BABY, COME BACK!

Tvoje njezne godine, njezne misli tvoje mogu da nas razdvoje , prije nego spoje...tako nekako ide arsenov refren...
što ti mislš o tome? nije da me ne privalače...nije da ja nisam više no ok žena ne samo za svoje godine...i nije da zadnje vrijeme muškarci mojih godina baš neke stvari mogu...ali, mogu li ja? imati bilo što s toliko mlađim muškarcem?

Neki dan gledam kuće, drvene na netu…pa pokazujem frendici a ona meni nato: što će tebi kuća, pa imaš stan. Pa želim kupit kuću i u njoj živjeti! Nađi čovjek  koji ima kuću. Pa ti si svjetska žena, zgodna, pametna, imaš manire...pa mogla bi što hoćeš. Samo da hoćeš (pomislih ja). Pa se pitam zašto neću. Istina, lova mi nikad nije ništa značila u životu, jer da jest…stekla bih je. Ona druga rječca istih slova (love) but potpuno različitog  značenja…e za nju bih…sve dala. I tako minule neke godine, nema više niti love niti love. Pa se pomalo pitam nije li došlo vrijeme da konačno umjesto da se meni useljavaju, ja nađem nekog useljivog. A kako sam razmažena (moj ex je imao jednu od rijetko dobrih osobina kaj me podučio životu na visokoj nozi, but…noga je nogirana) nije lako nekim beskućnicima, besposlenicima i inim iskričarima…otpeljati me na kavu. Jerbo pijem kavu sa šlagom. A tko je vidio u današnje vrijeme piti vino, pravo piće neki beilis , a da nije pivo i očekivati da te neko tvoje muško odvede na ručak, večeru. Jer ti to uobičajeno činiš…barem jednom mjesečno. A tko je tek vidio otići u kino, kazalište..ne daj bože na neku izložbu. Sve to košta,  but…nije stvar do love već je stvar do stila života. Naročito obožavam iskričare koji napišu u profilu…da žive sa stilom. A stil im se svede na to da li spavaju u odvojenim krevetima, sobama ili…hm, možda im supruga obitava na sjevernom a on na južnom polu…pa onda očekuje od mene da mu se uvučem tj. on meni u krevet na južnom polu. A moj krevet je na…sjevernom. I bih ja njega uzela k sebi, but…to bi bilo popodne a ne ujutro ili navečer. Što mogu kad sam još uvijek razvratnica koja voli seks i ljubavne igre…popodne…pa se to produlji do navečer. A po noći ne volim spavati s nekim, dapače…obično izguram dotičnog…na neki drugi ležaj. A kako toga nema u hotelu, ne dolazi u obzir. A on po običaju nema stan, ili ima al je pun (s osobama)  ili prazan (stvarima).Takvi bračni niti ne zaslužuju drugo do li jednokratnu..uporabu. pa onda otrče svojoj dragoj ženici (koja pak zna da je on bio negdje drugdje, but…svi zadovoljni..ona ima lovu i majstora u kući, a on ima zabadav skuhano, peglano…a  seks..ionako mu je dovoljno jednom mjesečno…a od svoje plaćice uvijek može za toliko…zlagati).A sve zbog love…jer da imaju love, mnogi brakovi bi se raspali kao kule od karata…jer ne bi bili zajedno iz higijenskih (čitaj:ekonomskih) razloga već bi tada imali para i mogli si priuštiti pristojan život…za sebe. Pa imati što i koliko hoće…ili pak neće. Pa bi žena mogla platiti majstora a ne bi morala trpiti sexualno nezasitnog ili pak nezanimljivog muža. Pa bi muž mogao imati ženu koja želi i voli seks (to se isto plaća samo indirektno) i ne bi morao moliti za seks. Zapanjila me konstatacija (a srela sam više od pedeset muškraca ovdje na iskrici) koliko njih mora moliti ženu za seks? Što valja uzeti s rezervnom, jer pitam se s kim se onda toliki muškarci sexaju ako ne s nekim (tim) ženama.  To je ponižavajuće…za oboje. I opet dolazim do pesa i konstatacije nije sve za svakoga. Pa tako slobodoumna, materijalno neovisna, pametna, zgodna etc. žena…mora biti sama. Jer one druge…nemreju preživjeti bez svojih…“majstora“!  jedino kaj još nisam uspjela odgonetnuti tko kim manipulira ili još bolje…tko kime (ili čime)…ne! Što mogu kad mi je che bio…uzor! Pa me naučio da je muškarac….drug, prijatelj, ljubavnik, intelektualni partner…a ne…sam svoj majstor! A po pitanju muškaraca svakim danom sve više napredujem…od čovjeka ka…! Čak toliko da što više pišem o ženi, oni sve više misle da sam…vanzemaljac! a na nekoj mojoj planeti lova valjda nije jedino sredstvo kojom se mjeri cijena ničega a vrijednost svačega....već je možda love....preduvjet za taj planet. but, možda je to ipak planet...majmuna a ne ljudi? (zapisano, objavljeno 30/07/2009 by nike)
 
gotovo će godina dana...nisam znala da ću citirati samu sebe...again. nije nekim povodom, nije tebi upućeno...samo mi se nekako nije pisalo, pa je valjalo posegnuti u...dogodilo se na današnji dan. nije baš tako, ali slično. a najviše me veseli (mrzim biti u pravu) kaj je gotovo sve isto kak je i bilo...još i gore. tad sam još mislila da postoji neki planet, a sada znam da je u pitanju prije...daleka galaktika! 
 
 
 

jel to bila sinoć. za ovu noć. koja će biti prva u godinu dana bez tebe. i prije godinu dana rekla sam no more. veza, vezivanja, nema više očekivanja. a onda si se ti pojavila. sa svojim plavim očima. i ušla u moj život. ja zaposjela tvoj. do danas. strava u mom glasu nije pomogla. naprosto si krenula. prokleti autoput. kao da sam sinoć znala što se sprema s ovom kišom, ovim tmastim oblacima. a nisi htjela šetati sinoć. a nisam prepoznala. nisam razumjela. a trebala sam. kažu dali su ti sve što treba, infuziju, antibiotike, sredstva za umirenje. čekamo jutro. rendgen. koji će pokazati da li ima nade da sutra samo iššetaš sa mnom iz vet. klinike. bez operacije. hoću da budeš opet ona svoja...moja...sara. i nije bitno koliko košta. i jebeni auto i štetu nadoknadit ću. kako je dovoljan trenutak da ode čovjek u pm. a pas? a tek...zajedno?

opraštam se od tolike uzaludnosti. Iskapila sam baileys, nije ga bilo niti dva prsta. Uzaludnosti čovjeka ka čovjeku. Ženi ka muškarcu.  U stvari već sam se davno oprostila, sada samo zapisujem. I otpisujem. Iako nedovoljno. Jer eto opet ne mogu spavati. Kad god se sretnem sa svojom ljudskošću (a to je još uvijek tako često) ne mogu spavati. Jer kao da žalim za cijelim čovječanstvom, ovim univerzumom koji nam najčešće nije dao da se razumijemo, da se volimo, da budemo. Svako malo spotaknem se na neku ljudsku glupost. Ali navikneš se, to je kao tramvaj i…kondukter. Ne možeš se voziti a da ne sretneš konduktera. Ali zar svaka vožnja mora biti…fijasko? Zar svaka stanica mora biti….orwelowa pustinja. Iako one pustinjske dine tak dobro zvuče u izvedbi simple red. Plavo oko i crvena rudlava kosa….ali, ništa nije nepromjenjivo. Dok smo živi. Al kad umremo, nema nas više. A ponekad umremo i u nečijem srcu. Umu čak. A ponekad nas i ubiju. U tom svom srcu i umu. Stari samuraji činili su to vrlo vješto…harakiri. Ne znam kako boli ova stvarna smrt. Ona virtualna u nečijoj (ili mojoj) glavi boli jako. Nikad nisam mogla pokapati žive ljude. Uvijek sam se morala dugo i puno opraštati od njih. U svojim čuvenim pismima. Ljubavnim i prijateljskim. Dugo već ne stavljam vrpce. Iako su pisma sve rjeđa. I uglavnom ih prepisujem. I rijetko, sve rjeđe ih čitam. No, jednom uz kamin…u našoj brvnari iz mašte, čitat ću ih ponovo. Tada ih zasigurno više neću pisati. Osim možda prigovore za loše ispostavljene račune komunalija i ostalih troškova. Trošne brvnare. I potrošenog života!

