MOLVIDA

Covjek koji nastoji da se podigne do nekog ideala, slican je putniku koji se uspe na jedan brezuljak; dosavsi na vrh, on nije blize zvjezdama, ali ih bolje vidi.
Tannery

“Koja je razlika između škole i života? U školi dobivate lekciju, a zatim vam daju test. U životu dobivate test koji vas nauči lekciju!”
Robert L. Carter

“Sjeti se, i ljubav treba vježbati.”

«Svijet je ulica, misliš kako je poznaješ: na
jednom uglu uvijek isti čovjek, na drugom neka žena pruža ruku da je ispuniš
dobrotom. Svijet je ulica, i ma što misliš, svaki je korak njome prvi!
Istražuj, zaviruj, zaustavljaj se, skreći, otkrivaj svoj svijet! I ne boj se
pogreške, ona je tek drugo ime učenja!»

“Anđeli su uvijek s druge strane žice, treba samo
podići slušalicu.”

Moje usne neće te otrovati, ako češ ih ljubiti.
Moje tijelo neće te začarati, ako češ ga dirati
Moje srce neće te prevariti, ako češ ga voljeti.
Moje oči neće te rastužiti, ako češ ih gledati.
Moje riječi neće te zavesti, ako češ ih slušati.
Ne želim te povrijediti
Neću te slomiti
Ne mogu te osramotiti.
Ako ne vjeruješ sebi, ne vjeruješ ni drugima,
Ako se bojiš ljubiti, bojiš se i voljeti.
Ako se bojiš voljeti, kako uopće živiš.
Pa što onda ako će te moje usne otrovati
tijelo začarati
srce prevariti
oči rastužiti
riječi zavesti
Sve se to može dogoditi.
Sve se to nikada nije dogodilo.
Sve to nije bitno.
Ali sve to je život.
Sve je to dio čarolije biti voljen
biti sretan
biti tužan
biti sam
biti živ.
Prepusti se životu da te vodi i ljubi iskreno sa srcem
Uzmi ono što ti život daje i pusti ga da ide svojim tokom.

Ne cjepidlači - vjeruj
Ne provjeravaj - vjeruj.
Ne budi srdit - mazi se.
Ne budi ljubomoran - voli se.
Jer je to i onako predstava stvorena samo za nas

Pa zašto onda ne.....

Osmijeh je najjeftinija

i najdjelotvornija

krema

za pomlađivanje.

Moji su prijatelji od

mog života načinili pravu priču.

Na bezbrojne su načine

moja ograničenja pretvorili

u prekrasne povlastice

i omogućili mi da

u sjeni vlastita nedostatka

koračam vedra i sretna.

Možemo imati isprike, ili možemo imati zdravlje, ljubav, dug život, razumijevanje, pustolovinu, život, sreću. Mi oblikujemo naše živote kroz snagu naših izbora. Osjećamo se najbespomoćnijima kada izbore napravimo idući linijom manjeg otpora, kada sami ne stvaramo vlastite živote.

Život možda nije mekan poput svile, ali ne uzrujavaj se previše oko toga.

Zamisli život kao azurno plavo more.

Zamisli azurno plavu svilu i lagano je milujući zagrli svoj život.

Jednoga dana, budeš li imao hrabrosti, iskusit ćeš svijet u kojem se vođenje ljubavi smatra boljim od vođenja rata. Toga dana ćeš se radovati.

N.D. Walsch: Razgovori s Bogom

Nikada nije kasno za učiniti ono što doista želiš. Ako si preskočio jučer i danas, uvijek ti ostaje sutra jer i jučer i danas nisu ništa drugo već samo priprema za pravi trenutak koji u tom slučaju zovemo sutra.

jer reći ‘baš ništa’ nije uvijek ne reći ništa.. ponekad se gleda srcem i sluša ustima… pa onda ni riječi poruke nisu više riječi nego otkucaji i okusi, (od kojih i sami živimo)… ali je važno i da je netko tu za te otkucaje i okuse, jer sami sebi nisu svrha… tek kada se objave drugome postaju poruka…

Iza vrata života, na kraju duge, u carstvu beskraja i stvarnog postojanja bdije vladarica svjetlosti, sutkinja dušama, njihova vodičica i krstiteljica njihova rođenja, spona vjerovanja i mudrosti, majka dvojstva, uzrok svim vjenčanjima, svim sjedinjenjima u jedninu i njeno trajanje. Padom iz vječnosti, LJUBAV postade sunčani trag, otvori vrata vremena, dotaknu mateiju i u sretnom trenutku buđenja joj udahnu život, vjerovanje i lakoću postojanja. Vladarica svjetlosti postade naša istina, vodičica kroz kristalni labirint svjesti, hraniteljica dušama i njihova braniteljica od utvara podsvijesti

