Basna o galebu i mishu

Sjeta šuška u lišću.
Ispod prozora.
Maglica na prozoru.
Tišina.
Zgužvana plahta.
Krvave usne.
Trag ugriza.
Miris mente.
Miris noći.
U zraku.
Svjetlost ulične lampe.
Sjena na tijelu.
Putokaz.
Prema tebi.

Stih na stih.
Riječ na riječ.
Igramo se.
Kao bojama.
Zelena na smeđu.
Kao mirisima.
Cimet na vaniliju.
Dlan o dlan.
Kao usputni dodir.
Stranac.
Spasitelj.
Ti.
Ja.
Zajedno ovdje.
U riječima.

Na tvojim usnama okus jutarnje kave.
U tvojoj kosi miris mog jastuka.
Na tvom dlanu osjećam sebe.
U meni osjećaš sebe.
Suncem okupani.
Uz podnevna zvona.

Tvoj prst lagano klizi.
Ne dotičući.Uopće.
Osjećam lepet krila.
Dlačice na mojim leđima osjećaju energiju.
Prate njegov put.
Prema dolje.
Zastane.Krene.
Nježno oslobađajući.
Ukočenost.Zaborav.
Iscrtavaš likove.Poigravaš se.
U polubesvjesnom stanju.Osjećam.
Ponirem.
Ugriz na rame.
Neočekivano drzak.
Jecaj iz grla.Otpušten kao s lanca.
Dlan na usnama.Zubi na prstima.
Glava spokojno priljubljena uz tvoj miris.
Tijelo uz tijelo.
Uz dobro jutro.

Čisti stan miriši na jabuke,bademe i cimet....
Život je lijep,kad si ga učiniš lijepim...i tek kad shvatiš da za tvoju sreću ne trebaš nikoga drugoga,osim samog sebe....ti si ono mnoštvo koje ostvaruje mucho sretan život...šaren,kao i moj...
Okej,idem kod frizera da izravna moju kosu i učini me lijepom...(jbg,neke stvari ipak ne možeš sam)...
:-)))))))))


Link

Sasma običan dan.Redovni.Preko tri dana bez spavanja.Kad ne spavam,postajem paranoična i nesigurna.U svemu vidim urote.I nerijetko režim na sve oko sebe.Takav je bio i jučerašnji dan.Galama koja me pratila pri svakom koraku,prijetila je da će mi eksplodirati u glavi.Rano popodne sam provela u tatoo salonu pokušavajaći složiti nacrt slike za leđa,ali jednostavno,ništa nije bilo dovoljno dobro.Blue je otišao,stranica je okrenuta,život je pun bezbroj mogućnosti,htjela sam time obilježiti tijelo.Ali nisam uhvatila pravu fazu života.Suha je i neplodna.
Pored bijesa,obuzeta tugom,odlučila sam obaviti i tjedni šoping namirnica,bez popisa.Općepoznato loša ideja.
U prevelikoj i ispranoj trenirci,ugsicama koje su vidjele i boljeg sunca,te vesti čije rupe od starosti su ozbiljno konkurirale bodu kojim je pletena.S kovrčama i šminkom sam se davno prestala boriti.Ispijena i siva u licu lunjala sam ogromnim dućanom i nepreglednim policama,a u kolicima sam imala samo snickerse.Misli su plesale svoj ritam po glavi,a ja sam pokušavala naći pravilan uzorak da se sredim i kupim ono po što sam došla.
Omekšivač koji inače koristim nalazio se,naravno,na najvišljoj polici.Ni trenutka ne razmišljajući o mogućnosti uzimanja onog dostupnijeg,počela sam poskakivati prema dotičnoj visokoj polici u nastojanju da dohvatim tu prokletu bocu.Boreći se sa suzama,jbt imam opasan problem s plakanjem na javnom mjestu,i razmišljajući kako bi izgledalo da se samo popnem do nje,čula sam glas,opasno blizu mojeg vrata.Kvragu!Zar taj čovjek ne zna koliko je opasno prilaziti mi tako s leđa?Koliko me takve situacije napaljuju i oduzimaju?U svem sranju,samo mi je još i to trebalo.Kvragu!
-"Čuj,mogu li ti ja dohvatiti to što želiš?"-promukli muški glas je pitao.
Brz okret glavom,nesiguran osmijeh i oči su ugledale tamu.Nikad još nisam vidjela tako tamne oči.Djelovale su tako ugodno njanjasto...Ah.Naravno da je glas imao pripadajuće tijelo.Ugodno zanimljivo tijelo.
-"Joj,naravno,možeš li mi dodati onu bocu?"-upitah upirući prstom,kao nekakvo priglupo dijete,kao da taj dotični ne zna pročitati ime koje mu kažem.Glupača.Glupača.
-"I..ovaj,jel bi ti bio problem dodati mi odmah dvije boce?Hvala ti.."-glupača je konačno počela i koristiti svoju glavu.
Uz jedva primjetan cerek i podrhtavanje glasa rekao je -"Naravno,ali..to će te koštati....."..Okeej..ma ne...ili??
Neki čudni alienovski glas je progovorio iz mene...-"Naravno,nije bed,što god želiš...."..Halooo,wtf???Glupača.Tko to upravlja mojim glasom???
-"Pa i ja imam mnogo veša za oprati...a ti mi djeluješ iskusno...pa...možda bi mogla oprati i moj........."-uz smijeh mi reče.Bezobrazan smijeh,onako u stilu,ajd,probaj mi odoljeti.Nisam se ni trudila odoljeti mu.Kuja.
-"Kod tebe ili kod mene?"-za Boga miloga,neka me netko ubije....nisam se valjda tako očito obliznula,nisam valjdaaa...jooj....
-"Daj mi svoj broj,pa ćemo se već dogovoriti putem...ako nije problem..."-kaže on,uz jedva primjetnu tremu u glasu.To me je ohrabrilo,izmamilo osmijeh na lice i općepoznato treptanje i milost u glasu...o da...ova teta još nije umrla....hihihi.
Izmijenivši brojeve,proćaskajući još malo,razdvojili smo se,svaki na svoju stranu.Nastavih dalje,ponovo smušenih misli i u nevjerici,kad mi je stigao sms..-"Jesi li svjesna da ti palci ruku vire iz rupa na vesti...:-)))..??" Raznježena odgovorih- "Da,drže mi rukave tamo gdje ih volim..."
I tako je to krenulo...
Sutra imam dejt.Pravi pravcati.Nakon sto milja godina.E sad,ono što me zapravo zanima jest,bih li spavala s njim ili ne.Da budem fina ili da jednostavno uzmem ono što želim.Pitanje je sad...
A odgovore ću pokupiti putem.
:-)))

