Ljubav je uzburkano more valova i vjetrova, bez luke i obale....

Idemo skupa gledati kišu?!!! Želim te uzeti za ruku i odvesti sa sobom na plažu u Brseču...Zagrliti ćemo se toplinom naše ljubavi. Pokriti "kišobranom" naših nadanja.
Svaka kap koja padne na tvoje lice biti će i moja kap. Dijeliti ćemo te male, čudesne kapi kiše...One će progovoriti jezikom ljubavi, naše ljubavi. Gledati ćemo ih...slušati...kako se s morem stapaju i postaju jedno...poput nas...začaranih duša.
Ostati ćemo do jutra na toj plaži...sa kišom...bez zalaska sunca jer će nebo biti oblacima okupano...a niti aurora, možda, neće biti jedna od onih...za pamćenje. Ali, zar je to uopće važno. Važno je da ćemo skupa gledati KIŠU.:):):)

Danas imam snage...da preskočim dugu; da skinem zvijezde s neba; da uberem sve Van Goghove Suncokrete; da zaustavim orkansku buru;
da obučem miris "vječnosti"; da naslikam Sonatu u D-duru; da zaronim u nemirno morsko plavetnilo; da probudim usnulu Trnoružicu; da oslobodim PTICU osjećaja;
da se popnem na najvišu planinu i viknem, glasno...najglasnije:
TRAGALA SAM, TRAGALA ZA SOBOM...PRONAŠLA SAM SE...SADA TRAGAM ZA TOBOM...
samo DANAS:):):)