanova na spomen tvoga imena i na osluškivanje tvojih koraka. Bože,kada će prestati ?
Kada će se na ovaj grad spustiti noć,u kojoj se neću prepustiti svojim mislima i ponovo pomoliti se za tebe. Pomoliti se za tvoje uspjehe,tvoje želje,tvoj život i tvoje snove. Opet sebe ostavljati po strani i tebe smjestiti u centar svojih misli i maštarija. Moja kazna je što i danas tvoj miris osjećam u svakom vjetru. Kazna koju služim poslušno. A ti..tebe nema odavno. Ipak,drago mi je što čujem za tebe i što se moje molitve ipak ostvaruju. Sretan si.

autor:Ajla

Dok me dira, dok me ljubi
Tvoje usne osjećam
Dok mi priča, gubim riječi
Tvoje lice zamišljam

Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila

Još ne znam kud s tobom
Ni kud bi sa sobom
Još teško je budit se pored nje

Dok me grle, njene ruke
Kao lance osjećam
Dok me dira, dok me ljubi
Tvoje lice zamišljam

Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila

Još ne znam kud s tobom
Ni kud bi sa sobom
Još teško je budit se pored nje

Kao Titanik plovim dignut iz mračnih dubina
Hodam tiho k'o srna što je već ranjena bila...

H.Rončević

Ponekad se usudim pa pomislim na tebe, jezi li ziv i zdrav, jesi li neciji…
Ne pitam se jesi li sretan, jer znam da nisi. Ni tebi ni meni nisu javili kad se dijelila sreca,
ali zato smo u redu za ponos stajali prvi…

Prošlost ne može biti zaboravljena, promijenjena, niti izbrisana.
Prošlost mora biti prihvaćena.hm,čini mi se da mi baš to ne ide od ruke...

Onda dođe dan kad ti postane svejedno.
Shvatiš da nema nade i pustiš da vrijeme odradi svoje.
Znaš,mnogi su mi govorili da sam to trebala ranije učiniti, biti hladna, nedodirljiva.
Ali oni ne znaju kako je to stajati pored osobe koja ti je bila sve, i osmijeh i suza, a sada se
ponašate kao da se još niste upoznali. Valjda još to nisu doživjeli ili.. ne znam.
I ne želim da dožive.

of course that you remember! Pa kako bi mogao i zaboraviti,kada te još uvijek kopka "ono" nešto?
Ja i mi i prošlost i sve pomalo....a nisi me slušao....nisi,a lijepo sam ti rekla.

Link

"Najviše problema u životu nastaje iz dva razloga:
radimo nešto bez razmišljanja, ili previše razmišljamo a ne radimo ništa."

...Zapamti kad ti kažem, jednom ću ja odustati od svega, a ti ćeš tražiti mene, tražit ćeš nas.
Baš kad uspijem, baš kad budem sretna, poželjet ćeš vratiti vrijeme, ali, zapamti,
ni jedan sat ne kuca unazad...