vita brevitas, ars longa

kada bismo barem neku sitnicu o Vama
pročitali u novinama
ili kad bi Vas barem netko
napisao bez interpunkcije
bilo bi nam lakše.
-Kad bi vas barem vidjeli
moglo bi se to nazvati zadovoljstvom.
-Čak smo predlagali sebi da Vas ližemo
ali kad Vas nema to je uistinu
svojevrstan problem.
-Teško se uopće odrediti spram Vas
kada znamo da ćete biti tu a nećete

ILI POSTAVIMO STVARI OVAKO

i da Vas ima od Vas bi se svašte očekivalo
a Vi sigurno ne biste pili Colu ili pristali
da Vam proširujemo sfinkter
u cilju uspostavljanja kontakta išli bismo čak dotle
da Vas iza ormara tražimo s lampom
i da Vas na kraju krajeva ne nađemo
bavit ćemo se mišlju da Vas možda
ipak nema
Tješeći se: svu onu bujnu maštu o Vama
i suze ispod ormara
nazvat ćemo tek šansom

SESTRA (pjevajući ponavlja)

"jedan mi momak pokloni ružu - ustvari dvije"
"jedan mi momak pokloni ružu - ustvari dvije"
"jedan mi momak pokloni ružu - ustvari dvije"


Njezina sestra: "Ma jebi se!"

U terćoj četvrtini dana
Slušam vijesti o prve dvije četvrtine toga dana.
Mnoštvo ubojstava ostavlja tragove krvi i po meni.
To me ne čudi, ali je neobično što krv ne mogu oprati.
Dakle, treću četvrtinu dana provodim perući se
Do besvjesti.

Sapuni, kreme, losioni

SUNCE ZALAZI
U zadnjoj četvrtini dana, kada grad spava,
odlazim u šetnju.
Od Sivoglavog kupujem još jednu četvrtinu dana,
plus zalazak sunca.

PREDVEČERJE
Kupljenu četvrtinu dana trošim na skupe žene,
Zadovoljne daju mi još četvrt dana i .... sunce.
"Ne treba nam sunce!" viču,
dok bježim iz njihovih soba.

Hodam ulicom i srećem najboljeg prijatelja.
Guram mu prst u pupak, a on plače.
Isto je tako plakao kada mu se oko
izvrnulo u bazenu.

Tad sam ga tješio a dnas neću - danas sam grub
Ostavljam prijatelja

MRAČNO JE
Na kraju priče ležim u sobi
i razmišljam o doživljenom
čudno - čudno

valjda sam poludio

Nakon prespavane noći
kod sasvim slučajnog prolaznika
i nakon što je ostala
potpuno nedirnuta
ona ujutro odlazi od njega
skromno traži
samo čašu vode

Ne fali joj jebanje
žedna je priče

Ja volim masline
ti voliš masline
Zoran voli masline
Ja, Zoran i Vlado volimo masline
Ti, Zoran i Vlado volite masline
jedino Krešo ne voli masline

Dovoljan razlog da ubijem Krešu
svjestan da će šira zajednica imati
simpatija za moj čin

Gledao sam dvije žene kako se prepiru.
Njuhova usta bila su velika i ružna.
Njihova djeca bila su velika i ružna.
Djeca njihove djece bila su mala.
Jedna velika i ružna usta imala su zlatan zub,
još iz 1968. g.
Druga usta imala su špinat između
nepravilnih zuba...i bila su ružna.

Natpolovična većina ovo prizorje ocjenit će
besmislenim

bojim se...da meni više nema pomoći...

Gledao sam dvije žene kako se prepiru.
Njuhova usta bila su velika i ružna.
Njihova djeca bila su velika i ružna.
Djeca njihove djece bila su mala.
Jedna velika i ružna usta imala su zlatan zub,
još iz 1968. g.
Druga usta imala su špinat između
nepravilnih zuba...i bila su ružna.

Natpolovična većina ovo prizorje ocjenit će
besmislenim

bojim se...da meni više nema pomoći...

