cloudlet

nasadi prvorodjenih smjesteni su u katakombama juznog dijela sume. uhranjeni, mazeni i pazeni migoljili su podzemnim tunelima. za svakog prvog punog Mjeseca u godini kralj (pri)Zemljen dopustao je izbor jednog od odabranih, namjenjenih otpisu.  usvajani i odvodjeni vise nikada nisu vidjeli svoju bracu i sestre. nazivali su ih mjeseceva_djeca.... 
na zamku kralja (pri)Zemljenog i danas stoji neonska reklama o kvaliteti proizvodnje.... I can't use what I can't abuse, je dopisano crvenom bojom

 
spoznati da je logika postojanja paradoks cini te slobodnim. harlekin je spoznao, on je jedini trijezan covjek..  madman so long, now a fool.

nikada vise pruzati krvave ruke prema Mjesecu..
 

 
Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za mirisima proljeca.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku; kako su se tvoje usne nasle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima; bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravi sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam tvoje oci.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjecanje na tebe. Zivim sa boli poput rane; dotaknes li me samo, smrtno ces me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput brsljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, jos uvijek iscem odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe teski mirisi ljeta nanose mi bol; zbog tebe, opet trazim oko sebe prorocanske znakove nenadanih zelja: padajuce zvijezde i komete.
(P.N.)

 
kada te lansiraju na 'ovaj' svijet ne ocekujes nista. bio si jedno, kompletan i savrsen. komadanje nastaje prvim udahom. prvi proizveden zvuk, prvi znak raspoznavanja, prvo bljuvanje bliznjih, prvi osmijeh, prvi plac, prvi koraci, prvi znaci dosade, prva sila,..
prvo odbijanje dozivis od vlastite majke. odbije te od sise i prinudi da se hranis manje vrijednim nadomjestkom majcinog mlijeka. ali, vrhunsko djelo nemoguce je nadomjestit. tada spoznajes sto znaci razlika. razlika u mirisu majke i ostatka svijeta, razlika u glasovima koji te okruzuju nudeci ti svoje 'usluge', svoja sredstva nadopune ka odrastanju.. ka stanju drugacijem od prvotnog. s vremenom prihvacas varijacije i pokusavas ih prilagoditi sebi. kolicina informacija svakim danom sve je veca. od mozga cinis registar pojmova. ispravno/pogresno, pravda/nepravda, ljubav/mrznja, boje/neboje, ja/oni.. razvijas se i bujas, na svim vertikalnim, horizontalnim, inim mjestima i zakutcima. zakoracis u dob kada se od tebe pocinju ocekivati povratne informacije. da li si uspio, i s koliko uspjeha, ispuniti neke tudje snove, planove, nadanja. o povratnoj informaciji ovisi tvoj daljnji put. ili se otkidas iz te usablirane forme i biras sam sto dalje zelis od sebe, istrazujes mogucnost nepoznatog, ili se povijas i klimas ponizno dok te usmjeravaju i cipelare u pravcu koji ti je i odbojan i nezanimljiv, ali.. ti si poslusno dijete. dobro utrenirano. dob kada vise nikog nije briga za povratnu informaciju, ali pitaju iz dobre stare navike, dozivljavas kao poslijednju fazu. sad sam napokon slobodan, napokon disem. ali, tek slijedi ono najteze.. tko si ti, sto si ti i sto zapravo cini zivot, tvoj zivot? eh tada, veliko finale, Panika! gdje sam pogrijesio? koju fazu propustio? prekapas mozak, cijedis smisao iz svakog prozivljenog trenutka. mora postojati odgovor, tu je negdje, osjetim ga..
koju fazu sam preskocila? niti jednu, jednostavno sam ih sve stopila. i sada sjedim, nalik mirnoci, unutar tog kaosa i trazim prvu nit, pocetak klupka, prvi udah..
sve je to igra u Krugu, a on je jedan, savrsen i konacan. nema generalne probe, nema..
 

 
'....From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a deamon in my view.'
 

ostavljeno na prilazu kuci dijete se smrzavalo. zastati ili otici; nije potrebno razmisljati.. pozrtvovnost i samilost ispred razuma. utopliti, nahraniti, sacuvati, zastititi. ali sto kada se ne razluci povezanost i usvojenost, pripitomljenost i ovisnost? sto kada stvarnost i razum pokucaju na oci..
....da li i tada, Muza, lize dlanove sretnih?
 