S večeri opet sam otišla. Posjetiti klupu..na kojoj sam ponekad plakala. Sjedila sam ovih dana uz tebe i pomogla ti plakati poput onog sedmogodišnjeg dječaka (iz maila:što je ljubav). Pitala ga je majka što je radio cijeli dan sjedeći sa starcem na klupi a on joj odgovori: pomogao sam mu plakati. I ja sam jednom, dječarcu a ne starcu, pomogla…plakati. Ne na klupi. I sjetih se da na tvojoj klupi sjedi…nada! Na mojoj još uvijek…čežnja! Da će jednom i meni netko pomoći…plakati. Sretne me jedan iskričar i primijeti da sam ovih dana (kaže, čitajući moje blogove) zaključio kako sam ok, kako sam našla na iskrici…svrhu, smisao…ispunjen mi život. Klupa je uz jezero…al nema ljetnikovca. Moja brvnara će ionako biti uz jezero, a tvoja kuća uz more. Naš zajednički život odvijat će se na…putu zvanom…stranputica. Od tebe ka meni i od mene ka tebi. I na tom putu odlaska u pičku materinu…možda ćemo ponekad i doći…k sebi! Ti na svom moru a ja na svom jezeru. I sjećat ću se kao i do sada nekih zagrljaja od kojih mi jedan najdraži. Primila sam ga jednom…pa sam ga dala tebi. Jučer. I jutarnjeg zvona dok sam se tuširala, a ti si mi se pridružio. I pregršta žutih ruža koje si mi stalno donosio. I silne ljubavi koje sam imala s tobom, za tebe…desetljećima. I divnu djecu. Jedino što nikako ne mogu shvatit…zašto je tako mnogo ljudi moralo činiti uglavnom…samo po jednu divnu stvar? Zašto jedan čovjek nije mogao činiti bar ponešto od…svega. Ne bi bilo toliko uzaludnih prolaznika, putnika. A ja nisam željeznička stanica. Naročito ne Viktoria Station. Samo sam žena.
(nekoć sam mogla pisati takve stvari. nekoć sam ih mogla i živjeti. danas ih samo...pejstam. volim ih...čitati)

 
netko reče, imati kuju? zašto ne...to se zove...suživot (iz osobnog iskustva)!
ajde priznajte, tko bi vas slijedio u ove vruće, nepodnošljive dane...osim nje! kuje. 

niti piti...pokoje piće s večeri uz pisanje bloga...ne pušim lulu poput nekih davnih pisaca ili cigaru...
niti čašu vina...čitajući te iste. uglavnom glupe i nevrijedne. uz poneki ipak osmjeh mi zatitra. vruće je.
ovih dana ne podnosim niti znoj svoga tijela (iako da se dogodi kako reče desanka ne bih imala ništa protiv)...orange plahta zgužvana je od ove ljepljive vrućine. ne od nas i vođenja ljubavi. ljeto u zagrebu. godinama ne mijenjam neke navike. one druge, potrošim u trenu. ipak, mogla bih se okupati ovaj vikend u jednom jezeru nedaleko metropole otkrivenom prošle godine. u njemu obitavaju lopoči. i zelena boja. ima i hotel ponad. dvoumim da li da krenem samo s njom. ili da pozovem i njega? moram se požuriti s mislima. vikend samo što nije.

 
znaš, ova iskrica je najveća varka...stalno misliš kak ima još, bolje, veće, više...i stremiš ka slijedećem...ničemu!
a kako sam kavu popila, neću više. barem ne do..večeri!

