ZAPISI JEDNOG HAMLETA

vele da je svemir dovoljno prostran da u njemu svi možemo pronaći svoje mjesto pod suncem. moš mislit. probajte pronać parking u centru grada. imislim, može se doći i s tramvajem ili taksijem (ak imate viška love). i pronaći ćete na špici mjesto za popit kavu il jedan mali, ovisno o potrebama. volim uočavat ekipu koja pripada grupi primus inter pares, kad ne mogu odmah, al odmah isti tren po dolasku pronaći slobodan stol. ak bih i išao, nekak mi se baš pije još jedna. iako će me dodatno vrijeme kod zg parkinga koštat kao da sam na aerodromu. al nema veze, gušti su gušti.
i tak, zlatni dečko (s ofarbanim umecima na mjestima dokaza kak su najbolja ljeta iza njega), napokon sjedne (baš stol do mene). sa njim zlatna djevojčica, nevina pogleda poreznog inspektora. on sav zabrinut oko rukometa. njoj je stalo do rukometa samo u domeni, da li su plaćeni kao i ronaldo, mislim oni najbolji, ne. nisu, pa zakaj se onda tak mlate po terenu. stara, to ti je muška igra, iskusno joj priopćava zlatni dečec. mislim ono, ja to nisam nikad igral jer me više zanimala košarka, a i bil sam talent sam takav. kad sam bil u ciboni na probi rekli su mi da će me odmah angažirat, čim narastem još malo. no, onda sam se ozlijedio na partiji bele kad sam prejako poklopil devetku s dečkom. i tak mi je propala karijera. no, zato se sad kužim u sve sportove. čak kužim i američki nogomet. to ti je nekaj slično ragbiju, samo malo drugačije, ne.
a ona sva ustreptala okicama od zadovoljstva, sjećajući se koliko mu je....račun u banci.
lagano me to podsjetilo, na račun koji će me dočekati u javnoj garaži. odustah od poduke o rukometu i mogućnosti prosvjetljenja o tome kak u ovim najboljim godinama postati olimpijski pobjednik. priznajem, pogriješih gadno, platih masno.
a francuzi. uf, već je vrijeme da i njih pegula krene.

...

mogu li ja to, nakon svih ovih godina?

kao sto johnny pjeva u svom hitu

prolazim danas metropolom, lijepo vrijeme vani
i sav sretan, sto napokon ugrijala ta zvijezda na nebu
ustanovim nesto

moji sugradjani se raskomotili
i otkrili sve atribute koji ih krase

okrenem se, pa skicnem i sebe u lokalni izlog
ah dobro je, skemba je jos uvijek tu
ne moram brinut da me kriza stisla

no, ova kriza je defitinitivno utjecala na populaciju
nekak su mrsaviji
istina i bog
i curke mojih godina su sve mrsavijih linija

pa se pitam, kam su nestale one taman popunjene
sva sreca, jos ih se nadje
i zahvaljujem visoj sili na tome

jer da su skroz iscezle
stvarno bih zatulio
skupa s johnny-em

prvo isprika svim onima, poput mene sto nisam u stanju odgovoriti im, jer nisam premium clan
ne znam sto mi pisete jer note vase, otvoriti ne mogu

pa zato, zao mi je, jer eto uskracen sam za te vase misli
(vi vjerojatno i niste mnogo izgubili, vjerujte)

pa eto, ponovno me muci dilema
popustiti i postati premium clan
ili
biti tvrdoglav i dalje

zahvaljujem
megilici, tiarini i daci
na svesrdnoj potpori

a posebno
valyni
na konstruktivnoj kritici
uzeti cu to iduci put u obzir

na kraju
spomenuti moram
i bice zvano
milostiva
sto me podsjeti
da nas zbilja ima svakakvih

