cloudlet

nekad davno bogovi su hodali zemljom.
i dosadjivali ljudima.
sve dok ih nisu spremili pod zemlju.
pa zbog nečiste savjesti podigli u nebo.

poanta?
budi uporan, dosadjuj.
nebo je prepuno tržišnih niša.

na prijelazu izmedju 'sada' i 'onda' zapeo je cipelom o prag, zastao i ispuhao nos.

' dobar dan!', promrmlja
' dobar dan!', odgovori prag

nastavio je hodati promatrajuci vrskove cipela. mozda ih je trebao ispolirati i urediti
za put ili mozda tek upoznati s kartom Afrike.., ali sada je kasno. put je zapoceo i
nema smisla vracati se na odrediste.
vukao je nogu iza noge.. iznenada, mijenjajuci ritam, poskoci dva puta i pljesne rukama.

' ima li itko opusteniji hod od mene neka se samo javi!', samodopadno zagalami
' neka pokaze umijece hoda bez pravca..', zatvori oci i korakne
' ..ili hod u pravcu..', podignuvsi se na prste napravi nekoliko koraka
' ..ili mozda bestezinsko klizanje povrh trepavice!', prevrne se i pokrene nekoliko koraka
na rukama.

nitko nije zapljeskao.

dosadilo mu je prezentiranje talenta samome sebi pa izvuce cigaretu iz dzepa, zapali ju
i u oblacku dima nastavi put daleko od nezainteresiranog praga.

' bit ce mu zao sto me nije upoznao, a mogao je..', odmrmlja u bradu i sutne kamen
cipelom.

 
..poluspustenih trepavica promatrala je pruzenu ruku.                                sto ne bih, pomisli, i nagazi ga stopalom preko pupka.
 

lagano, s noge na nogu, pretakao je korake u tisini. zaboravljeni kotacic u
bolnom koljenu natjerao ga je da pronadje slobodnu klupu. i dalje promatrajuci zaljubljeni par zavlaci ruku u dzep u potrazi za rupcicem. zasto je uvijek osjecao potrebu milovati prstima izvezeni monogram nikada mu nece biti u potpunosti jasno.
monogram je samo ljupki znak paznje, receptori paznje i divljenja trebali bi
biti veci, znacajniji, spektakularniji.
odmahnuvsi rukom primi rupcic. vrlo lagano, izmedju palca i kaziprsta. milujuci ga izrecitira, u sigurnosti svojih misli: 'toplina njenih jagodica; mekoca usnulih latica; svakim korakom sve sam blize'..
zaljubljeni par nasuprot njega u cudu je promatrao predstavu. njegov uzdignuti prst i necujno lupkanje cipele od stazu.
trgnuvsi se iz tog neprilicnog stanja, neznatno rumenijih obraza, polako
poravnava kaput i rukom otrese nevidljivu prasinu. vrijeme je nastavku jutarnjeg rituala.
s noge na nogu, udaljavajuci se niz stazu, u prolasku nakrece sesir na pozdrav (ljubavi su zaista iznimno rijetke).

........

You can move up a little closer
I will throw a blanket over
We can weigh all the tears in one hand
Against the laughter in the other
We could be hanging around here for centuries
Trying to make sense of this, my dear
While the planets try to get organised
Way above the stratosphere

..........

- Sign posted outside the Santa Maria della Salute Church in the early 1970s, before the restoration of its marble angels

setajuci se kroz zivote bilo bi pametno pamtiti password-e,
tko zna kada ce naici zelja prozivjeti iznova,.. ponesto.

......................................

Let me take you on a trip
Around the world and back
And you won't have to move
You just sit still

Now let your mind do the walking
And let my body do the talking
Let me show you the world in my eyes

I'll take you to the highest mountain
To the depths of the deepest sea
And we won't need a map
Believe me

Now let my body do the moving
And let my hands do the soothing
Let me show you the world in my eyes

That's all there is
Nothing more than you can feel now
That's all there is

Let me put you on a ship
On a long, long trip
Your lips close to my lips

All the islands in the ocean
All the heaven's in motion
Let me show you the world in my eyes

That's all there is
Nothing more than you can touch now
That's all there is

Let me show you the world in my eyes

........................................

grickajuci pramen kose naslanja glavu na hladan prozor, tupo promatrajuci tragove disanja. prstom crta ernesta dok izranja iz modrozelenog mora. kruzni valovi postaju sve veci,i veci, i veci.. sve dok ga posve ne prekriju.

polagano odmice kosu s lica i pruza ruku kroz staklo, razbijajuci ga u tvrdoglave oblike.
kratka bol, i more pretace u grimizno..






('..Nightswimming deserves a quiet night. I'm not sure all these people understand......')

'..the voice of no age or sex, the voice of an ancient spring spouting from the earth...'

stavila si bubu u uho, draga, i evo sto svjesnost pridonosi.

kada se promatra jedan zivotni prostor sa neizbjeznim dusama koji na njemu borave logika nalaze da je produktivnost, tolerancija, marljivost, izostanak ruznih ljudskih navika nuzna da bi taj prostor funkcionirao. kada se bilo koji cimbenik (nabrojan ili nespretno izuzet) ukloni ili naprasno preimenuje dolazi do neravnoteze. neravnoteza dovodi do procvata lako_cemo zahvata, i agresivnost buja.
agresivnost prema sebi samima. jer, priznaj, nemoc je kucka.

ne, ovdje necu o politici jer me ona ne uveseljava. zanima me pojedinac, a sam pojedinac ne cini politiku, on je drzava. tu bi sada trebalo parafrazirati onu vjecnu 'lanac je jak koliko je jaka najslabija karika od koje je nacinjen'.
nema smisla, ne bi pogodilo tonalitet..

sto kada pojedinac postane preslab da bi se nosio sa dogadjajima oko sebe? sto kada umjesto napretka on vidi prezivljavanje? sto kada se produktivnost mjeri spretnim lopovlukom, toleranciju zamijeni
prebrajanje krvnih zrnaca ili marljivost anoreksija?
sto kada taj pojedinac osjeti potrebu mijenjati, ne sebe nego nezdravu okolinu, a u ime svih? ima li on ponudjenih mogucnosti?

postavi se u ulogu pojedinca. zapitaj se kolike su ti mogucnosti. pitaj
i trazi odgovore, ulozi sebe da bi mogao mijenjati. svaki ulozeni trud bit ce primjecen. hm, vjerojatno i zaveden u jednom od nepreglednih podrumskih arhiva. naravno, ukoliko upotrijebis pravilne izraze.
ne daj da te to zaplasi. nije sve bas toliko ruzno, ima toga jos.

i sad, kada si uzivljeni pojedinac i kreces u razgledanje i spoznaju,
kako ti se cini? kakav je osjecaj? ima li pomaka s mrtve tocke ili razmisljas o emigraciji?
mislis li da ce ubrzo izumrijeti ove nasade nakaradnih ljudskih stvorenja
ili ce uporno sklapati sporazum s Vragom da bi se jos malkice igrali u pjescaniku zvanom Drzava?

zanima me tvoje misljenje jer ja se vrtim u krug. ona agresivnost sa pocetka, e bas ta, se ugnjezdila. ruzno, ali neizbjezno.
razmisli jer vrijeme tece, a ponestaje nam obraza.

jedino sto mi se trenutno vrti po glavi je pjesma. mozda se ne cini dovoljno
revolucionarno, niti mijenja situaciju, ali jebeno godi.
i zato, Edo, nakon iskrenog soka slusam i pratim: 'Mater vam jebem!!'

"vjerujte mi, cloudlet i samu sebe povremeno uplasi.
sto je ta sitnica naspram vjecnosti?"

vrijeme, pojam/iluzija.. da li ta sitnica ima snagu obuzdati demonske sile?
kada ste culi da je demon preminuo od starosti?!

black


Sheets of empty canvas, untouched sheets of clay
Were laid spread out before me as her body once did
All five horizons revolved around her soul
As the earth to the sun
Now the air I tasted and breathed has taken a turn
Ooh, and all I taught her was everything
Ooh, I know she gave me all that she wore
And now my bitter hands chafe beneath the clouds
Of what was everything?
Oh, the pictures have all been washed in black, tattooed everything...

I take a walk outside
I'm surrounded by some kids at play
I can feel their laughter, so why do I sear
Oh, and twisted thoughts that spin round my head
I'm spinning, oh, I'm spinning
How quick the sun can, drop away
And now my bitter hands cradle broken glass
Of what was everything?
All the pictures have all been washed in black, tattooed everything...
All the love gone bad turned my world to black
Tattooed all I see, all that I am, all I'll ever be...yeah...

I know someday you'll have a beautiful life, I know you'll be a star
In somebody else's sky, but why
Why, why can't it be, why can't it be mine

..........

This is Major Tom to Ground Control

I'm stepping through the door

And I'm floating

in a most peculiar way

And the stars look very different today

...........

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. budenje. razmisljam u svim smjerovima,
dobrim i/ili losim. ne postoji univerzalna lista zahtjeva, niti se uspostavlja.

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. ruka kroz kosu i skare na dohvat.
najlaksa promjena u zivotu. cesalj ili jutarnji look, zar ce to itko zamijetiti..

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. tretiram zube, kasalj.. glava kroz
prozor i udisanje, kasalj.. kava, cigareta, kasalj.. ritual katranskog
plucnog krila.

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. -'dobro jutro' - 'dobro jutro' -'cigarete i bijeli orbit, molim' -'dobre volje?' -'jutarnja ekstaza' -'putujes?' -'uvijek'

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. Ilok, Dunav, kava i razgovor. jos
uvijek uspavana vrtim film unatrag.. 26 ili 27 oznaka? -'da li su sva minska polja oznacena?' -'naravno da ne'.

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. obraz na prozoru, ljuljuskanje auta
nalik meditaciji. izmjenjuju se vinogradi i uzorana polja. da li primjecuju sjaj zemlje? tamna, masna, plodna, predivna.. zarivam prste i gnjecim. zvuk zivota..

dan zapocinje mjesecima unaprijed. samohipnoza popusta. razaznajem korake,
tihi jecaj kraj ramena. pruzam ruku na obraz, skrivam kap. -'ne brinite barba, dajte, ja cu zapalit svijecu'

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. hodam gradom i pokusavam se odrzati
van tijela. promatram ljude koje mimoilazim, slusam rascjepkane glasove,
zamisljam.. urezane slike oblikujem trodimenzionalno. noge jedva doticu zemlju. tuga se ugnjezdjuje, nestvarna bol..

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. zelim imati krila, velika poput krosnje. zelim zagrliti ove tihe Duse. njezno skinuti okove i spustiti medju meke jastuke,.. moje oblake.

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. noc, obraz na prozoru, ljuljuskanje auta. bol je zatocila zvijezde, sputala, isprala snagu i sjaj.

dan zapocinjem mjesecima unaprijed. sretan mi rodjendan..