 
Dusa : osjecam se zanemareno!
dusA : pati onda,.. ali okreni se tako da budes vidljiva.
Dusa : nije mi do ugadjanja. vrlo sam lose. pogledaj me! zelena sam....
dusA : to je samo zavist. zavist nije kataloska bolest.
Dusa : ne razumijes me..
dusA : niti se trudim.
Dusa : zasto su tebe izolirali? vjerojatno radi netolerancije..
dusA : nisam davala cijelu 'sebe'. u nekim krajevima to nazivaju zlocin.
Dusa : nisi davala ili se nisi podavala hihi
dusA : ?! nisam znala da je glupost kaznjiva,.. koliko su ti odrapili?
Dusa : ma, nisu odrapili, samo upitali kada imam rodjendan.
dusA : ?!
Dusa : tog ce mi dana dopustiti posjetu.
 
far from love, Heavenly Father leads the chosen child..

 
Oh Mother, I can feel the soil falling over my head
And as I climb into an empty bed
Oh well. Enough said.
I know it's over - still I cling
I don't know where else I can go
Oh ...
Oh Mother, I can feel the soil falling over my head
See, the sea wants to take me
The knife wants to slit me
Do you think you can help me ?
 
Sad veiled bride, please be happy
Handsome groom, give her room
Loud, loutish lover, treat her kindly
(Though she needs you
More than she loves you)
And I know it's over - still I cling
I don't know where else I can go
Over and over and over and over
Over and over, la ...
 
I know it's over
And it never really began
But in my heart it was so real
And you even spoke to me, and said :
"If you're so funny
Then why are you on your own tonight ?
And if you're so clever
Then why are you on your own tonight ?
If you're so very entertaining
Then why are you on your own tonight ?
If you're so very good-looking
Why do you sleep alone tonight ?
 
I know ...
'Cause tonight is just like any other night
That's why you're on your own tonight
With your triumphs and your charms
While they're in each other's arms..."
It's so easy to laugh
It's so easy to hate
It takes strength to be gentle and kind
Over, over, over, over
It's so easy to laugh
It's so easy to hate
It takes guts to be gentle and kind
Over, over
Love is Natural and Real
But not for you, my love
Not tonight, my love
Love is Natural and Real
But not for such as you and I, my love
 
Oh Mother, I can feel the soil falling over my head
Oh Mother, I can feel the soil falling over my head
Oh Mother, I can feel the soil falling over my head
Oh Mother, I can feel the soil falling over my ...
Oh Mother, I can feel the soil falling over my head
Oh Mother, I can even feel the soil falling over my head
Oh Mother, I can feel the soil falling over my head
Oh Mother, I can feel the soil falling over my ...
 

 
suociti se sa sumnjom i strahovima i cudnim vizijama o propustenom bio bi monstruozni potez. sve upucuje na preispitivanje proslosti, a ja odbijam proslost. ona je necija tudja vizija. za mene Vrijeme nije mjerljivo. subjektivna retrospektiva prozivljenog nalik je na epitaf zivuceg. zato, uvijek pisem o sada, o trenutku koji zivim. zivotarim. moj trenutak moze biti vjecnost. nemoguce ga je odrediti. mozda je citavo stoljece skriveno u ovom tijelu.
cemu onda pisana rijec,.. cemu, kada samo tijelo cini kolaz prozivljenog?
 
 

 
ostatak tijela na sredini sobe, krv se lagano susi mijenjajuci boju. odsutnost straha, tek zanimanje za razbacane udove. uocljiv dokaz napadu bijesa. krv je oslikavala tragove. unatoc tome, svaki predmet u sobi stajao je na svom mjestu. 
pogledom trazim odgovor, uzimam slusalicu i nazivam...., koga? prekidam vezu. brisem noz od nogavicu i prilazim revolveru. nema svrhe ubijati ubijeno. komadi tijela svjedoce silini nasilja. metak odlazem u dzep.
tko je raskomadano bice? okrecem se oko sebe u potrazi za slikom. na stolu je samo prispjela  posta. polako prolazim kroz stan. brzina gubi smisao, nepoznati vise nema razloga za uzurbanost. svjetlo ulazi kroz prozore. razgrcem zavjese i promatram ulicu. mahanje prolazniku u kariranom kaputu.
u kuhinji pripremljen rucak. dvije case i otvorena boca. miris vina izaziva mucninu. isipavam ga i punim je vodom. cvijece na balkon treba zaliti.
nailazim na zakljucana vrata. kljuc skriven na dovratku. radna soba, ili je bar to bila prvotna namjena. stotine knjiga svuda uokolo, maleni stol i svijeca. sjedam na pod i prevrcem listove. nevjerojatna biblioteka, a tako zapustena. da te vec nisam raskomadala ovo bi bio divan razlog smaknucu.
dan je presao u noc, i noc u dan, izgubio se pojam o vremenu. potrazila sam kupatilo. ogromno ogledalo na nutarnjem dijelu vrata. prvi puta vidim svoj krvavi odraz. poput bica iz Podzemlja. sapirem prljavstinu i sjedam na wc. citam nazive kozmetickih preparata. paket ulozaka i uvijaci  za kosu na rubu perilice. reklo bi se zena je. ili mozda vrlo feminiziran muskarac. u kosari za prljavo rublje skrivena plava perika. zanimljivo, skrivanje od sebe samog govori ponesto o covjeku.
zvuk zvona na vratima, povici niz stubiste. provirujem kroz otvor i smjeskam se. gospodja peracica- stubista mlati covjeka metlom. otvaram vrata i nudim joj pomoc. zahvaljuje i nastavlja sa ciscenjem zvona. znoj gospodje ostaje i nakon sto zatvorim vrata. smrad me vraca tijelu. 
u sobi skupljam dijelove i stavljam ih na vrpu. tjelesna ikebana. da, tjelesna ikebana,..pravi izraz.
postaje dosadno. kalendar na zidu pokazuje dane. promatram svoje bose noge. ovisnost o pokretu ne napusta. danas je petak. tko je iduci, kome me (od)vodi?
 

