nešto o meni i onom što volim

Dolaze blagdani za vrijeme kojih bi trebali svi biti sretni i zajedno , no ja nisma jedna od tih . Neznam dali ću ja ikada više biti sretna , dali postoji netko tko će mene obvako ne savršenu prihvatiti i zavoljeti istinski .
Ako zaista postoji netko na ovom svijetu tko želi podiejliti dio svog srca sa nekine kao ja sa , ne savršenom osobom neka se javi .
Ništa mi nije bitno osim onog što osoba nosi u sebi , duša i da se uz tu osobu osjećam svoja , zadovoljna i ispunejna
( ovo mislim duhovno ispunjena , da se krivo ne razumijemo ) .
Svjesna sam da nisma ljepotivca i da nisam možda što bi muškarci željeli ali mislim da bez obzira na to zaslužujem sreću barem jednom u žovotu .

Kada bih mi sv. Nikola poklonio nekoga tko će me istinski i iskreno voljeti , bila bih naj sretnija na svijetu

evo da olakšam dušu , danas sma imaal jedno jako neugodno iskustvo , naime već neko vrijeme se dopisujem sa kćerima svog dečka i do sad nikada nismo imali nikavih problema . no jutros kada sam otvorila komp i mail imala sam što i vidjeti . Naime njihova majka mi je poslal e-mail koristeći e -mail jedne od cura u kojeme mi 2 čita bukvicu " da što se ja ima dopisivati s anjezimin kćerima i uznemitarati ih , svašta mi je ružnog izgovorila . A ona ih je ostavila njihovom ocu prije pet godina i nekafad ne pita za njih .
Ma stavrno više neznam kavih sve ljudi ima na ovom svijetu .

Mnogi se sigurno pitaju što radim na iskrici a ima sretnu vezu , e pa da vam svima pojasnim . n aisikrici sma kako bi pronašla barem enkolicinu ljudi sa kojima bi mogla razmije jivati životna iskustva , sa kojima bi se mogla družiti.
Ne zanima me avantura seks niti bilo što takve prirode .

Prije pet godina upoznala sam jednog predivnog ćovijeka baš kada sam se naj manje nadala . Kako je vrijrmr prolazilo a mi se viđali gotovo svaki dan moja ljubav prema njemu je rasla i rasla . dugo je trebalo da mu u lice kažem da mi je stalo do njega i da ga volim , obićno bi to bilo nekim malim poklonććem kao znak pažnje i pismo u kojem bi istresla sve iz srca , sve ono štro bi mu relkla u lice da me nje starh.
Prije tri godine dogodilo se nešt ćemu se nisma niti nadala , dan nakon operacije taj predivan čovijek ije trošio vrijeem već me onako bez pardona zaprosio. Tada još nisam bila na to spremna no ostavili smo vremena .
I adlje smos e viđali i družili koliko nam je to vrijeme dozvoljavalo . Svaki trenutak proveden sa njim bilo je predivan i pun pozitivne energije .
Prošle godine /na silvestrovo/ponovo me zaprosio no tada mu nisam mogla reći NE jer ga volim sviim svojim srcem .
Evo još uviek smo zajedno i zaista nam je divno , napokom sam sretna . Nakon duge i teške životne borbe dobila sma svoju nagradu , voljenu osobu .

Biti samohrana majka i uz sve to raditi posev sam abaz ićije pomoći nje našto ššto sam željela .
Volim djecu i duvijek sma željela imati svoje diejte . Sad napokomn kada sam ga nakon duge i bolne borbe dobila nismaniti sanajla da ću sve morati posve sama .
Moj maleni je moja velika ljubav i sve bih dala za nejga no željela bih imati barem malo vremena za sebe .Da se barem jednom zaigra a da ja ne moram konstantnu biti njemu iza leđa.
Kada pogledam druge roditelje oko sebe primjećujem da se dosta njih niti približno toliko ne bavi svojo m djecom , puste ih da gledaju tv ili rade nešto dok se oni bave svojim poslom , no ja sam na ,moju žalost stalno uz mog malca što mi prićinajva veliki umor .