Nekaj malo stihopurgeraja iz trešnjevačkog parka

Ako ti priđem
Hoće li ti moj osmjeh biti dovoljan
Mogu li bar na čas biti ono što jesam
Ili misliš ipak da bolje mi stoji
Kada mi osmjeh vućeš nebom bez sunca
Pa se ćini više krvav i ružan
Izvučen iz mene takvog kakav želim da nisam
Kako da ti priđem
I da me još jednom
Večeras
Zaokružiš sobom
A ja nesvjestan tvoje blizine
Puštam zapetljane misli
Da skrnave utrobu sna djeteta u meni
Pa se njome hrane
I traže da bar jedna od njih pobjegne
U neki drugi svijet mira i spokoja
Zaokruži me večeras
I budimo
Ti tamo
Ja ovdje
Ono što jesmo
Dva zaboravljena zrikavca u krilu sjećanja



2009. DobroJeZvatiSePurger