cloudlet

 
torzo/01 : trebamo gorivo,znas?! predugo smo na ovom mjestu.
torzo/02 : da,ali nemamo organa koje bi trzili za gorivo. totalno smo 'goli'. mogli bi u pljacku,hm?
torzo/01 : svemirska stanica XY dobro posluje dilajuci fetuse..zamisli koliko organa na jednom mjestu! imali bi goriva za putovanje i jos se osigurali dodatnim zalihama.
torzo/02 : koji qrac ce nam zaliha fetusa?!
torzo/01 : napravit cemo svoju malu farmu,uzgajati ih i nuditi kao autohtoni turisticki suvenir. nazvat cemo to 'plodna medjuzvjezdana turisticka reklama'. toga se jos nitko,siguran sam,nije dosjetio.
torzo/02 : nisi normalan,matere mi!! kome to mislis prodavati?!
torzo/01 : kako kome?! pa uvijek postoji zainteresiranih idiota,zar jos uvijek to nisi naucio? trebamo samo pronaci prvog,ostali ce ga slijediti. ljudima je to urodjeno.
torzo/02 : koga prvog? tko je prvi?! nista te ne razumijem!
torzo/01 : prvog idiota,majmune usporeni!! uostalom,ti to ne mozes razumjeti. ne zamaraj me vise.
torzo/02 : sto,zelis reci da sam glup?!?
torzo/01 : ne,samo da si ogranicen. to nije tvoja krivica,ne srami se. zanimljiv si hobi,ali sada je vrijeme da planiram pljacku. budi tiho.
 

postojao jednom covjek koje je stvarao slike zrncima pijeska.   bile su to prekrasne,nestvarne,mastovite slike. poklanjao ih je prolaznicima..
jednom se neko dijete igralo u njegovoj blizini. prislo mu je laganim korakom i usmjerilo pogled preko njegova ramena. njegov smijeh rasparao je tisinu koncentracije.
-" zasto se smijes,maleni? ", upitao je ," moje slike su ti smijesne?"
-" nisu Vase slike smijesne,Vi ste smijesni! ",odgovori djecak
-" sto te nasmijava na meni? ",upita covjek
-" mislio sam da ste Vi umjetnik,a Vi ste,zapravo,samo usamljen covjek " , rece maleni
-" usamljen? "
-" da,usamljen! da niste bavili bi se nekom 'stvarnom' umjetnoscu, umjesto ove prolazne..kupujete li Vi to vrijeme?! "
 

 
Dusa : pogledaj mi oci,prijatelju,koje su boje danas?
oblak : pogledaj prema meni,malena..dok su ti oci sklopljene ni sama im ne znas boju.
Dusa : ako podignem glavu i usmjerim pogled tebi tvoje strijele ce me oslijepiti!
oblak : ta ljepota vrijedna je svake zrtve.
Dusa : zrtva je utopija!
oblak : zivot je utopija,a ti ju sprovodis odvise dobro.
 
................
 
Dusa : reci mi,majko,imas li jos djece osim mene?
majka : imam bezbroj djece,nastanili su Svijet.
Dusa : zasto bezbroj? cemu bezbrojnost? nisam li ti Ja dovoljna?
majka : okreni se oko sebe,sve sto vidis i osjecas moje je dijete..majcina ljubav je beskonacna.
Dusa : ljubav je beskonacna dok ne postane previse samouvjerena u svoje moci,a zatim umire! umrijet ces,majko,i to daleko od mene.
 
...................
 
Dusa : osjecam se lose. da li je to gripa?
dusA : trebas pomoc? gdje se skriva bol?
Dusa : 'tijelo',sestro..cijelo 'tijelo' me boli!
 
....................
 
nakaza : tko si ti?
djubar-dusa : tko zelis da budem?
nakaza : ne pizdi,reci mi tko si?
djubar-dusa : tvoj vjerni odraz!
nakaza : ne sjecam te se..da li smo se upoznali ikada?
djubar-dusa : nisi me gledao ocima,stvarao si me..ja sam tvojih ruku djelo.
nakaza : plasis me!
djubar-dusa : pa sto?! plasim i samu sebe,ti si samo usputna zanimacija.
nakaza : zanimacija?!
djubar-dusa : suti i trpi,..dok te ne ubijem!
 

