Mirisi, zlato i tamjan....

Možda Muško jesam.
 Onaj koji zna i prepozna . Unaprijed predvidi.   Propast i ushite. Potrošnost govora, kratkoću pogleda .
Sve što će i biti, već je bilo. Upisano negdje jest. Ništa više nije sa svježinom bure. Već je jugo što bol u glavu stavlja.
 Onu obručastu, trnovu, maglovitu. U njoj si bez sebe, nekog drugog ćutiš. U boli ti sekunde ko vjekovi.   Kuće već su napravljene, stolovi su očišćeni, a posude okrhnute.
Jela već su zgotovljena, pojedena. Osta samo pogled na jablana lišće i nebo crveno.    Sve je već viđeno, svaki ćošak, putić svaki. Sve se uvilo u sebe samo, piljci mjesta zapamtili, ledine su pogažene.
 Sve se vrti u istom kotaču. Pjesme već su otpjevane, priče iste bez vidljiva kraja. Gdje su ona svježa jutra i bistrina neba. Nema  ničeg više. Novog nema.
U ljudskome biću iste priče upisane, ista bol je ponovljena. Sve u vrtnji jednoj sad iznova jest. Pa se novo iz prošlosti vadi, a prošlost budućnost postati ne može. Sve u prošlome jest.
Niti jednog obraza neljubljenog i usana netaknutih, kože nedirnute. Svugdje tragovi  su tuđih ruku. Ako koje lice bez tragova jeste, već tisuće  za njim grabi, pipa, traži, prste hoće zarit u njeg. Sve se hoće novim činit, a novoga ni od kuda.  
 Pa te trazim u krhotinama nocnog hira,sastavljam kao najvredniju stvar na svijetu,grcim se za izgubljenim , ubojitim komadicem tvog postojanja, trazim oprosaj za mrvu leta,nije li to iz ljubavi sto sebi cinim?
Ljubavi koju muškarac u sebi nosi, nedam ti da me ubijes,niti slomis!Nedam ti da me suzama vise castis NEDAM TI ..... ako se desi,sam cu to ciniti...Polako i sto njeznije moze tvom postojanju u sebi, sam cu presuditi..... 
 I ugasio sam mrak u svojoj tamnici; i neću da mi više kažeš ništa, samo ću ti reći: "bila si vrijedna ljubavi;" samo je dobila nisi......madamm...over and aut.  
 
http://www.youtube.com/watch?v=_OWSJ08KY3g  

nekako je uvriježeno postalo ovdje da se hvale sa brojkama... ja ću stoga kazat samo 36 do nekog jubilarnog broja... nositeljica kojeg će dobit poziv za... e o tome ću sa njom na pvt...:-))
http://www.youtube.com/watch?v=ElOXKt0v7-A