Link

Link

Kuiš,to ti zapravo nema nikakve veze s ljubavi...uostalom wtf is ljubav????Jel to nekaj za jesti??

:-DDDD

Link

:-)))))

http://www.youtube.com/watch?v=PQZhN65vq9E

Link

Link

...nećete mi faliti vi,šašavci..preko smo svi na okupu..ali falit će mi ovo mjesto,kao takvo..falit će mi i modesty,kao ovakva...al,već sam toliko navikla na odlaske..da...još jedan,ovaj,nije vrijedan spomena...mislila sam da ću barem moći pisati još neko vrijeme ovdje,ali kako stvari stoje,blogovi koje napišem kao nepremium,neće biti objavljeni na naslovnici,već samo u logu...a to opet i nije neka fora...
I tako...lijepi pozdrav kučice draga,bila si mi ugodan dom 7 godina,ugostile smo mnoge drage ljude...ostaj mi dobro...i vidimo se u eri neplaćanja....
:-))

Link

Daklem.Da raščlanimo.Volim te.Nikad nikog nisam,i nikad nikog neću toliko duboko voljeti.To smo davno stavili na papir.Silina te ljubavi ošine me milion puta na dan,u svakoj jebenoj sitnici koja me podsjeti na tebe.Tvoje slike krase sve moguće skrinsejvere od kojekud.Svaka pomisao na neku, za tebe lošu situaciju, tjera me na ubijanje.Puštam očnjake i pjenim se.Kao vučica.Takvu istu reakciju u meni izaziva i tvoja tvrdokorno glumljena glupost.Ona,geekovska zbunjenost koju tako dobro glumiš.Hladnoća koju uspijevaš posaditi u svakom kontaku samnom.I koja me prevari svaki put.Natjera na plač.Mrzim te zbog svake svoje suze.Mrzim te što me dovodiš u situacije da danima ostajem tužna i nemoćna disati bez tebe.Dok ti za to vrijeme glumiš budalu i likuješ nad sitnim pobjedama.Je da,i ovaj put si mi pokazao.Ko da ćeš me ičemu naučiti na takav način.Ko da nisi naučio da najbolje shvaćam rečeno..I da mi se,neš vjerovati, treba samo jedanput argumentirano nešto reći.A ja kakva jesam,sasvim sigurno bi učinila apsolutno sve što bi tražio od mene.Ali ti ne tražiš.Svojim postupcima me uporno uvjeravaš u svoje prijateljstvo i distanciranu nezainteresiranost.Je da...nekak ti više ne pušim te fore...predugo i jesam.
Znam da me čitaš.Oduvijek jesi.Pohlepno gutaš moje riječi pisane tebi.Čitam o tvojim reakcijama na pročitano u svakom tvom profilu.I dosta mi je.Moraš prestati s tim.Možda da za promjenu,, počneš razgovarati samnom o napisanom?Ili da možda,samo možda,koji put lupiš šakom o stol i kažeš mi što ti smeta?Samo se zapitam tako koji put,kako bi se odvijao takav razgovor....
Znam da me voliš.Na svoj čudan način.I to mi je dovoljno.Za život uopće.Znaš,nekako,s ovim silnim vremenom,skužila sam da to uopće nije teško.Na tvoj način.Sve je lagano na tvoj način.Više me ne boli tvoja glumljena hladnoća.Pa možeš lijepo i s tim prestati.
Općenito,možda bi mi mogao koji put i pokazati koliko me voliš..za promjenu,onako....tek toliko da padnem na pod od iznenađenja...mislim,to ja samo,onako usput,spominjem...Naravno da ne moraš.Kad sam ja u pitanju,ti ništa ne moraš.I to ti savršeno odgovara,znam.Ja sam tu....što god i kako god bilo.
Samo...nedavno sam se uvjerila da ljudi nestanu,samo tako,u jednoj sekundi....a mi se lupamo po glavi jer nismo ovo..ili ono....
Svaki,pa i najbezazleniji pozdrav treba biti ...kao posljednji...
Kad to naučiš,bit ćeš ono što sam oduvijek smatrala da jesi...my little elven...

Link

:-)))

Link