vita brevitas, ars longa

Koliko ljudi ne zna maštati?

Osamnaest

...i to onih koji su u parovima izlazili iz kina
prije kraja filma "Hotel od milijun dolara"

Ako ti kažem jutro
pa jutro naraste k'o kuća
a u kući Židovi
koji si po ruci crtaju zvijezde
prepune voća koje jedu životinje
zovemo ih ribe
Da li ćeš mi vjerovati?

Ako ti pak kažem SEDAM
a ono bude šest
koje istina bog ima jednog brata
ne vidiš ga naravno
DA li ćeš mi vjerovati?

Ako kažeš NE
na glavi mi debela žena
pa dišem kroz oko

Ne, kažeš li
nisi mi pokazala grad
tek vidjeh zvonike
u zemlju nabijene

Volio je žene i mijenjao ih
Većinom prelijepa bića
čiji su dugi prsti pucali u ljubavi

U svojoj bešćutnosti - na odlasku - nije se okretao
živio je od strasti

Nikad pobijeđen, uvijek prvi
smirio se tek u šezdesetima
s mlađahnom ali svojeglavom

Vjerojatno joj nikad nije oprostio
što mu je svećenika dovela na pogreb

Četvrtkom ja obično idem u dućan
Petkom također
ponedjeljkom, utorkom, srijedom i subotom - isto

Nedjeljom se sav izgubim jer
dućan ne radi
Tada od muke pojedem nešto jako kiselo.

Ružna žena gura kolica
prepuna djece
Ruke joj padaju na pod
Djeca jedu njezine ruke - obiteljske
Ne mogavši gurati kolica ružna žena
olako odustaje od majčinstva
i odlazi

Za njom u redovima
zbunjena liječnička praksa
i toplina ljudskih sredina

Sviće novi dan
Djeca spavaju sita

Ovoj kulturi
starci su na smetnji
osim ako nisu predsjednici države

Prijedlog: biti nekulturan u ime humanosti

U opskurnom susjedstvu živjeli su
siromašni ljudi koji su voljeli sarmu
problem je nastao jednoga petka
kada je frustrirana gospođa (u žargonu baba)
popizdila jer ne želi jesti kelj - i ona će to svome
mužu.
A muž bio zao čovjek pa će na babu sjekirom.
Vikala baba, vikala k'o da je kolju.
međutim drugi susjed sakrio je sjekiru i nasta mir.
A kasnije onaj sa sjekirom sakrio susjedu šlauf
za pranje aurta i još ga k tome stavio pod krevet
pa kaže "da vidim sad kako će prati auto!"
Na kraju si je mlađi sin fatalno probušio glavu na
dva mjesta, a sjećajući se njega tj. sina možemo
se spomenuti događaja kada ga pukom jurio
lovac ili kada je sin bez vidljiva razloga bacio dobru
pisaću mašinu "Universal" u smeće -

Na kraju ovih redaka mnogi čitatelj će reći
da se radi o gomili gluposti
nabacanih na papir
poštivajući njegovo mišljenje
autor ipak zadržava slobodu da piše

"schreiben macht frei"

Nekoliko ljudi voljelo je jednu ženu i
bili su uzajamno ljubomorni
Neki ljudi vole svoje majke i sve je OK
problem nastaje kada voliš i žene i majke
(no dobro...)

kada volim nekog ljepote tu nema,
jer u cijeloj priči nešto ne valja
i sve si nešto mislim, pa da je i lijepo ne bi valjalo.
Želim te voljeti i mogu napraviti cjelokupni
plan po tom pitanju,
ali što mi vrijedi kada počnem kihati
i zaboravim tko si.
- neki pametan koji voli ženu i majku reći će mi
da zapišem tvoje ime - jer to pomaže. Dobro.
Ali što uraditi
kada ja taj papir izgubim ili njime obrišem nos?

Već više puta sam mislio pričati s tobom o mojim
istinskim osjećajima, međuim, ne ide.
Čim krenem meni se prispava i ja samo zijevnem
ili mi se strašno pije kava pa se opeče - tako
da priča izostaje.

Kako nemam vječnost na raspolaganju svjestan
sam da ću ti ipak jednog dana reći da te volim, ali
ću prije morati oprati zube jer se zna dogoditi
da mi tako smrdi iz usta da sugovornici izgube
orjentaciju za vrijeme i pričaju sa mnom vrlo kratko.