Svaki muškarac duboko u sebi ostaje dječak cijelog života.
Sinoć je bila nedjelja. Nekad su nedjelje bile tople, jedva isčekivane i dobrodošle. To je bilo nekad, kad je mater bila živa. Hrlilo se u obiteljsku kuću jer je mater tako dobro grlila riječima vidajući rane kako samo mater to zna, a ti bokca ni govedja juhica nije bila za odbacit... njezinim odlaskom u drugu dimenziju ostala je ta crna rupa koja je ogolila disfunkcionalnost naše familije... nema više tih nedjelja... sad su nekako šablonizirane.. i već kad sam mislio da će proć kao i stotine njih prije, zazvonio je mob.
Bio je to, ajmo ga zvat Jerko. Osupno me poziv, dugo se nismo čuli a nekada smo bili kao dupe i gaće. Nekad, nakon njegovog razvoda. Bio sam mu kao neki life coach nakon tog, izlasci, upoznavanja sa curama, sport , oblokavanja uz stolni nogos i sl... Sve je stalo kad je našao curu, tu sa Iskre. Da, čak sam ga i tu ulogiro i napravio mu profil, ako se dobro sjećam...
I tako pita on mene, jel si free danas? Naravno, bio sam. Tako mu i reko.
I dogovorili mi cugu. Sjeli na terasu, bilo hladnjikavo al ne i hladno.  Počeli pričat, kad prođe komad, o komadima, kad prođe neka pila o pilama... kalsika. Dječačka. Muška. Priče i igračke.
 Imali mi i svoj neki ritual koji nas je ludo zabavljao kad smo znali tako ubijat popodneva po cugama... gledali bi ljude oko sebe i smišljali njihove životne priče. Na naš način.:-)) Tako je bilo i sad, već sam zaboravio kako nam je znalo bit dobro.. Priče i igračke.
I tad me presjeko.. Reče mi da će imat bebu sa sadašnjom. Malo me presjeklo to... em ima dvoje krasne djece iz prvog braka, 44 su mu godine, dragoj 29 i znam da je pričo kako ona baš i nije tip žene lude za klincima.
Pitah ga, a perke? Kaže mi, ova moja dječurlija  su poodrasla, ne trebaju me više toliko.. imam sređeni život, i polako viška vremena, a ova moja je nekako počela osjećat kao da nešt propušta. I tako... hebi ga, kao neka kruna..
Šipak kruna, mislim ja . Fali vama nova igračka. Skužio to ja kroz spiku, njima je malo i dosadno.
Sve mi to palo napamet kad sam danas švrljao malo po Algoritmu i zastao ispred police: Roditelji i dijete.
Uzeo knjigu ne sjećam se točnog naslova, al nešt u stilu Odgoj vašeg klinca .. i malo listam, uživam, oprema vrhunska, papir fin prefin, slike jasne i izražajne i zastanem čitat poglavlje o dječacima.. rečenica po rečenicu ... povuklo me... i shvatih nakon nekih pola sata čitanja da bi ovo trebale pročitat sve cure, djevojke i žene. Tada bi znale kako sa muškarcima.
Svaki muškarac ostaje dječak u sebi cijeloga života.
 
 
 

Evo jedan prigodan za početak ..... brrr... ove jeseni..... super su..:-))
 
http://www.youtube.com/watch?v=29qaN0M0o0s

Baš se nešt mislim kako smislit novu metodu za spustit strasti na razuman level kad se stvari prijete da će izmaći kontroli....
 
I imam neku ideju... nekad davno kad sam bio mlađan studoš jaaaa, jedna me je cura voljelaaaala... imali smo simpa metodu... kad je jedan od nas skužio da spika kreće u lošem pravcu , taj počne pjevati ( mi smo imali nešt duhovito, neću to sad otkrit, morate imat svoju stvar ) i onda mora i to drugi prihvatit, da se ne zaglibi u negativu... pa smo se počinjali onda grlit, plesat, i tak to ono kužiš ne...
probajte, kod nas je šljakalo...možete i neku dr lozinku smislit, ne mora bit pjesma.. al mi smo nekako najlakše to progutali uz pjesmu jer ja sam pjevao očajno pa je ona stalno pukla od smijeha....:-))
Lastan je rekao...:-)))

glavu naslonim i pocivam na tvojim prsima
uvojci moje kose kozu tvoju miluju
otkucaji tvog srca
odrzavaju me BUDNOM u snu 
 
