Jastuk za san. Za Tri nity.
Sinoć sam legla pored dva jastuka, narančasta oba. Jedan sam jastuk zagrlila, a drugi je knjavao sa strane, s oba uha u zraku kao da osluškuje noć. Dodaj mi Boga, tiho sam prošaputala pred san. I gle, već trenutak poslije u mom srcu ugnijezdio se najbolji od svih mogućih svjetova. Ovaj svijet. Naš svijet. Sazdan tišinom. Omeđen visinom, širinom i dubinom, do čijih međa evo ni za dana ne dopire oko. Čuvan od strane dva fratra i jedne budale :)
Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.
Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.
Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.
(Ahmatova)
23.03.2013. u 11:11 | Komentari: 0 | Dodaj komentar