čudan čovjek čudnog imena

sasvim malo odškrinuo sam vrata
ugrijan okusima Calcutte
i meda Mirogojskog saća

dovukla se lijena, troma, turobna hladnoća
u traumu nepismene ruke

da zauzda ponos zbog kamenčića
bačenog u kaljužu nesvjesnih

Bog je tako htio

da usporim korak
neporažen jer imam tebe

venerabili die Solis , časni dan Sunca...
zanimljivo mi je kak se kod Slavena više veže za nerad , Nedjelja...
ipak bolje zvuči nego na primjer Sundan kao možebitna izvedenica

Mi smo sretna ljubav.
Prkosna licemjernom svijetu.
U nagnuću stameni,
obični ljudi ništavni pred Bogom,
trudbenici boljeg među istim.

I zato te volim.
Držiš me cijelog dok cijepa me ludilo,
ludim za sobom ,
prokleto lako potrebnom.

Navlačim uspavani optimizam
na ojađeni, ogoljeni dan.
Ja sam zatvorena soba na kolodvoru.
Sajam je zatvorenih svijetova.
Kaskam tlom sa zvučnom kulisom world melodija.
Ambijentalno.
Srodno blatnjavom nebu i prepeglanoj kartici.
Zadnja cigareta ovisnički me vuče ka trafici.

Zaljubljujem se jednokratno
u djevojku s pirsingom.
Ja, anonimni prolaznik.
Bezimeni anđeo pozitive
Uzvraća kusur, pruža mi cigarete.

Taman toliko da mi svijet stane.
Hvala.
Duo slogova za kratki bljesak ljepote.

(žedan sam je)

S tobom osjećam kao da se vraćam nevinom poljupcu djeteta.
Nema stida kao u žudnji.Potpuno sam ogoljen.Bestidan u nježnosti kojom me obavijaš.
Znaš li da te čekam?
Čekat ću koliko god bilo potrebno.
S tobom ne želim komadati vrijeme.Ne mogu biti samo čista nepatvorena strast.
Koitus.
Uzdah.
Krik.
Ne mogu brisati zapise snova u kojima te držim za ruku.
U nekom perivoju.Neke umorne jeseni.Koracima lomimo krhka tijela osušenog lišća.
Onda, iscrpljeni od hoda liježemo na prostirku od ogoljelih krošanja.
Dlanovi su u jedinstvu.Zjenice su zrcala onog drugog.
Tihi smo i smireni.Snatrimo kroz zimu
ušuškani u strpljivost.
Prekriva nas snijeg.
Otisci nekih koji ne žele čekati blijede istopljeni pod titravim Suncem.
Nestrpljivi nestaju iza uglova zaborava.
Ja te čekam.I čekat ću.
S pupoljcima mladog proljeća istrest ćemo prašinu snova i dijeliti stvarnost

Vuku se nečujni koraci tame
kroz krošnje i livade usnulog cvijeća.
Skoro će nebeskim svodom zasjati plamen,
milijuna sićušnih svijeća.

Plaštom od mraka skrivene su
i želje i tuge
i čežnje i boli.
Noć ih sve jednako voli.

Bezbroj očiju na haljini njenoj
vidi umor srca i duše,
vidi more koje me guše
i osmijeh kad ne znam da se smijem.

Dok sanjam kako je ljubim,
kako svojim njeno tijelo grijem.

Čađa je masna
miris iza hrskave kore
mami prste da talože crno ispod nokta
držim te toplu i ukusnu
u mjerici papirnatog stožca
zgužvanu i samo moju u džepu
pa te ubacim pored sebe
kao surogat čežnje
prebacujem ruku preko tvog ramena
u šetnji smo
vrući kesteni, ti i ja
vjenčani za trenutak bliskosti
koincidencijom izmaštanog susreta
bez tijela
bez želja
u rijetkoj riječi
i bujici ugodne šutnje
na ljuljački bokova u hodu
lišće nam šapuće pod đonovima
identični u našim razlikama
vijugamo Lenuccijevom potkovom
sretni u zamišljaju
slijepi u zagrljaju.

Dlan u dlanu
ti izabireš stranu
kroz Marićev prolaz
sa glasnim smijehom
krivoj intonaciji francuske fraze
i znatiželjom darovanom izlozima
po Ulici Lažnjaka
do trga cvijeća, pjesnika i pravoslavja
gdje krizanteme čekaju kupce
a klinčići plutaju u kuhanom vinu

Zadnji kesten,
vraćam te tvome dijelu neba
imao sam te koliko mi treba
da zamaknem u Ilicu
kroz masu onih
koji ne ljube zagrebačku jesen.