http://www.youtube.com/watch?v=_xcZNt67kFU

Putovao jedan čovjek dalekim i nepoznatim gradovima i mjestima tragajući za novim spoznajama, sam ali ne i usamljen. I tako jednom dođe u neki mali gradić na rubu pustinje, prošeta njegovim ulicama i na prozoru neugledne kuće ugleda – ženu svog života. I žena ugleda njega i brzo se skloni s prozora. On požuri na vrata, pokuca, najprije tiho, zatim jače i bučnije, sve dok napokon ne čuje ženski glas: „Tko je?“ – „Ja sam“ - odgovori muškarac znajući da ona zna tko je on. – „Otvori mi!“ Nakon nekoliko trenutaka tišine, žena reče: „Žao mi je, ne mogu ti otvoriti. Ovdje nema mjesta za dvoje“ Zgranut, razočaran i žalostan čovjek postoji još neko vrijeme pred vratima a zatim se udalji sporim korakom, zauvijek obilježen ovim iznenadnim susretom. I prođe neko vrijeme, možda nekoliko sati, možda nekoliko dana, ljubav mu ne dade mira i on se opet vrati ne prag svoje voljene. Pokuca, tiho pa sve snažnije, pričeka neko vrijeme, a onda začuje korake po stepenicama i ženski glas koji upita: „Tko je?“ 
 „Ja sam“ - odgovori muškarac.
Žena zasuti nekoliko trenutaka, a onda s dubokom tugom progovori: „Žao mi je. Ne mogu ti otvoriti. Ovdje nema mjesta za dvoje“.
Sad je tuga preplavila i njega, zamračila dan, prignula tijelo k zemlji. Teškim i sporim korakom muškarac napusti prag žene svog života, riješen da otputuje iz tog tužnog gradića u kojem je proklet gubitkom najvažnijeg sto je ikada susreo na svojim brojnim putovanjima ljubavi. I otputi se u neke druge krajeve, druge gradove, upozna nove žene, nauci nove istine i zaboravi stare zablude, da bi opet jednom došao natrag.
Ponovno na prag žene svog života. Bojao se hoće li je zateći tamo gdje ju je ostavio, glas iza vrata koja nikako da se otvore, lika na prozoru čiji trag još uvijek blista njegovim vidom. Pokuca, tiho pa sve snažnije, začuje korake na stepenicama, a onda glas, njezin zvonak i isti: „Tko je?“
– „Ja sam“- odgovori joj. Nakon kraće šutnje, žena umorno i razočarano, poznatim riječima uništi njegovu nadu: „Žao mi je, ne mogu ti otvoriti. Ovdje nema mjesta za dvoje“. I čovjek ode. Ovog puta pomisli da je to zauvijek, ode da se ne vrati na to mjesto boli i nerazumijevanja. Ode u pustinju, odvoji se od svog dosadašnjeg života, hladno i oštro kao nožem. Ode u mir, meditaciju, upitati svoju dušu zašto je tako moralo biti, zašto je uopće sreo ljubav, zar samo zato da dozna kako je ona drugo ime boli?
I prođu godine, možda i cijelo desetljeće. Jednog dana, već star i pomiren sa životom, odluci pokušati još jednom. Samo jednom i nikad više. Ako je ona još uopće tamo, ako se uopće odazove njegovom kucanju, barem da joj začuje glas još jednom prije nego sve pođe, odakle je došlo. I pokuca, na vrata male, neugledne kuće, pokuca snažno iako već sa staračkom rukom, ozari se dječjom radošću na škripu stepenica pod njezinim nogama, gotovo zastenje pod teretom njezina glasa: „Tko je?“
 A onda pričeka trenutak, još samo trenutak, još jedan... Muškarac sakupi svu svoju nepotrošenu snagu i svu mudrost svoga srca zbije u samo dvije riječi: „TI SI“. I vrata se širom otvore.
 
http://www.youtube.com/watch?v=OGqBEuXurSE

Voli me zbog mojih razloga
Odnosi više govore o nama samima, nego bilo koja druga osoba. Odraz su našeg unutarnjeg svijeta. I pomoć pri gradnji unutarnje stvarnosti.
 
Wilbert Alix, psiholog iz New Orleansa čije područje rada pripada šamanizmu, za Valentinovo je u Zagrebu održao predavanje "Svjesna ljubav: stvaranje životnosti u svakom odnosu". Svoju karijeru započeo je davnih godina baveći se upravo odnosima, a za sve vas koji ga niste imali priliku slušati, evo nekoliko zanimljivih dijelova s predavanja.
 
Odnosi su način bivanja u svijetu, a kvaliteta življenja određena je kvalitetom odnosa, bilo s drugim ljudima, zdravljem, poslom, duhovnošću... Dinamika svih odnosa je ista i zato je važno učiti što je to zdrav odnos. Ili životan odnos, što je formulacija koja se Wilbertu čini preciznijom.
 
 
Bezuvjetna ljubav
A u ljubavi je ključno znati kakvu vrstu želimo. Obično se ne razmišlja o vrstama ljubavi. Prvo će nam na pamet pasti bezuvjetna ljubav ili agape, što je ideja koju smo baštinili od starih Grka.
 
Zbilja, postoje mjesta gdje se bezuvjetna ljubav može iskusiti. No, to je rijetko. Wilbert je nakon puno razmišljanja zaključio da može reći kako je bezuvjetno volio samo svog psa. Pas je uvijek bio tamo, uvijek bi ga volio, uvijek bi mu sretno prilazio i pružao mu šapu, bez obzira je li ga cijeli dan ostavio samog.
 