oliti ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA
pa tako danas sexualni vlado naslovi svoj blog "NIČIM IZAZVANIM..." a u povodu mog pvt-a koji je btw bio moj jučerašnji komentar na njegov komentar mog bloga. ali, zato sexualni citira moju pvt poruku (copy od komentara) javno na svom blogu. i tužila bih ga adminima, ali kako je ta ista poruka bila i javni moj komentar, nemam prava! poštujem proceduru. ali ne poštujem (i ne volim) lažove. bilo da su to oni iz nehaja ili s namjerom. kako bi druge doveli u zabludu. u dokaz navedenog...eto malo citiram blog i komentare. pa čitajuć njegov današnji blog po tom pitanju, očito je da laže i koza i rog! ali nisam ovo sve niti pisala poradi laži i njega. već zbog sexa. ni meni ne vjerujte dok vam pišem da ga nemam. moram i ja malo...lagati!
menibezmene: e sex vlado...obožavam oženjene tipove koji su željni ž.p. ali je nemreju dobit. kao ni bilo koju ovdje. pa su dežurne budale tu na blogu (al samo ujutro dok mogu kidnuti jer doma im to nije dopušteno)...i time krate bogu dane (mislim na poslu)...ali, svaka cirkuska šatra ima svog klauna. pa tako i iskrica...tebe! a tko bi mene ili ne bi...to prepusti onima koji jesu. i tebi koji nisi. a niti nećeš! a ovo i na pvt, kak ne bi bilo nismo znali! 13.07.2010. 21:33:24



Obri�i komentar VladekSex:ćuj...ssoorii nemoj se ljutit, ali ko misliš da bi poželijo tebe fukat?! 13.07.2010. 12:45:52

ja razmem da život prolazi. i pogubno je imati godine koje prolaze. čak i kad imaš one koje dolaze. kad očekuješ. i više dočekuješ nego ispraćaš. al brate mili (a i sestre drage) dajte pišite bar neke godine. nek barem desetljeće odgovara, ak već ne stoljeće. nije da baš mora bit dvadeseto, al je poželjno. jer oni iz 21. su premladi a oni iz 19. su malo prestari. i tako malo malo pa naiđem kako ovdje na blogu tako i na profilima neke godine poput 0 (znam i ona je broj), pa 99, pa sve neke devetke! i svi hine kak im to nije bitno. a malo brus. da nije tipkali bi sa curicama il bapcima, a ne sa svojim nazovi vršnjakinjama (informiralu su se kupnjom raznih kartona, agenata i što ti ja znam čega sve ne). čak toliko da znaju više o meni no što znam ja sama. jer većinu sam zaboravila, budući nije bilo vrijedno pamćenja. ono drugo što pamtim, nema u bilješkama interpola, mupova, supova i inih bjeloglavih. a informacija je pola znanja. kad nemam informaciju, ne znam. a volim znati. tko koga...ebe!

čekat ćemo...jesen! ona će hvala bogu doći! a s njome i normalan život. ova hibernacija nije za ljude. nas bljedolike, svjetlopute...sva sreća da i nemam s kime voditi ljubav. ovakva znojna. iako u klimi...em na poslu. em doma. em u autu. jebeš klimu. draža mi prirodna klima. al valja se odgodit, iako sam....neodgodiva! stoga muškarci, oprez! vrlo sam neljubazna ovih dana! znate kak zna bit žena bez sexa nabrijana? pogledajte sebe!

 nema šansi da voliš mene. iako me doista možeš voljeti. ako ne šećeš sa mojim psom (zajedno samnom) neću se s tobom družiti. jer neću sama šetati. bar ne uvijek. ponekad mogu. ako ne možeš biti samnom u tvom krevetu, neću te zvati niti u moj. jer ne volim samo svoj krevet. ako nemaš o čemu pričati sa mnom, ne mogu te voljeti. ali ako ne možeš šutjeti, ne mogu niti biti s tobom. a opet, ako me ne pustiš da budem svoja, neću biti niti tvoja. volim biti i tvoja i svoja. želim te voljeti. želim da me voliš. znam da je to teško ostvarivo, ta ja sam poznata..ludica. ali ne odustajem. od sebe. od tebe. ako te sretnem? kao što već jesam...toliko puta. ne znam zašto misliš da neću. još pokoji?

tek toliko...vrućina jest, van se nemre...i dok varim ručak....čitajući iskricu ne mogu a da ne napišem
dear....ljeto je...a na priče o sexu na plaži...kazujemimala sam prilično buran sex. život zadnjih 20 let...pa tako i sexa na plaži i u moru...pa mi se ne da više probavati (već je sve isprobano, i to bi bilo samo ponavljanje) te vratolomije...za to treba ipak imati neke druge godine (koje btw ti ipak nemaš...a niti ja). a kako je moj sex zadnjih ohoho mjeseci očajan (da, dobro si pročitao)...onda bih bila zadovoljna i sa sexom na...krevetu. a može i u!

(vidoban:ajd ne prodaj mi purgeraj i urbanost tude.I ti snosis dio odgovornosti, nemres pobec od toga. )
odgovronosti za što vido-bane? za to što nikad nisam glasala za tuđmana i tuđmanistan (iako je dugo pokojni al njegovi klonovi uredno ordiniraju hrvatskom). ali za hrvatsku jesam, na referendumu. za to što sam uvijek bila misleća, ali ne samo u ovoj državi već i u onoj. i legalist jer sam poštivala volju većine. koja je htjela neke tuđmane, mesiće, sanadera...pa ih se poslije odricala. laže tko kaže da se prije nije moglo. svi su uvijek imali neke svoje sitne interese...pa je bilo isplativije ne talasati. kao i danas. a radničko samoupravljanje je bilo dobra ideja. osim za šljakere koji toga nisu bili svjesni. pa su htjeli kapitalizam. a mene je još davno fromm naučio imati ili biti. pa sam izabrala (nisam morala) biti! to u primitivnim sredinama ima svoju cijenu....da si uvijek sam i osamljen. jer si svoj. jedan od rijetkih ljudi koje sam štovala bje gotovac vlado. čovjek s kamena. i ja imam kameno porijeklo. ali nemam kamen u glavi. to što sam se udala za purgera ne svrstava me valjda u purgere...iako kao i ostali kulturni građani svjetskih metropola, poštujem i prihvaćam kulturu grada u kojem živim više od 35 let! tek toliko...uz kavu podnevnu! 06.07.2010. 11:59:25
 

PA TAKO KAŽE ONA DIGITALNA EDEN DA JA SLUŠAM NARODNI RADIO. I TO BI SAMO PO SEBI TREBALO BITI OMALOVAŽAVAJUĆE. I JEST. PO MENI. JER NE PODNOSIM LJUDE KOJI SLUŠAJU NARODNI RADIO. ŠTO NE ZNAČI DA SE NEĆU BORITI ZA NJIHOVO PRAVO DA GA SLUŠAJU. ALI BEZ MOG PRISUSTVA! I TU JE OSNOVNA RAZLIKA IZMEĐU MENE I NJE. TIME ŠTO JE DOTIČNA IZNIJELA NEPROVJERENU TVRDNJU DA JA SLUŠAM TO SMEĆE, IMALO JE ZA CILJ...OMALOVAŽAVANJE I ETIKETIRANJE. MORAM JOJ REĆ DA JE U VELIKOJ ZABLUDI. NISAM I NEĆU. ALI I DA HOĆU, TO NJU NIJE BRIGA. TA NAS DVIJE SE IONAKO NE DRUŽIMO. DIJELI NAS CRNA RUPA I MILION GALAKTIKA. U KOJOJ JE ONA, BOLI ME ĐON. ONAJ KOŽNI NA ŠTIKLI. KOJU SAM NOSILA JOŠ DAVNIH DANA DOK SU NEKI JOŠ BILI U...ZAMETKU (ILI TU NEGDJE PRI ŠUPKU). TAK SE BAR ČINI PO GODINAMA NA NICKU. ALI "VOLIM" LJUDE KOJI NEMAJU SILU ARGUMENTA, ALI IMAJU ARGUMENT SILE. PA VRIJEĐANJEM I PONIŽAVANJEM TJ ETIKETIRANJEM LJUDI NADOMJEŠTAJU ARGUMENTE.
btw isprika svima što sam pisala velikim slovima...kako ne bi bilo pravopisnih i inih grešaka...što ne znači da nema tipfelera. jer ja sebi obično diktiram u pero. iz glave. bez zadnje misli i redakture. a sad imam pametnija posla...pvt!