I vlati trave i jesenje krošnje
i ja kao vjetar u njima isprepleten u vlasima kose...
I more i rijeke i nebeske zvijezde i livade posute rosom i cvijećem
i ja u njima uronjen u zrcalu pogleda...
I jabuke grijeha i mlijeko majke i otkucaj srca
i ja na njima kao utjeha drhtaja grudi....
I izvor vrste i spilja spoznaje i sveobuhvatni miris svijeta
i ja u njoj kao radost djeteta i slabost muškarca...

Ona je sve....
Žena je voda...
duboka i bistra,uvijek sada, kao rijeka u protoku
Žena je zemlja...
kruta no podatna, ranjena no snažna,neuhvatljiva kao pijesak u šaci
Žena je vatra...
vrela i opasna,zavodljiva i rasplesana,kao vulkan strasna i strpljiva
Žena je zrak...
prozirna i neopipljiva,neophodna i vječna kao dah.

kad zorom se bude livade zelene kose,
umivene blagim dodirom jutarnje rose
i Luna počinje blijedit polako,
čudne vizije te slike mi nose...
i ja želim budit se tako...
želim da trave izgube mir
i savinu statiku svoju
prema mom tijelu,
da počne radosni pir,
da shvatim ljepotu cijelu,
da pokriven nebom budem priroda sama..
i tako...
sve dok ne nastupi tama

Ti si žena u sužanjstvu hladne pomirbe s rutinom
školovana na spoticanjima i uzdizanju.
Ja sam rječiti nemir pred tvojim odškrinutim vratima.
Bez očekivanja, s tinjajućom iskrom zjenica

Kroz staklo sam pratio
kako te upija nedostižnost i
apsorbira u lijepo jutarnje sjećanje
dok si nestajala u potrošenom pravcu kretanja.

Koje te tkanje dodira otima zbilji
i uziba u san sjetu pogleda
dok budi znatiželjne trnce žudnje?

Poželio sam te i, znaš,
sinopsis mašte je porazio buku
dok je sedmica tutnjala mostom
a galebovi galamili kod toplane.

Želje i žudnje.
Tako ljudske.
Abecedna začelja emotivnih slovopisa,
ne poznaju strahove.
Nemirno su ostale snivati na dlanu
kojim sam ti drhtavo dotaknuo kožu.

Pošten prema smrtnom sebi,
fair play duha strategijom Erosa
vodi me u vrijeme gdje nestajem u tebi.

Čekanje je tako lakše.

Nijemo me dotiču sjene
dok malvazija ispire nagovještaj kašlja
od proleterskog taloga tanina
i suicidalnog katrana i nikotina.
To je vino iz nekih prošlih jeseni
koje su lišćem bezumlja stvarale kolaže
i brazogtinama ih slagale u mapu koja nosi moje ime.

Izgradile su me ožiljcima, te jeseni i zime.

Dojim se svijetlom iz mjesečeve sise
dok vješte silhuete šivaju koncima želje
lancune i deke od tmine kojom ću noćas pokriti tijelo.

U kostima strah od vremena
i prostora koji u duetu kidaju htijenje
a vriska mačaka i lavež pasa
ljuljaju samoću u zipci nesmiljene buke.

A samo želim tvoje nježne ruke.

