BABY, COME BACK!

 
http://www.youtube.com/watch?v=H1ibNRs4y-4
reče...prije spavanja (jednogpetogkolovoza)
 
 

toliko! svratih. uz kavu pročitati poruke i pokoji  blog. a kad tamo...propustila ja rat i mir. treći tom. drmax protiv koalicije vega. još jedino da odu u kukuriku restoran pa će bit prava konkurencija! a da li će i kad četvrti ne zna se. rasplamsale se strasti ovdje kad već ne mogu tamo. ja svoje estro, testo i ine hormone ipak radije valjam po svome ili njegovom krevetu. ovdje mi nekak tvrdo!

nema ništa gore nego kad dođeš doma, skuhaš si kavu, sjedneš za lap i skužiš da...nemaš cigarete! poslužit će i neka.....eva!

kao danas, idem do trećeg! jutro, podne, večer! rekli bi, trilogija? but, kad sam budna, probuđena...teško mi ne jesti...tri puta na dan! pa se hraniti čak i između obroka. žeđanjem gasiti...glad! a ti me probudiš, jutrom....pa ja snatrim cijelog dana...u ovaj summertime...gotovo da podsjećam na one debele crnkinje i njihovo sporo njihanje u ritmu georgijeve porgi i bess. but, znam kad padne ona mrkla, duboka noć koja navješćuje jutro...ti ćeš krenuti put puti...moga tijela. samo molim te ovaj puta dođi...sam. nemoj voditi tvoje, moje...prijatelje prijateljice...čak niti da gledaju. budimo sami. možeš me objesiti onako kako si  zamislio, but...ne zaboravi da sam nježnu put...putem pokupila. i da bi me trebao htjeti i slijedeći put. i ne zaboravi ponijeti kartu....kako bismo mogli dogovoriti uvjete predaje. place...prepuštam tebi. but, vodi računa o gužvi na plitvicama. a ne bih znala što je još drugo na pola puta...od tebe ka meni? ili možda da kupimo neke jeftine avionske karte...pa  u visokom luku...poput marinkovićeva kiklopa...skončamo?! 02.08.2009. 22:26:14
 
opet santana…ne znam zašto od prvog dana ta pjesma mi je bila nekako…naša. Više moja no tvoja…intuicija je prokletstvo. Jer i tada sam znala to što sam saznala….skončali smo poput marinkovićeva luka…strujni udar bio je 220 V! nakon toga…tišina. u sjećanje na tu jednogodišnju tišinu....nek svira shakira!
 
http://www.youtube.com/watch?v=885-FfTJjRA
 

mogli bi biti...samo ljudi! voljela bih nekom reć ono što večeras reče meni jedan iskričar (face to face)...oduševila si me! zašto su ljudi jalni...sa ili bez ogledala! ma pitam svašta, umjesto da odem spati! ugodno druženje...dragi moji iskričari (sve nešto na pas mater, al bez mene)! ja imam i psa i mater...ne trebaju mi...takvi ljudi!

 
...more dobiva boje ljeta. Nekad sam mu u potpunosti pripadao. Danas je to onaj period kad prođu prvi pljuskovi nakon dugih vručina i poćnu bonace.Ovdje to zovu bablje ljeto, ali ja to nisam nikada izgovorio. Za mene je to Indian summer. Dok se vozim ovih dana izmjene se sunce i kiša, barem jednom. Nekako se ove godine teško porađa ljeto. U podnožju Kozjaka sve se zažutilo od brnistre, uz cestu niču objekti modernih oblika i unose kaos bojama fasada koje vrište. Uz more ostaju one stare kamene koje imaju priću iz nekog drugog vremena. Što su trošnije to mi pogled više privlaće. Nisam nostalgićan ali u novom je premalo sklada. Galebovi prave neku sponu. Nisam prije viđao čaplju. Kad napravim pauzu spustim se do mora, nekad na kavu, nekad uzmem sendvić. Jedno sam vrijeme sretao čaplju na istoj bovi. Mirno je stajala. Plijenio me njen mir i čeznuo bih za više takvog mira u svom životu, mira bez misli. Ti si ovdje duže od mene i ostavila dosta misli. Sviđaju mi se tvoja pitanja. Nekad sam tražio odgovore a danas me oduševljavaju pitanja. Nisam sve ćitao,ali osjećaj sam dobio. Najljepše propitkivanje bilo je o tome što smo trebali drugačije u odnosu.Jako mi se sviđa kako si govorila o ljubavi, ta pažnja prelazi. Uspjevaš u događajima vidjet ono što ih izvlaći iz bezimene intime i postaju važni svima, koji su željni da ih dodirne značaj. Teška je tvoja usamljenost, ali kad to kažeš, ako već nedodirneš drugo srce vjerovatno dotakneš nešto u svemiru. U tome vidim smisao da se kaže. Kada spominješ putenost to je jako privlačno.Otvorenost je erotična. Naš je život odveć kaotičan a ti trenuci znaju ostat oaze sjećanja na potpunost. Dok sam slušao Lady in red imao sam doživljaj tebe i osjećao tu potpunost. To me odvelo do Cohena. Prvi put sam ga slušao u prvom gimnazije. Jedna me cura odvukla u stan blizu Peristila gdje je čovjek primao ljude sa ulice i četvrtkom naveće puštao njegove stvari. U stanu nije bilo mjesta i slušali smo ga na skalama.Ubrzo sam od jednog pomorca kupio Sons of love andhate. Jednom je majka ušla u moju sobu dok sam gaslušao, ležeći u mraku na podu i vrisnula: B.jesi li dobro. Uvijek sam bio dobro kad bih bio tako živo zaineresiran. Ono što vidim od života je tek mali dio i jako sam znatiželjan. Moje prvo erotično iskustvo doživio sam kad mi se slomio bicikl. Odvukao sam ga u najbližu radionicu, a tu su bila dva momka. Zamolio sam ih da ga zavare i dok su radili jedan me pitao imam li curu. U to vrijeme bicikl mi je bio sve. Rekao sam da nemam.Vidjet ćeš kako je to kad joj ga staviš a ona ti šapće - mili ne vadi ga još. Nisam imao pojma o čemu oni to, ali izgledali su uvjerljivo i poželio sam otkrit. Ta ljubav prema otkrivanju je stalno u meni. Oženjen sam. Sin mi studira. I on ode uZagreb. Kad smo poćinjali zajednički život pozvao sam ženu da živimo na nekom svjetioniku, ali na svjetionicima nije bilo mjesta. Tada je htjela poći. Danas bi se smijala, a ja nisam izgubio interes."

kako ću znati kad te sretnem? da si to ti. možda samo prođem. možda te samo ovlaš dodirnem. dušom. ili možda poljupcem. onim prijateljskim. jer za onaj drugi nemam vremena. niti volje. kako ću znati da sam te srela? hoću li? možda ću te samo ispratiti pogledom. promatrajući te. ispitujući tvoje lice. više cijenim govor šutnje. jer riječima  više ne vjerujem. toliko je toga...prošlo. pokušavam se prisjetiti likova, imena, dodira....i ide to nekako. iako ne baš pravim redom,nizom...sve mi teže prispodobit lik i djelo s...imenom. gotovo da sam srela sva slova abecede. desetljeća rada s ljudima ostavljaju traga tako da ih više...ne vidim. desetljeća dubokih emocija ostavljaju kratere...lava oliti magma kad krene ponese i sprži sve pred sobom...potom slijedi faza hlađenja i skrutnjavanja. i pustoši. prijašnjeg života. no, niče neki novi...drugačiji. danas sam željela zagrliti te. željela sam da me zagrlilš. iako ti nisam znala ime. pa te zato nisam mogla dozvati. poželjela sam otići u planinu. tamo stanuje ona. jeka. iako sam jučer čula jeku... u grotlu save. pas je lajao...i vraćala se jeka. došlo mi da se spustim na sprudove i kriknem...tu si? možda bi mi jeka odgovorila: jesam! al nisam....

 
http://www.youtube.com/watch?v=xauVNCQeXKY
ype, kad si me već pitao...vrlo sam zadovoljna! danas su baš fine njoke bile u secondu! taman onako na istarski (ili talijanski)...sa šugom od škampa, vrganja i lososa. zelena salata. miličićev crnjak. ugodno ćaskanje. želja, žudnja...a potom....savska pustopoljina! divno se to sljubljuje...jedino kaj stvarno moram skinuti tih par kila koje sam natukla od zime....nesmijem biti toliko...savršeno masna! što mogu kad sam ovdje...ilegal!
 

volim kad ljudi umisle kak znaju što je pisac htio reći (osobito one stručne koji su tumači misli nekog goethea jer oni točno znaju kaj je on htio reći) i bedasto mi dođe kad mi ljudi ovdje kažu da stvarno znaju čitajući me...bla,bla... kak ja gledam...jer iako čitaš što pišem...pisanje je često fikcija. ali i stvarnost. gdje jedno prestaje a drugo počinje..često ni sama ne znam? no, ne znam zašto većina misli da ja mislim da su ljudi ovdje nesretni...pa tako i ja s njima? dapače, mislim da su manje nesretni nego oni drugi...koji glume sretne u reali i nisu tu. ovi kaj su tu imali su muda priznati da to baš i nisu..pa su samim time sretniji! ali...što je sreća? za onog domoroca u africi...gledati mrave! za nekog hercegovca u metorpoli...mobitelirati s rođom? tvoja sreća je tvoja...moju ostavi meni. sa mnom! volim pisati i često mi netko posluži samo kao motiv i objekt za moje pisanje...nema ničeg osobnog)! pa tako i ova poruka tebi...samo je objekt na kojem subjekt izražava sebe. ili tebe! što je stvarnost a što zrcalo...ne bih sada. ta na poslu sam...

pita se jedan iskričar zašto su svi ovdje ljuti... etc? i sama sve više pomišljam da preskočim ovo večernje dolaženje ovdje. nekoć je to bio ritual...čitanja, pričanja, nadmudrivanja, sve je vrvilo od jezičnih iskrica! neki dan slučajno naletim na jednog od njih...i njegov blog. istina rijetko piše. ali to što i kako piše vrijedi čitati. danima nakon. i nije da sam rudanica, ali čak i ona je imala smjelosti napisati o sebi, svom životu i ružnim stvarima...javno.razotkrivajući život sam. i tada kada ljudi govore o istinskim životnim trenucima koje su odživjeli..oni ili netko drugi, kad nema glumatanja hi, ho, ha tića i ostalih otića...jer svi takvi hihotići su vrlo zadovoljni sobom, svojim izgledom, svojim poslom, svojim obrazvoanjem, svojom glupošću...svime što nisu. a ono što jesu, to nije niti bitno. jer najvažnije je glumiti pred ovom publikom kak je sve super, kak su oni svi haj...i ismijavati ne daj bože ljude koji javno priznaju o problemima u životu u želji da shvate, učine...krenu korak dalje. pa makar i u ponor! bolje i tamo...barem ima...jeke! ovo ovdje sve kaljuža neka...glib do gliba...tak da se čudim kaj stavljaju maske. bilo bi im bolje da obuku...gumenjake....čizmake! a može i kakav čamac...sa pojasom za spasavanje! mutna i velika voda nosi...prljavštinu, granje...baš sam danas opet bila na savi. sprudovi su puni suvišnih trulih grana. pitam se kad i koliko će netko konačno kresati i potkresivati ove usahle...grančice? a možda da konačno svatko počne vrtlarit u svom...dvorištu i vrtu? 

 
optimalna trenutna mogućnost je da mi se povraća od večerašnjeg bloga...a kako nas dvoje ne bismo još dublje zaglibili u naša rječita bespuća...ja ću te pozdraviti i zaželjeti ti laku noć! znaš, nema veze s tobom...ali sve više mi se gadi ta iskrica. nisam mislila da će se to ikad dogoditi. bila sam velika pristalica druženja među ljudima ali ovo što zadnje vrijeme čitam tu na blogu a i na pvt...ljudi su izgubili razum!...uvijek sam pokušavala učiniti ono što sam mogla...pa tako i javno prozboriti svojevremeno i protiv franceka i protiv sanadera i općenito sam bila uvijek društveno angažirana...pa tako i ova misao o iskrici danas...nije samo moja. to je moj vapaj za spas...iskrice!

 
moja kćer je večeras tamo, a ja sam tu
http://www.youtube.com/watch?v=7pA5UhNaYw0
ipak, u sjećanju na jedno trčanje prije gotovo godinu dana
"...bilo lijepo da zajedno trčimo poljima? polja nisu jako daleko, znaš. nije teško stići do njih, samo ako čovjek želi."
 
 

Prijatelji, poznanici, ljubavnici, supružnici…bivši i budući.Sadašnji. Da pišem. Jer već dugo ne živim sebe i svoju intenzivnost. Pitanje jel sam ikad…. Dovoljno. Iako ste mislili da jesam. I ja. Voljela bih ne samo da se naše samoće povremeno sretnu, već da zajedno….žive! U našim mislima, tijelima, dušama…a onda mogu ponekad i u stvarnosti! Volim pripadati. U sebi. Možda čak i svima njima koji su me okrznuli, dodirnuli mi dušu ili tijelo. I uopće onda ne moram biti uz tebe. Osobito ti ne u meni. Stalno. Volim otići k tebi, pa se vratiti k sebi. A opet, volim biti stalno..danas, sutra…bez ograničenja. Iako me ograničava moje tijelo. Prilično i moj duh. I jebene obveze…posao, stan, pas, majka, dijete..i sve one koje si sama nametnem. Jebeš život bez obveza, tada bismo previše uživali. Htjela bih, smjela bih…često ne znam kako. A kad znam, uglavnom ne mogu. Dugo već nisam voljela. Tebe. A opet, previše je ljubavi iza mene. Koje li uzaludnosti…silno želiš, ostvariš i uglavnom ostane…niti trag. Sve neke pjene...pjane...od kojih smo sazdani!
 

 
"Na fotki izgledaš savršeno, potpuno jednako kao i uživo"....lijepo je popit kavu ujutro kad ti netko na mail pošalje tvoju fotku uz ove riječi...bez obzira makar to bio i...stranac, znanac,prolaznik,putnik namjernik...ego malo poleti u nebo..iako su jutrom niski oblaci...neće valjda pasti.
iako mi je sada kava...preslatka!

to ne zabilježiti
...koja divota od svježine....