 
Past the ivy-covered windows of The Angel
Down Athenaeum Lane to the cathedral
Trough the churchyard I wandered
Sat for a spell there and I pondered
My back to the gates of the garden
My back to the gates of the garden
My back to the gates of the garden
 
Fugitive fathers, sickly infants, decent mothers
Runaways and suicidal lovers
Assorted boxes of ordinary bones
Of aborted plans and sudden shattered hopes
In unlucky rows, up to the gates of the garden
In unhappy rows, up to the gates of the garden
In unlucky rows, up to the gates of the garden
Won't you meet me at the gates
Won't you meet me at the gates
Won't you meet me at the gates
To the garden
 
Beneath the creeping shadow of the tower
The bell from St.Edmunds informs me of the hour
I turn to find you waiting there for me
In sunlight and I see the way that you breathe
Alive and leaning on the gates of the garden
Alive and leaning on the gates of the garden
Alive and leaning on the gates of the garden
 
Leave these ancient places to the angels
Let the saints attend to their keeping of the cathedrals
And leave the dead beneath the ground so cold
For God is in this hand that I hold
As we open up the gates of the garden
Won't you meet me at the gates
Won't you meet me at the gates
Won't you meet me at the gates
To the garden
(n.c.)

 
obozavam poloziti obraz uz hladan oblak, udisati tebe ..dok blizina tudje koze uklanja krikove....; tragovi kraj uzglavlja, sjena na zidinama, igra pogledima.. utisaj glasove, buka siri strahove.....
dilanje snova ne donosi zadovoljstinu... zato se protezem, promatram okupljanje mase. tko li nocas ima prednost,.. da li uvodimo novi lik? stvaras ih gomilu, ne uspjevam ubiti svaku losu izvedbu. potrebno je uvjezbavanje....;  privlacan si dok glumis Razum, pustam te da se izivljavas;.. gubim se u vlastitom Svemiru likova... mozda ti ovaj put, ali samo mozda, dopustim da mu nadjenes ime.. , mom cudovisnom podstanaru maticne stanice. jer, promatrati, a ne vidjeti, ..jedna je od Tvojih potkopavanih vrlina. njegujes ju,.. mozda zazivi.
 

 
To The Whore Who Took My Poems
 
some say we should keep
personal remorse from the poem,
stay abstract,
and there is some reason in this,
but Jesus;
twelve poems gone and I don't keep carbons
and you have my paintings too,
my best ones; its stifling..
... 
why didn't you take my money?
they usually do
from the sleeping drunken pants sick in the corner.
next time take my left arm or a fifty
but not my poems..
...
(c.h.)
 
 
toliko o tebi..
 

tesko je zapoceti, pronaci prvu rijec koja vodi pricu. stvarati sliku o Tebi. zelim ostaviti trag, potreban mi je. trag koji je opipljiv, koji me uvjerava kako nisi samo jedan od likova u snu. zelim naslikati prvi potez, zarezati prvi trag na kozi.
znatizelja je kljuc kojim se otvaraju sva pitanja. tako si i Ti otvorio mene. rijec po rijec, pitanje je vodilo u odgovor. gladni komunikacije otvarali smo tijela, nudili misli na dlanovima. pruzio si ruku i ja sam ju zagrizla uz osmijeh.
od ovog cudovista ostala je samo sjena, ali jos uvijek ima snage ispruziti se kroz snove..,
..i primiti golu ruku.