Sjetio se i kako je njegova baka bila bezuvjetno odana tome da ga hrani. Ma koliko se trudio, u oku uma se nikako ne može sjetiti druge slike bake, nego u kuhinji. I to je to. Sa svim ostalima u igri su bili neki uvjeti. Pogotovo u muško-ženskim odnosima. 
 
 
Romantična ljubav
Jedno od pravila u odnosima je da ona osoba koja može učiniti da se osjećaš super, može učiniti i da se osjećaš grozno. Sjetite se samo slavnih ljubavnika, od Romea i Julije do Rhetta Butlera i Scarlett O'Hare. Drama samo takva.  
 
Romansa je prema Wilbertovom mišljenju OK. Dobra je za duh, ali ne možete ju usvojiti kao stil života. Ima puno drugih stvari koje treba napraviti nego biti opsjednut jednom osobom.
 
Ako je očekivati bezuvjetnu ljubav nerealno, živjeti u ludilu romanse je prenaporno. Što da se onda radi?
 
 
Uvjetovana ljubav
To znači da volite nekog pod određenim uvjetima. Gotovo je nemoguće imati bilo kakav odnos bez nekog dogovora. Ljubav nije baš najbolji razlog, kaže Wilbert. Samo zato što nekog volite, ne znači da trebate biti u vezi.
 
Podržava li druga osoba vaše vrijednosti? To je onda dobro. Ima li pritom i ljubav, super. Na prvom mjestu su uvjeti, a na drugom ljubav – što baš i nije teorija koja će vam se svidjeti slušate li ju na Valentinovo.
 
 
Svjesna ljubav
Kroz nju ostvarujemo vlastite vrijednosti, a ona reflektira ljubav prema sebi. Da, tu se radi o vama koliko i o njima. Prvo valja naučiti imati odnos sam sa sobom. U protivnom se čovjek izgubi, a ljubav se lako pretvara u mržnju. Za taj bol krivi se druga osoba, a istina je da si bio prazan kad si ulazio u vezu.
 
Hopi Indijanci za riječ "usamljen" kažu "ja, koji samog sebe ne poznajem". Osjećaj usamljenosti je najgori razlog za ulazak u vezu. Onda se čine loši izbori, kao kada gladni odlazimo u kupovinu hrane.
 
Mudro je znati da i među zrelim, zdravim ljudima ljubav ne traje vječno. Stari bračni zavjet "dok nas smrt ne rastavi" smišljen je kad su se ljudi vjenčavali sa 16, a očekivani životni vijek nije bio duži od 26 godina. 
 
Za razliku od keltskog običaja vezivanja ruku, gdje veza traje godinu i jedan dan. Tada se partneri pogledaju i pitaju "Hoćeš opet?" I samo ako oboje podignu palac, veza se nastavlja. Godinu dana je period koji možemo zamisliti. Možemo dati obećanje za koje vjerujemo da ćemo ga moći ispuniti. Ali kako dati obećanje za cijeli život? Za pedeset, šezdeset, sedamdeset godina?
 
 
Kako hoćeš da te volim?
 
Svjesna ljubav zahtijeva da saznate od partnera kako želi biti voljen. Wilbert je karijeru započeo radeći s parovima. I stalno je u terapijama viđao slijedeću situaciju.
 
Dođu njih dvoje i sjednu na kauč. On ju pogleda i kaže da ju voli. Ona uzvrati: "Ne, ne voliš me." On opet kaže da ju voli, a ona mu bijesno kaže da to nije istina.
 
Nikako mu nije bilo jasno kako oboje mogu biti tako uvjereni u to što govore. Na kraju je shvatio da ona zapravo govori: "Voliš me jer ti odgajam djecu, kuham, perem i vodim domaćinstvo. Ali ne voliš pjesme koje pišem i ne voliš šešire koje nosim. Voliš me zbog svojih razloga, a ne zbog mojih razloga."
 
I on ju zbilja voli, ali zbog svojih razloga.
 