Ponekad se stidim nekih postupaka u svom životu.Ponekad se nasmiješim u sjećanju na neke situacije.Mnogo toga činim ponekad. Čak i ono što ne želim. No, rastem .Mijenjam se na bolje. Gradim se svakodnevno ustrajan u želji da budem dostojan onoga što najviše cijenim. Spokoj ljubavi .A nekada, priznajem, nisam znao voljeti.
U meni, od prve pomisli na život i njegove sudbinske labirinte, tinja želja za novim dijelom mog bića.Za djetetom koje će niknuti na mekom jastuku neke ljubljene nutrine.Za životom koji će do vječnosti spojiti dva daha spojena u ljubavi.Od prvih koraka i vlastitih suza zbog boli djetinjstva i masnog crnila grubosti kojom sam bio okružen znao sam da ću tebi dati više.Da neku dozu nježnosti čuvam u sebi samo za tebe.Da moje ruke nemaju grijeh kažnjavanja za tvoje tijelo.Od prvog ljuljuškanja malene sestre znao sam što najviše želim.Skladnu obitelj.Ono što nisam imao kada sam bio nevin i zaigran na obalama mog jezera.Kada sam prigrlio prvi ožiljak na koži, vatren i vječan i toliko dječji i nevin naspram svih kasnijih brazgotina.Osjećam da ću biti nemiran i obavijen maglicama sjete i s nekom pritajenom tugom u pogledu, sve dok te ne ugledam mirno usnulog na grudima majke.
Znaš, nerođeno moje, jednom si imao sestru.Ona je najveća rana na mom srcu.Nisam bio svjestan njenog postojanja sve dok njeno isprekidano disanje nije prekinula oštrica mržnje nekog zlog i neznanog čovjeka.Tebe ću čuvati od svih zala.
Znaš, nerođeno moje, nikada ti neću okrenuti leđa.Biti ću uvijek uz tebe.Neću bluditi u odsustvu dok ćeš činiti prve korake.Pažljivo ću pratit kretnje tvojih mali udova, mimiku tvog lišca, smiješne grčeve tvojih usana u želji da progovore.Nije mi važno što ćeš prvo reći.Važno mi je da ti zvuci budu u mojoj blizini.Da ječe u meni kao najdivnije sjećanje negdje u nekom vremenu kada ću ponosan na Naš život otpustiti zadnji dah iz tijela.Želim te učiti pisati iako je to najsamotniji put koji postoji.Želim ti nježno držati ručice i usmjeravati linije prvih crteža.Modelirat ću ti životinjice od plastelina i šapnuti na uho da iako divno miriše, nije jestiv.Brisat ću ti musava ustašca i šmrkljavi nosić.Neću ti pjevati jer te ne želim plašiti.Pričat ću ti priče, smišljati bajke, graditi zamke i plašiti s tobom golubove na nekom trgu, u nekom gradu, u nekoj zemlji, dok će tvoja majka ozarena osmjehom govoriti svijetu koliko je sretna.Imat ćemo psića i mačku.I zidove u bojama duge.
Znam da postojiš kao obris jedinstva tvoje majke i mene.I znam da ću najsretniji biti kada ćemo našom ljubavlju i nježnošću umijesiti tvoje postojanje.Trčat ćemo po kiši jednom, obećajem ti.I graditi snjegoviće i roniti školjke i....milijun lijepih stvari čuvam za tebe.Sasvim je nebitno hoćeš li jednom htjeti trčati za loptom kao kuštravi dječak ili me htjeti šminkati kao plavokosa djevojčica.Voljet ću te.I sada te volim jer znam, negdje pod osunčanim danom ili u noći s velikim mjesečevim okom valjaš se sretno na oblaku iskrenih želja tvoje majke.
I vidiš ove riječi.I znaš da su najiskrenije koje mogu dati.

Jednom, u nekom sretnom danu u nekom sretnom gradu
kad primim te ko najveće blago na dlanu, kao tijelo koje živi nadu
u nekoj zimi, proljeću, ljetu ili jeseni nekoj prepunoj boja
u radosti najvećoj na svijetu, kad šapnem ti da duša si moja
ptice će cvrkutati samo vesele note i cvijeće će odreći se mirisa.
Pčele će zujati tiše, a točkaste bubamare letjeti zrakom
samo to želim i ništa više, da usnemo kao trojac s kormilarom od sreće
i noć nas nježno pokrije mrakom...

Poslije nesreće više nije bilo isto. Morao si je to priznati. Ona je i dalje bila predivna žena. On tek polumuškarac. Nesposoban da joj pruži desert ljubavi za kakvim je žudjela.
Sjedila je na podu okrenuta mu leđima. On je bio na rubu kreveta. Nježno joj je masirao ramena. Na tv-u su raspravljali o nekoj nebitnoj temi. Prignuo se malo i poljubio je u vrat. Zadrhtala je. Prošao joj je cijelom dužinom ruku. Osjetio je uzbuđenje. Njene nakostriješene dlačice. Tako je drhtala i nekada. Dok je on još posjedovao snagu u donjim ekstremitetima. Želio joj je darovati užitak. Znao je da ga voli zbog onog iznutra. Što god to bilo. Ali i ona je od krvi i mesa. I ona osjeća potrebe kao i svi. To ga je gušilo mjesecima. Stavio joj je dlan na čelo. Osjetio toplinu. Krv joj je kolala brže. Nagnuo ju je prema sebi i šapnuo na uho.

- Dođi...

Ispružio se na krevetu i povukao je prema sebi. Vidio je želju u njenim očima. Skinula je majicu. Priljubio joj je usne na gole grudi i jezikom kružio po bradavicama. Tijelo joj je oživjelo. Kao kad ju je nekada ljubio. Povukao ju je još više.

- Dođi mi iznad lica...- isprekidanim dahom

Svukla je gaćice. Raširila je noge i naga klečala iznad njegova pogleda. Malo je podigao glavu. Lagano jezikom prešao preko usmina. Zažmirio je. Volio je obilježja njenog međunožja. Miris. Okus. Nosnice su upijale mentol. Prstima je razmaknuo usne i poljubio klitoris. Zažmirio je. Plašio se užitka u njenom pogledu. Pomicao je jezik po nabubrelom klitorisu. Povremeno ga grickao zubima. Poželio je ući u nju. Iza sklopljenih očiju prisjećao se posljednjeg vođenja ljubavi. Ubrzao je kruženje jezika.