"..why must you always be around?..why can't you just leave me be?..you've done nothing sofar but destroy my life..you cause as much sorrow 'dead'..as you did when you were alive..."
tvoje ruke nisu carobne i ne mogu pokupiti dijelove i saciniti novu 'mene'. pusti da zalijecim..
ova zvijer sto gleda kroz moje oci sve me vise plasi..i sve ju teze kontroliram. ne tjeraj me da ju pustim..napit ce ti se krvi,i umrijeti..jer,tvoja krv je bolesna...

govoris mi o pogledima
govoris o osjecajima
pises mi duga pisma
o sebi
o nama
 
pazljivo skidaj rukavice opreza
bodlje nisu uklonjene
pogledaj u moje dlanove
jos uvijek krvare
a to je ipak moje tijelo
u samoranjavanju
zamisli sebe
u jednom trenu nepaznje
prevelike samouvjerenosti
 
ja ne mogu
niti zelim
biti tvoj 'pupak svijeta'
iako te zelim imati u blizini
 
pohlepa
razmazenost
pomanjkanje topline tijela uz moje
nazovi to kako zelis
 
ja to nazivam
cloudlet
posrnuli andjeo
 
dobro dosao
u svijet cudovista
i osakacenih dusa
ne boj se
bit cu tvoja ruka vodilja
 

 
"..Steps taken forwards but sleepwalking back again, Dragged by the force of some inner tide..."

 
ne razmisljam o posljedicama,..ne trazim sutra jer zivim za trenutak
sto kada trenutak prelazi u beskonacno,kada postane tezi od bilo kojeg kamena sto pomicem dok pratim putanju..
kako se pomiriti sa spoznajom da 'sutra' ipak postoji, 'sutra' koje ja necu docekati,..ostajem zarobljena u trenutku, trenutak prerasta u zaborav
gledam svoj odraz u prozorskom staklu, iza njega promicu slike, palim cigaretu i naslanjam celo;..zaborav je ono cega se svi boje, razlog zasto se radjaju heroji
ovo je samo strah, djevojcice od dva pedlja..naucena si glumiti hrabrost, nije vrijeme za izmjenu maski
 

dok bosih nogu hodas oblakom ranjavaju te kosti 'posrnulih' andjela,..ocita laz da svi doticu dno. krila su im spaljena,udovi osakaceni,ocne duplje stravicno vriste sjecanja,usta..usta su im nestala,meki oziljak spajanja.
naginjem glavu kroz maglu,promatram ljude..bacam na njih kosti,spaljena krila,podsjecajuci ih koliko su sretni..koliko su sretni sto imaju izbor veci nego je meni dopusteno.gledam njihova mutava lica,lazan smjesak na licima,zlo u ocima.. taj piskutavi,iritirajuci ton para zivce..
negdje,tamo, skriveni od pogleda,moraju postojati ljudi zbog kojih i danas andjeli daju svoj zivot u zamjenu za ljubav..inace,sve ove kosti koje me okruzuju,bile bi samo jadan spomen na ljepotu..
ljepotu zvanu zivot
 
 

 
 'you see the full moon float
you watch the red sun rise
we take these things for granted
but somewhere someone's dying..'

pozelis li ikada progledati?trepnuti na jarko svjetlo,..pruziti si priliku osjetiti sto znaci kada te boje miluju po tijelu..kada svakoj od njih pridodajes okus kojim ti ispunjava usta?pozelis li ikada pogledati u mene,ali tako da istinski ugledas moj lik,..a ne neko crno-bijelo vidjenje siluete koju po potrebi prigrlis i nahranis svoj muski libido?
ja zivim za boje,zivim u bojama..to je jos jedna stvar koju ne razumijes. no,ne stvara problem sto si 'slijep',problem je u tome sto me pokusavas crtati onako kako ti zelis..,a ne onako kakva ja zaista jesam. tvoji su potezi ostri,bez sjencanja.. nema osjecaja,nema prijelaza,nema vidjenja iznad povrsnosti..
pogledaj u moje oci..vidis li sliku u njima?a moje ruke...imaju li lakocu dodira?!kakav je glas? kakav miris tijela?..cujes li mi korake?
kada vec uzimas pravo izraditi moj portret budi otvoren za mogucnosti koje ti se pruzaju..ne trati vrijeme 'lizanjem' svojih potreba. oduzimaju ti dragocjeno vrijeme,..dok se ja dosadjujem u tvom zamku snova prepunog kartonskih likova.
jesi li i ti jedan od njih?!
 