Sjećam se da se radilo o šetnji. Procesu u kojem
zbog samo nama znanih razloga prevaljujemo
određe udaljenosti kako bismo doznali ovo ili
ono, zaboravili ili jednostavno pušili. Dugo sam
pravio velike korake a onda bi me iznenadio lik brade
s kapom u ruci.
Žurno je prošao kraj mene. nazvah ga Sivoglavi.
Kasnije upoznah prijatelja, čovjeka srednjih godina
bez brade s kapom u ruci.
I nazvah ga Sivoglavi.
Te noći sam vidio 4 čovjeka - brata.
Nadjenuh im ime Sivoglavi, valjda zbog vlastite
lijenosti da smislim nešto novo.
Poslije rata često sam pričao
djeci po školama
a ova su pred očima nastavnice
umirala od dosade.
Kako bi koje izdahnulo ( uz prigodnu pjesmu
koje se više ne sjećam )
izvlačili bismo ga iz učionice i stavljali u sjedeći
položaj - fingirajući život.
Međutim ponekad je previše učenika umiralo da bi
se moglo lagati, pa su preostala djeca na kraju sata
bila poptuno frustrirana.
Stvari su išle čak dotle da se u takvoj atmosferi više
uopće nije mkoglo smisleno komunicirati, pa su
svaki daljnji kreativni rad, odnosno edukacija, bili
isključeni.
I odlazio sam.
Neko vrijeme zbog ovih događaja nisu me više
pozivali u škole kao gosta pjesnika,
a i na poslu sam imao problema.
S demokratskim promjenama stvari su ipak došle
na svoje
samo što sada umjesto škola idem u vrtiće
i što vam mogu reći?

Mogu vam reći
DA SE KLINCI NE DAJU.

Nisu mi važni
zakoni ljudski
nit su važne
važnosti sušte.
Nije mi važno
ono što moram,
ja samo moram
ono što hoću.
Hoću doseći
visine slobode
da me sloboda
slobodno vodi.
Nisu mi važne
norme ljudske
niti sam rob
modnog diktata.
Diktiram note
što kroz život plove,
vječito svoj,
rođen iz inata.
Nije mi važno
kome sam zvijezda,
a kome dno,
jer ja sam TO.

Kako volim more, kamen
tako volim i ravnicu.
Sudbina mi dade znamen,
pretvori me u skitnicu.

Skitam samo kroz stihove,
svaki put sa istim žarom.
Sanjam kamen, sanjam more
srođen sa ravnicom starom.

Ravnica mi majka, druga,
korijeni mi more, kamen.
Sni šareni kao duga
života su moga znamen.

Života su moga znamen,
dio duše, dio mene.
Jednom disat' kad prestanem
bar će živjet uspomene.

Kad do toga došlo bude,
kad me legnu pod crvenicu
moje pjesme sve će ljude
podsjećati na skitnicu.

LJubav


ni ideje
ni povodi
ni oproštaji
ni susreti

Ne vidim daljine
išarane nebom

Sve se svelo
na vodu
- nož koji prolazi kroz sir

Vjerujem da su otišli svi - galameći
Nitko svijeće ne pali
šute prazni svjetovi


LJubav

Znaš li da su oni sami

rijetkim pitanjima zbunjeni

oni se smiju životu

Sami su bez ljudi na svijetu



A ti i ja

začuđeni svime

prolazimo ispod duge

bez želje

omeđena tri milimetra debelim limom
koji ti stavljaju na glavu
kažnjena dobroćudnim pogledom strasti
i napravljena onima čija je vjera - mjera za tišinu

zemlja
glina u rukama djeteta igra se
razvučena u osmjeh tako da ti Jadran (č. morsko plavi, jel')
ispadoše plavi zubi

zemlja mi lice
a ljudi glavom tek čavle u njega

Ako zemlja kaže plači
plačem, a trn koji rosim suzom
kačim ovim redom
krhotinu, brazgotinu, poderotinu, bljuvotinu

Domovina
polako ti raste istina donesena da si jedina
kojoj željom sputaše stih
ili možda poeziju

ako si trokut
ti i ja smo tek prijatelji

- evo zašto

grlim te
ne mogu

penjem se na tebe
padam

sjedim na tebi
bodeš

mogu se tek nasloniti na tebe

samo prijatelji - dakle

Okom treće osobe jedan od ljepših prizora
je gledati dvije zaljubljene osobe
kao zagrljeni spavaju

U ulozi zaljubljenog
nikada ne mogu biti svjestan ljepote trenutka
jer ( kao što rekoh ) spavam dok grlim

Jedino kroz promatranje drugih
ideal sreće za mene je savim vidljiv

i zato
osobnu sreću i dalje smatram nerealnom
vjerujući da je sve lijepo što mi se događa
tek san