moje pjesme...

Kad je umro Luna, shvatila sam da sam cijelog života bila u njega ludo zaljubljena iako ga nikada nisam vidjela.
Ispričavam se njegovoj obitelji što sam ih naganjala po groblju i bolnici ne bi li saznala kako je izgledao.
Ispričavam se Anakondi i Buču što sam im zvala, više putu inspekciju ne bi li im našli neki prekršaj i molila T-com da im isključe telefon i pisala prijeteće pisma.
Ispričavam se Drli što sam htjela preko socijalne službe namjestiti oduzimanje djece.
Ispričavam se Lukreciu koji mi nije posvetio dovoljno pažnje pa sam izmišljala stvari o njegovoj djeci.
Ispričavam se Piazzoli koji mi se zamjerio jer mi nije htio dati love.
Ispričavam se Glupome jer mi se svidjao ali nisam znala kako mu to reći, pa sam tjerala s njegovog bloga ljude.
Ispričavam se Koresu i Lokusu nikada ništa dobro nisam o njima rekla, iako sam im glumila i glumim prijateljstvo.
Ispričavam se Vegi jer unatoč tome što mi ova pomaže kad nema gdje i kad nema što jesti ili kad zaglibi u probleme do te mjere da mi prijeti odlazak iz Zagreba, što je mrzim iz dna duše.
Ispričavam se svim blogerima koje godinama teroriziram, zovem telefonom, pišem prijeteće pisma, prijetim svojim vezama u policiji, prodajem njihove privatne podatke drugim blogerima itd.
Ispričavam se Red Rose što sam je olajavala, a o tome koliko mrzim TT ili Just Jane zato jer imaju više od mene, da ne govorim.
Ispričavam se Hope jer je nazivam jehovinim svjedokom samo zato jer žena živi u duhu sa vjerom.
Ispričavam se svima zbog prakticiranja crne magije i što tražim ljude koji bacaju uroke i slično ne bi li napakostila onima koji mi se tu zamjere. Ipak sam ja samo krhka i nestabilna žena.....

citat: nikad ne znaš jel si rodila čovjeka ili govno...

Bozicnica.. zar ste zaboravili ?

jedan lik, dva nicka.:...LOL...
i človek misli da je ovo Glas koncila..
jbte... ovo je kurvanjska iskra:D

a ja se konačno vratih doma, nakon dvanaest dana lutanja od Mljeta...
preko Mostara, do Sarajeva.. ćevapi na baščaršiji..
nekoliko dana noćenja u bespućima Bjelašnice,
gdje je čovjek rijetkost, prije naletiš na medvjeda il vuka.-D

pozdrav iz prekrasnog mljeta... nažalost ima više smeća, nek cvijeća_-(
koje ljenčine, da bar očiste ono što more donese... toliko je ovdje stanaca,
pa glumim engleskinju jer me sramota od nereda... strašno i jadno...
ali doći će ubrzo gazde EU i hrvatine budu imali posla pune ruke...ono metla i lopata.-D
Sorry na pogreškama, jedva sam uhvatila signal, jer ovdje je lutrija logiranje na net....

jbga posla bi ti razglednicu s Mljeta, a koja je tvoja adresa- vedra nebesa..
kućni broj- zini pa stoj:-P
p-s. one dve prasice, tvoje prije otišle na more, bez tebe, jbt i takvo prijateljstvo..
one pice namakaju u moru, a TI jadna Rozika u lavoru-:D

nikad ti nećeš naći nikoga,
ostat ćeš sama do kraja svojeg jadnog života...
i pitat ćeš se zašto???
jebiga zato, jer si cendrava,
a takve muškarci ne vole..
bez obzira na tvoju ljepotu,
koja je totalno nakaradna,
jer sam sebe stalno hvaliti...
hvalite me usta moja,
kad već nitko drugi neće:-D
sirotica....

p.s. Kamenjarko , podli crvu u kamenu obrisala jesi moj komentar u svezi Đusi... eto i ona tak lepo tipka na ekavici s Vladanom...ma crkni od muke:D
i nek se srame one tvoje dve prije kaj te nisu uzele s sobom na more... jbte takvo prijateljstvo:-P

ispričavam se pučanstvu iskrice ,
ali moj blog o ljetovanju nije bila nikakva provokacija,
već samo znatiželja kaj mogu očekivati na Mljetu...

zaboravila sam , da ima ljudi koji nemaju za kruh, čak ni za platiti premium za iskru,
pa je možda moj blog izgledao kao neko bahaćenje.
Još jednom, stvarno nije bilo nikakve zle namjere,,

uf, konačno našla zadovoljavajuću destinaciju za odmor, Mljet,, odnosno Polaca...
jel bil tko tamo???
utisci, dojmovi, kritike,
ajmo, da vidim jel sam dobro izabrala:D

U TO NOĆNO DOBA GLUHO av Damir Maras
od Poezija, Trag Zivota, 14. veljača 2011 u 17:01

Noć se tiho spuštala nad gradom

Neumitno gubio se dan

Jedno srce ispunjeno nadom

Krenulo je sanjati svoj san



Pokrile su jedne tužne oči

Noćne tame crne sjene

Uplakane u svojoj samoći

Zbog ljubavi izgubljene



Sudbina joj njenu ljubav uze

Zna to dobro mudri mjesec žuti

Gledajući njene vrele suze

Mudriji je,znade,kada šuti



U to noćno kasno doba gluho

Kroz jecaje dah dok jedva hvata

Oko suzno,grlo bolno suho

Prikovala pogled svoj za vrata...



Na vratima samo draga slika

Nepomična kao mrtva st'jena

Hladna poput grobnog spomenika

Stoji tamo čvrsto zal'jepljena



Čini joj se kao da će ući

Gotovo da sumnje više nema

Prevari je vjetar fijučući

Pa opet tišina nijema...



U ruci joj komadić papira

Da je voli na njemu još piše

Pa se pita,to joj ne da mira

Zašto onda ne vraća se više?


AUTOR-
Damir Maras

Iz zbrke

''Kad zaboli ljubav''