U svjesnoj ljubavi mora se biti spreman voljeti partnera zbog njegovih razloga. Kad prva zaljubljenost počne jenjati, morate početi saznavati koji su to razlozi. Za vrijeme romanse napetost je toliko velika da je OK da nemate pojma gdje vam je glava, ali ubrzo netko mora početi govoriti o čemu se radi.
 
Odnos pun ljubavi ne može opstati u neiskrenom okruženju, za razliku od romanse koja ne može opstati u iskrenom okruženju. Želite li da odnos raste, trebate obavijestiti partnera da se ne slažete sa svime što mu/joj padne na um, kako se ne biste putem izgubili.
 
Znat ćete da ste na dobrom putu ukoliko vam je veza bolja sada nego kada ste ju započeli. A najveći doprinos koji možete učiniti jest nadahnuti i osnažiti drugu osobu. Da imaju veću dušu jer su vas poznavali. I to je, veli Wilbert, proslava Valentinova.










Close ad





 

Dok ova noć lagano tone u beskraj, a kazaljka na satu spokojno odbrojava vrijeme, sve se želi novim činit, a novoga niotkuda...
Al svejedno, neka bude....
 
http://www.youtube.com/watch?v=GZv0AwvOq8E
 

hvala Bogu šta je kraj tjedna... pjesmica, dva para usnica, jezika, puno zubića... treba sve to sinhronizirat u pusici...pif, tko kaže da se ljubit lako...:-))
ajd ljudi, fini ostatak dana a pogotovo večeri...
p.s. jednoj curki dobre želje da upali cuga i da padne hrđa sa ruzinavog broda.:-)) daj mu luke, a Boga ti....:-)
 
eh da i malo smijeha.... Zakaj Zagorci jedu grožđe? Jer se ne mogu isčekati..:-)
 
http://www.youtube.com/watch?v=Nj4qGgASji4
 
 
 

sjednite, udahnite, pročitajte i.... učite...:-)) Vratite osmijeh na lice vašem muškarcu..:-))
Pripremite večeru na vrijeme. Večeru planirajte ujutro, ili čak prethodnog Dana, kako bi vašeg supruga dočekao ukusan obrok kad se vrati s posla. Tako ćete mu dati do znanja DA ste mislili na njega dok je on radio, Ali I DA se brinete za njegove potrebe. Većina muškaraca je gladna kad se vrate s posla, a pripremanjem njemu omiljenog jela ispunit ćete mu potrebu za toplom dobrodošlicom.
 Pripremite se za njega Odmorite se 15 minuta prije njegovog dolaska kući, tako ćete biti osvježeni kada on dođe. Popravite šminku, stavite vrpcu u kosu I izgledajte svježe. Vas suprug je proveo puno vremena s ljudima umornima do posla. Budite zanimljiva I vesela za njega.
 Njegov Dan je bio dosadan I treba mu malo zabave, a dio vaših dužnosti je DA se pobrinete za to. Smanjite razinu buke . Kad se vaš suprug vrati s posla, isključite sve kućanske aparate I potaknite djecu DA se I ona utišaju. Budite sretni sto Ga vidite. Toplo mu se nasmijte I pokažite iskrenu želju DA mu udovoljite.
 Poslušajte Ga iako mu možda morate reći puno toga, nemojte to učiniti neposredno nakon njegovog dolaska kući. Neka on prvo govori, on sigurno ima važnije stvari na umu do vas. Ne ometajte Ga.
Ne žalite se ako vas muž dođe kući kasno navečer ili ako želi otići van na večeru bez vas. Umjesto prigovaranja, pokušajte razumjeti pod kolikim je on pritiskom zbog posla. Kad je kod kuće, sigurno se želi odmoriti I opustiti.
 I na kraju, NE postavljajte mu nepotrebna pitanja I NE sumnjajte u njegovu sposobnost prosuđivanje ili integritet.
 Ne zaboravite DA je on gospodar u kući I Kao takav će uvijek provoditi svoju volju, pošteno I pravedno.
I zapamtite, dobra žena zna gdje joj je mjesto!!!"
O tempora, o mores. Al kako dobro...:-))
primjenite i tad će.... http://www.youtube.com/watch?v=ejorQVy3m8E
 
 

