Basna o galebu i mishu

..jer,bio si..samo moja igračka...


"Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze,
 a jadikovke ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena."

Tin Ujević Igračka vjetrova

....i zato...šutim...
....samo za...sjećanja...
http://www.youtube.com/watch?v=r77ChPPrWcI

Heh,priče.
Upoznala sam pričopričača,i sjetio me na priče.One prave.Pričane vjekovima i naraštajima.Još u doba bez modernih čudesa,dok su ljudi povezivali svjetlost i priče.Govor sam.U doba,kad su znali,da im jedino ostaju priče.Kao svjedok vremena,tuge i sreće.U vremenima koja su dolazila i odlazila.
Volim priče.Volim utjehu pročitanih i rasterećenje napisanih.Uvijek sam im vjerovala.Uvijek sam im davala njihovu važnost.Nalazila sebe u njima.Kao i vraćala sebe.Redajući riječ po riječ,moje misli su dobivale oblik.Dobivale su život sam.
I kao što malo dijete vjeruje u priče,tako sam i ja slijepo vjerovala u priče ispričane od dragih mi osoba.Bile su to realne priče,o životima,uspjesima i gubicima.Uvijek i bezrezervno,vjerovala.Ne sluteći laž.Ne dozvoljavajući sumnju.
I kao što malo dijete odraste i shvati da su priče izmišljene,tako sam i ja s vremenom shvatila da ljudi izmišljaju svoje životne priče.Kako bi dobili na visini,ono što ima majka priroda nije dala.Kako bi obmanuli.Kako bi nanijeli bol.
Izgubila sam vjeru u priče.Previše su boljele.Izgubila sam utjehu u njima.Ostale su mi samo moje napisane riječi.Borile su se uz mene,da mi ponovo vrate vjeru.Uzaludno.
Shvatila sam da drugi ljudi,oni koji su davno prestali vjerovati u priče,više ne vjeruju ni u moje.Koliko god one bile dijelom mene.Koliko god one bile ja sama.Prestali su vjerovati u mene.
Šutnja je bila logičan slijed.Prema nekima.Svjesno odabran put pomirenja.Ograda tišine,iza koje je moj mir.I moje riječi koje nesputano kruže unutar zidina.Ne čineći ništa nažao onima prijeko.Nevjernicima.Nedostojnima.
I tko zna...tek povremeni slučajni pričopričač će možda znati skoknuti preko ograde i iznijeti priču van zidina.I prenijeti je cijelom svijetu.
Možda će znati čitati moje riječi i zagrliti moju dušu.I možda će moje misli ponovo dobiti želju poletjeti preko svih ograda i vinuti se među oblake i bezbrižno mahati svima koji se zagledaju gore.
Možda.Možda i ne.
To je ionako,već,neka druga priča.
 
 

...konačno skupljam komadiće svog života u komadiće sna kojeg sam sanjala nekoć...
...konačno dišem..bez suza...
...konačno kucam sa srcem...
...ili...je sve to taj mali djelić...sna...bez tebe..
http://www.youtube.com/watch?v=AMJfyDuCI8k

"Zurim u neizmjernu crninu koja se prostire daleko izvan mojih zatvorenih vjeđa.Iako i dalje ležim na zemlji,osjećam se kao da sam na najvišoj mogućoj točki;držim se grčevito za zvijezdu na noćnom nebu dok mi se noge njišu nad hladnim crnim ništavilom.Bacam posljednji pogled na prste obavijene oko svjetlosti i puštam se.Krećem prema dolje,padam,zatim lebdim,pa padam i čekam dotaknuti zemlju svog života.
Danas znam,kao što sam znala i dok sam bila ona mala djevojčica koja se bori sa snom,da iza zavjese zatvorenih očiju postoje boje.Mame me,izazivaju da otvorim oči i ne spavam.Bljeskovi crvene i jantarne,žute i bijele šaraju mojom tminom.Odbijam ih otvoriti.Prkosim i stišćem vjeđe jače da zapriječim put zrncima svjetlosti,koja mi odvraćaju pozornost i drže me budnom,ali su znak da s druge strane ima života.
Ali,u meni života nema.Ne mogu ga osjetiti dok ležim na dnu stuba.
Srce mi sad jače kuca,usamljeni borac koji još stoji u ringu,crvena boksačka rukavica koja pobjedonosno pumpa u zrak i odbija se predati.
Ono je jedini dio mene kojem je stalo,jedini dio kojem je ikad bilo stalo." (C.Ahern)
..onog trena kad se i ono ugasi,ugasit će se i ono malo osjećaja što je ostalo u srcu umornom od nastojanja da pobijedi u toj borbi.Tada će ostati tek mutni bljeskovi sjećanja.Sjećanja koja ne bude osjećaje.Niti osmijeh čak.Tek sjećanja sama po sebi.
I hvala ti na njima.To je jedino što si mi dao.

I'm sorry...
Asčino...
:-))
http://www.youtube.com/watch?v=IHagPodxu5g

Dat ću ti ja bajku...
"Thought you were sent from up above, but you and me never had love..."
I don't feel safe...anymore...
Asčino jedna..
:-))
http://www.youtube.com/watch?v=595JBsMWVCg 

jer,kaj ja znam,bio si i ostao seronja...
:-))
http://www.youtube.com/watch?v=9-9I9vTGSWA