Jastuk za san. Za Tri nity.

Sinoć sam legla pored dva jastuka, narančasta oba. Jedan sam jastuk zagrlila, a drugi je knjavao sa strane, s oba uha u zraku kao da osluškuje noć. Dodaj mi Boga, tiho sam prošaputala pred san. I gle, već trenutak poslije u mom srcu ugnijezdio se najbolji od svih mogućih svjetova. Ovaj svijet. Naš svijet. Sazdan tišinom. Omeđen visinom, širinom i dubinom, do čijih međa evo ni za dana ne dopire oko. Čuvan od strane dva fratra i jedne budale :)

Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.

Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.

Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.

(Ahmatova)

Uredi zapis

23.03.2013. u 11:11   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar