da ...

OPROSTITI

Oprostiti znači osloboditi se svih negativnih razarajućih naboja koji su u našem biću usmjereni prema nekom. Možda i prema samom sebi. Onaj koga muči ovo iskustvo zna da se osjeća sapet, da su mu tijelo i duša u nekom grču. Osjeća se duhom zarobljen. Usuđujem se reći da se takav čovjek osjeća bolestan. Stoga ne čudi kad netko nakon milosnog Božjeg zahvata oproštenja kaže da se osjeća preporođen ili, za onog kome je oprostio, da je taj ponovno živ za njega. Kad se oprosti prijatelju ponovno se dobije prijatelja.

Ako želimo, dakle, nekoga ponovno vratiti u život – oprostimo mu, ako želimo biti slobodni i živjeti punim životom – praštajmo!


Fra Ante Grbeš

da se, ne zaboravi ....

ne volim tu svoju sposobnost da vratim mirise, boje, emocije ... ne volim tu sjetu ... ne volim ta pitanja na koja ne znam odgovor ... ne volim tu buku u glavi i ... ove dane ... :(( tako ih ne volim ... sve manje ... :(( što bi bilo da me nisi ostavio kada sam imala 23? ... da li bi naš sin bio sretniji da si ostao živ ??? .. gdje bi sada bili i što bi sada radili ??? ... da li bih znala da postoji iskrica ??'... ne volim ove dane kada su sjećanja tako glasna a ja tako nemoćna da saznam odgovore ... a još uvijek ih želim znati ... prokleta plava glava i to izdajničko srce kome fališ i .... nakon 30 godina ... ... ..... ...............................

Želim ti uvijek iznova jesen da ponovno shvatiš koliko je život velik i raznolik. Nalik igri, ozbiljnoj a istovremeno vedroj, nikada jednostranoj jer u sebi sjedinjuje sve suprotnosti. Rast, cvjetanje i propadanje spadaju ne samo u ritam prirode, nego prožimaju i vrijeme našega vlastitoga života. Pokazuju nam koliko smo smrtni ljudi i kako ne možemo sve postići.

Ujesen postoje različite promjene, ali i tihi trenutci. Oboje je važno da bi u naš život ušlo više sklada a mi otkrili njegovu puninu. Gdje se nešto mijenja, tu magla pripada isto kao i jasan, sjajni pogled u daljinu.
Jesen je vrijeme zahvalnosti. Prividne, po sebi razumljive stvari kao hrana i stan, susreti s drugim ljudima, dar su koji ne dugujemo svojim vlastitim nastojanjima i naporima. Tko je zahvalan, može prihvatiti prošlost, radovati se sadašnjosti i doći na nove ideje za budućnost. Promatraš li život kao dar, shvatit ćeš kako je vrijeme dragocjeno i koliko nam prilika daje svaki novi dan.

Želim ti uvijek iznova strpljivost da doživiš bogatu jesen, koja će te nadariti i iznenaditi svojim obiljem. Nađi jednostavno vremena za to i budi strpljiv, i u tvom životu će, često posve skrovito, rasti i dozrijevati mnogo toga. Ne možeš sve sam proizvesti. Dadneš li stvarima i ljudima vremena da se razviju, bit ćeš nagrađeni nečuveno bogatom žetvom.

Hrabrost je očitovati sebe takvim kakav si u stvarnosti. Prečesto se skrivamo iza maske jer ne želimo da drugi primijete kako se stvarno osjećamo. Pustimo li da sve predodžbe kakvi bismo trebali biti otpadnu kao uvelo lišće, osjetit ćemo kako nas to može olakšati i dati nam novu snagu.

Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, svojom pojavom, svojim licem, načinom kako hoda i kako se kreće, kako govori i kako nekoga gleda. Svatko ima nešto nezamjenjiva i zato je dragocjen. Ne treba se dakle ni pred kim niti iza bilo čega skrivati.

Želim ti prijateljstva i kontakte s ljudima koji ti daju sigurnost i zaštićenost, i uvijek iznova snagu da budeš potpuno ti. Takvi odnosi daju ti toplinu i novi dah, ali i da osjetiš odmak - daljinu i blizinu.

Phil Bosmans

Ponedjeljkom mirna …
Utorkom opasna …
Srijedom umiljata …
Četvrtkom kronično nesretna …
Petkom bezrazložno radosna …
Subotom nježna …
Nedjeljom nervozna …

Blago tebi samnom …J) zamisli da, tjedan ima 10 dana J))

Izgovorenoj (napisanoj) riječi više nisi gazda ... govorila je moja baka. sve sam sigurnija da smo zaista ono što ... izlazi iz naših usta! ... a tako smo ušminkani ... izvana :((

koja tragikomedija je čovjek!! :((