Ljubav je poput otoka sreće, kao Itaka, kao beskraj ljepote i snova. Ljubav ta čudesna droga kojom smo opijani prije rođenja, neuništiva energija, nesalomljiva snaga našeg postojanja, ljubav blaga kao ljetna noć, sviježa kao svitanja, sjetna kao jesenje večeri, ali ponekad okrutna kao zimski vjetar.
Sila koju osjećam u ovom čudesnom kaosu duševnih stanja je nepoetski nazvana kozmičkom energijom. Osluškujem vjetar i čujem ga cijelim tijelom, on mi šapuće istinu o tajanstvenoj životnoj sili o kojoj su, kroz dosadašnju povijest govorili mnogi veliki sveci, proroci, iscjelitelji, filozofi i znanstvenici, od Krista, preko Paracelzusa pa sve do mnogih suvremenih fizičara, neurobiologa i neurofiziloga. Nazivali su je raznim imenima i nastojali kanalizirati putevima ljudske svijesti. Danas etablirana pod japanskim imenom Reiki, ta vječno postojeća poetičnost ljudske duše, postaje žudnja čovjekovog uma, jer spaznavajući da ona postoji svi mi možemo osjetiti širenje ljubavi i svjetlosti u sebi i svjetlosnog zagljaja oko sebe.
Uspomene se bude i kao treperavi trenutak nošen tom čudesnom poetikom postojanja, satkanom iz Penelopinih snova, ulazi u svijest i stapa se ovim trenutkom u kojem se horizont odjeva purpurom ljubavi.
Iznad mora dolazeća noć iskri srebro najavljujući mjesečev izlazak na scenu postojanja. Njegovo mjesto u uglu mog pogleda uvijek čeka na njegovo kupanje u beskraju ove čudesne ljepote. Iz pjenušave sreće života izlaze zvjezdana slova kojima pišem tvoje ime na putu ka vječnosti. Osjećam dodire sutona koji me poziva u nove snove. Pogledom milujem dragu sliku u sreći rađanja istine. U daljini, među rimama davno pročitanog epa, naslućujem suptilne glasove sirena koje me mame na pučinu, u bezdan uzbuđenja iz kojeg se je teško vratiti u luku smirenja. Sanjam novi san o početku svijeta, jer bez tebe svijet bi bio drugačiji. Ljepota tog trenutka zaglušuje glasove zle sudbine. Na strunama mjesečine iznenada čujem tonove vječne sonate, a vršci prstiju moje duše dodiruju strune srca i slijede ritam te čudesne melodije. Tonovima ljepote, već davno zaleđene suze u srcu vremena postadoše biseri, znak ljubavi na licu tek probuđene želje. Venera me promatra očima boje sna i prosipa nove perle za ovu kadenu sreće koja me uvijek sretno sidri u na Itaki zelenoj i smjernoj, mirnoj luci u uzavreloj bujici postojanja. Mjesec sjaji noćas drugačije nego prije, a ja lutam vremenom drevnog pjesnika, plivam oceanom njegovog snoviđenja i zaboravljam vrijeme traganja za biserima koji su se krili u dubini mojih osamljenih noći. Plivam tkivom sna, nošena valovima buđenja, ka žalu neke još nepoznate obale života. Zeleni otok iz drevnoga epa se nazirao u maglićastom jutrenju i ja osjetih toplinu uzavrelog pijeska na koji sam se kao brodolomac nasukala. Novo se jutro kroz moje spuštene trepavice tromo uvlači u dušu koja još sniva, a srce osjeća da će u nadolazećim trenutcima življenja sve tuge nestati budeći u meni dijete čuđenja i ženu uzdrahtalu od žudnje i čekanja. Otvorih oči dotaknuta suncem našeg naglog ljeta i vidjeh onu dugo traženu školjku na pijesku u kojem je bisernim slovima bilo upisano tvoje ime. Još snena osjetih mirise maslina, lavande i smokava koji su se širili iz zagrljaja boginje koja je na toj plaži sreće obećavala ostvarenje sna. Probudih se na postelji od maslinovog drveta i vidjeh leptirastu galiju koja se vraćala na Itaku zelenu i smjernu, satkanu od treptaja te čudesne sile, nepoetično nazvana kozmička energija, koja izrasta iz unutarnjeg svemira, iz čovjekovih drevnih snoviđenja i ljubavi.