...vidim da  netko ovdje brka lončiće... nitko nikog nije ostavio, samo je komunikacija a sa njom i zdrav, odrasli odnos otišao u slijepu ulicu... nebitno je tko je kriv.. krivi smo oboje sta smo to dozvolili...jer vrelo naših misli oduvijek je bio temelj našeg odnosa u ovoj pustinji života...
Kao ona stara Židovska kletva... dao Bog imao pa nemao... nedostaju mi oni mailovi sa Iskrice i onaj osjećaj isčekivanja da ću pročitat nešt vrijedno promišljanja i izbacit misao koja će ili neće pogodit frekvenciju na koju su usmjerne misli uobličene u fino obrađen text.. eeee, to su bila vremena..:-))
Funkcionirali smo kasnije sa kratkim vrckavim porukama putem sms-a, koje isto znaju pokrenuti adrenalinsku kaskadu, ali kad mi je pisala mailove uživao sam u njima  i rečenicama koje svaka za sebe mogu biti posebno poglavlje..
Sjećam se još nekih citata koji su u meni pokrenuli "power on" poslije kojih se nisam mogao zaustaviti bez obzira na crvena vrišteća svjetla upozorenja koja su signalizirala da sam ušao u "danger zone"... al fak, ponekad ni zeleno svjetlo na Zelenom Valu nije garant sigurnog prolaza...:-)
I tih prvih presudnih 3 sek kod prvog kontakta oči u oči prođoše tako bezbolno kao što kobilica broda valove cijepa... Sve oluje svijeta u pogledu njenom spazih... i tamu noći i blještavo podne...
I tako se sad nalazimo u nekom bezvremenskoj zoni  u kojoj su svi  su svi raspleti mogući... signali za opasnost su se pomalo stišali... naše riječi ponekad prave štetu kao i naša stopala u travi... al istu štetu prave i naše šutnje...:-))
ovaj vikend je naš...
 
http://www.youtube.com/watch?v=7rwuRGXQ5-g

...... a ako griješim, neka. Neke stvari ne valja držat u sebi..
Ovo nije blog ( volio bih da je pismo ) isprike mada osjećam potrebu za tim( dva puta te uvukao u film), nije ni blog nužde, već blog izbora - volje, jer volim komunicirati, posebno sa tobom i smatram necivilizacijskim- miscommunication i loše odnose. a ništa lakše nego upasti u krug loše komunikacije, posebno uz malo salate od emocija ( kažem salate, jer se miješaju razne ).
A svi ljudi proživljavaju isti spektar emocija i često se muče sa borbom kontradiktornih.
 
Tako da oni za koje mislimo da su jaki, nipošto nisu samo to, oni za koje mislimo da su drski nisu samo to, oni za koje mislimo da su hrabri, nisu samo to- svi su i jedno i drugo.
Samo je pitanje izbora ( i samo izbora ) da li ćemo bit zadovoljni ili nezadovoljni , sretni ili nesretni , drski ili pitomi, jaki ili slabi, a ti su izbori velikim dijelom i nesvjesni i datiraju daleko daleko unatrag u našem životu.
 
Odjeci Tebe u Meni su još svježi i trudit ću se ih sačuvat takvima. Jer dugo dugo nitko nije dopro do mene toliko duboko i porušio sve firewall-ove.
Ono u čemu smo slični ( ili mi se tako čini) je dinamičnost, komunikativnost i veliki užitak u igri... koja je neobično važna  i ne treba je se odreći, dapače. To ne znači da je ona nespojiva sa toplom i osjećajnom jezgrom igrača.
Naš je odnos započeo na temelju nekih pretpostavki. Jedne su bile tvoje, a dr moje- one u mnogočemu uključuju naša ranija i prošla iskustva, kojih je broj nebitan, samo saldo i naš stav prozašao iz njega. U trenutku sraza situacija se mijenja. neke se pretpostavke brišu, neke se nove postavljaju. Ukrštaju se ranije i nove slike , daju se plusevi i minusi, ocjenjuje se i donosi se odluka.
Ja učim izbrisat sve te nečistoće i uočiti bitno. To je bilo teško u našem slučaju, jer je sve bilo u brzini, ograničeno svime i svačim u emocionalnoj nabijenoj situaciji.
Riječi su samo vrh sante leda naših misli, osjećaja i doživljaja....
 
