Jedna nevolja nikad ne dolazi sama...

Danas mi prijateljica reče... mala oči su ti tužne...
.. taj osmjeh ne uspjeva danas sakriti tvoju tugu...

Dozvoli si da budeš tužna,
dozvoli si da budeš nesretna,
dozvoli si da budeš ponekad loše volje..

Zašto misliš da po zadatku moraš uvijek nositi taj ures u obliku smiješka na licu...

Zašto misliš da moraš uveseljavati ljude svojim šalama....

Da ja sam danas tužna... Tužna sam jer jedne druge oči dugo, predugo nisam vidjela..
Jedne usne dugo, predugo nisam ljubila...

Ruke tamo neke me dugo, predugo nisu milovale....

Uredi zapis

05.11.2010. u 14:51   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar