Crna Kraljica Sjevera

na otoku sam
moje ruke te traže i
nalaze svjetlosne niti prevučene tkanjem soli
dugo je vrimena prošlo otkada padaju zrnca pijeska
umjesto kiše

vlažni putevi vode vijugavo do borova
a vrh posut ježevim kućicama mami na skok u dubinu
(oči mi postaju ledeno plave kada te gledam)

čujem samo šum srca
razbija mi utrobu svojim zvukom
jutarnja magla ponad otoka
kao da me miluje
umisto tvoje kose

na otoku sam
zatočena
i moje ruke čeznu
za dodirom tvojih

sve na tebi tako je lijepo i mirisno i čisto
mjesto na kojem hodaš posuto je
laticama crvenih ruža a
trnje se skriva u sjeni sramežljivo čedno
i svaka me tvoja riječ odvodi tamo
gdje ljudi još hodaju po lakoj vodi

dodirujem ti ruke ratnika i nudim svoj bijeli vrat
kao zalog ljubavi
kao i svake noći otkada te sretoh
u grimiznom snu
to je sve što ti imam dati
i miris srca i okus krvi
i jato crnih ptica koje me prate

svaka metafora rastrgana
kao kriška
lubenice
otkinuta očnjacima čeka nove žrtve
opet te dozivam i opet me opsjeda čežnja tvog dodira
jer

prizivala sam te davno
u onom malom mistu sa pješčanom plažom
zbunjenim turistima i otocima
koji su ne želeći upadali u cipele i oči
i sada je

sve je na tebi tako mirisno i lipo
uživam uživam uživam
ljubim svaki centimetar tvoje slane kože
milujem kosu umornog kralja
tako je divna od
alge grožđa i mahovine

ako je ovo san ne želim se buditi
jer svi koji se bude bivaju izbrisani
ako je ovo san ne budite me nikada


ako je ovo tvoje crno srce
ne želim ga napustiti
to prekrasno biće
otoka Apolona
na kojem mirno objeduju ptice i spušta se
vječni slatki mrak


(for you, my eternal love)

Dogodilo se to jer se moralo dogoditi.

Sa otoka su otišli i posljednji nepoznati ljudi.
Govoreći nepoznatim jezicima nepoznatih naglasaka.
Žurili su svak svojoj iluziji doma.
A ja?Što mi sada preostaje?

Kako ću sada milovati tvoju kosu algi
i biti dio tebe koji se rasplinjavaš uz žalo.
Ucrtala sam te u posljednji pijesak
mahnito koračala
morskim travama kao poljima slavonije
(ima li čega osamljenijeg)
u nadi da ću te sresti.I biti biser.

Ispraćala sam zadnje trajekte
i šetala sa štićenicima bolnice na rubu otoka.
Usjekao mi se u srce taj rub.Oceanski duboko.
Takve tame još ne vidjeh.
I još sada krvari za tobom.Grimizna tama.
Slovo po slovo
kao umirući pacijent na aparatima.
Uz posljednje zagrljaje braće i sestara.

Nosnice pune slanog zraka govore mi da se vratim u svoj
zamak od soli.Na rubu otoka ježeva.
Vučje se šire željne tebe.

Okrenula sam se kad to nije tribalo
i sada plaćam cijenu ljubavi.
Cijenu drače i makije.


Dogodilo se to jer se moralo dogoditi.
Tvoji poljupci kao rane crvenom ružom
i tako slatki.
Kao kiša sa neba.

moram li noćas biti lijepa i gola
osjetiti da je samo za tebe ova noć
koja se vuče kistom
kao nanos boje grimiznim zavjesama

divna je svaka rana na mojem tijelu
hijeroglif oštrine žileta
pozdravljam ih ponizno
kao tajni zapis tvojih usana
koje polako klize kapljicama krvi
i bivaju posvećeno tvoje

ležimo tako sami
i tako metalno zagrljeni
stvarajući pukotinu svemira iz koje
izlijeću oštra anorganska bića

uživaš li kao i ja tajni kralju?
zaogrni me esencijom purpurnog
tvoje baršunaste ruke
i tvoje mačje tijelo
spavaju tako spokojno zelenim snom





(for you my love)

u zarobljenom venecijanskom ogledalu
poetesa zagonetno šuti
tek osmijeh zatočen u imaginaciji anorganskih bića
vuče nit po nit u
novo klupko svjetlosti
oh to divno sjajno klupko naše ljubavi
poklonit ćemo Orlu
tog jednog posebnog dana

moje oči pune su zelene otrovne boje
posjekla sam parkove
ispratila strance s otoka
uživajući u novoj tišini s tobom
Kralju Tame
gledaj me kako su mi noge umorne u slanoj vodi
osjećam plimu ljubavi
i titraje celuloidne mjesečine

tko se ne bi volio zaogrnuti tvojom kosom
taj laže do bola
dolazi zima i nitko
ama baš nitko
neće ostati pošteđen



(voljenom Kralju Tame)