2.
Bila je zima. S druge strane stakla pahulje su padobrnski mirno i snježno tihe padale na ulicu. Ona je gledala kroz prozor i nije čula kada joj je prišao. Stavio joj je ruke na grudi i privio je k sebi. Na guzovima je osjetila njegov nabrekli falus.

- Mmmmm....guza mi je nešto probudila...- rekla je mazno

Spustio je ruke niz haljinu i počeo je dizati naborajući je prstima. Stisnula je stražnjicu još više k njemu.

- Hoću te jebati...

Nasmijala se i okrenula prema njegovu licu. Prislonila je usne na uho.

- Ja ću tebe jebati!- šaptom

Kleknula je i nakon par rutinskih pokreta ud joj je bio duboko u ustima.

Otvorio je na trenutak oči.. Vidio njenu zabačenu glavu. Ruke kako joj maze grudi. Znao je da da sada mašta o tvrdom udu koji prodire u nju. Koji je čini ispunjenom. Animalno ženstvenom. Gurnuo je jezik duboko. Dlanovima joj stisnuo stražnjicu. Vratio se idili prisjećanja.

Od kada je zna, priznao je i njoj i sebi da je bolje upražnjavala oralni seks od svih. Podigao ju je za ramena i naslonio na prozor. Osjetila je hladnoću stakla i naježila se od uzbuđenja. Sada je on klečao kao ponizni rob njezine pičke i jezikom vlažio u laz u hram užitka, razmaknuvši prstima gaćice. Stenjala je i ubrzo ga grubo gurnula na leđa.
Ležao je na podu a ona ga je opkoračila, primila za kurac i polako uvidila u sebe. Nabijala se na njega stavivši mu ruke na prsa. Grebla je, zabijala nokte do granice bola. Njegovi su prsti gnječili stražnjicu.

Naglim pokretom prebacio ju je na leđa i snažno počeo ulaziti u nju. Čuo se zvuk vlažnog udaranja njegovih bokova. Nije mu mnogo nedostajalo da svrši no želio je da i ona doživi vrhunac. Dizala je stražnjicu kao da želi da uđe još dublje. Kao da ga želi proždrjeti pičkom. Ljubio joj je sise i lizao vrat dok je ona na njegovu ostavljala tragove ugriza.Primio joj je noge i stavio ih na svoja ramena. Počela se grčiti i zabola mu nokte u guzove. Znao je da se bliži vrhunac i pojačao je ritam. Osjetio je bol u stražnjici. Slatku bol užitka. Tijelo joj se počelo trzati i na kurcu je osjetio grčenje mišića. Izvadio ga je i počeo izbacivati sjeme po njenom trbuhu. Jednom je rukom razmazivala sjeme a drugom ga držala za ud. Imala je onaj, njemu tako poznat i tako drag pogled izgubljenog djeteta.

- Idemo dušo. Zakasnit ćemo. – rekao je zadihan .- Znaš da ne volim žuriti po ovakvom vremenu

3.
Slika je nestala. Posljednji potpuni užitak s njim. Htio ju je osloboditi tereta kojeg nosi dok je uz njega. Htio joj je vratiti sitost u tijelo. Osloboditi je. Bezuvjetno joj zadnji puta izmamiti vrisak. Stisnuo joj je stražnjicu. Potpuno je bila na njegovim ustima. Jezik je bio duboko u njoj. Drhtala je. Uvijala bokove. Znao je da neće dugo. Primio joj je ruke. Stavio ih na svoju glavu. Razumjela je pokrete. Pritisnula mu je glavu prema sebi. Počela se grčiti. Vidio je nadimanje grudiju. Čuo je krik olakšanja.
Gutao je sokove njene unutrašnjosti. Polako je gubio dah. Tekućine užitka kolale su mu grlom. U glavi je osjetio buđenje uda. Čvrsto ga je držala za kosu. Vukla ga još više k sebi. Želio je kraj. Abdikaciju života. Slobodu svojoj ljubavi. Ćutio je ejakulaciju u mozgu. Sjeme konačne strasti rasipalo se umom. Poput rijeke koja ponire u more. Nije više disao. Postao je dio nje. Svojevoljno ugušen njenim sokovima. Sobu je obujmio mrak. Sperma njegova uma kopnila je u posljednjem dahu. Smrt je izgledala divno. Mirisala je po mentolu.