- ako ti kažem da te volim, hoće li sve ovo prestati?

Kažu meni dobri ljudi "odi ti maloj premda ona kaže
da ti nisi njen" i otišao bih ja, ali u tom trenutku
shvatim da nema te male do koje bih ja otišao a
da prije dobro ne razmislim.
I razmišljam ja razmišljam.

nisam njen - dkle svoj sam (ili u najgorem slučaju,
mamin). Ako sam svoj (a tako ispada) onda sam
svojeglav i naporan i još kojekakav. To bi moglo značiti
da sam vrlo težak čovjek. E pa kao teškom čovjeku
meni se naporno ustajati (sa stolca) ići do nekakve
male koja još usput kaže da ja nisam njezin.
Međutim ako čovjek ima prijatelje a ja ih imam
onda se može na njih osloniti.
I tako ja svoje prijatelje (Marko, Žarko, Darko)
zamolim, iskorištavajući općepoznatu blagost ljudi
za Božić, da me skupa sa stolcem odnesu do male
jer ja sam težak čovjek i ne ustajem tek tako. i nosili
mene prijatelji kroz grad.
Snimala to i televizija -
postao sam u krakom vremenu idol mladih,
inspiracija narštaja.
No o tome drugom prilikom.

želim samo još reći ovo:
Na kraju priče sjedim ja pred vratima njene kuće
stolcu i zvonim. Zvonim, zvonim. Nitko ne otvara.
Nitko, nitko. Unatoč svoje težine dižem se
...i odlazim rođacima

pred vratima njene kuće ostao je stolac
čudan simbol neostvarene ljubavi.
Mnogima nejasan, a u stvari tako čvrst.

SLIKA: - Zamotan bezbojan tepih leži na stubišt
Iz njega izlaze plavi i crni vrag.
u prvo vrijeme se međusobno ne vied, smeta im
pračina s cipela.

Kad se vide - stoje u nedoumici
"Tko si?"
"Tko si?" misle obojica o onom drugom
"Za dva vraga na ovome svijetu nema mjesta!"
zaključuju nekako istodobno.
Zato se i tuku krvnički.
Pljušte niski udarci - vražja tuča!
Grizeš mi rame! Čupam ti bradu! rogonjooooooo!!!!!!

I čini se, sad će jedan pobijediti
a ono varaš se
isti su, slični su, tu su negdje...i sve se nastavlja

i premda vragovi imaju neke božanske osobine
ne potraje borba vječno
umorni đavli - ni ruke ne miču
tek gledaju se zbunjeni - jer znaju da nrma svijeta
s dva vraga
Zato brže bolje i plavi i crni veag bježe u bezbojni
tepih (s početka priče)

Nakon nekog vremen
ljudi odmotali tepih...

alter ego "sigurno ćeš reći da je tepih postao zelen"
- zelen je! - reći ću

2071. godine
znanstvenici će otkriti
koje to kemijske reakcije u tijelu
uzrokuju osjećaj zaljubljenosti

2074. godine
mogućnost da se takve kemijske reakcije
i umjetno izazovu
značit će samo jedno

"Divan film" - reče radnik
"Divan film" - reče učitelj
"Divan film" - reče seljak
!Divan filmić" - reče djetešce
"Divan film" - reče prosjak
"Divan film" - reče žena

"Divan film" - rekoše svi u glas
i ne čuše kako u daljini crnoj
zavija neki ružan pas

tražim lica za razgovor
otvaram vrata u zidu
i idem
NITKO

Sa zidom pričam do jutra
a onda umirem

prozore ne vidim

Kolač je postao tvrd
ubio ga je zrak
I premda sam izvadio
slasticu iz folije
nikada ne priznajem krivnju

Dajem zraku da ubija

(kolač brže, mene sporije)

Nisu u vezi.
Boje se prisnosti i čudnih pitanja.
Ograđeni zidovima blijede bez sunca.
Međutim ponekad se nalaze. U njegovoj sobi
razmišljaju strašću i trzajem. Zatim se goli gledaju
- bez srama.

Jutro nakon, svladava ih potreba za razgovorom.
Sjećajući se sinoćnjih događaja
oni postaju neki drugi, ranjivi ljudi.
Ta dva sata koja provode na jutarnjoj kavi
oni su muž i žena.