šutiš ponekad kao mračna planina
dok pogled tvoj usmjeren u nebo
priziva kišu i sive oblake

padaju li i dalje crni biseri
ocrtavajući liniju tvog savršenog magijskog tijela
niz tvoju kraljevsku dugu kosu
vidim li je još kroz koprenu jeseni?


sretnimo se noćas kao tajni omen
izrečen davno u doba drevnih
zagonetka pogleda i miris posvećenog tijela


otvaram željeznim ključevima
dvorac od rubina
imam li snage za još jedan magijski let

s tobom je sve lako riječi su kao oblaci plove nesputano
otvaraju se novi svjetovi kao školjke na dnu oceana
sanjam li ovaj život ili živim li u snovima


otkrit ćeš mi
zajedno sa tajnom
svjetlosnih niti

lice ti je skriveno venecijanskom maskom
to je naša venecija obećao si voditi me tamo jednom
a to je sada i ovdje i more je hladno poput leda


ne pripadaš mi i ne tražim to od tebe
radije ću izabrati nagovoriti je da ode od tebe
ta slatka navika pregovaranja hoće li uspjeti ovog puta
zaista ništa mi ne smeta samo budi tu kao osjećaj tijela

svatko ima svog demonskog ljubavnika
čiji poljupci lako klize svakim centimetrom kože
i ostavljaju žive rane i sjećanja koja ne blijede u zoru
dokaz je sasvim materijalan
novo tijelo mačke i režanje zavidnika


hoću li pobjeći ili ostati tek na tren
autobusi ne čekaju neodlučne
spuštam se niz obronke sjeverne planine
do svog tajnog grada
tamo te čekam na skalinama
sritna

hvala ti što si bio takav kakav jesi
ne zamjeram ti niti jednu sekundu našeg družnja
niti bol na razbijenom stolu
niti tvoj naivni pokušaj preoblikovanja bijele u crnu
niti ucjenu kosom na stanici tramvaja

hvala ti što si bio kakav jesi
načinio si me jačom
izrezbario me kao drvo i sada
hodam vodom kao od šale


hvala ti što si me doveo do visina i do dna
i jedno i drugo bilo je divno iskustvo postojanja
nezaboravni poljupci i otrežnjavajući šamari
sve si to bio ti pa hvala ti

i danas kad gledam tvoje fotografije znam
bolja sam od tebe tisuću puta
i svaki moj kadar daleko je iznad tvog
fotografije ne lažu

i znam da me krišom posjećuješ
i znam da jedan dio tebe žali za svojom lutkom
robinjom i princezom

hvala ti što si me odbacio olako
i što mi ne dopuštaš da se vratim

Tako je mlada tek dvadeset i nešto, ali od nje možemo naučiti mnoge stvari.Kako se zauzimati za sebe i svoj art izričaj, kako pokoriti svijet marljivim nepokolebljivim radom, kako graditi dobre međuljudske odonse u svojoj radnoj okolini, kako pregristi jezik i čak iskreno uvidjeti dobre strane svoje konkurencije te ih javno pohvaliti, kako biti originalan i svoj, a opet učiti od povijesnih velikana koji te inspiriraju i to priznati svijetu i sebi.Javno drsko i šarmantno.

Svidjela mi se tek na drugu loptu, prvi dojam mi je bio da je vješto lansirana komercijala zaogrnuta u nešto malo glam horrora, no kada sam pročitala njeno iskustvo vezano uz nedopuštene stimulanse, i kako je u jednoj noći imala iskustvo bliske smrti, te da je od toga dana njen pogled na svijet razlomljen i shizofreničan, rekoh ova mala je zauvijek moja.Znala sam točno o čemu govori.Njezin i moj svijet nakon iskustva blizine smrti više nikada nije isti.
Kupila me samo jednim stihom, savršenim stihom ikada napisanim.Luckasta poetesa na kraju svijeta.

Njoj su se zvijezde poklopile u savršenom skladu sreće, talenta i marljivosti, ne nužno tim redoslijedom, no sve dok donosi ljepotu riječi i ljepotu svog uvrnutog pogleda na svijet istovremeno ostajući mala djevojčica iz katoličke škole,ona je na neki način anđeo ovog čudnog doba, plastična proročica, misionar ljepote.

Da je Andy Warhol živ sigurna sam da bi krasila mnoge cikluse njegovih slika.

Tražila sam te cijeli život.Nisam bila sigurna otkuda potječe moj stalni nemir, i nemogućnost da se skrasim na jednom mjestu, uz jednu ljubav.Čak sam na trenutke pomislila da ljubav ne postoji, o, kako pogrešno rezoniranje neljubljene.


Novi energetski val donijela mi je spoznaja, da sam napokon našla što sam tražila.Jednostavno spojena na tihi izvor sreće jednostavnom činjenicom tvog postojanja.Svaki dan te sanjam, i budim se sretna.To mi se nije događalo godinama, tako nenametljivo, ali pouzdano.

