ljubav je tužna

...meni je ciganka gatala da ces mi vjeran biti...
...meni je ciganka lagala ko sto si lagao i ti...

Trazit ces me u sapatu vjetra
Trazit ces me u kapima kise
Trazit ces me kad ne budes sretan
Ali mene nece biti vise

Uskoro Uskrs!

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatreperiti lišćem.

Rekao si: budi vjerna
I ja čekah.

Onda si ušutio.
A stablo je još tu.

I ne usudi se
zatreperiti lišćem.

Volio sam Vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da Vas rastuzujem njom.

Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i njezno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.



Aleksandar Sergejevič Puškin

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi -
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.
- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?-
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli,
- Teško, teško onom koji jako voli. -
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.

Ptica što pjeva u mojoj glavi
I ponavlja mi da te ljubim
I ponavlja mi da me ljubiš
Ptica što jedno isto ruje
Sutra ujutro ubit ću je.



Jacques Prevert

Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je ù meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sâm, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjanje u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?.

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatreperiti lišćem.

Rekao si: budi vjerna
I ja čekah.

Onda si ušutio.
A stablo je još tu.

I ne usudi se
zatreperiti lišćem.

....zora rudi ko se sad kraj tebe budi ko ti ljubi usne vrele moj anđele, a tebe nema, tebe nema da mi dušu ozdraviš...
....moje srce drugog neće nema za me nigdje sreće ako nisi ti kraj mene moj anđele, a tebe nema, tebe nema da mi srce umiriš, a tebe nema, tebe nema da mi dušu ozdraviš......moj anđele....

.........al' nije suza nikad tugu isprala,
ni pjesma nikad nije bila utjeha,
jer ono što srce zapamti to se ne zaboravlja.....
 

T. Ujević
 
Jer mi je mučno biti slab,
Jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogo biti jak,
Kada bih mogo biti drag)
No mučno je, najmučnije
Biti već star, a tako mlad!
 

Divna je ljetopa pjesme, ruže, vina,
No kad nema tebe sve je to praznina.

 
 
Kao mjesec na nebu,
sama sam u sobi,
Ugasila sam svjetiljku
I drhtim u tami,
kao plaha ptica.
 
Svi presahnuli izvori u meni su proključali
I ja opet plačem –
Plačem, jer si ti daleko...
I nikad nećeš doznati,
Kako mi je teška ova noć
bez tebe.