 
Odluka? Donio sam je one večeri kada si onako drsko i bahato odreagirala na jedan moj pekmezasti sms, mada je on sam ocrtavao stanje moje duše koje si dovela do njanjastog stadija u kojem  već jako dugo nije bila. A bio sam i malo  natopljen endomorfinima u priglupom stanju opijenosti na svadbi i sreće možda i prividne oko sebe........
čak sam bio i protumačio da to briješ kao neki svoj stil, šta nebi bilo ni prvi puta al ta drskost na dulje staze je kontraproduktivna. I ponovila se kao i prilikom prve naše komunikacije...pa mi se čini da ti je to zaista stil... Moram priznati da mi je to ostalo enigma i do danas. Na stranu to što smo  sličnog moralnog, ili ako hoćeš, duhovnog principa i što te danas doživljavam bliskom na neki drugi način, još uvijek sam nesiguran u svoju stabilnost  i znam da si me sposobna smekšati nekom spontanom rečenicom . Obrazac razmišljanja ostao je isti- "Ipak ima dušu!" A takav tijek misli razvija potrebu za tvojim društvom. Što si  trenutno ne mogu priuštiti.Kažu neki da je najljepši dio- iščekivanje. Ne znam samo što iščekujem pa ne mogu govoriti ni o nekoj ljepoti u tome.
 Pišem potpuno opušteno , bez intencija o dojmu ili ne-dojmu(dovoljno godina da me takve stvari više ne brinu).
Ležim na ljuljački na terasi .
Volim sa terase gledati nebo-kako nema puno svijetla zvijezde su vidljive, i dok ih tako duže gledam, postajem svjestan nebitnosti i prolaznosti trenutka. Naš vlastiti ego nas jako ograničava.Kad bi ga mogli odbaciti,život bi bio jednostavan.
I dosadan,rekli bi zlobnici. I polako radim na tome da više ne budem oblak, nego nebo kojim oni plove.:-))
 
 
 http://www.youtube.com/watch?v=R49Qn61D7g8
 
 
 

...ne znam kako, ni zbog čega, gdje je i zašto se javila u mojoj svijesti tako snažno da mi je izazvala fizičku potrebu za njom.... moja izgubljena puzzla... bez koje slika nije više ta koja je bila..
za jednu T..... nešt šta sam davno dobio od nje... play it again, Sam....eeee
http://www.youtube.com/watch?v=Us-TVg40ExM

Da napišem nešta sad dok su još utisci svježi i odjeci Bajage još u meni... alkohol je ishlapio već..:-))
I tak, došli mi poslijepodne u taj grad  za koji je pokojni predsjednik njihovog prvoligaškog kluba rekao da je Zagreb selo kraj Varaždina.... sa najboljom namjerom da dobijemo muskulfibere od španciranja... al štanga, cijeli grad prođeš valjda za pola sata sa jednog na dr kraj.
Pa jedini muskulfiber koji smo dobili bilo je od podizanja flaše, krigle, čaše i tak kak to ide... zagrijavanje grla, upjevavanje prije koncerta i ostali folklor.. kojeg na toj manifestaciji ima bogme svakakvog...
Prvi utisak mi je da je ta manifestacija prerasla okvire grada, tijesno je... možda nije tako kroz tjedan al sad je bila koma.. ekipa ide sa klopom i cugom u rukama a ne može se normalno mimoić pa bude zalijevanja i flekanja koliko hoćeš... možda bi trebali malo pogledat kako se to radi vani na sličnim festivalima, npr u Veneciji na maskenbalu- tamo postoji kodeks kako se hoda ulicom...čak imaju i nešt slično prometnim policijotima.. tako da je gužva ak ništ dr uredna...
Koncert mi je bio tak-tak... toplo hladno, stare stvari su rulju dizale a ove nove zna premalo ljudi pa se gubio intezitet... bilo je i hladno, al imali smo poprilično antifriza u sebi, osim vozača koji nas je gledao pohotno krvavim očima kako natežemo pivurine iz flaša... al pridonio je svoju žrtvu... uvijek jedan strada kad idemo tako nekamo...
Ocjena? Nemam pojma,nanana nategnuta 4... dal bi išao opet? Samo pod moraš...