laku noc svima

u prvi tren kad sam te ugledao, izgubio sam se u tvojim tamnim ocima. toliko sam se zbunio, da sam zaboravio na pristojnost i kulturu. samo sam ostao stajati i gledati. srecom, nisi gledala u mom smjeru. razgovarala si s nekim i lagano se smjesila. o, kako sam mu bio zavidan. istog trena sam htio biti na njegovom mjestu, i zaplivati u tom tamnom oku i nestasnom smjesku.
duga tamnocrvena kosa, dominirala je tim predivnim lukom tvojih ledja. skoro pa do nevjerojatne linije tvoje guze. sve se nastavljalo savrsenim linijama nogu na poluvisokim petama.
kad si napokon okrenula glavu u mom smjeru, dusa se rastapala pod navalom bljestavila, kojim si me obasipala, gledajuci u mene. nacin na koji si nagnula glavu dao je mojoj masti maha i samo sam zelio biti jastuk na koji ces ju nasloniti. zelio sam biti rukavice, kojima ces zastiti te zenstvene ruke, zelio sam,... ah, mnogo toga

i samo se jedno pitam. zasto si imaginarna?

postoji li iole nesto tako lijepo, kao lice zaljubljene zene, kad pogleda u "svog" muskarca?

veli jedna poznanica:

zadovoljstvo cine male stvari,
a velike ekstazu

hm, kaj je s tim mislila?

pitam se, ako se djecaci od 20, ubacuju tetama od 40, da li je uredu da se momci mojih ljeta ubacuju onima od 60?

sam da vidim jel se mogu ovdje oglasiti, a nisam premium member

od jutra me nekako zeza glavobolja. ne ona koja otkida i ne dozvoljava ama bas nikakvo djelovanje. nego ona tiha, koju jedva registriras. ali dovoljna za sprijeciti covjeka (recimo mene), da bude u stanju pozorno slusati. na primjer, sefa.
i tak. drzi on monolog. cijeli orkestar vazno klima glavama, kao, kako on to mudro zbori. eh sad, mozda je i zborio, no svjedok toga biti ne mogu. jerbo, ono stanje iz prvog pasusa je konstantno nazocno. i sef, vec kakav je (real manager), zatrazi od nas nasa misljenja o iznijetoj problematici.
jebote, a kaj je tema? ubacujem sivu tvar iz lera u brzinu (prvu) i gruntam. znam okvirno, no ne i o kojim detaljima se pripovjedalo. usprkos bolu (najvjerojatnije uzrokovanog supljinom, poput zuba, jel?) uspijevam sloziti u glavi neki koncept. znam generalni stav vladajucih struktura, i sastavim oko toga nesto (hm, ma generalizirajucu kakicu, ako bumo iskreni).
i, iznesem to, u punom sjaju iskusnog managera, koji se brzo treba snaci. i iznesem to. i nastade muk. svi bleje u mene, ukljucujuci i sefa. jebote, kaj je bilo?
sef zavrsi sastanak i ode. lokalna baba tracara (muskog roda), pridje i mi, i smjeseci mi se obrati: "znam da ti ide na zivce, ali da ces ga ici zajebavati, skoro doslovno ga citirati, to nisam ocekival." jebemti! pa to nisam ni ja ocekival od samog sebe. je ego mi radi svaki dan sve vise, ali i zna gdje mu je mjesto. i ne bode se s rogatima, ako bas ne mora, jel?
sranje. bas nisam imal u planu se zavadit sa sefom. no, kak se veli, svaka medalja ima dvije strane. nemres belivit, kak su me danas poslije sastanka kolegice tetosile. jel dobra kava, oces kolaca, keksa,... skoro da se isplatilo (mozes mislit).
ah, nis. idemo dalje. vani, nad metropolom sije sunce (vjerojatno sa stetnim indeksom uv zracenja) i meni je to dovoljno da se ne zamaram sa sefom. ako me pozove na red, smislit cu vec nesto. pa ja sam top manager. who cares?

ali neka, ima te i ovdje
pa hoces neces, vidit ces odgovor:
da bi netko bio dobar intelektualno i moralno, trebao bi biti obazriviji prema onima oko sebe, kojima je sudbina kod podjele ljepote, manje udijelila nego tebi
zelim ti svako dobro

koliko god vas ima. eto i mene potjeralo, na oglasavanje putem ovog cuda tu. nemojte kaj zamjeriti, samo imam potrebu povremeno obavljati misaonu nuzdu. nadam se da vam necu pretjerano zagaditi medij. hvala na paznji