Servus dragi Zagreb moj

Sinoć san pola kafane popio, a drugu polovucu Barba Šime i njevova sponzoruša. Naravno na moj račun. Uvik je tako. Ali neka, ni mi ža, a i svaka dobra škola se plaća.
Uz priču veli Barba Šime da je tajna mog neuspjeha kod vidno mlađe ženske populacije u rezolutnosti.
Ja se zabezeknuo! Kako, pitam, sad pak to.
Pa tako, veli, ono tvoje čuveno "Oš? Oš. Neš? Neš!" to su ti samo četiri nijanse sive. Žene raspoznaju makar pedeeset!
Kad sam se malo pribrao, velim Barba Šimi: ako je stvarno tako, daj nauči me leba ti, nisam niti slutio, da će mi i to trebati!

Sa 20 godina one su poput Afrike, tople i eksplozivne.

Sa 30 godina one su poput Indije, čarobne i misteriozne.

Sa 40 godina one su poput Amerike, tehnički savršene.

Sa 50 godina one su poput Europe, svako malo se naiđe na po neku ruinu.

Sa 60 i više godina one su kao Sibir, svatko zna gdje to je, ali nitko ne želi tamo ići.

Sa 20 godina su poput flautiste, brzo izvade instrument i odmah počnu svirati.

Sa 30 godina su poput violiniste, pola sata uštimavaju istrument, a onda sviraju cijelih 5 minuta.

Sa 40 godina su poput trubača, dva puta puhnu, a onda dva sata pauziraju.

Sa 50 godina su poput pijaniste, trude se i rukama i nogama uhvatiti ritam.

Sa 60 i više godina su poput štim-majstora, oni samo uštimavaju instrumente, a drugi sviraju.

Idem za koji dan sa Brijuna na izlet u Pulu, pa onda katamaranom na Mali Lošinj. Veselim se posjetiti mog dobrog prijatelja i vječitog suparnika Barba Šimu.
Ime je naravno izmišljeno, radi se o naturalizovanom Kranjcu, sa očajno lošom Zagrebačkom spikom. Šime tradicionalno provodi ljeto na Lošinju u galebarenju sa svoje "jahte" usidrene na samoj gradskoj rivi.
Mislim, jahta se ovdje stvarno mora napisati pod dvostrukim navodnicima. Za one koji se kuže u brodovlje, radi se o malo jačem čamcu za spasavanje, preuređenom uz puno ljubavi za detalne i pogonjenom uzvanbrodskim Tomosovim motorom sa cijele 4 KS kakvi se više ne proizvode skoro 40 godina.
Što se tiče naviganja tu Barbi nemaju što prigovoriti ni stari morski vuci. A, što se tiče ulova, tu nadilazi sve što je meni do sada poznato.
Mislim, ovo nisu isprazne lovačke/ribičke priče iz treće ruke, nego neposredno vizualno opažanje.
Kada se malo oporavim od prvog šoka, pitam Barbu kako mu samo to uspijeva i što ja ne mogu tako.
Nije u tebi problem, tješi me Šime, samo imaš potpuno neadekvatno zanimanje.
Kako neadekvatno, bunim se ja učudu, pa piloti i lječnici ubjedljivo vode u svim statistikama.
Možda, dodaje Šime, ali niti možeš prošetati svoju uniformu po ovoj vrućini, niti možeš privezati avion za rivu.

Gdje ćete provesi godišnji odmor ove godine?
Ima li nekog krajem mjeseca u Fažani?

Bolje je dvije godine živjeti nego dvadeset godina životariti.

Njemačka narodna poslovica

Besser zwei Jahre gelebt, als zwanzig Jahre dagewesen.

Kakvi su vam planovi za Božić i Novu godinu?

Tri sam zemlje prelazio,
i tri gore pregazio,
i tri mora preplivao –
dok je nisam upoznao,
Plavu ženu,
čudnu ženu,
jedinu na svijetu.
Ova žena
zna da svira,
ova žena
zna da plete,
ova žena
ručak kuha,
ova žena
kuću mete.
Ova žena
pjevat zna,
ova žena
plesat umije,
ova žena
šiti, piti
i francuski govoriti
– sve razumije!
Plava žena,
čudna žena,
jedina na svijetu.
Ja je htjedoh sebi vzeti
da me mije,
da mi šije,
da mi kroji,
da mi broji,
da mi plete,
da mi mete,
da mi kuha,
da me čuva,
da mi pjeva,
slike šara
i francuski razgovara.
Plavu ženu,
čudnu ženu,
jedinu na svijetu.
Stavih zenu u auto,
pa požurih svojoj kući.
Al' kad bjemo ispred kuće,
stade ona da šapuće:
– Pusti mene mlado momče,
pusti mene živ mi bio,
da počešljam svoju kosu,
da umijem svoju lice,
da isječem nokte,
da ispravim stas,
da udesim glas.
Neka vide ljudi
plavu zenu,
čudnu zenu,
jedinu na svijetu!
Pustih ženu iz auta –
al' se žena ne očešlja,
al' se žena ne umi,
nit isječe nokte,
nit ispravi stas,
nit dotjera glas.
Već pobježe, oj nesrećo,
na kraj svijeta, oj nevoljo!
Plava ženo,
čudna ženo,
jedina na svijetu!

(Za sve one koji to nisu prepoznali, a žao mi je da još ima takvih, i za sve one koji me optužuju za plagiranje, ovdje se naravno radi o alegorično parafraziranoj pjesmi Dušana Radovića - Plavi zec čiji original možete naći ovdje: www.lyrikline.org/de/gedichte/pesma-o-plavom-zecu-5790)

Molim vas poštedite me dalljnjih prigovora i komentara sa fantomskih profila.

Tebi je trebao osjećaj slobode
Nitko te, rekao si, vezati neće
A moja je ljubav bila čista
Ponekad se pitam
Zasto bas Ti ?

Ti si me 1.000 puta varao,
Ti si mi 1.000 puta lagao,
A ja sam letjela s tobom visoko
Ali nebo je bilo zauzeto
Ti si bio vjetar u mojim krilima
Mislila sam tako često na tebe
I opet bi to učinila
S tobom
Večeras

Tražim tvoju ruku, trebam te,
Hvališ mi ponekad noću
Tko će me milovati poput tebe
Kome cu ispričati svoj san ?

Ti si me 1.000 puta varao,
Ti si mi 1.000 puta lagao,
A ja sam letjela s tobom visoko
Ali nebo je bilo zauzeto
Ti si bio vjetar u mojim krilima
Mislila sam tako često na tebe
I opet bi to učinila
S tobom
Večeras

Gdje si kada te sanjam ?
S kim si kada potajno plačem ?

Ti si me 1.000 puta varao,
Ti si mi 1.000 puta lagao,
A ja sam letjela s tobom visoko
Ali nebo je bilo zauzeto
Ti si bio vjetar u mojim krilima
Mislila sam tako često na tebe
I opet bi to učinila
S tobom
Večeras

Andrea Berg