irma11

Nakon mjesec dana aktivnog odmora po našem plavom vratih se i ja kući. Divan osjećaj! Doma je najljepše! Kad znaš da te netko čeka! Tada ni naš plavi više nije tako plav!
Ali , eto idem natrag sutra da ne zaboravim boju. Nadam se da će me netko dočekaati u povratku :)))! ....Toplo se nadam !

Vrijeme je presporo za one koji  čekaju,
prebrzo za one koji se boje,
predugo za one koji tuguju,
prekratko za one koji se raduju!

Još do pred par dana  jednu sam osobu  s kojoj sam se upoznala na "HAJ"  doživljavala kao bezinemog Nekog.  Gledala sam na njega kao na osobu s kojom imam zajedničko jedino tipkanje  da utučem neko vrijeme i  o kojoj ne znam ništa- ali i ne namjeravam saznati  previše, jer se ne želim emotivno vezati. 
Ali danas, samo par dana kasnije, otkrivam da mu u dugim  noćnim razgovorima otkrivam  sebe,  da sam mu dopustila da uđe u moj "zaštićeni" svijet u koji  ne puštam nikoga . Kao da me vuče  nešto ,  što dalje  sve je veća stihija! -naime, sve teže mi je  kontrolirati neke emcije, držati ih pod nadzorom i ne dopustiti  da se razmašu.
Zašto? Što se dogodilo? 
Što se to događa sa mnom u  u tom čarobnm virtualnom svijetu , za mene potpuno  novom?
Kako definirati  stanje u  kojem  svoju  intimu   poklanajm  čovjeku kojega nikada u stvarnosti nisam srela???
    

Kažu da se nije dobro radovati unaprijed! Da se tada želje  ne ostvare! Ja u to ne želim vjerovati. Znam da će mi biti lijepo, jer ja to zaslužujem .To će biti  MOJ odmor  kakvog sam oduvjek željela ! 

Sutra slavim rođendane mojih ptića! Prvi puta bez tata orla. Nadam se da će ljubav prema njima i ljubav kojom pripremam svečanaost i sva toplina vezana uz njih biti dovoljna da nam bude divno. U dubini duše znam da će tako i biti. Ipak su oni ptići iz mojeg gnijzda!