"..Have you come here for forgiveness
Have you come to raise the dead
Have you come here to play Jesus
To the lepers in your head
Did I ask too much
More than a lot
You gave me nothing
Now it's all I got
We're one but we're not the same
We hurt each other, then we do it again
 
You say love is a temple
Love a higher law
Love is a temple
Love the higher law
You ask me to enter but then you make me crawl
And I can't be holding on to what you got
When all you got is hurt.."

stojim pred tobom,drhtureci od zelje..promatram ti oci,hladne su. prolazis mi rukama po tijelu,trazis zanimaciju...nisam ja ono sto ti treba,tebi treba nesto trajno,nesto sto mozes imati u svakom trenutku. odmicem se i rukama naslanjam na zid..
zapocinjes razgovor,govoris idiotarije dok ja promatram tvoje usne. gledam govor tijela,odbojnost,ne moze se skriti..ili je to mozda strah,tesko probijam zastitno polje,necitljiv si ovaj put.
pustam da mi odjeca pada na tlo,slusam tvoje disanje i nudim ti se da me uzmes..tjeram te da utihnes...rijeci su nesto sto sada nije potrebno. smijesim se,tvojim rukama pokazujem put. nahrani se,i budi darezljiv..
 
polazem san na rame,pustam te da odmaras.. kada otvoris oci ja cu biti daleko.

" - Kazes da netko mora umrijeti...Zasto?
  - Netko mora umrijeti da bi ostali vise cijenili zivot. To je kontrast.
  - Tko ce umrijeti?! Reci mi!
  - Pjesnik ce umrijeti,..vizionar."

sjedim,telefon na koljenima,slusalica u ruci kraj mene..slusam slabi zvuk prekinute veze.iznenadna bol u glavi,presjeca. toplina prozima i cini tezinu za pokrete. cekam trenutak kada ce suze krenuti i sprati ovaj gnoj..ovu balegu sto si mi predocio.nista,oci ostaju suhe..
misli,komesanje u glavi..ne povezujem likove i glasove u pozadini. onaj poznati osjecaj napustenog,prisutan..cupa mi snagu iz prstiju dok ovo pisem.pokusavam suspregnuti vristanje,zatvaram se..grizem usnu,a krv zamjenjuje suze. toplai slatkasta,toliko stvarna..
pohlepno je sada traziti da me zagrlis i kazes kako ce sve biti u redu,..iako znas da je ovo nesto sto necu moci jednostavno prespavati,ignorirati...i uciniti prosloscu.nerazumno bi bilo traziti pomoc,nerazumno jer sam svjesno uletila u nesto sto nije mirisalo na moguce.zajebi sad napuhavanje krivice,ionako sam si ja najveci moguci krivac...uzrok i posljedica.zajebi sad ulogu pravednika jer nece pomoci. sada mi trebas ti,takav kakav jesi..kompliciran,a jednostavan prema meni..ocit,a skriven iza nekoliko dodira...glasan,a opet tako tih u svojim pricama.
napisi mi pricu,jednu malenu..samo za mene.natjeraj ove prikaze da me napuste...sve ih je veci broj,a tako su jebeno ruzne.
 

nije strah u pitanju,nije u pitanju zbunjenost..dogadja se i dogadjat ce se i dalje.meni,nekome koga poznajem,..u najvecem broju slucajeva dogadjat ce se zenam koje nikada i ni pod kojim uvjetima necu susresti.
stojim pred ogledalom,promatram se..nista se nije promijenilo. tijelo je isto kao i jutros,kao i jucer.., ali,ipak,nisam ista ja. nesto se promijenilo.. u meni.onaj mali dio,ono sto zovemo dusom,razbijeno je u nekoliko komadica..bilo je dovoljno ubaciti jedan mali predmet zvan 'sumnja'..bilo je dovoljno reci postoji mogucnost da bi se poremetio tijek lupanja srca.
da li cu izgubiti tu nevjerojatnu mogucnost..mogucnost stvaranja,prenosenja dijela sebe u neki novi,neiskvaren,cisti i poseban oblik zivota?
ne,ne vjerujem u to..bio bi to prejednostavan nacin da me se 'zagubi'.mora biti da stavlja pred mene neku novu 'igru' kojoj jos uvijek ne vidim svrhu..
ok,spremna sam. bijele figure su na Tvojoj strani ploce,cekam otvaranje...i pratim igru.