Basna o galebu i mishu

Sva silina sreće u meni stvara uragan tuge.Svaki osmijeh priziva nova sjećanja.Svaka nježna riječ priziva neke stare,neizgovorene.Svaki novi dodir zaziva one prekinute,nježne kao plahi povjetarac.Svaki poljubac ubija pogledom na okrenuta leđa.Vrelo ljubavi stoji u grlu i ne izlazi van.A trebalo bi.Vrištati i juriti u zagrljaj.Zagrljaj stranca.Tako ugodno nepoznatog.Obavijenog tamom.Tako zastrašujuće novog i neistraženog.
Sudbina se poigrava samnom.S mojim umom.
Srce odavno oduzeto,pokušava naći put kući.A gdje je kuća?Gdje je topli i ugodni dom?
Ostao je tamo,daleko,u tvom zagljaju.
Ljudi odlaze i dolaze.Putuju sa i za svojom srećom.A ja stojim,tamo,tamo daleko.U limbu.I čekam tebe.
Svoj početak i kraj.

...kad najbolje nije dovoljno...a u qurac i to..ondak...rasplakala sam se jučer u pekari,novoj najdražoj,staru su zatvorili,gamad,ova nema čokoladne prekofine muffine,al ima fine klipiće sa sirom,i okej mi je,aj ges..i jučer nisu imali danskog peciva,i ja sam rekla okej,i počela plakati,i teta me zbunjeno gledala dok sam gotovo trčeći izjurila van,na sunce,smetalo mi je sunce,ne paše mi uz boju kože,siva je nekakva i bezbojna,i o da...naći ću nekog doktora,ili nešto...valjda..kad sredim misli,kad ih zapakiram u neki kofer,moraju na put,a i ja bi s njima,al brijem da će im biti puno bolje bez mene,nekako nisam dobro društvo zadnjih dana..
...al i to je okej,aj ges...sve je okej...just fine...

Link

....ja volim nju..npr.......(bleso)
:-)))

Link

...i njih......
:-)))

Link

Čudan je taj osjećaj,znaš?
Jedan tren ta golema tuga koja pritišće obraz,guši kao ogromna šaka na vratu,sprema se olujno zastrti svu svjetlost,a već kratko nakon,drugi tren,osjećaš sunce na tom istom obrazu.Bez logike,bez razloga,bez razuma.Oh,davno sam razumu i logici rekla zbogom.Pomireno gledala kako se svijet ruši,bez iole nadmoći da to spriječim.A taj drugi tren sudbina je donijela novi prevrat.Na vrijeme ili s vremenom,teško je reći.Ali,prevrat se dogodio.Jednim osmijehom.Jednim srcem.
Snovi su postali ponovo šareni.Moje čarapice su opet šarene.Moji šareni baloni su slobodno poletjeli u zrak.Među mucaste oblačiće.Imaju misiju,znaš?Moraju naći osobu kamene tamne duše.Moraju se smjestiti u njezine ruke i biti svjetlost vodilja na putu prema šarenom sretnom svijetu.Svijetu osmijeha i čokoladnih bombončića.
Svijetu kojem i ja sad ponovo pripadam,zahvaljujući tebi.

Link

...za onih pola srca...jel..

Link

Evo ti izazov...
...usudi se zavoljeti me...
...usudi se navesti me da te zavolim...
...usudi se natjerati moje oči da se ponovo smiju...
...usudi se navesti moje srce da zakuca...
...usudi se navesti me da drhtim...
...usudi se preokrenuti Zemlju svojim poljupcem...
...usudi se navesti me da se topim pod tvojim rukama...
...usudi se navesti me da vrištim...

...usudi se usuditi upoznati me ispod površine...
...usudi se ostati...uz mene...

....tako se voli...i nikako drugačije....!!!!! :-)))) (jel to ok?) :-))

Link

"Vrati ukus prvog poljupca
Ili se ne vračaj...
Ako mi daješ,daj mi od srca
Ili me ne podsjećaj..."

