moja razmišljanja...

http://www.youtube.com/watch?v=so6ExplQlaY

http://www.youtube.com/watch?v=p9vKjxwVcnc

http://www.youtube.com/watch?v=leoatcYsHiU

Da sam ja netko... Stvorila bih svijet u kojem je sve moguće. Dopustila bih svima da maštaju i sanjaju. Svijet u kojem su snovi stvarnost. Bez briga, bez suza i bez problema. Najbolji dio je što bismo tamo mogli otići kada god poželimo.
Da sam ja netko... Svi bi govorili što osjećaju i misle. Ne bi bilo neprežaljenih trenutaka šutnje, ne bi bilo tišine. Svaki dan bismo saznali koliko nas netko voli i koliko im je stalo. Tako bismo se svi bolje osjećali i ne bi bilo tajni.
Da sam ja netko... Obojala bih svaku sivu i tmurnu zgradu. Ulice bi bile šarene i svatko bi imao priliku urediti svoj zid. Kreacijama i idejama nikada ne bi bilo kraja, a po kišnim danima iza pokojeg ugla zasjalo bi sunce.
Da sam ja netko... Svatko bi imao dom. Nitko ne bi trebao biti sam i napušten. Živjeti u zajednici je jako bitno. Učimo se komunikaciji, dijeljenju, postajemo socijalni i stječemo prijateljstva. Svatko bi imao topli krevet i osjećali bismo se sigurnijima.
Da sam ja netko... Edukacija se ne bi mjerila novcem. Znanje bi bilo prioritet i svi bi za njime žudjeli. Imali bi priliku naučiti sve što ih zanima. Bili bismo mali genijalci, a naše ideje nitko ne bi olako shvaćao. Postigli bismo najviši zamislivi cilj!
Da sam ja netko... Ne bi bilo podjele. Svi bismo bili kao jedno. Svoj sa svojim. Svatko na svoj način poseban i prirodan, a opet u kombinaciji s drugima – jedinstven! Slagali bismo se kao prst i ruka i svaki dan bi bio Dan grljenja!
Da sam ja netko... Svi bi znali što je ljubav! Što donosi i kakav osjećaj stvara. Svi bi znali što je osmijeh! Koliko znači i koliko vrijedi. Svi bi znali što je sreća! Stalno bismo ju nosili sa sobom i dijelili drugima. Da sam ja netko, svi bi imali svog Nekoga!

http://www.youtube.com/watch?v=KTVMA_lt-30

 Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo.(Denis de Rougemont)

U razgovoru, takva će žena svojem sugovorniku dati osjećaj kao da je najvažniji na svijetu, gledat će ga u oči i slušati svaku riječ. Budući da svi vole kad ih se cijeni i poštuje, tu osobinu većina ljudi smatra neodoljivom.
A kad je na nju red da govori, žena koja je svjesna sebe i samouvjerena, imat će što za reći – obrazovana je, inteligentna i može raspravljati o brojnim temama koje itekako nadilaze tematiku odjeće i cipela.