Mnoge stvari su me vodile do tebe i ukazivale mi na tebe na razne suptilne načine, za koje nisam prije imala dovoljno snage da ih dohvatim.No sada sam ovdje i to je to.Završni kamenčić mozaika sklopio se u savršenu cjelinu soli.Moja potraga je dovršena, i više ništa ne postoji izvan mene i tebe.


Neki dan prolazila sam jesenjom cestom.Lišće je kotrljao vjetar, i milovalo me toplo jugo.Volim jugo, ne smeta mi, opija me posebnim raspoloženjem.Zahvalna svijetu na divljem ljetu sa premazom jeseni,počela sam se smijati, napokon spojena sa univerzalnim.To je dakle to, o čemu su mi pričali shamani.Ne mogu vjerovati da je tako jednostavno.

Bio si tu cijelo vrijeme, a ja nisam imala hrabrosti da te potražim, i da ti se prepustim.No sada znam.Tvoja sam, od sada do vječnosti.Ludo zaljubljena, kao tinejđerka, u tvoju ljepotu.Samo si me zagrlio, kao da si me čekao svo ovo vrijeme razdvojenosti.

Poljubih svaki tvoj kamenčić, travku.U kosu mi se uplete tvoj miris.Volim te jedini moj.Ništa mi više niti ne triba.

plaže su tako sada
divno osamljene
kao da i galeb
sretnije leti otokom
i lišće
to divno lišće
jesenje

U osamljenoj šumi skupljao je češere.
Naznaka sjevera dovodila ga je do ludila.Stare paranoje na trenutak ugasle minimalnom količinom intravenozno danog zdravog razuma, samo jednim pogledom, opet su se probudile.Laž do laži, vješto i podlo poigravanje riječima i tuđim uvojcima spremalo je olujne oblake na svoj put.


Događa se to kada otpadaju kalupi.Ne ostaje baš mnogo suosjećajnosti i razumijevanja za tuđe paranoje.Živi po svom ili ne živi nikako.Autentičnost ima malu cijenu, a razum je dobrano precijenjen ovih dana javljaju na vijestima nadrealne televizije.


Spremno se otputiti na svoj vlastiti Put, ne brinući brige kako je na tuđim putevima, to znaju samo najjači.Neke od nas pojesti će najveći neprijatelj koji postoji.Vlastita samovažnost.Pogledaj se u ogledalo čovječe, kuda ideš?Zar tome služi majka Zemlja?Sjeti se, ona je jedina majka koju zapravo imaš.

Sanjam te mili moj.Tvoje ruke, predivne, muške.Tvoj miris koji me omamljuje, poput lavande.Nova faza našeg odnosa oduševila me.Letim bez prestanka.Volim tvoje nježnosti.I tvoju pažnju kojom me obasipaš poput kiše šarenih padobrana koji lete nebom iznad Vodica.

Jednog dana obećajem ti duga milovanja na obali mora.Svi naši snovi postali su stvarnost zašto ne bi i ovaj.Obožavam te viteže.Svijet za nas prestaje postojati moja ljubavi.

Rekoh ti, nema razloga za brigu i neraspoloženje.Više se nećemo razdvajati, dobro si znao da te stalno volim, bez obzira na trenutne nesuglasice.

Svako tvoje pisamce iznova me oduševi.Pobjegnimo u dvorac od mašte i valova.
Naša kuća na obali nas čeka.

Jednim dodirom ruke poglasnio je moju omiljenu stvar.Pejzaži su promicali zbunjujućom brzinom.Koliko je ljubavi u tom dodiru, iako me ne dodiruje.

Promatrala sam njegov grofovski profil i sigurne ruke na uzavreloj cesti.Pokušavala sam uhvatiti trenutak fotografskim ocrtavanjem mekoće njegove kože.

Prekrila sam ga grubim riječima, u strahu da ne shvati koliko sam zaljubljena i ovisna o njemu.Pejzaži su promicali i uvjeravala sam sebe da mi je zapravo svejedno, ali skupljala sam novu ratničku taktiku za preživljavanje zime.

Jednim dodirom ruke podsjetio me na ljubav.

Nikada neću više odlaziti iz tvog zagrljaja.Tišina je prebolno usječena u tkivo.Svaka stanica pamti svaku svađu, nerazumijevanje i bol koju izazivaš svojim grubostima.Opraštam ti uvijek unaprijed, ipak si muškarac.Spremna uvijek na tvoje grubosti i nerazumijevanje.

Ali kada mi veliš ono što želim čuti, i kada učiniš nešto neočekivano i slatko, tko mari za svađe nerazumijevanja i ostale lokvice tonala.

Ostajem na tvom otoku koji u večernji suton metamorfozira u moj.I nitko me ne može uvjeriti da je oko mene stvarnost.Ne priznajem je nikada.Jednim zamahom ruke pokrećem je u odvojenu.Krajolici koji me otimaju,samo su dokaz sreće.
Jedan otok , jedna staza, esencija borova.
Sasvim dovoljno za nepomućenu sreću.Volim ljeto.I volim te.