Link

...ima sive nepoznate oke...
...ima nježne utješne riječi,koje pogađaju žicu od prve...bez imalo truda..
...ima veliko srce,dovoljno snažno da kuca za mnoštvo ljudi oko njega...
...on...voli norah,kao i ja....
...poklanjam ti maleni...

Link

Dragi Djede mraz (ili mraže?),Sv.Nikola,Vilinska kumo,Anđele čuvaru,Zlatna ribico,Bože(?),bila sam zbilja jako dobra ove godine (dobro,možda ne baš tako jako,ali...),i puno toga lošeg mi se desilo,i bila sam tužna i puno sam plakala,i svašta sam naučila,i sve ću to primjeniti iduće godine (bar ću se potruditi),i tako...Imam ovdje par malenih željica,ako bi ih mogli uzeti u razmatranje.
Naime,ja si jako želim menadžera.Pravog.Mora biti crnokos i taman.Mora biti visok 2 m i imati,pa recimo,stotinjak kila.Mora imati kukija od preko 20 cm (nikad se nisam zapravo kužila u te centimetre i famu oko tog,al ovo mi dobro zvuči).Mora imati puno novaca.Mora voziti bmw x5,crni (vele da mi crno dobro stoji).Mora biti nježan.Mora puno pričati.Mora me voljeti.I mora me puno ljubiti.E da,i mora mirisati na hugo boss.Mora voljeti francuske filmove.Mora mu se sviđati kad plačem uz iste.Mora mi svaki dan kupovati snickers i znati da mi je to najdraža čokoladica.Mora me nasmijavati da rokćem.I ne smije me nikad,nikad povrijediti.E i da,apsolutno me mora zvati barem desetak puta na dan.I ostaviti sve poslove kad ja njega nazovem.I ne smije me zvati nikakovom živinom,a najmanje nekakovim glodavcem.I mora mi donijeti ovcu iz Malog princa,općenito mora se kužiti u francusku književnost.
Hm..to bi bilo sve,aj ges,za sad..
Ako mi kojim slučajem to ne možete ispuniti........u zamjenu mi možete pod borek donijeti one prekolepe crne replayeve čizmice do iznad koljena.
Hvala puno unaprijed.
Obećajem da ću biti jako dobra i ubuduće.I puno ću se smijati svaki dan.

P.S. Ako bude bilo novaca,možete mi ostaviti i knjigicu Angeologija?To bi bilo jako krasno.
:-))))))))))))))))
Danas je dan za Ramonse,pa shodno tome....

Link

Čokoladico moja:-))**



Link

Neke navike teško umiru...al tam drugam ne smin reć...a ovdi ne smin nešt drugo..i tako....Hm..pitam se,ako kažem da bi se zaljubila,mislim,nije da jesam,ali bi mogla,i to ne bi smjela,i tako..hoću li opet u kut?I na koliko dana?
:-DDD

Link

Daklem,nakon 7 godina i tisuća ispisanih riječi kao zabranjena,leona,arwen,zla i modesty (ni znala nisam da sam imala toliko imena,viš vraga),ja odlazim.
Nisam dobro podnosila sankcioniranja niti u školi,a kamoli da ću ih ovdje tolerirati.Moja savjest je čista.Nisam rekla ništa ružno niti pogrdno.Ali,diktatorski režim ne podnosi suprotna strujanja.Matiju Gubeca su raščetvorili,pa sam ondak valjda dobro i prošla.
Hvala vam dragi admini.Sva sreća pa još uvijek postoje kulturni i demokratski sajtovi koji još uvijek podnose moje riječi.
End-out.

Samo provjeravam jel smijem...........Očito smijem...ali imam zabranu komentiranja......
Prekokrasno.Hvala::-((((

(čitam,ali vam ne mogu odgovoriti...pa evo na ovaj način....ovo je apsolutno nehumano...i to mene,koja sam samo pisala ovdje,godinama...i stala u obranu dragih obrisanih ljudi....da nije ovoliko tužno,bilo bi zbilja smiješno....)
;-(((