http://www.youtube.com/watch?v=Fv6hTZcOPws&feature=related

Dogode se iznenada trenuci kad čovjek naglo progleda i shvati da ima tako mnogo ljudi oko sebe ali da zapravo - nema nikoga. Čovjek je uvijek sam u najvećoj sreći i najvećoj žalosti, tu i tamo svi mi imamo mnogo imena i prezimena i lica i osoba kraj sebe koji čak nisu ni u stanju da nas vide kakvi istinski jesmo. Vide nas onako kako žele da nas vide, kako im odgovara u njihovom svijetu životne imaginacije.
Trenutak u kojem sam shvatila da je sve velika iluzija i sve te "trebam te da ne budem sam - daj mi što više i traži što manje" ljubav  i sva ta prijateljstva "trebam te da mi popuniš dosadu slobodnog vremena ali te uistinu ne vidim i ne želim da se trudim da te istinski vidim"…
Da,taj trenutak razbijanja iluzije bio je najusamljeniji trenutak kojeg sam doživjela u životu. I neka mi više nikada netko ne kaže da se suze pojavljuju kada nam je najteže. Ne, to nije istina. Onda kada nam je najteže - suza nema. Samo jedna duga i razarajuća tišina.
Trenutak u kojem su se raspršile sve ružičaste istine također me je i oslobodio svih lažnih nada i uzaludnih očekivanja. Danas više ne očekujem ništa od nikoga. Ponekad ni od sebe, jer vidjela sam da se čovjek ponekad plaši i osobnog uspjeha pa stane i krene na drugu stranu. Vidjela sam da u ljudima ima jedan destruktivan dio koji želi da uništava ono za sto smo se vezali.
Sve je to u stvari strah. Strah od uspjeha, strah od istinskog vezanja, strah od slobode, strah od budućnosti, sreće i sadašnjosti.
Plašimo se znaci života ali začudo - ne plašimo se smrti, iako je jedino smrt ta koja odnosi sve. A dok je nas nema smrti, kad je smrt nema nas. Zašto se onda plašimo života.
...i onda kaže Sokrat sad znam da ništa ne znam... tko će shvatit ljudsku dušu, ljudske misli, osjećaje... u pokušaju da to shvatim razumom, uvijek se na kraju izgubim... zašto je svijet ovakav onakav... ne znam... al je tako... puste svađe oko etiketa, uvjetovanih od strane onih koji unose razdor na ovoj našoj maloj planeti što pluta u moru beskonačne svijesti... imat neki svoj pojam nečega, svađat se a kamoli ubijat oko našeg poimanja neke stvari... pa to je suludo... nas Bog je ovakav, a vaš je drukčiji... vi ste pogani, mi smo odabrani narod...
e ljudi moji...
koliko god me neko i uvrijedi, i povrijedi... ja se uvrijedim i naljutim a zašto? što uopće očekujem… od drugih od sebe...
samo bezuvjetna ljubav braćo i sestre...trudit se bit idealist u ovom svijetu gdje nam se nameću kalupi...
... život je samo most ... ima jedna pjesma... svatko pleše svoj ples... bit u istini sa samim sobom... preobrazit, osvijetlit zlo... jer hraneći ga postaje jači, a pokrivanjem očiju ono neće otići...
zlo je neznanje... manjak svijetla... unesimo svijetla... trudimo se... krenimo od sebe a ostalo je lančana reakcija... al ljudi su lijeni al ako znamo da nismo mi ti koji djelujemo... mi smo magnet frekvencije, vibracije smo mi... ja tražim i umrijet ću al naći ću stanicu bezuvjetne ljubavi...
 
 

Nakon neke vremenske nepogode more je na plažu izbacilo na tisuće morskih zvijezda.Ljudi su došli gledati nesretne zvijezde koje su još bile žive i polagano pred njima ugibale i svi su bili tužni. Jedino je jedna desetogodišnja djevojčica pokušala spasiti nesretna morska bića.
Uzimala ih je u kanticu jednu po jednu i puštala u more. Svi su je pokušali odgovoriti:"To što radiš, uzalud je. Tu je nasukano tisuće morskih zvijezda, komu je bitno ako ti spasiš nekoliko? 
 
"Onima koje sam spasila "- odgovorila je.To što ne možeš pomoći svima nije razlog da se predaš.Ako pomogneš jednoj osobi, pomogao si cijelome svijetu. Jer, najveće zlo koje te može zadesiti je da tvoj život ne služi nikome.
 
Budi i djelom ono što jesi...

 
"Nema zadovoljstva kada nemate ništa za raditi... sreća je kada imate puno toga za raditi, a ne radite ništa" :)
stavi misli u prazan hod i ... sanjaj...

So beautiful by Paul Collier Copyright 2009
http://www.youtube.com/watch?v=Q40AIqGsHRE
 pitam se zašto dobre ostaju same???

Nasmijesi se i pokloni osmijeh onom koji ga nikada nije imao.
Uzmi zraku Sunca i pusti je da leti tamo di je noć.
Uzmi suzu i ispusti je na lice onog koji nikada nije plakao.
Uzmi hrabrost i stavi je u dušu onih koji se ne znaju boriti.
Otkrij Zivot i ispricaj ga onome tko ga ne razumije.
Uzmi nadu i živi u njezinom svijetlu.
Uzmi dobrotu i pokloni je onom koji je ne zna poklanjati.
Otkrij LJUBAV i nastoj da je svijet upozna.

predivno...
http://www.youtube.com/watch?v=9A6yp_-LQDs

 i kada ne znam jel uistinu zima...
http://www.youtube.com/watch?v=5ZPeuHPRzKc